nedjelja, 29.04.2007.

Željeti i voljeti...

Kad nam ponestane volje to je sigurno zato što u nama nema one prave želje. Snaga volje ovisi od snage, dubine i iskrenosti želje.
Naći ćemo dovoljno volje da ustrajemo u onome što stvarno i iskreno želimo. Lako ćemo odustati od onoga do čega nam zapravo nije stalo. Ili ćemo, ubijajuči sebe, okaljavati ono do čega ne držimo. Čak iako smo sebe uspjeli svjesno uvjeriti u suprotno.

Sebe, ipak, ne možemo prevariti, unatoč tome što sebe svakodnevno varamo i lažemo. Unatoč tome što se pretvaramo da vjerujemo u osobna samozavaravanja. Neki poremećaj će nas uvjek upozoriti da nešto nije u redu.
Gubitak volje je jedno od takvih upozorenja. Mnogi su skloni da to upozorenje eliminiraju, kao što se to čini i sa ostalim upozorenjima, i da sebe silom natjeraju nastaviti dalje. To je moguće, ali je jalovo. I ne vodi ničemu. Izuzev mučnom osjećaju uzaludnosti i promašenosti.

Kada izgubimo volju za nečim, najbolje je zastati i zapitati se "da li zaista želimo ono što činimo? Ili je to nešto što radimo po inerciji, zato što tako rade oni koji nas okružuju? Ili zato što nam to nameću televizija, filmovi, magazini, revije, reklame? Ili zato što nam to nameću oni koje doživljavamo kao neosporeni autoritet, kome se ne usuđujemo suprotstaviti, ponekad čak ni da se pomislimo suprotstaviti? Ili je to nešto što nam je nametnuo vlastiti oprez? Je li to nešto što činimo samo zato da bismo se pokazali, da bismo i sebi i drugima dokazali koliko smo nadmoćni nad svima ostalima?"

Dobro je da se zapitamo "poznajemo li svoje istinske želje?"
Da te želje potražimo u sebi. Da razgrnemo pepeo, kojim su često prekrivene, kako bismo stigli do žara.

Želje nas pokreću. Želje nas usmjeravaju. Daju nam snagu, postojanost, izdržljivost.
Želje su život. Bez njih smo tek neukopani mrtvaci. Ili programirani roboti...

-Josip-

| 10:11 | Komentari (1) | Isprintaj | #

srijeda, 25.04.2007.

Zajedničke laži...

Ljude češće vežu zajedničke laži nego zajedničke istine. Na zajedničkim zavaravanjima počivaju mnoga prijateljstva i mnoge ljubavi.
Puno ljudi zavarava sebe. I traže one koji će potvrditi njihovo samozavaravanje. Ovo, kompletno pogrešno, smatraju podrškom i razumjevanjem.

Mnnogi lažu sebe i traže druge da podupru njihovu laž.
Kao najcrnje neprijatelje doživljavaju one koji dovode u pitanje njihova samozavaravanja. Ne podnose tuđu sumnju jer ne mogu podnjeti vlastitu.

Što je samozavravanje veće, potreba za vanjskom potvrdom je izraženija. Ponekad poprima očajničke dimenzije.
Ovom vrstom potvrde se naveliko trži. Spremno lažemo druge da su bolji nego što jesu, kako bi oni, nama u korist, lagali nas. Čak se osjećamo prevarenim ako se na našu laž odgovori istinom. Tada smo vrlo ljuti što smo dali, a da ništa nismo dobili.

Vrlo često se, umjesto ljudi, druže njihova zavaravanja. Tako, mažući oči jedni drugima, jedni druge povlačimo sve niže i niže.

Zato se tako lako naizgled velika prijateljstva i ljubavi pretvaraju u neprijateljstvo i mržnju. Zato se tako lako iz ushićenja pada u razočaranje. Dovoljan je dašak istine pa da sruši kulu izgrađenu od zavaravanja i samozavaravanja. Kada pomislimo – ta osoba nije ono što smo mislili da je, to najčešće znači – ta osoba nije spremna da naše samozavaravanje podrži onako bezuvjetno i sa onoliko žara koliko smo se tome od nje nadali.

Klonimo se zajedničkih laži. One su najgora usluga koju možemo učiniti i koju nam mogu učiniti.

-Josip-

| 09:35 | Komentari (11) | Isprintaj | #

subota, 21.04.2007.

Idolizam potrošača...

Puno osoba sebe i svoju vrijednost određuju odjećom koju nose, glazbom koju idoliziraju i slušaju, tv programima koje prate, automobilima koja voze, stvarima koje imaju, mjestima na koja izlaze.

Sebe ne doživljavaju i ne odmjeravaju na osnovu onoga što osjećaju i čine, ne na osnovu svojih osobina, sposobnosti i djela, već na osnovu onoga što troše. Sebe ne doživljavaju na onome što je u njima, već na osnovu nečega izvan njih. Na nekim vanjskim stvarima, površnim, nevažnim. U potrošnji pronalaze svoj posrnuli ponos, svoje opravdanje, svoj životni razlog.

Potrošač ne vodi vlastiti život. Naprotiv, njega drugi vode kao psa na lancu.
Potrošač nema osobne volje. On je poslušni rob tuđih naloga, igračka u tuđim rukama.

Potrošač ne čini i ne želi, već oponaša ono što mu je nametnuto činiti, zapovijeđeno da mora željeti. Lišen svoje osobne dubine, slab i povodljiv, netrpeljiv je i pun prijezira prema svemu onome što se razlikuje. Kako nije utemeljen u sebi, sve drugačije ugrožava njegovo postojanje.

Potrošaču je krajnje bitno da ga netko ili nešto neprekidno zabavlja, jer je sam sebi smrtno dosadan.

Potrošač nema ni osobnih pobuda, ni osobnih osjećaja. Zato se tako očajnički trudi biti u toku. Da slučajno ne zaostane, ne izgubi korak. To je opasnost koja ga užasava. Kako se suočiti sa svojim mrtvilom, sa svojom prazninom? Kako izaći na kraj s osjećajem uzaludnosti, bezvrjednosti, besmisla? Kako da vlastitim snagama ispuni svoj život? Kako da se vrati sebi, kad je sebe izgubio?

Svo obilje onoga što se potrošaču nudi, ne može zamjeniti ono što mu globalno nedostaje – njega samog. Zbog toga i živi u potajnom očaju od koga panično, a opet uzalud bježi.

-Josip-

| 12:28 | Komentari (19) | Isprintaj | #

petak, 20.04.2007.

Reci to pjesmom...

Eto, izraženo je da je glazba univerzalni način prijenosa poruke.. Budući su pojedini gost bloga potražili poneke pjesmice, eto poklanjam ih.. Napominjem, pjesme se ne mogu skinuti, samo preslušati!



Budući su se neki požalili da ne mogu otvoriti navedene pjesme, eto potrebno je skinuti i instalirati Flash player OVDJE . Po downloadu pokrenuti instalaciju i samo restartati računalo. Napomena: Tijekom instalacije može doći do pitanja o instaliranju ActiveX komponenete. Budući je ta komponenta kompletno bezopasna za računalo, pritisnite YES ili omogućite!

PS. Ako poželite išta, slobodno ispišite!

| 09:40 | Komentari (1) | Isprintaj | #

srijeda, 18.04.2007.

Biti hrabar...

Puno lijepih sposobnosti propadaju, puno darova ostaju neostvareni, puno života biva osiromašeno, čak uništeno, puno zadovoljstava neproživljeno zbog nedostatka hrabrosti.
Puno je onog što bismo možda mogli, ali se niti ne usuđujemo probati. Najgore je, međutim, kad smo toliko "ubijeni u pojam" da se više ne usuđujemo niti željeti, a kamoli probati. Kad smo toliko duboko zastrašeni da smo ostali i bez osobnih želja, osobnih misli, osobnih osjećaja.

Oni koji nemaju hrabrosti, dive se ili zavide onima koji je imaju. Često se zavist prikriva prijezirom, pa se hrabrost proglašava ludošću. "Pusti ga, taj je lud", odmahnut će rukom oni koji ni sebi neće priznati da im je krivo što i sami nisu bar pomalo "ludi".

Oni koji žele biti hrabriji nego što jesu, obično vide hrabrost kao neko magično svojstvo, koje jedni imaju dok drugima zauvijek ostaje nedostupno. Ništa pogrešnije i ništa pogubnije od toga. Hrabrost nije svojstvo, već odnos prema životu i nama samima. Što smo bliži sebi, što je naš odnos prema životu neposredniji, to ćemo biti hrabriji. I obrnuto, što smo dalje od sebe, što smo proračunatiji, to ćemo biti uplašeniji.

Čega se to mi toliko bojimo?
Ljudi misle da se boje posljedica. Strahuju da će biti na neki način kažnjeni ili izloženi osuđivanju okoline ako se odvaže učiniti ovo ili ono. Ovo su samo strahom preuveličane pretpostavke. Pa čak i da u njima ima nešto istine, što onda? Ima li teže kazne od one kojom smo sebe već kaznili, osakativši vlastiti život? I zašto bi nam tuđe mišljenje bilo važnije od osobne ugode, tuđa ocjena od samopoštovanja? A samopoštovanje nam nitko ne može niti oduzeti, niti podariti.

Oni koji žele sve proračunavati boje se nepredvidivog. Boje se da bi mogli "ispasti budale". Da bi ih, ako ne budu dovoljno oprezni, mogli "namagarčiti" ljudi ili životne okolnosti. Ne vide, međutim, da su, pritisnuti večitim strahom, "namagarčili" sami sebe.

Posljedice su obično samo dobrodošao izgovor. Više od navodnih posljedica, ljudi se plaše nečeg drugog – boje se neuspjeha. Ne usuđuju se nešto pokušati iz straha da u tome neće uspjeti. Da će, kako im se čini, doživjeti bruku i sramotu. Strah od neuspjeha je lanac kojim su sami sebe vezali.

Ali, kako znati da li nešto možemo, ako to ne probamo? I tko kaže da jednoga dana nećemo moći ono što ne možemo danas? Čovjek nije stroj sa jednom zauvijek danim osobinama. Čovjek je biće koje se razvija. Biće koje jača boreći se sa teškoćama i preprekama. Zašto sebi oduzeti svaku šansu, time što ćemo unaprijed odustati? Ima puno mudrosti u onoj poslovici koja kaže da i put od tisuću kilometara počinje jednim (prvim) korakom. Taj prvi korak je najvažniji. Bez njega ne bi bilo niti drugog, niti trećeg. Tko nikuda niti ne krene, neće nikuda niti stići. Tko ništa ne pokuša, nikada neće saznati što je sve mogao učiniti.

Nema neuspjeha, nema bruke, nema sramote. Postoji samo naš život čiji je svaki tren dragocjen. Jedno je pitanje da li ćemo sebi dozvoliti da ga zaista proživimo ili ćemo se od njega sklanjati, šćućureni negdje sa strane.

Hrabrost i nije drugo nego dozvola da stvarno živimo svoj život, koju sami sebi i dajemo i oduzimamo.

-Josip-

| 10:16 | Komentari (9) | Isprintaj | #

nedjelja, 15.04.2007.

Pohvaliti ili ne...?

Pohvalama i pokuditi, pitanje jest. Ne hvale nas i ne kude zato što smo učinili nešto po sebi dobro ili loše, već zato što smo se priklonili ili odbili prikloniti tuđoj volji, tuđim očekivanjima, tuđim zahtjevima.

Pohvale i priznanja su nagrada za poslušnost, pokude i osporavanja kazna za neposlušnost. Pohvalama nas žele potkupiti, karanjem i osporavanjima žele nas zastrašiti.
Cilj oba ova sredstva jest otrgnuti nas od nas samih. Žele umjesto svjesne osobe načiniti podređeno, prilagodljivo biće, koje se izvana može lako usmjeravati i bez otpora oblikovati.

Cilj je da se naši unutarnji putokazi zamjene vanjski postavljenim orijentirima. Cilj je da se vanjskom galamom zaguši naš unutarnji glas. Cilj je da se prirodno samopoštovanje zamjeni nesigurnošću, koja će se izvana održavati i rušiti.
Cilj je da, zanemarivši sebe, postanemo ovisni o drugima. Ovisni o tuđoj volje, tuđem mišljenju.

Kada pokleknemo ovisnosti od pohvala i priznanja, kada počnemo zazirati od kritika i osporavanja, to je znak da smo se našli u vrlo velikim problemima.

Pohvala i priznanja nikada dovoljno. To je jelo koje ostavlja uvijek gladnim. To je jelo koje, umjesto nas samih, hrani našu nesigurnost u sebe. Nezasitu upravo zato što je lažna. Pritom naše pravo ja umire od gladi.

Što je pravo ja dublje potisnuto, to nam strašnija izgleda opasnost da ostanemo bez pohvala i priznanja, koje nam, ma šta činili, uvijek mogu uskratiti.

Strah od kritike i osporavanja može nas potpuno ukočiti. Može nas dovesti do toga da se više ne usuđujemo ni disati kao ljudi, a da nam netko ne bi nešto predbacio. A uvijek se nađe nešto što će nam netko zamjeriti. Makar se rastrgao, čovjek ne može svima udovoljiti.

Pohvale su zamka. Ako u nju upadnemo, gotovi smo. Pokude su bič kojim vitlaju nad našim glavama. Ako se uplašimo njegovog fijuka, pretvoriće nas u roblje.

-Josip-

| 09:49 | Komentari (8) | Isprintaj | #

utorak, 10.04.2007.

SRAMOTA USKRSA!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Nevjerovatno i najnevjerovatnije što se jednom kršćanu može desiti!! Naime, danas sam čitajući dnevnu štampu naišao na nešto što je stvarno sramotno za cijelu Crkvu (žao mi je što moram pisati C velikim slovom..). Zar se u crkvi nekome rezerviraju mjesta?? Nije li sam Isus izrekao da smo svi jednaki pred njegovim licem? Nije li to trebala zagovarati i sama Crkva? Kako je nekome (tko ima titulu) rezervirano mjesto u crkvenim klupama? Zar je to vlak,.. ili tramvaj da se nekome rezervira mjesto? Nije li mjesto rezervirano samo za stare i nemoćne u Crkvi? Nije li za vjernike? Ja vjerujem u Boga, i uvijek hoću, ali ovo jest stvarno previše. Hoćemo li dogodine rezervirati mjesta i ubojicama, budući smo sada rezervirali lažovima koji su obečavali brda i doline, a napunili su samo svoje džepove?? Hoćemo li rezervirati mjesta Rajiću ili Todoriću? Mislim da bismo trebali, ipak oni puno više doprinose Crkvi nego mi obični vjernici.. Oni su ipak veći od nas. Ne bi li nas barem Crkva trebala štititi od toga? Ne bismo li u Crkvi kao zajednici trebali naći utjehu i spas? Ovo je sramota za svakog kršćana, sramota za svakog tko je ikada imao ideal u Crkvu. Nastaviti ću vjerovati u Boga i Isusa Spasitelja, ali mislim da me u crkvi neće vidjeti tako skoro.. Iznevjeren sam...

PS. Mogli su se barem pojaviti kad su im već bila mjesta rezervirana, i to u prvim redovima, do oltara, da budu Njemu ćim bliže. A možda je i razlog tome da budu bliže, to što su Ga oni i razapeli... A i izborna je godina.. A možda nisu mogli biti tamo, ipak je šunka bila na nećijem stolu, šunka koju mi plaćamo... da stojimo kraj oltara, jer NAMA ipak nisu mjesta u Crkvi rezervirana...

-JOSIP-

| 17:06 | Komentari (8) | Isprintaj | #

petak, 06.04.2007.

Sretan USKRS!

Dakle, kao što naslov govori svima skupa i vašim najdražima: SRETAN VAM USKRS!

Usput, evo ponešto o blagdanu Uskrsa..
Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista.
Kako nam Biblija govori: Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.

Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."

A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"


U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Tradicionalna priprema započinje Velikom subotom kad se odlazi na bdijenje. Na misi se pali uskrsna vatra na žutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeći. Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Sutradan se na samu nedjelju pjevaju veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće.

Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji variraju od zemlje do zemlje. No većini je zajedničko ukrašavanje pisanica. Česti simboli jesu zečevi i pilići, a također i brojne slastice.

U Hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

U sjevernozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.

U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu (negdje i na Cvjetnicu) cvijećem (često ljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.

-Josip-

| 18:40 | Komentari (3) | Isprintaj | #

utorak, 03.04.2007.

Uspjeti...

Postoji uobičajena zabluda kako se u poslu sve radi o brojkama i postocima, a u životu o osjećajima. Da biste bili uspješni u emotivnom životu trebate primijeniti jednaka pravila kao i na poslu i obrnuto, posao trebate raditi s vjerom i strašću. Poslovni uspjeh ovisi o briljantnim idejama i strastvenim emocijama, te željom za uspjehom.
Način na koji se nosite sami sa sobom, način na koji dobivate ideje određuje sve drugo. A to se jednako odnosi i na posao i na ostala životna područja.

Bolna istina je da kod većine ljudi posao, zapravo i život protječe mirno. Trenutci u kojima možete postići velike promjene su u stvari vrlo rijetki. Ali kada se pojave oni su vrlo prepoznatljivi. Može se raditi o interviewu za novi posao, unapređenju, kreditu za prvi stan… Ovdje bismo mogli reći da iako se radi o iznenadnim promjenama, kako su one ipak rezultat našeg truda i planirane ili očekivane. S druge strane društvene ili osobne promjene su manje očekivane i manje predvidive.

Život je serija trenutaka na koje drugi jednako utječu kao i vi. Za spoj ne možete pripremiti izlaganje kao kada idete pred šefa i ne možete predvidjeti pitanja kao na razgovoru za posao. Ako primijetite nekoga u prepunom klubu imate samo sekundu ili dvije da odlučite kako reagirati i hoćete li iskoristit priliku.

Mišljenja se kreiraju u trenutku i brzinom vjetra. I iz svoga iskustva znate kako ste o nekome imali mišljenje već dvije sekunde nakon što vam se obratio.

U privatnom životu je mnogo važnije kako sebe prezentirate nego ideje. U poslovnim situacijama je obrnuto. Kada je u pitanju posao razvijamo nešto drugo, nešto što ovisi o nama, ali je produkt sam za sebe, o kvaliteti tog produkta ovisi naš poslovni uspjeh.

U privatnom životu mi smo produkt i o tome kakvi smo ovisi uspjeh. Kako se ponašate na društvenim događanjima utjecat će na to hoćete li ponovno biti pozvani. Samopouzdanje će presuditi u tome koliko ljudi ćete upoznati, a iskrenost u tome koliko prijatelja ćete steći.

Koje su to kvalitete koje morate njegovati kako biste sebi osigurali uspjeh u životu?

Kada razgovarate s drugim osobama najvažnije je naučiti izražavati svoje misli i osjećaje jednostavno. Ako brzo kažete što mislite nećete nikoga dosađivati, a to omogućuje i drugima da se uključe u razgovor. Ako ste im zanimljivi postavljat će pitanja, a ako niste prebacit će na slijedeću temu.

Umjesto da se pretvarate kako ste savršeni i kako vam sve uspijeva pokažite svoje nedostatke. Npr. nemojte lagati prijatelju kako vas je on prvi nazvao, ako ste vi nazvali njega. Ustvari, prijatelju je svejedno tko je koga nazvao dok ste iskreni i pošteni prema njemu. Otkrivanje svoje ranjivosti pokazuje da ste osoba s osjećajima, ali otkriva i pozadinsku snagu. Treba mnogo hrabrosti kako biste razgovarali o svojim pogreškama.

U poslu sami donosite odluke koje su u vašoj razini odlučivanja. U životu vjerojatno i za najmanje sitnice konzultirate obitelj ili druge osobe. Vjerojatno nećete zvati kolegu iz ureda i pitati koju pozadinsku boju trebate upotrijebiti za svoju PowerPoint prezentaciju, nemojte pitati ni prijatelje koju boju hlača trebate izabrati ako izlazite van. Naviknete li osobe oko sebe da ih pitate za svaku sitnicu povrijedit ćete ih ako neki put samostalno donesete odluke.
Trebali biste imati pozitivnu sliku o sebi i svijetu. Kada radite na novom projektu vjerujete da ćete ga dobro napraviti, zašto biste sumnjali u sebe i uspjeh prvog spoja, rođendana ili izlaska na novo mjesto.

Budite uvijek tu za druge, a ne očekujte da će oni biti u za vas. Zanimajte se o njihovom životu, ohrabrite ih da vam se povjeravaju i najvažnije, slušajte ih.
Sve ljude tretirajte kao sebi ravne. Nemojte misliti da ako ste inteligentniji, bogatiji, poznajete više ljudi ili ste uspješniji više vrijedite. U životu jedino pitanje koji vrijedi postaviti o sebi i drugima je kakva sam osoba?

-Josip-

| 17:05 | Komentari (0) | Isprintaj | #

nedjelja, 01.04.2007.

1. travanj (april) ...

1. travanj ili 1. april, mada nije praznik u mnogim državama slavi se kao praznik šale i zezancije. Dakle, tog dana dozvoljeno je zeznuti prijatelje, susjede i ostale poznanike, naravno i partnera. Takodjer, ovaj dan naširoko se slavi na internetu, kao hoax (prevara) dan.
No, kako je stvarno došlo do tog obilježja na taj dan ima puno teorija. Postoji priča da se u Francuskoj prije 1564.godine (kada je Charles IX uveo slavljenje Nove godine 1.1.) dolazak Nove godine slavio 1. travnja. Tada su ljudi medjusobno razmjenjivali darove, te slavili. No, prebacivanjem tog datuma na 1. siječnja, u znak sprdavanja ostalo je "lažno" čašćenje na prvi dan travnja. Kasnije, većina država preuzela je taj običaj kao dan kad se smije šaliti i podvaljivati smicalicama (npr. Engleska, tek u 18.st.).

Na dan 1. travnja stvarno su se dogodile i velike smicalice, pa eto potrudio sam se pronaći par njih.
- 1998. država Alabama promijenila vrijednost matematičke konstante PI: Američki znanstveni časopis na svojoj naslovnici ispisao je da je vijeće Alabame izglasovalo promjenu veličine vrijednosti PI (3.14..) na veličinu 3.0. Možete misliti kakvu je to buru diglo...
- Špageti-drva : BBC-eva emisija "Panorama" 1957.g. iznijela je podatak da Švicarska uzgaja tzv. Špageti-drvo (drvo na kojem rastu špagete). Brojni gledatelji emisije zvali su redakciju sa upitima kako da sami uzgoje takvo drvo...
- Hamburgeri za ljevoruke : Burger King i USA Today izjavili da su izmislili hamburger za ljevoruke osobe. Premda nisu precizirali podatke, uslijedila je gomila narudžbi tih hamburgera... samo je pitanje jesu li i desnjaci naručivali :)
- Smrad-o-vizija : 1965.g. BBC je u svojoj glavnoj emisiji potvrdio da od sada emitira u novom sustavu emitiranja "smrad-o-viziji". Naime, radi se o prijenosu i mirisa osim slike i zvuka. Puno gledatelja prijavilo je prisutnost drugačijih mirisa tijekom gledanja programa.. Majko milaaaaa!
- Toranj u Pisi : 1950.g. Nizozemska TV javila je da se toranj u Pisi previši nagnuo te srušio. Mnoštvo gledatelja povjerovalo je činjenici..
- Write-only memorija : Tvrtka Signetics izreklamirala je memorijske kartice na koje samo može upisivati podatke, ali ne postoji način kasnijeg čitanja..
- BBC Radio 4 : Poznata emisija klasične glazbe, bez najave zamijenjena je emisijom brze disko glazbe. Nikome nije bilo jasno, uslijedile su brojne primjedbe, naravno..
- Slobodan ulaz na koncert : Jedna američka radio stanica najavila je Eminemov koncert na jednome parkiralištu u gradu, naravno, besplatan za sve slušatelje. Pola sata kasnije, grad je bio zatrpan automobilima, takodjer kompletni prometni kaos nije otklonjen kasnije cijeli dan..
- Poništavanje gravitacije : 1976.g. astronom sir Patrick Moore, najavio je na BBC Radiu da će zbog približavanja drugog planeta, točno u 9.47, doći do laganog poništavanja gravitacijske sile koja djeluje na Zemlji. Zbog tog fenomena, ljudi će postati lakši za određeni dio težine. Takodjer, pozvao je slušatelje da u 9.47 skoknu u zrak i osjete koliko su lakši. Kasnije, popriličan broj slušatelja je nazvao sa riječima da je "experiment uspio"... Ajajajaj!
- Čišćenje interneta : Jedna američka postaja javila je svojim slušateljima vijest da internet neće raditi slijedećih par dana, zbog tzv. čišćenja od neposjećenih i zastarjelih stranica. Budući je to dugotrajan posao, zamoljavaju se da se u tim danima ne koriste internetom. Telekomunikacijske kompanije kasnije donose rezultat od 45% manje prometa internetom u tim danima..
- Ručna kočnica : Švicarska TV svojim gledateljima preporučila je korištenja tzv. zona bez ručne kočnice za parkiranje automobila. Naime, u područjima velikih gužvi, prilikom parkiranja na određenim zonama preporuča se ostaviti nezakočen automobil, tako da bi vozači koje je navedeni automobil "zatvorio" svojim parkingom mogli auto pomaknuti i kasnije vratiti na mjesto. Jaoooooo!
- Napad zombija : 2005.g. BBC je svojim gledateljima (u glavnoj emisiji Vijesti) servirao priču o napadu zombija u Kambođi.. Mnoštvo gledatelja javilo se s pitanjem da li su sigurni..
- Smrt Bill Gatesa : 2003.g. CNN je javio o atentatu i pogibiji vođe Microsofta Billa Gatesa. Navedena šala rezultirala je padom dionica od 1.5% u Koreji..

Eto i za kraj kako je Mark Twain rekao "1. travanj je dan koji nas podsjeća na ono što smo ostalih 364 dana!"

To bi na kraju bilo to, i ne zaboravite nekome podvaliti danas...

-Josip-

| 09:49 | Komentari (1) | Isprintaj | #