Slomljena Srca

Zasigurno ste primijetili da nebitno o situaciji i stanju stvarno ima ljudi koji su sretniji i onih koji su uvijek manje sretni. A što bismo mi trebali učiniti pa da i mi barem malo usrećimo svoj život? Možemo npr.:

-Što više biti u društvu sretnih i nasmijanih ljudi
-Vježbati (fizički)
-Ne uspoređivati svoje stanje (zdravlje, posao, bogatstvo, ljubav, izgled..) s tuđim
-Ne okrivljivati sebe za negativne stvari koje se događaju oko nas
-Odrediti što se nama sviđa na poslu, a ne drugima
-Više pažnje posvetiti svome tijelu i izgledu, ali i odjeći
-Razlikujte loše zdravstveno od lošeg psihičkog stanja, često ako se osjećamo loše mislimo da smo i bolesni, ali i obrnuto
-Realnije procijeniti mogućnosti svake situacije kako bismo izbjegli velika razočarenja
-Pomoći drugim osobama, posebno onima kojima pomoć treba i koji žele pomoć
-Nemojte raditi previše dugoročnih planova
-Odredite s kojim se osobama osjećate dobro, a koje na vas utječu loše
-Nemojte donositi definitivne niti općenite odluke na temelju pojedinačnih događaja
-Napravite popis stvari koje vas općenito čine sretnim i popravljaju vam raspoloženje te se njima bavite što češće... itd itd.

Ima još hrpetina stvari, što individualnih, što ne.. Bilo bi lijepo kad bi dodali nešto ovome popisu...

-Josip-

To nije običan strah, kakav me ponekada ulovi. To nije uznemirenost. To je nešto puno gore. Nešto tako grozno da groznije ne može biti. To je osjećaj umrtvljenosti. Potpuna tupoća. Krajnja bezvoljnost. Kao da je sav život iščeznuo iz mene.
Sa tim sam se probudio. Ne razumijem zašto. Otišao sam na spavanje odlično raspoložen...

Da nije mamurluk?
Ne, nije. Popio sam vrlo malo. Nije mi potrebno piće da bih se dobro zabavljao.

Osjećaš li se krivim? Zbog čega? Zbog toga što si se dobro zabavljao? Pa kažnjavaš sebe tupoćom što si se opustio?
Ne, mislim da nije to. Ne predbacujem sebi zbog opuštanja. Naprotiv, vjerujem da svakome treba oduška, bar s vremena na vrijeme.

Pada li ti na pamet nešto drugo?
Stvarno ne znam.

Da te nešto nije povrijedilo? Sinoć? U toku večeri Ili tokom dana?
Ne, sve je bilo u redu. U stvari, ima jedna sitnica, ali mi ne izgleda od posebnog značaja. Nije to stvar koja zaslužuje da se na nju obraća pažnja.
Sve može biti od značaja. Naročito sitnice.

Pa, eto, bilo je veselo. Padale su šale. I ja sam ispričao jednu. I?
Ništa. Nitko se nije nasmijao. Nitko me čak nije ni saslušao.

Da li te to ljuti?
Nije to ljutnja. Ipak, nije mi bilo drago. Nisu se potrudili ni da... To ipak nije prijateljski. Ne kažem da sam duhovit kao... Ali ipak...

Kao tko?
Pa taj stranac prijatelj mojih prijatelja. Njega su smatrali dušom društva.

Zabavan je?
Kako za koga. Meni nije. Za mene je to običan davež.

Drugi ne misle tako?
Ne. Kao da ih je opčinio. Gutaju svaku njegovu riječ. Previjaju se od smijeha šta god da kaže. Ne mora čak ništa niti reći. Dovoljno je da složi facu.

Nisi imao njihovu podršku?
Nikada nemam njihovu podršku. Nikada u životu nisam imao ničiju podršku.

To ti smeta?
Naravno da mi smeta.

Osjetio si se zapostavljenim?
Nije pravedno da drugi stalno dobijaju više pažnje od mene. Jesam li ja nešto gori od tog davitelja? I svih ostalih. Treba li me baciti u kontejner ili što?

Da li se nešto pokreće u tebi?
Da.

Što je to?
To je bijes.

Veliki?
Ogroman. Stravičan.

Nema više umrtvljenosti?
Ne. Sada razumijem. Umrtvio sam se da bih ubio svoj bijes.

Ne voliš sebe kada te uhvati bijes?
Ne, ne volim.

Nerado ga priznaješ?
Vrlo nerado.

Samo jedna sitnica iz jednog života.. vrlo interesantna pitanja, vrlo interesantni odgovori, vrlo interesantno pretakanje osjećaja i smisao između umrtvljenja i bijesa...

-Josip-

Mnogima će ovo biti malo čudno, no, možda nekima i neće...
Prevedite si riječi... ehm.. malo me sjeta, a malo i bijes... Mislim, trebala je reći, ali nije, mislim...

My Chemical Romance "I Don't Love You"
When you go
Don't ever think I'll make you try to stay
And maybe when you get back
I'll be off to find another way

When after all this time that you still owe
You're still, the good-for-nothing I don't know
So take your gloves and get out
Better get out
While you can

When you go
Would you even turn to say
"I don't love you
Like I did
Yesterday"

Sometimes I cry so hard from pleading
So sick and tired of all the needless beating
But baby when they knock you
Down and out
It's where you oughta stay

And after all the blood that you still owe
Another dollar's just another blow

So fix your eyes and get up
Better get up
While you can
Whoa, whooa

When you go
Would you even turn to say
"I don't love you
Like I did
Yesterday"

Well come on, come on

When you go
Would you have the guts to say
"I don't love you
Like I loved you
Yesterday"

I don't love you
Like I loved you
Yesterday

I don't love you
Like I loved you
Yesterday

Postoje strahovi koje sami proizvodimo da bi nam poslužili kao opravdanje i izgovor. Tada sebe uspijevamo uvjeriti kako se bojimo onoga što zapravo ne želimo.
Ovo se ne događa na svjesnoj razini. Mi stvarno osjećamo strah. Strah može bit čak vrlo intenzivno doživljen, a ipak ostati nestavaran. I osjećaji mogu lagati, kao i sve ostalo. Postoje pravi i postoje prividni osjećaji. Oni osjećaji koji su stvarno to što izgledaju i oni koji prikrivaju nešto drugo. Najteže ih je međusobno razlikovati.

Zašto se pred sobom izgovaramo strahom?
Da bismo izbjegli osjećaj krivnje, jer ne činimo ono što nam izgleda da bi trebali.
Zato što smo sebi zabranili upravljanje prema hoću i neću. Zato što smo ih naučili zanemarivati, previđati.
Zato što smo izvorno hoću i neću zamijenili sustavom prinuda. Strah nam omogućava da te prinude izokrenemo, a da ih ne osporimo. Da se odupremo, a da istovremeno ne dovedemo u pitanje ono čemu se opiremo. Nije da nešto nećemo, nije da nam se nešto ne dopada, nije da u nešto ne vjerujemo, samo se plašimo. Inače bismo podlegli svim srcem.

Strah, koji smo stvorili kao opravdanje, omogućava nam da, ne narušavajući privid u kome živimo, ipak pokažemo nešto od svojih stvarnih osjećaja, iako prerušenih do neprepoznatljivosti. I istovremeno nas sprječava da ih otvoreno priznamo, bez prikrivanja prihvatimo.

Tako ostajemo zaglavljeni u jednom nemogućem kompromisu između "trebalo bi" i "ne želim", izbjegavajući da to uopće uočimo, a kamoli da razriješimo suprotnosti između kojih smo ukliješteni.

-Josip-

Eto sasvim slučajno, onako tiho, naletjeh na jedan članak u Jutarnjem Listu... Mislim, stvarno divno!

Eto prijepisa članka:
"Fotoreporter Jutarnjeg lista zabilježio velikodušno opraštanje prekršaja direktoru T-Coma
Prometni policajci oprostili su u jučerašnjim poslijepodnevnim satima teški prometni prekršaj vozaču skupocjenog Mercedesa E klase, nakon što su utvrdili da je riječ o Ivici Mudriniću, direktoru T-Coma.

Za velikodušnost policajaca prema šefu jedne od najutjecajnijih kompanija u Hrvatskoj vjerojatno se nikada ne bi ni doznalo da se cijeli događaj nije dogodio pred objektivom fotoreportera Jutarnjeg lista koji je stajao na drugoj strani ulice.

Naime, Mudrinić je oko 16 sati izlazeći iz svojeg Hoto tornja na Savsku cestu prešao preko pune linije na suprotnu stranu kolnika, te se u prekršaju vozio nekoliko metara. Policajci, koji su u sklopu osiguranja međunarodnog skupa u Westinu stajali samo nekoliko metara dalje, zaustavili su neopreznog vozača.

Nakon što su dobili dokumente na pregled, “plavci” su shvatili da pred sobom imaju, ni manje ni više, već šefa T-Coma. Nekoliko sekundi poslije vratili su vozaču dokumente te ga pustili nekažnjenog. Zanimljivo, unatoč tome što su i Mudrinić i oba policajca vidjeli da ih fotoreporter snima, nisu posustali u svojem nedjelu, već su ga odradili uz obostrani osmijeh."

Nevjerovatno! Pred očima ljudi! No, ja sad ne znam kakva je težina tog prekršaja (mislim oko 300kn i sl.), ali postupak "naše milicije" je baš za prstom pokazati. Eto, da se to desilo nekom Juri, vjerojatno bi mu uzeli za kavu i pustili ga, da se tako nešto desi nekoj "Plavuši" vjerojatno bi dublji uvid u dekolte bio sasvim dovoljan da joj se oprosti, no neki... eto...

Kakve bi npr. trebali izbjeći...

– Muškarac kojeg ste već jednom ostavili ili je otišao. Nemojte ponavljati pogrešku.
– Ženskaroše. Ako primijetite da za vrijeme večere odmjerava sve cure oko sebe znači da mu niste dovoljno zanimljivi.
– Ako primijetite da vam laže sitnice, sigurno je sposoban i na veće laži. Npr. da je oženjen ili sl.
– Muškarca koji je toliko zaljubljen u sebe da će vam tijekom večeri nekoliko puta naglasiti kako ste prava sretnica što je pokraj vas.
– Prezauzete tipove. Ako vaš dečko otkazuje svaki drugi spoj zbog nečega važnijeg, vrijeme je da potražite nekoga kome ćete biti vrlo bitne.

Evo nekoliko primjera ukoliko ste se ipak zainteresirali za jednog ovakvog. Nikad ne čekajte da vas nazove. Radite ono što volite i što vam život čini uzbudljivim. Potpuno se dajte u karijeru, skrbite za psa, ponudite se za humanitarni rad, dajte krv… Nemojte stajati poput taxija i čekati da vas nazove. Svaka minuta koju provedete kod kuće čekajući njegov poziv je propuštena prilika da upoznate nekoga tko će vam potpuno odgovarati i zbog koga ćete se osjećati nevjerojatno. Muškarca s karakterom.

Dakle, trebali bi potražiti ovakve...
– Pune razumijevanja. On neće piće donijeti samo vama, nego i vašem mlađem bratu kojeg ste poveli na utakmicu.
– Žurne. Uvijek će se potruditi doći na vrijeme i biti tu ako ga nešto pitate ili zatrebate.
– Karijerno usmjerene, ali ne opsjednute karijerom. Pristojno živi, ali ne radi toliko da ste se već počeli pitati je li se možda preselio u drugu državu.
– Duhovno kompatibilne.
– Prigodno odjevene. Ne trebate izbjegavati muškarca koji ima 30 tetovaža i hoda uokolo u potkošulji, ali razmislite o njemu ako takav ide na upoznavanje s vašim roditeljima.
– One koji nisu oženjeni za neki sport.
– Pozitivnog stava o životu, onog koji nije pesimist ili cinik. U protivnom će vam svako malo pokvariti raspoloženje.

Eto, pa vi sad mislite :)

-Josip-

Preziremo ono čega se bojimo. Nekako pokušavamo obezvrijediti ono što doživljavamo kao prijetnju, kao da ćemo tako opasnost učiniti manjom, a sebe jačim i otpornijim.

Prijezir je poptuno beskoristan, njime se ništa ne postiže. To je još jedno od onih samozavaravanja kojima rado pribjegavamo – toliko smo, je li, iznad svega da nas ništa ne može povrijediti, ni duševno, ni fizički.

Prijetnja neće nestati zato što smo je prezrjeli. Naprotiv, ako potcjenimo ili odbijemo priznati opasnost, nećemo poduzeti ono što je bitno da bismo joj se suprotstavili. Sebe ćemo samo oslabiti, zavarjući se lažnom neranjivošću.

Prijezir nas sprečava da uvidimo pravo stanje stvari. Onemogućava nas da razdvojimo ono što nas stvarno, na ovoj ili onaj način, ugrožava od onoga što prijeti nerealnoj predstavi koju smo o sebi stvorili. Tako ćemo se, recimo, prijezirom braniti od onih koji osporavaju osobine i sposobnosti koje zapravo nemamo, umjesto da se suočimo sa istinom o sebi.

Što smo dalje od sebe, to više strahujemo za onu nerealnu osobu sa kojom bismo se htjeli poistovjetiti. Što smo nestvarniji, to se osjećamo ugroženijim. Što se više bojimo, to nam je prijezir bitniji, kao umjetna samoobrana koja nas, međutim, ni od čega neće obraniti. Prijezir nije izraz snage već posljedica slabosti.

Prijezirom bismo se htjeli održati iznad svijeta koji nam prijeti, a zapravo samo izbjegavamo suočavanje sa vlastitim slabostima, što nas jedino može ojačati.

-Josip-

Život u vrlo užurbanim i velikim gradovima često zna biti previše stresan. Jednostavno, teško je pronaći mjesto na kojem se možemo odmoriti bez buke automobila ili telefona. Nerijetko čeznemo za morem, selom i malim gradovima kako bismo osjetili bar malo mira.
Ali, prava je istina, da bez obzira gdje se nalazili, mir jedino možemo pronaći u sebi, a zatim mu dopustiti da se nastani u našoj blizini.

Jedini izvor mira je smirenost. Mir osjećamo kada smo psihički uravnoteženi, kada nismo anksiozni i živčani. Sve dok ne dovedemo svoju psihu u takvo stanje, bez obzira u kakvom okruženju se nalazili uvijek će nam nešto smetati i odvlačiti nam pozornost.
Budete li čekali da se vaša okolina smiri, nikad nećete doživjeti takvu situaciju. Uvijek će se pojavljivati nešto što će vam narušavati koncentraciju i poticati nemir.
Zbog toga je važno svjesno staviti po strani brige i probleme, te svakodnevno odvojiti bar malo vremena za razvoj unutarnjeg mira.

Idealno bi bilo svaki dan u svoj planer upisati vrijeme za mirovanje. Te svaki dan bez preskakanja pridržavati se termina. Istina, treba dosta vremena kako biste naučili smiriti misli i osloboditi se od briga, ali u takvim trenutcima trebali biste se prisjetiti, nakon malo vremena mira ponovo ću imati cijeli dan na raspolaganju za rješavanje tekućih problema.

Trebat će vam dosta vježbe, ali svatko od nas ima moć prestati biti tjeskoban i zabrinut samo ako to odluči.

-Josip-

Svakodnevno, od jutra do sutra, mediji se svim silama trude nametnuti osjećaj manje vrijednosti. Zasipaju ljude predstavama osoba koje ih daleko nadilaze sposobnostima, mogućnostima, izgledom.
Cilj je da se čovjek, u usporedbi s takvim osobama, osjeti sićušnim, ništavnim, jadnim.

Cilj je da, prezirajući sebe, odustane od svog života i da se ničice prostre pred medijski proizvedenim idolima, koje će obožavati. Da se od aktivnog bića pretvori u pasivnog poklonika, koji će, umjesto da živi vlastitim životom, pratiti živote i podvige onih kojima je natjeran diviti se, kojima je primoran klanjati se, a da zapravo nije svjestan prinude kojoj je izložen. Pokušat će možda i da ih u nečemu oponaša, u beznadnom naporu da makar za koji milimetar smanji nepremostivi jaz između sebe samog i onih koje su mediji obdarili njemu nedostupnim osobinama i moćima.

Cilj je da se čovjek pretvori u roba koji će poslušno hrmbati da bi još poslušnije kupovao ono što mu idoli preporuče i živio onako kako mu oni nalažu.

Idoli, sve te zvijezde i zvijezdice, stvaraju se sustavno. U tome sudjeluje jedna moćna mašinerija čiji je cilj porobiti čovjeka tako što će ga natjerati da se osjeti bezvrijednim.

Mnogi od onih koji su pali u ropstvo postaju dobrovoljni suradnici ove opake mašinerije. Vrše pritisak na druge da se potčine. Pokušavaju svakome nametnuti ono što im je samima nametnuto. Budno motre da netko ne iskače. Napadaju, omalovažavaju, ismijavaju one koji se opiru. Čini im se da tako i sami učestvuju u moći.

-Josip-