Slomljena Srca

Svijeća lagano dogorijeva na stolu, kraj mene. I poslednji trag crvene svjetlosti je nestao. Ugasio se. čak je i svjetlost otišla od mene, napustila me. Zvuci laganih melodija se čuju na radiju. Svaka pjesma me podsjeća na tebe. Sjeća me na dane kada sam bio sa tobom, kada sam imao čitav svijet pod nogama i kada sam ga bacio kao opušak cigarete. Nisam znao da vratim ljubav za ljubav jer... sreli smo se u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i pustili smo neke pogrešne ljude da utiču na naša osjećanja i naše odluke.
Sjećam se onog dana kada smo se upoznali. Sjećam se stvari koje smo zajedno radili. Svi su nam zavidjeli na sreći, govorili kako oboje izgledamo sretni dok smo zajedno.
Noćas pada kiša sve jače i jače... Sjećaš li se onog dana kada smo se ljubili na kiši? Rukom sam zaklanjao tvoje lice, tvoju kosu, tvoje tijelo da ne pokisne. Tog dana si mi rekla da na kraju godine odlaziš daleko, da ćeš tamo vjerovatno i ostati. Zaljubljenim okicama si mi govorila da nećeš otići, jer ne možeš napustiti svoj grad, svoje društvo, mene! Tješeći tebe, tješio sam sebe i govorio ti da je to za tvoje dobro, za dobro tvoje karijere! Znao sam da te taj put dijeli od mene i po prvi put sam se uplašio, jer si mi već puno značila i samo sam te zagrlio. I sad se sjećam tog zagrljaja. Drhtao sam kao uplašeno dijete u tvojim rukama, plašeći se tvog odlaska.
Ipak, Bog nije htio uslišati moje molitve koje sam noćima ponavljao i... ti si otišla! Zahvaljujući mojim glupostima i teškim riječima, uspio sam razbiti dva srca, da te otjeram iz svog zagrljaja i pustim da te putevi života vode daleko od mene.
A ja... ja sam ostao sam! Sa svojom tugom, tvojim likom i našim poljupcima urezanim duboko u mom srcu.
Vremenom je svaki kontakt između nas bio prekinut. Ponekad je poneka pokušavala prijeći granicu mog srca, ali ja sam na kraju, ipak, ostajao sam. Pokušavao sam te zaboraviti, ali sam uvijek u drugim očima tražio tebe, tvoju kopiju...
Uzalud... Sve je bilo uzalud... Svaki pokušaj da u tuđem naručju osjetim onu toplinu i ljubav koju si samo ti znala pružiti, da od nekog drugog pogleda srce počne ubrzano kucati, da mi od nekog drugog dodira čitavo tijelo zadrhti... Sve je bilo uzalud!
Zima je polako stizala na naše pragove. Sa prvim pahuljama snijega i moja duša je postajala sve hladnija i tamnija. Rijetko si pomislila na mene. Na tvojim usnama je i dalje bio isti osmijeh, u tvojim očima stari sjaj, a u tvom zagrljaju se nalazio drugi.
Tokom dugih zimskih noći, zamišljao sam kako mi sklanjaš pahulje sa lica, griješ tijelo, kradeš poljupce i poklanjaš ono što ja nisam znao čuvati – svoju ljubav! Po ko zna koji put molio sam Boga da vrati vrijeme i izbriše sve greške kojim sam te povrijedio... ali... bilo je prekasno. U tvom životu više nije bilo mjesta za mene.

Dugo se nismo vidjeli. Pola godine je prošlo od našeg zadnjeg susreta. Da li je to bila igra sudbine ili velika slučajnost, ja i ti smo se ponovo sreli.
Sjećaš li se... sreli smo se u parku, tamo gdje smo se prvi put poljubili! Znaš li da nisam mogao disati, imao sam osjećaj da neću moći izdržati... U tom trenutku se u mom srcu probudilo neki novi osjećaj, praćen starim sjećanjima i nadom o nekoj novoj budućnosti. Pričala si mi o sebi, o svom životu, privremenom povratku u naš mali grad... Slušao sam te kao opijen. Nisam mogao vjerovati da si to ti, ti koji si me nekada voljela kao sve na svijetu i nikome me nisi htjela dati! Ubrzo si otišla opet. Svakodnevno smo jedno drugom slali poruke koje ću vječno pamtiti. I u tim trenucima si znala kako da me oraspoložiš, kako da vratiš osmijeh na moje lice kada sam tužan. Svaka tvoja poruka i nježna riječ je u meni budila nadu da ćemo ja i ti možda ponovo biti zajedno. Noćima sam slušao naše pjesme i budan sanjao sebe u tvom zagrljaju. Istina je što ljudi kažu da snovi ponekad postaju java.
Jedne tople ljetne noći, ponovo sam osjetio dodir tvojih usana. Po prvi put sam osjetio kako u grudima kuca jedno zaljubljeno srce. Još jedan put nas je dijelio, ali ovaj put sam ja odlazio na ljetovanje.
Petnaest dana je prošlo bez ijedne tvoje poruke, bez ijednog tvog javljanja. Tiho sam plakao i ponovo proklinjao sebe. Bojao sam se da mi još uvijek nisi oprostila one moje grube riječi, da si sa mnom samo iz hira – da bi me povrijedila!!! Plašio sam se da si me prestala voljeti, da ti naš novi početak ne znači ništa! Kroz moju glavu je prolazilo mnogo pitanja, a odgovora nije bilo nigdje. Odgovore si znala samo ti, ali nisi ih htjela reći.
Kući sam se vratio sa željom da te istog dana vidim, zagrlim, poljubim, ali mi se nismo vidjeli ni tog, ni sljedećeg, ni dana poslije tog. Tvoj ponovni odlazak se sve više bližio... a ja i dalje nisam znao na čemu sam. Da li da budem sretan što smo ponovo zajedno, ili da budem tužan jer sam polako osjećao kraj – stalno sam pitao sebe. Sa čežnjom sam očekivao svaki tvoj poziv.

Za tvoju zadnju večer sam živio kao da mi je zadnja. Poslije dvadeset dana, ponovo sam te vidio, tvoje ruke su ponovo bile oko mog struka, tvoje usne ponovo na mojim! Osjećao sam se kao u raju, kao ponovo rođen, a sve to zahvaljujući tebi – srećo moja! Sjećam se kada je sat otkucao ponoć, uz lagane zvuke poznate pjesme, zamolila si me za ples... Bilo je kao u snu. Tiho si mi pričala i poljubila me. Osjećao sam tvoj dah na svom vratu i tvoj miris svuda oko sebe. Bože, kako sam samo bio sretan! Pod nebom punim zvijezda, topio sam se u tvojim dodirima i čarobnim šaptanjima.
Nadao sam se da je sreća konačno došla i na moja vrata, da i ja mogu slobodno voljeti i biti voljen, ali... tri dana pred tvoj odlazak, nazvala si me i rekla da želiš kraj!
Sa tugom u srcu sam slušao sam te riječi, da si u drugome gradu imala dužu vezu i da nisi spremna za novu!
Zoru sam dočekao budan. Cijelu noć sam plakao i na taj način pokušavao izbaciti sve iz sebe, ali ti si i dalje bila u mom srcu. Nisam mogao uvjeriti sebe da više nismo zajedno. Te noći kada si mi bila potrebnija više nego ikada u životu, te noći kada se čitav moj svijet rušio, kada mi je bila potrebna samo jedna tvoja riječ, jedna tvoja nježnost – ti si me napustila. Nisi bila tu da mi pomogneš, da uz tvoju podršku prebrodim težak trenutak u mom životu. A znala si koliko si mi bila potrebna! Svi naši zajednički trenuci, naše male ludosti, naši trenuci nježnosti – otišli su u nepovrat.

Vratila si se. Započela si novi život. Uozbiljila si se... A ja... Ja sam i dalje ostao onaj isti, još uvijek želim uživati u tvom naručju, da i dalje slušam riječi sa tvojih usana. Reci mi kako da uvjerim srce da ne misli na tebe! Kako da mu kažem da ti više nisi moja! Kako da sakrijem suze u očima i tugu u mom pogledu! Kako da smirim tijelo da ne zadrhti svaki put kada u zraku osjetim tvoj miris!
Vrijeme prolazi, dani brzo teku, a ja te i dalje volim. I dalje sanjam da ćeš me navečer nazvati i poželjeti da lijepo spavam i slatko sanjam. Svaku večer sanjam kako si samo moja, a onda se probudim... i tiho plačem.
Teško mi je glumiti sreću pred drugima, da se smijem kada prođeš pored mene! Tvoj pogled me tako boli! Pitam se da li sam ja ovo zaslužio, a sve sam ti pružio? Znao sam kako da ti ugodim, da se tvom dodiru i poljupcu prepustim, ali jedino nisam znao kako da te zadržim.
Živote moj, vrati mi se! I dalje sanjam da se sretan budim – a sretan nisam. Sreća mi je okrenula leđa one noći kada si otišla od mene!

A bili smo na samim vratima raja. Nedostajao nam je samo još jedan korak do sna. Ali... ti nisi htjela da uđeš u raj sa mnom. Okrenula si mi leđa i ostavio me uplakanog. Otišala si nekom drugom u zagrljaj. Čujem da si stalno sa njim, kažu da ga voliš. Njega voliš, a ja... pitam se što ja sada predstavljam u tvom životu. Da li me gledaš kao poznanika, kao svojeg bivšeg ili još uvijek duboko u svom srcu osjećaš nešto prema meni? Svaki dan te viđam, svaki dan osjećam tvoj pogled na sebi. Ima nešto posebno u tvom pogledu. Često pokušavam izbjeći susret sa tobom jer nemam snage da te gledam oči koje su mi još uvijek tako drage. Ponekad te poželim nazvati, da ti čujem glas, da se pretvaram kao da se ništa tužno nije desilo između nas. U glavi mi stalno odzvanjaju tvoje riječi "Volim te". Samo si me bila lagano zagrlila i tiho šapnula te dvije čarobne riječi. Znao sam da govoriš istinu. Evo, i poslije dugih godina, svih prolivenih suza, neprespavanih noći i sati provedenih razmišljajući o tebi, i sada poželim da se ponovi ono vrijeme koje smo zajedno proveli.
Znaš li što me najviše boli? Laži, te odvratne laži koje stalno slušam o tebi, o sebi, o nama. Pričaju da si me varala, da me nikad nisi ni voljela. Priče i riječi koje nikad nisu prešle preko mojih usana.
Evo, ponovo se spremaš za odlazak, ali ovaj put ostaješ tamo. Ali, ako me makar malo voliš, ako ima nade za nas, pogledaj me kao nekada, reci mi ponovo "volim te" i oprosti mi...

(Naravno, od danas velike promjene na ovome blogu, što i sama promjena naziva govori... Priče o imaginarnom...)

-Josip-

Svi smo bar jednom u životu shvatili kako nešto ne ide najbolje. To saznanje može doći iznenadno ili kao dugotrajni osjećaj sumnje koji s vremenom raste, čini nas namrgođenima i nezadovoljnima, sve dok jednom ne shvatimo što treba promijeniti. Neki ljudi vole reagirati naglo, ponekad i prije nego što su razumjeli problem. S druge strane, dosta ljudi ne voli promjene, zbog straha od nepoznatog, iako znaju kako nešto treba mijenjati, oni radije žive manje zadovoljno nego što se odlučuju na promjenu.
Negdje između ove dvije krajnosti nalazi se srednji put koji nam može pomoći postupno ulaziti u promjene, te bez velikog pritiska mijenjati ono što ne funkcionira u našim životima.

Prvi korak prema promjenama je shvaćanje kako se život sastoji od djelića koji su međusobno povezani u jednu cjelinu. Promjena samo jednog malog dijela može promijeniti sve. Upravo zbog toga, često male promjene imaju veliki efekt. Ipak, ponekad se potrebno odlučiti na velike promjene, ali jedini način kako bismo bili sigurni u svoje odluke i nužnost promjena je dobro razumjeti problem.
Preispitajte svoj život kao cjelinu – vaš posao, vaše ljubavna veza, obiteljski odnosi, gdje živite – i definirajte točno ono s čim niste zadovoljni, te kako biste htjeli da izgleda to područje vašeg života. Jednom kada se shvatili problem, zapišite ga na papir. Na primjer „nisam zadovoljan sa svojom vezom“ ili „ne sviđa mi se moj stan“.

Slijedeći korak je smisliti prilagodbe koje biste mogli napraviti i način na koji možete izvesti promjene. Ako niste zadovoljni odnosom s partnerom zbog toga što provodite previše ili premalo vremena zajedno , vjerojatno ćete željeti razgovarati s partnerom o tom problemu i zajednički pronaći kompromis. S druge strane shvatite li kako vaša veza ne funkcionira do tog stupnja da je treba završiti, počnite raditi na tom procesu. Samo zapisivanje istine na papir već je dobar poticaj za promjenu.

Ključ promjena koje funkcioniraju je prihvaćanje nužnosti promjena kao dijela života. Kako se mi mijenjamo, možda ćemo smatrati potrebnim promijeniti partnera, posao ili životnu situaciju. Jer život je kao živo biće, raste, razvija se, kreće se i potrebne su mu promjene.

pjesmica...

I svjetlo dana
I svjetlo dana
i tama noći
i osmijeh srca
i jecaj duše
radost u tuzi
i snovi kad se ruše
plačem-dozvoli da suze prolijem
strepim jer ljubav se u srcu krije
letim jer nosi me duša ljubavi
naslonjene glave na ramenu tvom
pusti me šuteći da ti pričam pjesmu
očima da te ljubim
srcem sapućem riječi ljubavne
pusti daškom vjetra da te prigrlim
pusti da snovi odnesu nas u vode duboke

-Josip-

Kod razgovora o muškom penisu, obično se postavlja pitanje znači li veći ujedno i bolji. Odgovor na to pitanje glasi: ponekad je bolji veći, a ponekad je bolji manji!
Veličina penisa koju žena želi ili preferira često ovisi o njenoj trenutnoj situaciji i aktivnosti o kojoj razmišlja. Ukoliko razmišlja o prvom vaginalnom seksu, svaki penis će joj vjerojatno izgledati prevelik i zastrašujući. Ukoliko žena razmišlja o analnom seksu, može donijeti odluku ovisno o veličini partnerova penisa. Ukoliko želi oralno stimulirati partnera, bit će zadovoljnija s manjim penisom jer će preveliki penis u ustima ili izazivati gušenje i nagon na povraćanje, ili će je zbog njega jako boljeti mišići čeljusti. Ženina maštanja, dakle, nisu nužno čvrsto definirana.
Jedan broj žena više vole velike penise iz psiholoških razloga. Muškarac s većim penisom se obično smatra muževnijim pa i žena koja privlači njegovu pozornost izgleda privlačnija i poželjnija. Žena može smatrati svoj položaj u društvu boljim ukoliko je njen partner obdareniji. Može osjećati kako je nadmašila svoje konkurentice. Ženama i pogled na veliki penis može biti stimulirajući. Mnoge su žene fascinirane penisima, ne zato što im se sviđaju nego zbog toga što ih one same nemaju. Ova fascinacija obično nema nikakve veze s veličinom. Mnoge žene uživaju gledati kako penis postiže erekciju u njenim ustima ili ruci. Ipak, uvijek treba imati na umu da je mozak naš najveći seksualni organ.
Neki govore kako veličina nije važna. Što je onda sa svim onim velikim vibratorima koji se prodaju u trgovinama za odrasle? Nije valjda da industrija proizvodi stvari koje se ne prodaju? Iako se mnogi od njih kupuju kao zezancija za poklon ženama koje se uskoro vjenčaju, mnogi se vjerojatno kupuju i koriste za ono za što su i proizvedeni. Vjerojatno obična znatiželja vodi mnoge žene pri kupovini objekata koji su znatno veći od penisa njihova partnera. Ponekad i govorkanja o većem užitku kod većeg penisa odlučuju. Neke su znatiželjne može li uopće tako nešto stati u njihovu vaginu, sredstvo testiranja granica njihova tijela. Dok ih znatiželja motivira, užitak im zadržava pozornost; bar nekima od njih.

Na kraju, je li veličina muškarčeva penisa uistinu važna njegovoj partnerici? Odgovor je NE, barem za veliku većinu žena. Većina žena ne bira partnera isključivo na temelju veličine njegova penisa. Ono što treba imati na umu jest da bi žene, ukoliko su zainteresirane isključivo za veličinu penisa, lako mogle otići u sexy shop i kupiti, ili naručiti, vibrator željene veličine. Vrlo malo žena postavlja veličinu penisa na vrh liste kriterija za odabir partnera, čak i one koje više vole velike ili male penise, bez obzira iz fizičkih ili psiholoških razloga.

Nema ništa gore nego biti s nekim u vezi znajući da nije za vas u bilo kojem smislu.
Tehnika „zrcaljenja“ može biti rješenje problema. Toliko je jednostavna i lagana da nećete moći vjerovati koliko je učinkovita. Ipak, kada shvatite principe koji se kriju iza nje shvatit ćete njenu moć. Osnovni faktor krije se u ljudskoj prirodi: ljudi vjeruju ljudima koji su slični, a imaju manje povjerenja u osobe koje se čine drugačijima. Zbog toga i postoji toliko predrasuda u svijetu. Drevni zaostatak, moglo bi se reći, još od vremena kada je plemenskom čovjeku susretanje nepoznatog lica značilo opasnost. Većina nas pokušava se oduprijeti ovom nagonu, ipak postavlja se pitanje ako ste u vezi s nekom osobom, trebate li raditi na sebi kako biste olakšali njemu ili jednostavno trebate biti svoji?
Povjerenje je najvažnija osnova svake veze. Koristite li tehniku zrcaljenja tada će osoba koja vas je privukla instinktivno osjećati kako se vama može vjerovati.
Ustvari, drevni instinkti još uvijek su prisutni i u modernom društvu, te vrlo brzo možemo detektirati osobu koja vam ne odgovara. Na nekoj dubokoj razini podsvijesti uvijek se pale alarmi koji nas upozoravaju kako nešto nije u redu, nevažno koliko im se trudili oduprijeti. Međutim, uskladimo li se s tom osobom, osjećaj ugroženosti će nestati, a barijere će pasti. Kako možemo navesti nekoga da misli kako smo slični? Osim u stilu odijevanja, pokušajte s gestama i njihovom ritmu kopirati tu osobu. Recimo da sjedite na kavi i kako ta osoba sjedi preko puta vas, uvaljena u stolicu, neprestano govoreći o nečemu. Zrcaljenje bi značilo uvaliti se u svoju stolicu i slušati. S druge strane, naslonite li se laktom na stol, vaše tijelo će signalizirati kako vam je priča dosadna. Jeste li ikad primijetili kako parovi koji su dugo u vezi sve više nalikuju jedan drugome. Slično se odijevaju i služe se sličnim gestama i gestikulacijom. Oni zrcale jedno drugo bez da o tome razmišljaju, zbog toga što su potpuno usklađeni i slični. No što je iznenađujuće, zrcaljenje vam može pomoći potaknuti ljubav. Zbog čega je to tako? Prvo, ne možete nekoga iskreno voljeti ako ste previše koncentrirani na sebe. Što znači, potrudite li se zrcaliti drugu osobu, više ćete svoju pažnje usmjeriti na nju. Drugo, zrcaljenje doprinosi osjećaju usklađenosti i s vaše strane. I vi ćete instinktivno početi više vjerovati kako vam osoba zaista odgovara. Zbog toga sviđa li vam se sportski tip, ne pojavljujte se ušminkani na štiklicama. Tehniku zrcaljenja upotrijebite na sve aspekte života, koristite govor tijela, te pokažite kako se slažete s nekim stojeći i sjedeći na isti način. Također, pokušajte uhvatiti sličan ritam pokreta. Primijetite li da ta osoba ima snažan sustav vjerovanja, reflektirajte neke njene misli, kako biste pokazali slaganje. Na takav način će ta osoba stvoriti snažan osjećaj da ste netko sličan, vrijedan povjerenja i bit će oduševljena vama. Naravno, jednom kada se povežete nemojte se ustručavati pokazati svoje pravo lice, ne trebate tu osobu i dalje zrcaliti, jer jednom kada se stvori osjećaj usklađenosti i povjerenja, razlike će se doživljavati na puno blaži način.

pjesmica...

Sreća je gledati
Sreća je gledati tebe..
tvoje oči....
u njima daleke zvijezde svemira
sreća je u njima vidjeti sjaj.

Sreća je gledati tebe..
tvoje ruke...
u njima osjetit' snagu nemira,
što ga duša ostavlja na putu u raj..

-Josip-

Mnoge muče teške, iscrpljujuće nesanice kojih se uglavnom pokušavaju riješiti pomoću raznoraznih sredstava za spavanje. Poneki tako postaju pravi tabletomani. Nesanica, međutim, ima svoje uzroke koji se ne mogu ukloniti tabletama, pilulama i ostalim vanjskim sredstvima. Ti uzroci su duboko u nama, oni su dio našeg odnosa prema životu. Nesanica je posljedica straha od sna i prepuštanja snu. U osnovi je to strah od gubitka kontrole nad sobom i svijetom oko sebe.
San je gubitak voljne i racionalne kontrole nad sobom, što zastrašuje mnoge ljude. Naročito one koji su ponosni na svoju samokontrolu.
Otkuda tako velika potreba za samokontrolom? Čega se to boje ljudi koje užasava pomisao na gubljenje vlasti nad sobom, pa makar to bilo i samo u snu? Boje se da na površinu ne ispliva nešto što sa mukom potiskuju. Nešto što čuči negde u njihovoj unutrašnjosti i vreba priliku da iskoči. Nešto što ne žele priznati ni sami sebi. Želje, osjećaji, misli koje se bitno razlikuju od svjesnog i racionalnog stava koji su zauzeli, kao i od predstave koju su o sebi stvorili.
To je nešto što prijeti da ih raznese u dijelove, da potpuno uništi s krajnjom mukom održavano jedinstvo njihove osobe. Samokontrola je način da se na silu, pomoću pomnog nadzora, uspostavi kakvo-takvo unutarnje jedinstvo i time prevlada duboka emocionalna pometenost. Gubitak samokontrole predstavlja ogromnu opasnost po unutrašnje jedinstvo. Otuda tako veliki strah od svega onoga što izmiče kontroli, uključujuči tu i san.
Drugi su pak ljudi opsjednuti potrebom da kontroliraju i nadziru svijet oko sebe, podsvjesno uvjereni da tako obuzdavaju opasnosti koje odasvud prijete. Upinjući se da uvek ostanu budni, oni liče na vojnike koji su neprekidno na straži. Prepustiti se snu za te ljude znači ostaviti svijet bez nadzora, i time otvoriti mogućnost da se dogodi nešto strašno ili bar krajnje neugodno. Za te ljude je san krajnja neopreznost. Nesanica je izraz njihovog odbijanja da se, makar privremeno, odreknu nadzora nad prijetećim i neprijateljskim svijetom.
Nema lakih i brzih rešenja za neprilike koje nas muče. Sve je u nama duboko povezano. Ukoliko želimo preživjeti nevolje, moramo se kao prvo pozabaviti sobom. Tko želi riješiti nesanicu, mora se suočiti sa svojom potrebom za kontrolom i samokontrolom.
Sve drugo je tek privremeno gašenje požara koji može uvijek iznova buknuti...

pjesmica...

Doći će dan
Doći će dan kad ćeš reći stani,
spojićeš usne i polako mi šaputati
pokrićeš oči svilom lagano
i prići mi, sitnim korakom
a svaki korak je svoja priča
prekrasna i uzbudljiva

Ni sama nećeš znati kako
svaki moj uzdisaj bit će dio srca tvog
svaka suza,svaki treptaj,svaki osmijeh biće moj
pružičeš ruke i zagrlit ćeš snove jako
i te snove recitirati ćeš laskavo

Nećeš biti ti, a ni ja, biti ćemo mi
i svaki nestašluk zajedno ćemo osvojiti
i svaki poraz zajedno podnijeti
nebo će biti naše, svaka kap
i te kapi su naše suze, nemir u duši
i sav taj nemir je naš spokoj.....

-Josip-

Percepcija naših atributa i karakteristika koje nas čine osobom kakvom jesmo, često se zamjenjuje s percepcijom naših postupaka, odnosno načina na koji živimo svoj život. Sebe definiramo kroz životne uloge koje prihvaćamo, naše akcije i interakcije, uspjehe i promašaje. Sve to vrlo često rezultira identificiranjem s odlukama iz kojih su proizašle negativne i neočekivane posljedice, u tolikoj mjeri da zapravo postajemo ta naša "pogrešna odluka".

Razočarenje i sram koji osjećamo zbog pogrešnih odluka može toliko narasti da će postati dominantni dio naše ličnosti. Racionaliziramo našu odluku etiketirajući sebe kao nekompetentne donosioce odluka.
Međutim, morali bismo znati da se naš identitet ne može definirati našim izborima. Naše postojanje – ono što nas čini jedinstvenima, postoji neovisno o procesu donošenja odluka.
U stvari ne postoji pogrešna ili ispravna odluka. Sve odluke doprinose našem razvoju i glavni su dio našeg postojanja, ali ih moramo naučiti razlikovati od sebe. Odluka koja ne rezultira željenim rezultatom ni na koji način ne može ilustrirati naš karakter, a ipak često se dešava da poljulja povjerenje u same sebe i uništi naše samopouzdanje. Ako prihvatite da je vaša pogrešna odluka bila samo jedno iskustvo, te da drugi put možete izabrati drugačije, spriječit ćete identificiranje osobnosti s pogrešnim odlukama.

Izbjegavajte „kukanje“ na prošlost i „čeprkanje“ po okolnostima koje su vas dovele do pogrešne odluke. Na taj način samo prebacujete odgovornost. Umjesto toga, prilagodite se novonastalim okolnostima, te razmislite kako možete upotrijebiti svoju inteligenciju, unutarnju snagu i intuiciju kako bi ste krenuli naprijed neopterećeni. Ipak, nemojte ni potpuno zaboraviti postupke iz prošlosti, ali iz njih pokušajte izvući pozitivno iskustvo. Potrudite se razumjeti zbog čega ste učinili pogrešan izbor, oprostite sebi i krenite naprijed.

Pogreška koju ste shvatili može postati vrijedna lekcija, možete je u stvari doživjeti kao dar uz pomoć kojeg možete učiti i napredovati. Na zaboravite da niste loša osoba zbog tog što ste donijeli lošu odluku, nego ste samo čovjek, a ljudi griješe.

pjesmica...

Povest ću te
Povest ću te tamo gdje vodim sve svoje snove
Kada me čežnje lome i dušom uzdasi zaplove
Tamo gdje vrijeme stoji i samo vjetrovi strasti huje
Gdje miris palmi more donosi i zalazak sunca se čuje

Povesti ću te na zvijezdu najsjaniju u nama
Kada u njenoj svijetlosti nestane trag za nama
Tamo gdje se nemiri hrane rosom uzdrhtalih tjela
Gdje su čula strašću opijena u igrama leptira bijela

Povesti ću te kada mi osjetiš dušu u svojoj duši
Kada se i posljedni oblak koji nas razdvaja sruši

-Josip-

Osoba u depresiji je osoba u rasulu. Osjeća se utučeno, jadno, ništavno, bespomoćno. Potištena je, sumorna, bezvoljna, razdražljiva, obeshrabrena, preplašena, preplavljenja očajanjem i beznađem. Gubi interese i želje kao i uvjerenje da se išta može postići. Muče je mračne misli, opsjedaju crne slutnje i proganja osjećaj krivice.
Depresija ne pada s neba. Ona se ne sručuje na čovjeka tek tako, niotkud iako se to ponekad može učiniti. Osoba zahvaćena depresijom teži da potisne prave uzroke onoga što ju je snašlo, a okolina u kojoj živi ih lako previđa, rijetko se o njima pita a još rijeđe ih ozbiljno istražuje.
Osoba u depresiji je doživjela težak poraz koji je naprosto uništio obrambeni sustav, uz čiju pomoć se obično uspijeva nositi sa životom.

Težak poraz nije isto što i nesreća, kakav promašaj ili neuspjeh. Nesreća nas može shrvati tugom, ispuniti žalošću. Promašaj ili neuspjeh mogu poremetiti ili osujetiti neke naše planove i namjere. Ali nas samo ono što doživljavamo kao težak poraz može uzdrmati do temelja. Samo je to onaj neizdrživi udarac koji nas slama.
Ono što se prima kao udarac koji se ne da podneti razlikuje se od osobe do osobe. To ne zavisi od težine nekog događaja ili okolnosti već od odnosa koji osoba ima prema onome što joj se događa i što je okružuje.
Ljudi su skloni da pomisle kako osoba u depresiji jednostavno pretjerano reagira na udarce koje život nanosi svakom. Ali ne radi se o tome. Osoba u depresiji ne reagira pretjerano. Za nju stvari koje joj se dešavaju imaju sasvim drugačije značenje nego za druge. Ona ih vidi u potpuno drugom svjetlu.
Naime, mnogi ljudi grade osobni obrambeni sustav, stvarajući poimanje o sebi kao o nadasve značajnoj, nadmoćnoj, savršenoj, svemogućoj i nepovredivoj osobi. To poimanje ne mora biti uvijek svjesno i najčešće to i nije, bar ne u punoj mjeri, ali bez obzira na to ima odlućujući značaj u životu tih ljudi. Udarac koji ih slama je udarac koji uništava poimanje o nadmoćnom biću kakvo su vjerovali da jesu, što im je pružalo iluziju da su zaštićeni. Sve loše što im se dogodi nije za njih loše samo po sebi, već po tome što je prijetnja nerealnom poimanju koji su izgradili o sebi.

Ima, međutim, i ljudi koji mogu upasti u depresiju prividno, potpuno bezrazložno. Oni mogu postati potišteni, utučeni, preplašeni, bezvoljni, iako im izvana gledano ide potpuno dobro, ponekad i poslije uspjeha koji su postigli. To su osobe koje vjeru u vlastitu nadmoć ne grade na vanjskom uspjehu, već na nečem drugom. Recimo, na samopožrtvovanju, svetačkoj nesebičnosti, spremnosti na odricanje, mučeništvu, uzvišenom prijeziru prema ambiciji, isticanju, materijalnim dobrima i tome sličnom. Kod takvih osoba zapravo uspjeh i blagostanje mogu predstavljati napad na obrambeni mehanizam, jer mogu uništiti uvjerenje o vlastitoj moralnoj nadmoći.

Depresija je slom, ali ne naše stvarne već naše imaginarne osobe i utoliko se taj slom teže podnosi. Što smo od sebe udaljeniji, to ćemo biti skloniji depresiji.
Za borbu sa depresijom najvažnije je da razumijemo sebe i sebe prihvatimo onakvim kakvi jesmo...

pjesmica...

Što će...
Što će male pjesme
u velikoj sjeni
i što će sjena
pjesmama malim?

Nije pjesma ruža
da joj hlada dajem
i ne želi vodu piti
ljubav svoju ljubiti

Tebi treba sjena
ti si pjesma moja
hlad, voda, ruža
što mi ruke pruža

I moje ruke tu su
i drže tvoje čvrsto
i naša tu je sjena
i kaplja vode ispijena...

Što će male pjesme
u velikoj sjeni
i što će sjena
pjesmama malim?

-Josip-

Puno ljudi osjeća da im nedostaje samopouzdanja. Ovo je jedno od najmučnijih i najporaznijih osjećaja koji čovjeku izmiče tlo ispod nogu. Manjak vjere ljudi bezuspješno pokušavaju nadoknaditi na različite načine.
Neki se zaklanjaju iza bučne osobnosti. Neki pokušavaju iznuditi tuđe divljenje kako bi nečim vanjskim poduprli poljuljano samopouzdanje. Mnogi očekuju da će im uspjeh, karijera, slava ili novac obnoviti vjeru u sebe. Neki se tome nadaju od ljubavi. Ima i onih koji od sebe potpuno dižu ruke, proglasivši se beznadnim slučajevima.
Sve je to uzaludno i nepotrebno rasipanje energije. Pokušaji da se nečim vanjskim podigne samopoudanje ne uspijeva, jer ne može uspjeti. Sama nam to riječ uostalom kaže – uzdati se moramo u sebe. Zato je samopouzdanje neraskidivo povezano sa samospoznajom, poznavanjem i upoznavanjem samoga sebe. Da bi se čovjek uzdao u sebe, mora najprije sebe poznavati. Mora znati svoje mogućnosti i ograničenja, svoje vrline i svoje mane, svoje prednosti i svoje nedostatke.
Nedostatak samopouzdanja je izraz nepoznavanja vlastite osobe. Čovjek koji sebe ne poznaje s razlogom ima osećaj kako se na sebe ne može osloniti.

Često se brkaju samopouzdanje i potreba za svemogučnošću. Tako se sampouzdanom smatra ona osoba koja je sebe uvjerila da sve može, barem tako misle. Ali, ovo je kobna zamka koja uništava umjesto da gradi samopouzdanje.
Svemogućnost je ljudskom biću nedostupna. Svi smo mi ograničeni na ovaj ili onaj način. Ukoliko se ne uspijevamo pomiriti sa svojim ograničenjima, još više ćemo se srozati i još dublje zatrti vjeru u osobne mogućnosti. Jednostavno – dokle god se uspoređivamo sa nekim zamišljenim svemogućim bićem, sami ćemo sebi izgledati ništavno i jadno. To je najsigurniji način da sami sebe snizimo i "ubijemo u pojam".
Uzdati se u sebe, znači sebe poznavati i sebe prihvatiti onakve kakvi stvarno jesmo...

pjesmica...

Bit ću tvoje sunce
Bit ću tvoje sunce
Jutrom, kad zora potisne noć.
Dušu da ti grijem
Osmjeh vedar da ti čuvam.....
I kad zatreba,
Bit ću tvoje more.
Dok god nemire svoje
ne budeš imao gdje utopiti.
I tvoja rijeka bit ću
Kad bujica negativnih misli
Krene nezaustavljivo iz tebe...
I luka tvoja bit ću
Kad se osjetiš umornom i ranjivom
A životne oluje prijete
Sa svih strana...
I snaga tvoja bit ću,
I ljubav tvoja bit ću,
Onog trenutka kad shvatiš
da sam ti Bogom dan...

-Josip-

Samo se po sebi podrazumijeva da se bojimo nesreće. Ali zašto strahujemo i zaziremo od sreće? Zašto iznenada postajemo uznemireni upravo onda kada za to nema nikakvog stvarnog razloga i kada, naprotiv, postoje svi uslovi da budemo sretni?

Možda nas plaši privremenost sreće, jer je ljudski život nesiguran i povoljne prilike se lako mogu pretvoriti u svoju suprotnost? A privremenost ne možemo podnijeti nasuprot tome, ili upravo zbog toga, što dobro znamo da je sve na ovom svijetu privremeno. Možda uvrijeđeno odbijamo ono što ne možemo stalno imati?

Možda se potajno pribojavamo da ćemo zbog sreće biti surovo kažnjeni? Možda pomisao na sreću kod nas skoro automatski priziva slutnju neke velike nesreće? Možda nam se čini da je sreća lakomisleno izazivanje sudbine, pa se radije držimo nekog neodređenog stanja, koje nije ni sreća ni nesreća već neka tupa potištenost i potmula gorčina, jer se tako osjećamo sigurnijim. Možda odbacujemo sreću jer smatramo da je plitka i površna, dok se veličina rađa iz patnje, a htjeli bismo da o sebi imamo nadasve uzvišeno mišljenje?

Možda se odričemo sreće jer se ne želimo odreći prijezira prema svemu što nas okružuje, a sretan čovjek ništa ne prezire?
Možda sebi zabranjujemo sreću, jer smo navikli da sebe kažnjavamo?
Možda se bojimo sreće jer se bojimo sebe samih, a sreća je stapanje sa sobom, osjećanje jedinstva i punoće.

Nemojmo bježati od sreće. Nećemo zbog sreće biti kažnjeni, niti će nam ona navući na vrat kakvu veliku nesreću. Nećemo sebe srećom ni poniziti, ni učiniti plitkim i površnim, a prijezir je ionako bijedna zamjena za punoću života, dok je sebe kažnjavati besmisleno.
Prihvatimo stapanje sa sobom, prihvatimo jedinstvo i punoću...

pjesmica...

Dodir sna
Na tren sam te
Dodirnuo u snovima
Srce mi je
Uzvratilo snažnim drhtajem
I okitilo me
Blještavilom sreće.....
Nisu to moje usne
dotakle prazninu
Samo su smanjile
broj koraka među nama
I pripremile naš za put
U neslućene visine...

-Josip-

U pregovorima s ljudima, ali i u svakodnevnim razgovorima s partnerom bitno je razlikovati nečiji zahtjev (ono što traži od vas), od interesa (ono što želi postići ispunjavanjem zahtjeva).
Uzet ću banalan primjer: Partner vam kaže kako želi da mu svako jutro pošaljete poruku za dobro jutro - to je njegov ZAHTJEV. Ustvari, partner želi da mu porukom pokažete kako i ujutro mislite na njega, želi se uvjeriti da ste dobro, želi znati da vam je stalo, da se pokraj vas nije probudio netko drugi ili slično – to je njegov INTERES.
Uvijek morate znati da su interesi mnogo širi, ali lakše ostvarivi od zahtjeva.
Zbog toga ukoliko vam netko postavi za vas nelogičan zahtjev, pokušajte prije nego se posvađate, istražiti njegove interese, razloge, zbog kojih traži od vas takvu stvar. Jer zahtjevi su uvijek subjektivni, predstavljaju način na koji netko pretpostavlja da će zaista ostvariti interese.
Taj odnos vam je poput ledenjaka. Iznad površine mora vidi se samo mali dio ledenjaka, dok ispod, u moru se nalazi onaj značajniji, veći dio prema kojem je vrh ledenjaka beznačajan.
Ako budete promatrali samo nečiji zahtjev neovisno o njegovim interesima često nećete biti u mogućnosti razumjeti zbog čega to traži, takvi zahtjevi udaljavaju osobe jednu od druge, no ukoliko se potrudite razgovorom doprijeti do interesa zahtjevi vam neće biti više toliko nerazumljivi. Uvijek je lakše zadovoljiti interes nego zahtjev.
Ukoliko se posvetite samo zahtjevima oni su konačni i ne dopuštaju ikakvu raspravu, dok interesi započinju razgovor, te obje strane mogu uvidjeti kako se ti interesi vjerojatno mogu zadovoljiti i na drugi način, ne samo postavljenim zahtjevom.
Istraživanjem nečijih interesa shvatit ćete da je njegov zahtjev uvijek promjenjiv, ma koliko se postavljao kao uvjet, ali isto tako da su interesi ti koji ne dopuštaju promjene...

pjesmica...

Tiho
Tiho, tiho
tvoje riječi
poput slapa
teku niz mene

Tiho slušam
tvoje riječi
šutim - tiho
ćutim te

Tiho uživam
tišinu
što međ nama
stala je

Tiho mazim
riječi tvoje
tiho, tiho
voli me

-Josip-

Znamo da ljubav ne smijemo dijeliti na ovakvu ljubav ili onakvu ljubav sve dok se voli, ali ipak postoji nekoliko različitih vrsta kako se mi to volimo. Malo nešto za ubiti ovo vruče vrijeme…
Romantična ljubav – Osoba koja osjeća ovakvu ljubav neprestano misli o svojoj ljubavi, ljubomorna je, nerealna, mnogo toga će tolerirati, osjeća fizičku privlačnost i traži neprestano dokaze da joj je ljubav uzvraćena. Obično ovakva vrsta ljubavi traje nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Prijateljska ljubav – ljubavnici uživaju u zajedničkom provođenju vremena i bliskom prijateljstvu. Ovakva ljubav je ugodna, sporo ali sigurno se razvija, ne traži dokazivanje i nije opterećena sexom.
Nesebična ljubav – Ljubavnici ili jedan od njih vole potpuno i nesebično. Često su spremni žrtvovati svoje želje kako bi ugodili partneru ili poduprli njega u ostvarivanju. Jedan partner daje bez da očekuje išta zauzvrat.
Proračunata ljubav – partner pažljivo promatra osobe koje poznaje tražeći «pravu osobu» koja mu odgovara i slična mu je po interesima, materijalnom statusu, porijeklu…
Ljubav «igra» - Jedan ili oba partnera uživaju u igrama zavođenja, osvajanja, izlaženja… Ne javljaju se veliki osjećaji i nikad se ne vežu na dugo. Kada je partner osvojen igra prestaje biti zanimljiva.
Ljubav koja služi za pokazivanje – Osoba pronalazi partnera koji mu imponira statusom ili izgledom, te «voli» tog partnera samo toliko koliko ga može pokazivati drugima.

Vjerojatno možete prepoznati kakvom ljubavi vi volite, a ako ne pokušajte se pronaći u nekom tipu. Tako ćete ubuduće unaprijed znati što od partnera očekujete i zbog čega vam on (ne) odgovara.
Osim toga znat ćete i zbog čega vam partner pokazuje svoju ljubav na određeni način.

Postoje neke kombinacije partnera koji se vrlo dobro slažu npr. prijateljski ljubavnik s proračunatim ljubavnikom, dok su neke druge kombinacije kobne npr. Romantični ljubavnik i ljubavnik koji ljubav shvaća kao igru…kombinirajte dakle...


pjesmica...

Tiho
Tiho, tiho
tvoje riječi
poput slapa
teku niz mene

Tiho slušam
tvoje riječi
šutim - tiho
ćutim te

Tiho uživam
tišinu
što međ nama
stala je

Tiho mazim
riječi tvoje
tiho, tiho
voli me

-Josip-

Prošla je godina i više dana - zajedno moja tuga i ja, moje ranjeno srce i ja, moja nemoguća patnja i ja, moja hladna četiri zida i ja, bez ićije utjehe, sam, ostavljen u borbi sa životom, u borbi gdje bol ostavlja tragove koji su nekada izgledali neizbrisivo.
Da, godina i više dana, godina i više dana koje tebi ili nekome sa strane ne vrijede baš previše, ali..
Gledala si sa strane kako propadam, kako se mučim, gledala si i s osmjehom govorila kako želiš da nestanem i propadnem do kraja, da me supustiš skroz na dno, i kad budeš potpuno sigurna da sam na dnu, da me zgaziš do kraja i okreneš mi ledja. Ne, nikako mi nisi dozvolila da vidim da su sve te godine jedna prekrasna laž, htjela si vidjeti smrt jednog srca...
Možda ni dan danas ne mogu vjerovati sam sebi da sam ti vjerovao. Vjerovao sam u našu ljubav, u nas, vjerovao sam da me stvarno voliš, zbog tebe mi je osmijeh uvijek bio na licu. Vjerovao sam da ta ljubav nikad neće imat kraj, o da, vjerovao sam!!
Nitko nije vidio taj ocean suza koje su ostajale za tobom, nitko nije niti znao koliko puta sam pogledao tvoju sliku nakon što si otišla, nitko, pa ni ti, nije znao koliko sam te volio.
I, onda zabila si mi zadnji čavao u srce, zabila nož u leđa! Nisi imala snage pogledati me u oči kad si odlazila, nisi imala snage reći niti razlog... otišla si, zauvijek.
Ali vjeruj mi malena, jak sam ja! Srce mi je bilo slomljeno, ali ne dam se. Duša je boljela, ali ne dam je da propadne! Borim se, i pobijedjujem!
Ne puštam više suzu za tobom, nećeš je više vidjeti, dovoljne ih je palo preko mog lica. Nećeš više imati tu sreću da ih vidiš zbog sebe. Otišla si, ne pamtim datum, ali znam da je boljelo neopisivo dugo. Sjećam se da sam gledao kako se moj svijet urušava u jednu točku, točku iz koje se ne vraća. Cijeli svijet koji sam gradio to cijelo vrijeme srušio se u jednoj sekundi tvojih riječi. Neka je, ako je potrebno izgraditi novi! Tebe ionako nije bilo briga, pronašla si nekog odmah, da ti grije ruku. Ponekad sam hodao bez cilja, razmišljao bez nade, gazio bos po trnju ovog života, htio vikati od bola noćima, ali vodila me misao da mora postojati kraj tog puta, svijetlo na kraju tunela. Bezdušni ljudi pratili su me na mojem putovanju, putovanju koje sam proputovao čistom i iskrenom dušom.
Mnogo puta posrtao sam, ostajao bez snage, volje, bio slomljen. Ali, kretao sam dalje, dizao se, vukao se kao ranjena ptica po asfaltu, asfaltu svoji snova koji su ostali neostvareni, nisam želio da ostanem na toj točci na kojoj si me ostavila, morao sam dalje!
I, nedavno vidio sam te, u prolazu, vidio sam da nisi sretna, Shvatio sam da si postala kao drugi, shvatio sam da si se promijenila, promijenila koliko ti ne treba, sama si kriva.
Poslije svega postalo mi je jasno da sam ja ispadao krivac za stvari, za stvari za koje nisam bio kriv, a prihvaćao sam krivnju, samo da te zadržim. Ne mogu vratiti prošlost, niti je ne želim vraćati, okrećem glavu na drugu stranu, gledam naprijed, gledam budućnost. I, ne dam ti svoj život, nisi ga vrijedna. Ipak, priznajem, ponekada pogledam koju našu sliku, kradomice pročitam koju pjesmicu posvećenu tebi, kradomice se zamislim, i nasmijem, i rastužim.. i onda.. krenem dalje.
I neka me nitko ne pita zašto se ponekada osjećam tužno, zbog ćega mi ruke zadrhte, zbog ćega srce malo jače zakuca, tih par sekundi. Neka me nitko ne pita zašto sam bio tužan, za ono što je duboko u meni bilo skriveno neka nitko ne pita, i neka nitko ne pita tko je mom srcu donio najveću bol, jer prošlost je stavljena u najdonju ladicu, a ključ je bačen...

pjesmica...

Vrijede li riječi?
Što? Zar vrijede riječi nešto?
koliko? Kad nestaće
otići papir u prah
po zraku se rasuti
vatrom zapaliti
vodom zaploviti....
Riječ će gumica izbrisati
i sjećanja
i osjećanja će izblijedjeti...
To da čuvam papir gdje
zbog izgubljene ljubavih plakah
čuvam....
Samo, zar jednom i to neće nestati?
Jednostavno se u vremenu zagubiti?
Ko će pročitati ovo što
duša koja sumnja piše?
Vrijeme ne uništava papir
to nešto je jače...
Uništiće ovo malo osjećanja
što u meni je ostalo
uništiće sijećanja lijepa
slike ružne
uništiće mene....

-Josip-

U pravilu prije nego se zamisliš postoje globalno samo tri vrste laži koje muškarci predaju ženskim partnericama. Kao prvo i najbitnije jest kako da je čim prije odvedu krevet, no tu postoji i jedna malo dublja strana priče ispod površine..

-1. skupina laži : Moram je imati!
Razmišljanje: "Toliko jako je trebam uz sebe da ću se potruditi s lažima samo da je zadržim kraj sebe."
-2. skupina laži : Želim da ovo sve skupa preživi!
Razmišljanje: "Nešto u našoj vezi nije kako treba, ali trenutno to je sve što imam i sa nekoliko sitnih laži, potruditi ću se da zaživi malo dulje"
-3. skupina laži : Želim van iz svega ovoga!
Razmišljanje: "Lagao sam na početku veze, pa zašto ako vidim izlaz iz svega, zašto ne bih opet lagao"

U 1. skupinu laži kako da se djevojka dovede do kreveta... spadaju pojedini primjeri, koje sam imao prilike čuti:
A. Laž: "Nisam baš iskusan. Prošlo je puno vremena i sada se napokon osjećam spreman da bi pokušao sa nekom"
Istina: "Sigurno bih se trebao sramiti poslije ovog svega, ali tako mi jako trebaš da se nadam da ćeš prihvatiti ispriku jednog dana i oprostiti mi"
B. Laž: "Tu je previše buke, ajmo krenuti nekud gdje je mirnije i gdje možemo na miru razgovarati"
Istina: "Primijetio sam konkurenciju u okolini, moram te odvesti da im slučajno ne zapadaneš za oko"
C. Laž: "Ne mogu ti opisati sreću što sam te upoznao"
Istina: "Hmm.. upoznam li nekog boljeg od tebe, naš odnos dolazi pod lupu razmatranja"
D. Laž: "Je li ti otac zlatar? Imaš nešto prekrasno što sija u očima"
Istina: "Eh, kad ja slušam fore od svih. Ovo je jedan od najgorih uleta, nadam se da ću joj kasnije kad sve prestane moći reći da lažem."
E. Laž: "Nisi odavdje? Dopusti da ti pokažem ovaj prekrasan grad. Nećeš naći boljeg od mene da ti objasni ljepote"
Istina: "Uf, mrzim te glupe šetnje gradom, ali ako postoji šansa s njom, pokušat ću, ipak je to samo dan-dva"

U 2. skupinu laži želim da sve ovo preživi... spadaju pojedini primjeri, a glavni razlog jest, bolje vrabac u ruci..., a dio laži svodi se na produljivanje veze:
A. Laž: "Pa ona mi nije ništa više od priajteljice.."
Istina: "Uh, kako je dobra, želio bih prespavati s njom."
B. Laž: "Ma nisam čuo mobitel.."
Istina: "Opet ona zove, a imao sam u planu nešto bolje!"
C. Laž: "Bio sam s prijateljima vani na piću, rano sam došao i nemaš se za što brinuti.."
Istina: "Eh, kad ne čuješ neku reakciju, očekuj bilo što, svašta"
D. Laž: "Ma ona izgleda upola lošije od tebe, pogledaj je.."
Istina: "Uf, njezine sise su upola manje od tvojih, šteta!"
E. Laž: "Ma tko je gledao u nju? Nisam ni shvatio da je prošla ili da je tu.."
Istina: "Jao majko, koja komadina, nadam se da neće primijetiti da je gledam."

U 3. skupinu laži želim van iz svega ovoga... spadaju pojedini primjeri, a jedan od glavnih razloga je kako prekinuti a da ima ćim manje posljedice:
A. Laž: "Zaslužuješ boljeg od mene, ma daj me pogledaj.."
Istina: "Mislim da i ja zaslužujem nekog boljeg od tebe.."
B. Laž: "Sada još uvijek nisam siguran što točno tražim, oprosti"
Istina: "Jedino u što sam potpuno siguran, jest da ne tražim tebe"
C. Laž: "Ma nije problem s tobom, problem je u meni"
Istina: "Ako ti misliš da sam se jaaaako trudio da te pridobijem, vjeruj da mi je još puno teže da te ostavim"
D. Laž: "Ma u meni i samnom ti nema budućnosti.."
Istina: "Daj pusti me, molim te ko Boga!"
E. Laž kad sve ostale zataje: "Imam previše problema i ne želim da uvućem tebe u njih"
Istina: "Smatram niti da vidim rješenje tih problema dok traje ova veza"

Sigurno si sada postavljate pitanje : Kako ljubav može pobijediti laži? Postoji li veza koja je puna iskrenosti i ljubavi?
Da, je odgovor! Prošlost nam govori da je velikoj većini muškaraca seks najbitnija stvar, i ćim dodje do spolnog nagona, poštena igra prestaje. Ali ako se taj muškarac istinski i iskreno zaljubi u tu osobu, stvari se potpuno mijenjaju, strelovitom brzinom. Vjerujte, i najveći lažovi kada nadju voljenu osobu, okreću ploču, jer tko želi izgubiti priliku da voli i bude voljen? Ćemu laži više ako je ljubav medju nama i srce ostaje na svome mjestu.
Vjerujte, postoje muškarci koji bi se odrekli svih igara i laži samo da bi bili s djevojkom koju vole i žele, a na kraju krajeva to je jednostavna i čista istina!

pjesmica..

Moj glas
Moj glas je glazba
za tvoje uho
Moj glas ti o meni priča
Moj glas ti kazuje
moj te glas mazi
Moj glas ti stihove čita
Moj ti glas pruža
sve što od mene nemaš
Kad čuješ moj glas
znaš da ne sanjaš
i da me negdje zaista imaš.

-Josip-

Da li ste se ikada osjetili zbunjenim? Očajnički ste tražili na nerazlučivi odgovor što to točno druga strana želi? Cijelo vrijeme poznavanja prijatelji ste, i odjednom nekome padne na pamet da bi bilo u redu razmijeniti poljupce, iz razloga da želiš više od običnog prijateljstva.
Kako god, ovo jest maleni i mizeran problem, no ako malo bolje razmislim, problem je vrlo veliki u dubini. Naime, ako se ne pripremimo na to, ili udjemo na brzinu bez razmišljanja o tome kompromitiramo prijateljstvo do najveće razine. Trebamo se zapitati, želimo li izgubiti prijatelja? Jer, ako druga strana ne pristane na poljubac, gotovo je s prijateljstvom, a ljubav nikako ne dolazi više u obzir, nikad! Znate i sami da će se u odnos uvući doza nelagodnosti, lošeg razmišljanja, a sama atmosfera biti će mučna i teška. Zato treba doboro razmisliti, prije "pokušaja".
Kako bi onda bilo najbolje pristupiti? Ponajprije razgovorom i priznavanjem svojih osjećaja. Možda i druga strana isto tako razmišlja i osjeća. No, medjutim, postoji i vjerovatnost da ste se malo požurili, i da druga strana možda ne osjeća tako. U tome slučaju savjet je da se na odredjeno vrijeme maknete od svega, od cijele situacije, dok ti osjećaji u vama malo ne splasnu. To sigurno nije lako, osjećaji su ipak osjećaji, ali ima li smisla trčati oko nekog tko ne želi podijeliti ljubav s vama? Bolje ostati prijatelj nego izgubiti sve, ako se može. Dakle, odbije li vaš poljubac, trk u garderobu, krpice na sebe i u novi život, netko vas možda čeka baš na putu do dućana...
Ako je pak situacija reverzna, da druga strana želi više od prijateljstva, a vi ne bi htjeli izgubiti prijatelja i smatrate da ne možete voljeti, postoji i tu kompromisno rješenje. Treba shvatiti osobu koja vam nudi ljubav (a vjerovatno je donekle poznajete, budući vam je prijatelj), i reagirati da je ne povrijedite. Vježbajte način priče, recimo, preko ogledala. Pogledajte se u ogledalo i trenirajte recimo rečenicom "Znaš, ne bi te htio povrijediti, ali nažalost, želim te kao prijatelja, jer mi je najpotrebniji sada. Smatram da bi uništili sve ako počnemo zajedno" itd.. Ni u kome slučaju neka to pitanje druge strane ne bude razlog odbacivanja ili da je izbjegavate. Tek onda gubite sve..bespovratno. Bodrite ga, da se ne osjeti odbačenim i slomljenim. Pa, prijatelji ste...
A što ako se desi situacija da se i druga osoba iz kruga prijatelja počela približavati istom osjećaju. Prvi osjećaji koji će vas preuzeti: panika, i ljubomora, pa čak i osjećaj slomljenog srca. Odlučila si se popričati sa suparnicom, otkrile ste da imate zajedničku ljubav. E, tu nastaju komplikacije. Želiš biti sama s njim, no eto i nje odnekuda. Odakle li se samo stvori kad si ti tamo. Kad nisi s njim, ona je uvijek kraj njega, pričaju, druže se. Tu nastaje bijes. Ljubomorni bijes, najjači poriv.
Otkrivate lagano da ovo suparništvo ubija vaše prijateljstvo. Udaljavate se od prijateljice.. S vremenom vaši razgovori postaju tmurni, bezosjećajni, samo je pitanje vremena kada ćete si reći sve jedna drugoj. Ne žurite, prva i najbitnija stvar je da sami razmislite o cijeloj toj situaciji. Naime, postoji mogućnost da će on izabrati nju, pa da razmislite što vi time gubite, a što vam ostaje. Zato, pamet u glavu, ne brzati sa postupcima. Takodjer, možda pak je sreća na vašoj strani, pa odabere vas, što će se onda dogadjati s odnosima prema prijateljici? U svakome slučaju neka vas on ne razdvaja, ostanite pribrane, razgovarajte o tim mogućnostima. Ako ona to ne želi, onda sigurno nije vrijedna vašeg vremena i prijateljstva, prije ili kasnije povrijedila bi vas.
Budući ste prijateljice, najpotrebnije sredstvo medju vama je razgovor, ne budite ratni neprijatelji, budite svjesne da borbom jedna protiv druge samo gubite. Naravno da u ratu i ljubavi ne postoje nezabranjene stvari, ali opet shvatite da niti ne dobivate niti ne gubite, borite li se bez objašnjenja. Morate shvatiti da odluka o izboru nije na vama, odluku ne donosite vi i ponašajte se tako. Borba se odvija izmedju vas dvije, i neka taj rat bude pošten, dogovorom izmedju vas dvije - razgovorom. Ne mora on na kraju niti izabrati baš pobjednicu vašeg dogovora... Uzmimo samo primjer upita o izlasku van. Ili ćete ga pitati obje ili ni jedna. Takodjer, koja god od natjecateljica pobijedi, naučite sama sebe da to mora biti tako, i živite s time u miru i bez ljubomore.
Naravno, ne možete obje pobijediti. Ako pobijediš (kamo sreće), poštedi prijateljicu priče o vama, poštedi je osjećajnih pojedinosti o vašoj ljubavi. Upitajte se želi li to ona slušati. Biste li vi željeli da vam to ona priča ako ona pobijedi?
Ako pak ona pridobije njegovu naklonost, smanjite goričinu u sebi. Nije išlo, pomirite se s time, niste mogli ništa učiniti, to je njegov odabir, i ne pokušavajte to promijeniti. Jedno dobro u svemu je, krenite dalje, sada se možete posvetiti nekome kome se VI svidjate. Sigurno će postojati osjećaj težine i tuge kad ćete ih vidjeti zajedno, ali 'ej, život ide dalje, tako je moralo biti. Nemojte nikako prekidati prijateljske odnose s oboje, jer postoje šanse da oni prekinu nakon nekoliko mjeseci, pa će opet biti sve po starome, a vi ste prije toga izgubili nešto što traje puno dulje, krasno prijateljstvo.
Zato, pamet u glavu, i uvijek razmišljajte ... pjesmica..

Samo riječi...
Meni su riječi dovoljne
i ljubav moja za tvoju
u noćima mekim tek obrise ćutim
razigranih sjenki, tvojih misli glas

Meni su riječi dovoljne
i tišina tvoja što srcem mi tuče
ogoljene tajne pogledom pred zoru
izgubljena strepnja pred očima

Meni su riječi dovoljne
i daljina naša što blizinom zrači
u trenutku ovom pripadaš mi trajno
na pučini našoj valovima tkanoj...

-Josip-

I tako prolete svi ti dani, sve te godine i tako prolazi nam taj jedini život i jedino što nam ostaje jest samo pomisao na neke dane koji su prošli, na sve te uzdahe, na još sve te otvorene rane, na sve te uspomene koje nikada neće nestati iz nas. Sve se nekako vrti u krug. Danas samo ti, sutra opet samo ja... Dan kasnije vjerovatno netko treći...
Sreća pogodi baš svakog makar samo jednom u životu. Kod nekog i ostane, kod nekog samo proleti, a ponekada niti ne primijetimo da je tu kraj nas. Cijelo svoje vrijeme gubimo na neke nevažen stvari koje nas okružuju, izgubimo se u kompletnom besmislu s ciljem da otkrijemo bit cijele stvari, očajnički tražimo slamku spasa za bijeg odavde, iz ovih prostora. Svaki dan izbjegavamo okrutnu stvarnost tražeći izlaz u svojoj mašti i prolaznosti svega oko nas.. Ponekad postoji želja za život u snovima gdje je sve prekrasno, opustiti se od svega, pokušati zaboraviti da je oko nas samo bol, ta jedina bol koja postoji, koja je uz tebe poput sjene u polumraku, ta bol koja je dio života poput sreće.
Trebalo je vremena da se spustim na zemlju, da primijetim da stvari nisu onakve kakve bi želio da budu, da ne mogu biti takve kakve sam zamislio da budu, da svijet oko mene nije onakav kakav bi htio da jest, da život nije postelja od ruža. S vremenom, bol i tuga u meni pretočili su se u osmijeh i veselje umjestu suza i depresije, nekako ipak s nekom iskricom u oku ili prošlošću u glasu. Navikne se čovjek na sve, pa i na ono loše. Sudbina, jest kakva je, ako je ne možeš pobijediti, pridruži joj se, vjeruj joj...
Moj život nije prestao, i dalje sunce sije svoje zrake, i dalje se zabavljam i dalje sam veseo, trudim se krenuti dalje što jače mogu, trud se počeo isplaćivati.
Zamislio sam, bila je u mom životu samo dio sunca, samo netko da mogu reći da sam voljeo nekog. A volio sam, možda u tome trenutku više niti sam ne znam koliko. Čovjek shvati što je imao kada to izgubi. Nisam lagao, kada je vrisak poletio koliko mi nedostaješ, koliko si mi trebala, i koliko sam bio izgubljen bez tebe. Ti dani su prošli, ljudi se smire s vremenom, počinju učiti svoj život, počinju shvaćati sebe, počinju tražiti izlaz. Prošlost.. prigušeni uzdasi iz srca, svaka kap suze na licu,i laž samome sebi-to je kiša, a ne moja suza. Ja sam jači! Prošlost, podignute glave kretanje prema naprijed, puzanje unutar sebe, samo da te ne povrijede, da vide da si jak, da to možeš podnijeti. Unutar sebe, praznina, jad i čemer. Preboli se i to..
A ti? Koja je tvoja uloga u toj priči? Kamo tebe svrstati u tu priču? Zašto te ne mogu svrstati ni u jedan segment patnje i boli ove priče? Gdje si da vidiš da više ne pokrećeš pomutnje u mojim redovima? Gdje si da vidiš da više nema onog osjećaja u mojim očima kad te vidim? Nadam se da si sretna, da si tamo, na tome mjestu..
Bog mi je bio svjedok koliko sam te volio, ali Bog mi je svjedok sada da ti kaže koliko te sada cijenim i ne volim. Želim te za prijatelja, prijatelja kojem neću reći sve, čak prijatelja za kojeg ne želim da ovo čita. Znam da bi te ove riječi povrijedile, zato bolje da ostanu gdje jesu, da ostanu ovdje i tu neka pokušaju preživjeti. Vrijeme ide dalje, vrijeme liječi i vrijeme boli. Bez tebe sam umirao, a sada – i nemam te i imam te...

Poanta, krenuti dalje.. može se, ako se stvarno želi.. pjesmica..

Vrata od zlata
Kucam na tvoja zlatna vrata,
tako lagano, na zlatna vrata

Kucam već dugo, kucam tiho,
da te probudim nježno

da mi otvoriš, ..snena
da te vidim takvu
pospanu, nasmijanu

da me zagrliš
primiš pod svoje

povedeš..
uzmeš sve moje
sakriješ me u snove, koje
čuvaju vrata zlatne boje

-Josip-

Svi smo ponekada zbog nečeg nezadovoljni. Ali,opet ima onih koji su nezadovoljni svime i to stalno. Otkud sada to kronično i sveobuhvatno nezadovoljstvo, kojime ljudi samo zagorčavaju život i sebi i svima oko sebe?
Kronično nezadovoljnim osobama baš sve smeta. Smeta im čak i ono na što drugi ne obraćaju pažnju ili čemu ne dodaju neki posebni značaj. Ništa njima nije kako spada, ništa po volji. Takve osobe kao da hodaju bose po trnju. Teške su za okolinu - šire svoje loše raspoloženje i svoj jad, teže da drugima pomute duševni mir i pokvare svako zadovoljstvo.
Uzrok tog stalnog nezadovoljstva je u prevelikim, često neostvarivim i proturiječnim zahtjevima koje ovakve osobe same sebi tvrdoglavo postavljaju. Sve za njih mora biti nešto posebno, izuzetno.
Njihovi zahtjevi su preveliki, jer sebe smatraju daleko važnijim nego što to stvarno jesu. Proturiječni su, jer su te osobe u sebi proturiječne.

Svoje zahtjeve doživljavaju kao pravo, koje im pripada i kao potvrdu osobne umišljene veličine i vrijednosti. Ti su zahtjevi istovremeno beznadan pokušaj da se izglade unutrašnje proturiječnosti, tako što će svaka od proturiječnih potreba biti zadovoljena, što je nemoguće.
Ima u kroničnom nezadovoljstvu još nečega što ga čini tako žilavim.
Ne samo da su zahtjevi preveliki i proturiječni, već ta stalno nezadovoljna osoba budno vreba bilo kakav povod da se za nešto ili nekog zakvači. Najteže joj pada kada je sve u redu.
Takva osoba vjeruje da je nezadovoljna svijetom, koji nije na visini njenih očekivanja, a zapravo je duboko nezadovoljna sobom i nezadovoljstvo sobom reflektira na vanjske okolnosti.
Neostvarena osobnost je nužno nezadovoljna sobom a zatim i svime oko sebe. Najbolji način da sebi pomognete u tome slučaju jest da krenete putem samoostvarenja.

Ah, to nezadovoljstvo..no, pjesmica...

Grad ljubavi
Bijela soba, tišina u njoj
Kroz zatvorene prozore lagano dopire
muk Grada ljubavi
U sobi ti, stvarna,
senzibilna, ranjiva.

Na prozorima crni zastori,
jasno vidim samo tvoje obrise,
i osluškujem tvoj lagani hod

Dva grada kraj rijeka koje teku
svaka u svom smjeru
što im je zajedničko?
Ti, ja i nevidljiva nit ljubavi
koja nas povezuje....


-Josip-

Manjak koncentracije smanjuje djelotvornost u poslu kojeg smo se primili, uvećava vrijeme potrebno da se nešto učini, umnožava greške, smanjuje dubinu, oštrinu i sveobuhvatnost zahvata, čini sami cilj nezadovoljavajućim, a nas same nezadovoljnim. Nedostatak koncentracije može biti rezultat vanjskog ometanja, ali je daleko presudniji utjecaj unutarnjih čimbenika.
Vanjski utjecaji mogu odvlačiti našu pažnju, ali se uspijevamo centrirati unatoč njima, ukoliko nas nešto unutra u tome ne sprječava.
Manjak koncentracije može biti posljedica nezainteresiranosti, nedostatkom motiva, otpora ali i općeg odnosa prema životu i nama samima.
Teško se posvećujemo na ono što nas ne zanima, ali se zato jednostavno ne možemo odvojiti od onog što nas privlači, u čemu živimo čitavim svojim bićem. Koncentracija nije neka izdvojena sposobnost, ona je odnos između nas i onog što radimo. Kada smo u nečemu, naše su snage centrirane, kada smo van nečega, one su rasute.
Motivacija je vrlo važna za koncentraciju. Kada imamo jak motiv, snažnu želju da nešto učinimo, najčešće nam neće biti problem da se centriramo. Naprotiv, kada smo loše volje, kada se nečim bavimo protiv volje, misli nam bježe, lutaju i odlaze.
Unutarnji otpor također razbija koncentraciju, onda kada se bavimo onim čemu se opiremo iz različitih razloga.
Uzmimo primjer studenta koji nikako da se koncentrira na ispit koji priprema. Možda u njemu postoji otpor prema samom gradivu, možda prema profesoru kod koga polaže, možda prema samom ispitu na kome će njegove mogućnosti biti stavljene na probu, gdje će biti izložen natjecanju na kome može doživjeti neuspjeh.
Kod mnogo ljudi zapažam manjak koncetracije koji i nije baš karakterističan za ovu ili onu okolnost, već je dio njihova odnosa prema životu. To su ponajprije osobe koje su prihvatile bespomoćnost kao životnu strategiju. Takvi ljudi su zabranili sebi vladanje, kako vanjskim svijetom tako i osobnim mogućnostima. A usredotočiti se znači oboje, vladati i sobom, i poslom koji obavljamo.
Tu su, potom, i oni koji su se kao kornjače uvukli u sebe. Njima je sve tuđe, dosadno i nametljivo, nešto što ih gnjavi i uznemirava. Svaki posao je muka, a prihvatiti će ga tek ako moraju. Ne koncentriraju se na stvari koje ih okružuju ili kojima se bave, jer ne žele da imaju bilo kakav odnos sa onim izvan sebe. Kod ovakvih osoba je nedostatak koncentracije oblik odbacivanja vanjskog svijeta.
I na kraju, mnogi ljudi su iznutra, u sebi, zbrkani i razbijeni. A što je osoba u sebi zbrkanija, to će mu teže biti da se centrira na bilo šta izvan sebe...
Zato koncentrirajmo se na osobu koju volimo, jer to pomaže i vama i sebi...

pjesmica...

Zvijezda u očima
Pogledaj u moje oči,
pokupi zvijezde iz njih
što samo za tebe tu su,
Odvesti te do neba mogu,
ako dozvoliš sebi
da ukloniš se od straha
donijet ću ti mirise mora....

Mirise kiše,
ja donijeti ću ti vjetar,
za tvoja jedra,
i samo ruku pruži,
mekoća moje kože čeka....

-Josip-

Strah od ljubavi... onda kad se srce ne sluša pročitaj što dobiješ! ... Čekati možda i vrijedi, a možda i ne, ali oni koji istinski vole, da čekaju vjećno čak i onda kad se svima čini da su nastavili svoj život...

Eto, potrudio sam se malo razmišljati, i eto par savjeta kako pobijediti bol:
* Treba biti realan.
"Ljudi su ponekada razočarani kada očekuju svojeg viteza u sjajnom oklopu i na bijelom konju, a on se tada pojavi u nekom starom Volkswagen-u"

* Izađite nekud van iz kuće.
"Ljubav sama neće nikada pokucati na vrata" Umjesto da sami pijete kavu kod kuće, izađite na neko ugodno mjesto i tu je popijte.

* Nikako ne pričajte previše o vašoj prošlosti i vama.
"Imate jedna usta i dva uha, pa ih koristite u tom omjeru"

* Proširite prostore vaših izlazaka, pronađite neka nova mjesta.
"Nemojte dozvoliti da navika prevlada nad vama. Svaki put učinite nešto novo. Osmijeh, neko lijepo mjesto i vaš dobar stil uvijek čine čuda"

* Budite raspoloženi i ugodni.
"Ne morate baš na prvom sastanku biti zatvoreni i obavijeni velom mračne tajanstvenosti"

* Trk van od svakodnevne odjeće.
"Nosite uvijek vaša odijela, većernje haljine itd..., nemojte dopustiti da samo stoje u ormaru, ako je potrebno napravite Vi tu posebnu i specijalnu priliku za njih"

* Ako ste zaista sramežljivi, popijte neki koktelčić za hrabrost, prije nego se "izgubite". Normalno, nemojte pretjerati.

* Ne dopustite si misli o mogućem porazu, te da vas te misli slome i pokolebaju.
"Budite otvoreni za razne mogućnost i ugledajte ono dobro u svemu što vam dolazi u vaš život"

* Na sastanku ponašajte se ugodno i sa poštovanjem kao što bi to željeli vašem bratu ili sestri

* Održavajte vječnu romantičnu ljubav u životu.
"Budite kreativni i aktivni u donošenju rješenja i na taj način ćete živjeti u savršenoj romansi."

Toliko, možda nekom i pomogne..pjesmica...

Noćas
Noćas želim
biti s tobom
u toplom krevetu
tvoje sobe
nasloniti glavu
na nježne grudi
ne misliti,
ne micati se,
samo osjećati
toplinu,
miris
i podatnost tvojeg tijela
A ja bih
samo
ležao i osjećao
Ne bih se micao,
samo bih postojao!

-Josip-

Tko to kaže da su svi sretni parovi oni, koji se ne svađaju i međusobno nisu ljubomorni?!
Sretni parovi su samo oni koji znaju kako izaći na kraj s ljubomorom. Mala količina je čak poželjna i dobrodošla jer tako pokazujete da cijenite ono što imate. Bitno je da se ljubomora ne pretvori u agresivnost.
Važno je znati kako se svađati. Nesuglasice se sigurno moraju riješiti, ali nije potrebno kritizirati, optuživati i vrijeđati. Trebate reći što vam smeta, ne treba sve držati u sebi, durenje i ne pričanje po nekoliko dana sigurno ne treba dopustiti.
No, kada se pomirite i oprostite partneru nemojte mu to nabijati na nos kasnije 20 puta dnevno. Ako se partner stvarno pokajao i ne ponavlja istu grešku, zaslužio je da je i vi zaboravite. Ako se stalno budete vraćali na istu temu, imati ćete osjećaj da se problematična situacija ponavlja.
Važno je zapamtiti da ne postoji savršen partner za vas ni za bilo koga drugog. Svi su ljudi različiti i ako želimo sagraditi kvalitetan odnos sa drugom osobom moramo biti spremni na kompromis. Nećega se vi morate odreći, a nećega pak partner. Situaciju morate prihvatiti onakvu kakva je i možete je pokušavati popraviti, ali ne očekujte savršenstvo. Prisjetite se riječi koje ste već odavno zaboravili poput razumijevanje, poštivanje i tolerancija.
Pretpostavim li da su nadmetanje, rivalstvo, uvjeravanja i rasprave u ljudskoj prirodi, ipak se ponekad upitamo gdje je razlika između normalnih svađa i onih nepremostivih?!
Granicu je vrlo lako odrediti. Ako ste u vezi s osobom koju volite i niste spremni izbaciti je iz svog života, tada su svađe još uvijek na normalnoj razini. Ali ako osjećate da svađe prerastaju u zlostavljanje ili da vam je jednostavno dosta takvog odnosa vjerojatno vam treba novi partner.

Mogu li se zaista ljudi složiti s tim da se ne slažu?! U savršenom svijetu možda, ali za većinu parova, u praksi, vrlo teško. Ipak, postoji nada. Ali ako se potajno nadate da ćete promijeniti partnerovo mišljenje prije ili kasnije neslaganje će postati nepremostivo.

pjesmica...

Dodir duše
A ja ti dodirujem dušu,
u dodiru sam utkao
svu svoju ljubav.
Zbog tebe ću usnuti
na toploj površini
mojega mora
posljednji put.

Purpurne zalaske
i plavetne širine
zamijeniti ću uskim
koritima rijeke.
Ali znaš,
voljeti ću te nježno. ...

Usidrit ću se
u luci mira.
Spustiti jedra,
zavezati čvor.
Za tebe biti ću
jedini muškarac.
nikuda više
ne plovi bez mene....

-Josip-

Tema ovog puta je LAŽ, pročitajte što se ima reći o laži...

Citati:
-"Ko laže, ne zna kakva se posla laća, jer mora izmisliti 20 drugih laži da bi održao prvu." Alexander Pope
-"Govoriti laži predstavlja sitnu slabost, ali je prava propast lažno živjeti." Alexander S. Neill
-"Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži." Anatloe France
-"Postoje tri vrste laži: laž, besramna laž i statistika." Benjamin Disraeli
-"Ima ljudi koji lažu samo zato da bi lagali." Blaise Pascal
-"Lopov počinje time što predstavlja da laž naliči na istinu, a završava time što istina naliči na laž." Honoré de Balzac
-"Laganje je, kad bolje pomisliš, đavolski težak posao. Da su ljudi stvarno užasno lijeni, nikad ne bi lagali." Isaac Asimov
-"Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži." Ivan Sergejevič Turgenjev
-"Laž je isto tako živa kao i istina, ako ne još više." Ivan Sergejevič Turgenjev
-"Zarazna je i razorna moć laži." Ivo Andrić
-"Ko se opredijeli za laž, mora da ima dobro pamćenje." Lord Byron
-"Čak i najsitnija neistina truje čovjeka, isto kao što i samo jedna kap otrova truje cijelo more." Mahatma Gandhi
-"U istinu vjerujemo ako je izrekne siromah, a povjerovat ćemo i u laž ako je izrekne bogati nevaljalac." Mahatma Gandhi
-"Laž je - religija robova i gospodara. Istina je - bog slobodna čovjeka." Maksim Gorki
-"Pristojnost zahtjeva da ljudi lažu." Maksim Gorki
-"Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu." Miroslav Krleža
-"Jedini oblik laganja koji nije sasvim sraman jest laganje zbog laganja." Oscar Wilde
-"Ne služi se lažima, jer to je nepošteno; ne kazuj svaku istinu, jer to je nepotrebno; u svoje vrijeme i na svojem mjestu, bezazlena laž bolja je nego štetna istina koja vrijeđa." Roger Ascham
-"Svaki sporazum između istine i laži uvijek je na štetu istine." Victor Hugo
-"Smijeh je često veliki posrednik u razlikovanju istine od laži." Vissarion Belinsky
-"Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno." Voltaire
-"Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji." Winston Churchill

Poslovice:
"Siromaštvo i strah stvaraju lažljivce." Danska
"Ljubav se sastoji od četiri stvari: od uzdaha, od jecaja, od želje za smrću i mnogo laži." Njemačka

Nekad bilo....
Ne baš tako davno mi je netko rekao da slučajnost ne postoji i da je baš sve s nekom svrhom i razlogom i napokon sam i ja shvatio da je u pravu. Vjerujem u srodne duše i da svatko od nas ima svoju polovicu koja je u biti TI, ali u reverznom smislu i da je takva polovica samo jedna jedina, a ne one priče, pa doći će drugi ili druga u tvoj život, jer život ide dalje.
Doći će,da ali to neće nikad biti ono tvoje drugo ja koje si možda nekad imao kraj sebe. Svi imamo srodne duše, svoju drugu polovicu jabuke, samo je pitanje da li ćemo tu osobu ikada sresti, ako ju sretnemo hoćemo li ju znati prepoznati. Kada se to desi veza je neraskidiva osim u slučaju ako si mi sami ne stanemo na put.
Kažu da je suza najmanja kap, od koje se najviše pokisne i to je živa istina. Nije sramota plakati. To je onaj trenutak tebe kada duša progovara, a jezik šuti jer suze su tihi jezik bola.
Trnovit je put do zvijezda... Treba krenuti dalje, pokušati otvoriti neku novu stranicu u svom životu, još neispisanu, ali kako, kada previše boli kada se grubo otkine cvijet koji tek nikne.
Zašto kad se kao odluči da to nije to, da se više ne može, i da treba krenuti svatko svojim putem, kad se ne želi natrag jer si ljut, preponosan, povrijeđen, kad su kao svi mostovi srušeni, sve rijeke preplivane, sve brane razorene i svaki loš trenutak proklet, a svaki dodir pomaknut duboko u glavu, gdje se, kao, ne želiš sjećati, kad su navodno ozlijede na duši, srcu prikrivene i govoriš si moraš dalje, zašto to vrijeme ne prolazi brzo? I zašto prolazi u sjećanjima koja nastupe kasno navečer, negdje između sna i jave, sjećanjima kojih se ne želiš sjetiti?
Miris jastuka i sve ostale sitnice potsjete te na onaj osjećaj kad te netko voli i kad ti nekog voliš i ništa drugo na svijetu nije važno. Osjećaj koji ti fali, a kao ne želiš da je tu. Zašto se javlja osjećaj samoće i napuštenosti? Puno pitanja prolazi kroz glavu. Znam zašto...zato jer je ljutnja i ponos počela gubiti svoju jačinu. U ljubavi uvijek postoje 3 strane. Moja, njezina i ona istinita, jer ništa nije crno i bijelo, i nitko nije u pravu ni u krivu. Moja strana priče, kad se sve zbroji i oduzme, ista je kao i njezina. Pitam se zašto? To je samo iz razloga, jer kad se sve zbroji i oduzme oboje nas možda boli. Oboje smo zbunjeni, promijenjeni, izmučeni, neutješni, ljuti, razočarani, tužni i oboje smo svjesni da se ne želimo vrijeđati više i oboje želimo nastaviti dalje svako svojim putem a nije lako jer ipak nas neka nevidljiva nit veže i drži naše korijene povezane zauvijek. Ljudi povređuju, al' najviše sebe. Sve je ok. Vrijeme kao liječi rane. Mogu ja to. A onda ostaje činjenica da niti jedno vrijeme na svijetu neće nam pomoći da zaboravimo, jer jedan dio nas nikad ne zaboravlja koliko je jako volio, jedan mali dio ne zaboravlja ime osobe s kojom je htio doživjeti starost. I kad ti ostane samo taj mali dio, kad izblijede loša sjećanja, kad izblijede stvari kojih se groziš, dovoljan je jedan udisaj starog parfema, jedna pjesma, jedan pokret ili boja, da ti se na licu pojavi neizmjerna tuga za tom osobom koje više nema kraj tebe.

I onda se upitaš sigurno što je život?

Od mnogih sam čuo da ne postoji definicija za to, ali u ovom vremenu koje sam proveo bez svoje druge polovice shvatio sam donekle definiciju života koja mi se svidjela.

"… Život je u srcu u svakom od nas, on je svaki uzdah koji ispustimo, svaki osmjeh na našim obrazima. Ali on je i svaka suza i bol u grudima. Puno puta sam pokleknuo jer sam bio preslab da bih mogao biti bez nje, jer sam mislio da nisam tome dorastao. I onda, jednog dana, shvatio sam da zaista moram krenuti dalje, ma kako teško bilo, jer počeo sam gubiti svoj odraz u ogledalu, počeo sam nestajati i kopniti i skupio sam snage i radi nas i krenuo...

pjesmica..

U oblacima
Na rukama prepune noći
nježno se spustih na tvoje oči
I kapke ti poljupcima sklapam
Na tvojim snovima, mirno spavam.

U oblacima i glatkoj svili
Iste smo snove oboje snili.
I ruke smo u vijenac spleli
U vijenac mirisan i tako vreli.

Kad nam je jutro šapnulo da stiže
A noć se skriva i od sunca gmiže
Tvoje su trepavice ka nebu stale
Pružih ti prste od ljubavi sustale.

Spavao sam na tvom snu
i sanjao rijeku bistru, široku
a sad me zrake topline bude
i znam da se budim u tvome oku....

-Josip-

Život, poput užeta koji visi s vrha planine... ako konopac gledaš sa poda uvis i misliš si ja to ne mogu, a niti ne pokušaš, izgubiti ćeš nešto za čim ćeš žaliti cijeli život. Uvijek ćeš se pitati kako je biti na vrhu užeta. Ne smiješ si to dopustiti. Uhvati konopac snažno sa obje ruke i sa svom željom koja se trenutno nalazi u tebi. Probaj se polako popeti i prije nego i primjetiš već si na pola puta. Onaj osjećaj koji će te obuzeti kada se konačno popneš na vrh užeta izbrisati će sve žuljeve na rukama koje si zaradio penjući se i ispunit će te božanskom srećom, jer sa vrha se pruža prekrasan pogled i tada ćeš znati kako ćeš vratiti ili ćeš spoznati da ne želiš vratiti svoju drugu polovicu jabuke i nastaviti živjeti normalno dalje sa lijepim uspomenama na svoje drugo ja, jer znati ćeš i u duši ćeš po tom pitanju biti miran da si sve pokušao na ovaj ili onaj način...

Sjetio sam se jedne priče... koja mi je ostala urezana duboko u sjećanje…
"Bio jednom jedan otok gdje su živjeli svi osjećaji; Sreća, Tuga, Znanje i svi ostali kao i Ljubav.
Jednoga dana bilo im je najavljeno da će otok potonuti, svi su pripremili čamce i otišli – samo je Ljubav ostala. Kad je otok već skoro potonuo, Ljubav je odlučila potražiti pomoć. U pomoć, u pomoć tko mi može pomoći? – dozivala je Ljubav.
U to prođe Bogatstvo… Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom? – upita Ljubav. Ne, ne mogu. U mom čamcu je puno zlata, ovdje nema mjesta za tebe. – reče bogatstvo i otplovi dalje.
Zatim Ljubav ugleda Tugu kako plovi čamcem pa uzvikne. Tugo, povedi me sa sobom! Oh… Ljubavi, reče tuga. Tako sam tužna da radije idem sama. – i ode.
Nedugo zatim prolazila je i Sreća pa Ljubav očajnički uzvikne. Srećo! Pomozi mi, pomozi! Ali sreća je bila toliko sretna da nije ni čula dozivanje Ljubavi.
Ljubav je već odustala od traženja pomoći kad odjednom začu glas. Dođi Ljubavi. Ja ću te povesti. Ljubav uskoči u čamac i odveze se sa spasiteljem, starcem.
Bila je jako sretna pa je zaboravila pitati starca ime. Kada su stigli do kopna, ostavivši Ljubav na sigurnome, starac otplovi svojim putem.
Na kopnu Ljubav susretne drugog starca, Znanje i upita ga za ime starca koji ju je spasio. Njegovo ime je Vrijeme. – reče Znanje. Vrijeme? Ali zašto bi me Vrijeme spasilo? Znanje odgovori: “ Zato jer samo Vrijeme može razumijeti veličinu Ljubavi.”

Želim svu sreću onima koji su se jednom u životu osjećali kao ja i koji se barem u nećem našli u ovoj priči i izgubili onaj svoj mir, te im od sveg srca želim da im se taj mir u njihova srca ponovno vrati...

pjesmica,ipak ...

Tek tu...
Ja sam tek tu
Ja tu sam tek da osjetim dodir sna
dodir mira, želje.
Ja tek tu sam da dišem
da živim
da ostavim dio sebe,
dušu svoju
na odlasku.
Ja tu sam tek
da iskidam se na dijela dva,
u nadi da me nećeš izgubiti.
Ja tu sam tek
da te volim
samo to.

-Josip-

Posotoji jedna Shakespeareova rečenica "Život je pozornica, a ljudi su samo glumci koji se pojavljuju na sceni, igraju određene uloge i silaze sa scene"

Svatko od nas cijeli život igra određenu ulogu. Često igramo po jednom scenariju koji sami i ne želimo, već po onom za koji mislimo da će zadovoljiti cijelu našu okolinu.

Vrlo često ne dopuštamo čak ni našim najbližima da nas vide onakvima kakvima stvarno jesmo. Bojimo se da ćemo ih kao takvi razočarati ili da se nećemo dopasti ako pokažemo svoje istinsko lice. No, takvi, većinom rijetki, događaji kada se pojavimo, bez ikakve maske, ostavljaju tragove. Tragove na nama, ali sigurno i u odnosima s osobama pred kojima smo se razotkrili. Raste nam samopouzdanje, javlja se onaj unutarnji osjećaj zadovoljstva i sreće, jer napokon imamo priliku biti svoji. Odnos s drugima tako se poboljšava u velikoj mjeri, jer ako nas netko vidi kada smo najiskreniji i prihvati nas, znamo da se u takvu osobu zaista možemo pouzdati.

Iznenadit ćete se sigurno osjećajem smirenosti i vrijednosti koja će porasti u vama, kada se osjetite dovoljno sigurnima da zavirite duboko u dušu i podijelite taj osjećaj s najbližima.
Čini se vrlo teško, no trebali bi češće skupiti hrabrosti i otvarati svoje srce. Prilika ima stvarno mnogo i ljudi koji su spremni prihvatiti nas, samo je potrebno imati dovoljno hrabrosti za takvu vrstu intimnosti.

Veza je u tome, što češće pokazujete pravog sebe veće vam je samopouzdanje, a baš samopouzdanje je potrebno da bi ste se otvorili. Kada pustite nekoga da zakorači u vaš najintimniji prostor i vidi skrivene kutove, za koje ste do sada znali samo vi, dajete mu neprocijenjivi dar, sebe, zauzvrat ćete dobiti još vrijedniji dar, prostor u srcu te osobe koji će se očitovati kroz potporu, ljubav, dobru volju i koji će u tom srcu ostati zauvijek..

pjesmica...

Želja
Ti budi moja luka
tek moj sjen
što me uvijek prati
Ti budi moja snaga
moje riječi utjehe
tek prošaputane
Ti budi moj život
i Ti budi moja nada
da još uvijek
negdje ima netko
'ko zna
'ko vidi

Ja nisam jak
iako kažu
Ja nisam zao
iako pričaju
tek bojažljiv
tek samo tvoj
uzmi me

Spreman sam
na vode tvoje
da se prospu po meni
ja spreman sam da
tvoji izvori gase
žedne brazde zemlje moje

Povedi me
da budem tvoj
ja čekah te...

-Josip-

"Mislio sam da sam jak i da mogu sve. Mislio sam da me ništa ne može povrijediti. A onda iznenada, izgubio sam kontrolu nad svojim osjećajima, nad svojim životom. Molio sam da napustiš moje snove, da napustiš moj život. I izgubio nadu. U ljubav. Moje srce je već postalo kameno. Ali sve si pokvarila. Nenadano mi uđeš pod kožu i natjeraš me da ponovno mislim na tebe. Zašto je to trebalo? Ne želim da se vratiš, sve je drugačije.

Vjetar mi donosi nečije ime u gluho doba noći. Sat na zidu otkucava 'ko zna koju minutu poslije ponoći, i opet sjedim sam... Sjedim u tami. Oko mene sve kameno i crno. Ima li išta smisla? Slab sam, slomljen. Nemam više osjećaja. Lišen sam svake emocije. Pred očima slike prelijepih dana...Odsjaji prošlosti. Od mene se otkida komadić po komadić i nestajem dok se stapam sa mrakom...Čekam tužnih očiju, da se pojavi, makar na tren, bilo tko... bilo tko.
Zora sviće i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih. Kiša ponovno pada, tmurni oblaci me prate u stopu. Sunca za mene više nema...

Za mene je sve stalo onog trena kada si okrenula leđa i zatvorila vrata za sobom. Sada zaslužuješ samo moj prezir i moju mržnju. Ali ništa od toga ne osjećam...Zašto?
Mislio sam da će biti lako, jer navikao sam na poraze. Gubio sam bitke i ratove, ali sve sam brzo zaboravljao. Bili su mi potrebni samo sati. Ovu bitku ne mogu prežaliti. Iz dana u dan, kako prolazi vrijeme, sve više vjerujem da ovo nije trebalo završiti kako je. Tako iznenada. Zašto smo toliko riječi prešutjeli?
Bila si drugačija od svih. Posebna za mene. Budila si u meni što niko prije nije mogao dokućiti. Nakon dugo vremena, stavila si osmijeh na moje lice i ja sam bio sretan. Privlačila si me svim svojim bićem. Bila si tu dovoljno da mi ne nedostaješ, dovoljno da mi ne dosadiš. Kako je glupo – ali nedostaje mi osmjeh, lice, laži, i sve one male sitnice tvoje su bile tako lijepe. Otišla si. Pustio sam te, jer sam morao....otišla si bez riječi...bez razloga...

Bio sam tu za tebe kada je bilo najpotrebnije. U bilo kojem trenutku si mogala računati na mene, ja na tebe ne. Trudio sam se. Branim te pred ljudima kada govore ružno o tebi, kako god znam. A ti to ne zasluzuješ. Vjerovao sam u svaku laž, u svaku istinu. Kao i uvijek, opraštam, jer drugaćije ne znam. Prešao sam preko bolnih riječi, neoprostivih postupaka koji su me jako boljeli. Prešao sam, jer ne vidim način u tome da te proklinjem i da budem ljut. Opraštam ti sve, mada u tebi više ne vidim biće zbog kojeg vrijedi sve oprostiti. Opraštam ti, jer nikada nisam nikog ovako trebao....

Nismo tražili puno. Možda zbog toga se sve ovo i desilo. Vjerovali smo jedno drugom, i bilo je tako lako. Spokojno. Ali ti nisi bila načisto sa sobom. Znala si da preko svega bi prešla, ali opet si sve to bacila u vodu. Rekala si da mrziš što me vrijeđaš. Rekla si da me ne želiš vidjeti uplakanog. Rekla si da nisi sretna. Da tvoj život je već odavno izgubio smisao i da ne želiš da i ja patim s tobom. Rekla si da sam ja jedna od rijetkih osoba do koje ti je stalo....Poželio sam u tom trenu da me nema. Vjerovao sam da je to sve samo ružan san i da ću se probuditi iz ove more. I još uvijek vjerujem.
Sve što smo imali nije bila laž. Nisi me mogla lagati svaku sekundu koju sam proveo sa tobom. Poznajem te bar toliko...

Ne pružaj mi nadu da ćeš se jednoga dana vratiti. Ja nemam snage za to. Jer svaki put kada si pored mene vidim tanku liniju svjetlosti – liniju nade. Sam tvoj pogled me obeshrabi svaki put. A nisam zaslužio da prolazim kroz isto ponovno. Ne mogu...
Molim te...

Kamo sada? Kud god krenem, sve nosi tvoj znak. A to nije nimalo lako. Postoji tisuće puteva, ali čini se da me svaki vodi tebi. Teško je, ali poslije svega neću biti isti. Možda ću druge i ljubiti, ali ovo srce već odavno pripada tebi i zauvijek je tvoje.

Samo Bog zna koliko me boli svaka suza prolivena za tobom, svaka riječ progovorena sa tobom. Boli me, i boljet će zauvijek. Možda nikada nećeš znati koliko sam noći proveo u nadi da je ovo samo kušnja i da ćeš ponovno biti onaj stari. Da ćeš doći i reći da me trebaš. Da ćeš shvatiti da smo jedno za drugo. Da ćeš obrisati suze sa mog lica i vratiti onaj osmijeh kako samo ti to znaš. Nadam se... I zauvijek ću...

Kada bi samo znala...."

Pismo trebalo biti poslano, deset dana nakon nećeg.. no, ionako bi završilo u kanti pa onda bolje da nije nikad ni poslano.
Zašto pišem o povijesti i sjećanjima? I ja se pitam, al htio bih pokazati, ono što sam prolazio, i sada sam dovoljno jak, budući sam preživio da to iznesem..

pjesmica?

Udahni me..
Sakrit ću te od tuđih pogleda
sačuvat ću tvoj dah samo za moje usne,
živjet ću ponovo samo u tvojim snovima,
kupati ćeš se u mojim smeđim očima.

I biću sve što ti nisi
Biću mjesec u tvojoj noći,
biću sunce u tvom danu.

Biću uz tebe i kad sanjaš
biću uz tebe i kad se budiš
nestati nikad neću.

Kao zrak koji udišeš
Ne vidiš me,
a bez mene ne možeš.
Udahni me.....

-Josip-

Jedna želja na usnama nije izrečena još ni dan danas. Jedan osmijeh na tom licu još nije nestao ma koliko ga ja nisam osvjetio, nisi zaslužila da potonem do dna! Moje bolje sutra rodilo se nakon tog svega, nakog toliko uspona i padova ja sam ostao ona ruža što najljepši miris pruža, onaj cvijet koja cvijeta svakog novog proljeća... A ti nisi nestala još... i danas se šetaš kao moja vječna prošlost, kao oni tragovi na srcu koji su ostali. Zašto si se urezala u moje srce teško je drugima za razumijeti ali ništa što se već nije desilo drugima. Naučio sam još jednu malu lekciju, još jedan veliki zadatak sam prošao kao u školi sa najboljom ocjenom. Još jednom sam bio pohvaljen, jak si ti... Danas vidim razliku, danas vidim gdje nismo isti. Ti nisi osoba koja voli suočavanje sa intelegentnim izazovom. Nažalost kod tebe je sve skriveno, ti se mene ocjenivla na svoj način tamo iza skrivenih vrata. Povjerenje, to nikada nismo stekili ma koliko smo željeli i trebali to učiniti.

Prenio sam lik tvoga lica umjesto sunca, umjesto mjeseca i zvijezda. Tvoje oči bih vidio u plavoj rijeci gdje bih lice ogledao. Stvari su se promjenile, a i to je sve za bolje. A neke sam stvari pokopao umjesto sebe, dva metra u zemlju jer tako je bolje. Lutao sam dugo i često da bih ponovo oživio, pričao sam dugo i neprestano o bolovima koje sam doživio, ali kada sam se ogledao u ljudima koji su prošli gore stvari u životu, suočio sam se sa istinom - ja sam doista živio u oblacima. To ne postoji... Tvrdoglavost moja me je vodila dalje i zavodila, valjda su to bila ona vremena 'mlad i naivan'... Noćima sam pisao pjesme o tugi, iako se moj život nije okretao na tu stranu, ali nešto u meni pjevalo je tužnu pjesmu... Nešto je u meni uspostavilo odnose sa pticom u kavezu. Ptica bez slobode, koja tužno pjeva a ljudi pružaju vječnu zavist. Nečiji tuđi ružan pogled bih mi spustio glavu na dno, a ja bih da zapjevao tužno, a ja bih htio biti gledan kao ljepota bez slobode.

Ne smijem više pisati o slabostima, nemam više vremena da gubim snagu na to. Neke su stvari zabranjene... Vratio sam lik sunca, mjeseca i zvijezda, jer to nisi ti. Olakšao mi se uzdah na grudima jer dosta je bila prezira, dosta je bilo tužnih suza pred zoru. Ne želim više da me gledaju kao pticu u kavezu koja tužno pjeva, koja nema slobodu, koja vječno širi krila i ljepotu, a nikako da se izvuče iz nestvarnog svijeta. Iluzija je previše za moju lijepu dušu, za moje ogromno srce, ja mogu puno toga pružiti. Za stare dane, za našu nasu sreću čuvat ćemo uspomene. Kad godine prođu, kada budeš sretna sa životom, kada budeš obiteljska žena sjeti se nekoga koga si poznavala nekada. Sjeti se lica anđela, sjeti se kako sam bio vragolast, kako sam pokušavao koliko sam mogao. Sjeti se nekih stvari koje su ti složile osmijeh na licu, pročitaj koju staru pjesmu, pokušaj naći neku veseliju. Bar sam poneku veselu napisao... I kada završiš te trenutke sjećanja opet nestani, opet zaboravi i čuvaj osmijeh jer nikada nisi znala koliko sam volio osmijeh tvoj....

Addendum:
Zaboravio sam dodati jednu prekrasnu pjesmu koja prati ovaj tekst, ovo pisamce, želio bi svatko koji posjećuje ovaj blog, da barem čuje dio, samo dio ove prekrasne pjesme, da upozna bol prošlosti koja prati osjećaje (klikom na ime pjesme preuzimate pjesmu). Napominjem da je pjesma zbog topline zvuka, skinuta sa ploče, a ne sa diska... osobna kolekcija!

SARAH BRIGHTMAN & ANDREA BOCCELLI "Time to say goodbye"
Sarah:
Quando sono sola
sogno all'orizzonte
e mancan le parole,
si lo so che non c'e luce
in una stanza quando manca il sole,
se non ci sei tu con me, con me.
Su le finestre
mostra a tutti il mio cuore
che hai accesso,
chiudi dentro me
la luce che
hai incontrato per strada.

Time to say goodbye. -- Con te partiro.
Paesi che non ho mai
veduto e vissuto con te,
adesso si li vivro.
Con te partiro
su navi per mari
che, io lo so,
no, no, non esistono piu,
it's time to say goodbye. -- con te io li vivro.

Andrea:
Quando sei lontana
sogno all'orizzonte
e mancan le parole,
e io si lo so
che sei con me, con me,
tu mia luna tu sei qui con me,
mio sole tu sei qui con me,
con me, con me, con me.

Time to say goodbye. -- Con te partiro.
Paesi che non ho mai
veduto e vissuto con te,
adesso si li vivro.
Con te partiro
su navi per mari
che, io lo so,
no, no, non esistono piu,

Both:
con te io li rivivro.
Con te partiro
su navi per mari
che, io lo so,
no, no, non esistono piu,
con te io li rivivro.
Con te partiro

Io con te.
-Josip-

Velika većina nas teško donose važne odluke, a posebno kada se radi o vrlo važnim odlukama kao izbor partnera. Uvijek postoji strah da ćemo izborom krivog partnera zaglaviti nesretni u lošoj vezi.
Zaboravljamo na najbitnije, da uspjeh braka ili veze ne znači pronaći pravu osobu, nego nekoga tko će dati sve od sebe da bude baš ta prava osoba. Prekidi i rastave nastaju, ne zbog toga što smo izabrali pogrešnu osobu, nego zbog toga što je partner s vremenom izgubio volju i želju da bude prava osoba za nas.
Velika većina ljudi koji su se razveli izabrali su partnera koji je zaista objektivno bio pravi izbor za njih, ali s vremenom su odbili prilagođavati se promjenama. Nisu shvatili da se ljudi mijenjaju. Način na koji vas je netko volio prije deset godina, sigurno ne može biti isti ovome danas ili onom za deset godina. Život mijenja ljude, mijenja i način na koji vole.
Problem je predvidjeti što će partneru ili vama biti bitno u dalekoj budućnosti, ili kako ćete se s tim nositi. A čini se da je za dugoročni uspjeh veze ovo najvažniji zadatak.
S vremenom sve manje, a kasnije potpuno nevažnima postaju neke stvari koje su na početku bitne, poput učestalosti i načina na koji vam partner iskazuje ljubav, inteligentne i socijalne sličnosti, izgleda ili seksualne privlačnosti.
Zato je važnije od pravog partnera, pronaći razumnog partnera, koji vas je voljan slušati, koji vaše nove želje, ili upozorenja kako nešto ne štima i kako bi se nešto u vezi trebalo mijenjati neće okarakterizirati kao stalna prigovaranja ili žalbe, nego kao pokušaj da se ljubav održi i da se stalno radi na ljubavi kako se ona ne bi izgubila, a partner udaljio od vas.
Svaka ljubav, ma koliko bila velika, ukoliko se ne razvija i ne napreduje ne može opstati dugo.
Ljubav se može razvijati samo ukoliko dijelite spremnost i volju da se vi promijenite kako biste ugodili partneru i ako ste spremni tolerirati partnerove pogreške. Samo ako oba partnera imaju dovoljno volje za razumijevanje promjena, veza može uspjeti. Pravi može biti samo onaj partner koji želi biti pravi!
U dužim vezama posebno u braku zna se dogoditi da partneri potpuno zapostave osobnu komunikaciju. Razgovor se svodi na kurtoaziju, djecu ili posao. Potpuno se izbjegava razgovor o osjećajima, razmišljanjima i planovima. Nakon određenog vremena partneri će se potpuno udaljiti sve dok u jednom trenutku ne pomisle kako uopće ne poznaju osobu s kojom žive.
Pokušajte spriječiti takvu situaciju.
Odvojite vrijeme koje ćete provoditi kako par.
Jedan dan u tjednu izađite nasamo na večeru ili šetnju.
Prisilite se na razgovor. Čak iako vam se ispočetka bude činilo kao da glumite.
Slušajte jedno drugo otvoreno.
Zadržite pozitivan stav i dobru volju.

..pjesmica...

Dodir sna
Večeras ćemo sanjati dodire...
koža na koži i ugodna vrućina
pod prstima
uvući će se u naš san

I sanjat ćemo kako može biti
lijepo slušati pjev vjetra
s pogledom u pogledu
jedno u drugom kao u ogledalu

Večeras ćemo sanjati nas dvoje
i možda nakratko biti sretni
u snovima
gdje živimo oboje...

-Josip-

Dobro, to jest tema današanjeg cornera, potrudih se pribaviti nešto citata i ponešto poslovica, pa proučite i nadam se da ćete izvući neku pouku iz svega ovoga..

Citati:

-"Dobrota, plemenitost, ljepota, sve propada, ako nije rođeno sa zubima." Antun Gustav Matoš
-"Nemojte se truditi da samo vi budete dobri, već da i svijet što ga iza sebe ostavljate postane dobar." Bertolt Brecht
-"Srce puno hrabrosti i dobrote treba od vremena do vremena nešto opasnosti, inače mu svijet postaje nesnosan." Friedrich Nietzsche
-"Ljudi vole ono što je dobro ili što im se čini da je dobro, ali obično griješe u procjeni šta je to dobro." Jean-Jacques Rousseau
-"Usporediti dobro i zlo isto je kao i sebe uporno mučiti glađu i žeđu." Kahlil Gibran
-"Svi ljudi ne mogu biti bogati i poznati, ali svi mogu biti dobri." Konfučije
-"Biti dobar je plemenito. Učiti druge da budu dobri je još plemenitije." Mark Twain
-"Čovjek je često samo zato dobar što nema prilike da bude zao." Sándor Petőfi
-"Prije bih se mogao sprijateljiti s onim koji mi je u nastupu strasti učinio hiljadu zala, nego s hladnim čovjekom koji bi mi učinio hiljadu dobara." Sándor Petőfi
-"Ko je lijep, utoliko je lijep jer ga promatramo; ali ko je lijep i dobar, uvijek će ostati lijep!" Sapfa
-"Niko nije slučajno dobar; vrlinu treba naučiti." Seneka
-"Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Treba znati šta je dobro da bi dobro činili." Sokrat
-"Samo dobar čovjek može biti trajno sretan, dok hrđav mora biti nesretan." Sokrat
-"Kao što se o najvećem lažovu kaže da izrekne više istine nego laži, tako se o najgorem čovjeku može reći da čini više dobra nego zla." Spencer Johnson
-"Dobro ima sputane ruke, jer se uvijek nečega ustručava, dok je zlo slobodno, jer se ničega ne ustručava." Tadeusz Kotarbiński
-"Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan." Victor Hugo
-"Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek." William Shakespeare
-"Najbolji dio života dobra čovjeka su ona bezimena, nezapamćena djela dobrote i ljubavi." William Wordsworth

Poslovice:

-"Dovoljno je lijepa ako je dovoljno dobra." Latinska
-"Dobrota i oprost stvaraju nezahvalnike." Portugalska..

To bi bilo to, do slijedećeg puta, veliki pozdrav!

Eto, kada sam već načeo temu o cvijeću, pa da kompletiram priču o govoru i riječima koje cvijeće govori..
Dakle: "Govor cvijeća stvoren je za one najupornije koji, kada je riječ o ljubavnim osvajanjima, ne priznaju NE kao odgovor."
Pričanje o ljubomori, koja je uvijek tamo gdje je i ljubav, osim s ružama, moguća je i s ostalim cvijećem. Naprimjer, cvijetom astera možete dati do znanja da niste previše uvjereni u nečiju vjernost, dok jorgovanom možete upitati jesi li ti vjeran meni kao ja tebi, a grančica vrbe govori zar ti samo ja nisam dovoljna. No, razgovore o ljubomori možete izbjeći tako da poklonite na samom početku veze partneru grančicu bršljana, čime ćete glasno i jasno dati do znanja da očekujete vjernost i samo vjernost.
Govor cvijeća kao stvoren je i za one najupornije koji, kada je riječ o osobni ljubavnim osvajanjima, ne priznaju NE kao odgovor. Osobi koja vas je odbila, buketom perunika poručujete da ćete se boriti za nju, dok lavandom dajete do znanja da ćete svoj cilj, tj. njezino srce osvojiti kad-tad.
No, s cvijećem se takodjer i mnogo lakše odbija i daje košarica. Sa stričkom dajete do znanja da je cijela stvar preopasna za vas, a različkom pak poručujete da za vašu vezu šansa ne postoji. Margaretama govorite kratko i jasno: pusti me na miru, a cvijetom limuna: tvoju molbu, nažalost, ne mogu ispuniti. Ako je među vama razlika u godinama, umjesto riječima cvijetom jagode možete dati do znanja da je on ili ona za vas suviše nezrela.
Kritike, primjedbe, pa čak i one najgore vrste lakše i ljepše je davati, ali i primati s cvijećem. Suncokretom partneru poručujete da je previše zahtjevan za vas, encijanom da je nepravedan, amarilisom da je ohol. Orhidejom poručujete da je previše razigran, a sljezom, da je hladan kao led. Mimozom poručujemo da je previše osjetljiv, a čičkom da vas dotična ljubav previše opterećuje. Anemonama nekome možemo dati do znanja da se unatoč svemu osjećamo osamljeno, a frezijama poručujemo: budi nježan.
Govor cvijeća, naravno, nije striktno rezerviran samo za zaljubljene. Cvijećem mnogo toga možemo poručiti ljudima koji su oko nas. Jednako tako ruže nisu rezervirane samo za zaljubljene. Naprimjer, buketom žutih ruža možemo poželjeti sreću ili zahvaliti na gostoprimstvu, a svijetloružičastim ružama možemo zahvaliti na ljubaznosti te nekome iskazati svoje divljenje ili pak prijateljske osjećaje.
Zvončići, vjesnici proljeća, pokazuju zahvalnost, a ako su okruženi mahovinom, na najljepši mogući način svojoj majci možemo zahvaliti na njezinoj majčinskoj ljubavi. Irisi govore: imam dobre vijesti, a bijelom kaduljom nekome možete poželjeti zdravlje. Dalije poklonite osobama kojima se divite zbog njihova istančanog ukusa, a da biste nekomu s kim se rastajete i cvijećem pokazali da vam je žao što odlazi, poklonite mu anemone.
Oni koji su vas izdali ili tužili, primjerice šefu, zaslužuju hortenzije, cvijeće tužibaba. Onima koje treba utješiti darujte visibabe, a onima koji zbog nečega moraju biti strpljivi ljubičice, simbol strpljivosti. Na srdačnosti i ljubaznosti možete zahvaliti i lončanicom mente, a na susretljivosti valerijane. Valerijanu možete pokloniti i osobi koja treba vašu zaštitu, a za moralnu potporu, za snagu i hrabrost onome kome je potrebna pošaljite buket cvjetova aliuma, ukrasnog češnjaka. Onima koji dijele vaše brige i zabrinuti su za vas poklonite imelu koja poručuje: bez brige, imam snage i prevladat ću sve probleme.
Toliko, nadam se da je dovoljno o jeziku cvijeća, i nadam se da vam je jasnije kada dobijete cvijet, koje je značenje tog cvijeta, a možda i nije neko od tih značenja, možda je samo znak pažnje i ljubavi...

pjesmica...

Sve...
Svu ti svoju radost poklanjam
nježnim pokretom ruke,
otvaram ti dlan.
Usnama te mamim u odaje svoje.
Sve ti dajem, sve je tvoje.

Zvjezdane noći miluju ti obraz,
mjesec reflektira odsanjane snove.
Smješiš se .
Sve ti dajem, sve je tvoje.

Oblutke od sapunice i morsku pjenu.
Zlaćanu.
Snenu.

Vidiš li ?
Tvoj sam i ti si u svemu.

Samo u tuge ne diraj.
Ne dam ti blizu.
Ne želim te u njima.
Pola, strgati će bijesno more.

Pola,
zauvijek ostaje moje.

-Josip-

Sinoć me jedna prijateljica pitala, kako i što s cvijećem i kako da shvati poklon od dečka u obliku ruža. Eto, odlučio sam joj malo pomoći u obliku ovog kratkog teksta i opisa govora cvijeća sa usredotočenjem na jezik kako to govore ruže.. "Crvene ruže, bile one same ili u buketu, i dan danas znak su ljubavi, a posebno ako su u velikom buketu gdje jasno poručuju: volim te više od svega."
Govor cvijeća jezik je koji najbolje razumiju zaljubljeni. U dalekoj prošlosti u kojem su šanse za ljubavnim šaputanjima bile jednake nuli, zaljubljeni su se sporazumijevali cvijećem, posebice ružama. Na njihovom bogatom, maštovitom i dojmljivom jeziku ruža komuniciralo se ne samo njihovim bojama, cvjetovima i pupoljcima nego čak i listovima i trnjem.
Uzmimo primjer, ako osoba kojoj se crvenom ružom izjavi ljubav odmah prihvati tu ponudu, dotaknula je cvijet svojim usnama, a ako ju je odbijala, otrgnula bi cvijet i bacila ga. Ako je odrezala trnje, a ostavila listove, onom tko je ružom izjavio ljubav poručila je da postoji nada, a ako je ruža čak ostala i bez trnja i bez listova, vrijeme je da se konačno pomiri sa sudbinom jer nema više nikakve nade.
I dan danas su ruže ljubavnicima jedan od najomiljenijih medija za vrsno sporazumijevanje i razmjenjivanje "tajnih" poruka. Crvene su ruže, same ili u buketu, znak ljubavi, a u posebno velikom buketu poručujui jasno šalju jednu poruku: volim te više od svega. Ruže nježno ružičaste boje nagovješćuju: "spoznat ćeš da li me voliš", a sami pupoljci ruža simboliziraju buđenje prve ljubavi. Na tragu povijesne tradicije buket bijelih ruža simbolizira platonsku ljubav koja je oslobođenu bilo kakve erotike,dakle, čistu ljubav, a narančastih, naprotiv, tjelesnu vatru koju treba što prije ugasiti. Ruže boje lavande simboliziraju pak ljubav na prvi pogled, a bijeli pupoljci ruža daju do znanja hladnoj osobi da njezino srce ne zna za ljubav. Žute ruže, posebno ako je samo jedna, pokazuju da je osoba koja ih dariva ljubomorna, a buket crvenih ruža sa samo jednom žutom još je određeniji i poručuje: ti me činiš ljubomornim.
Postoji još načina da se različitim cvijećem izrazi poruka koju osoba na drugoj strani treba shvatiti.. Ljubavni razgovor ne počinje i ne prestaje samo s ružama.. Takodjer i s ostalim cvijećem može se izjaviti ljubav, obasuti komplimentima, zamoliti za razumijevanje ili oproštaj te dogovoriti sasvim konkretne akcije. Naprimjer:
-cvijet kestena: zamolba za oproštaj,
-grančica žute akacije: dajete do znanja da je vaša skrivena ljubav
-cvijet tamnocrvene krizanteme: moje je srce slobodno, naravno, samo za tebe.
-zvončići: vaša srca kucaju u istom taktu,
-jasminov cvijet: ti si očaravajuća,
-mirta: daj da se konačno vjenčamo,
-cvijet rajčice: želim dijete.
-kalom: divim se tvojoj ljepoti
-runolist: tvoja je ljepota nevjerojatna
-jaglac: božanstvena si.
-cvijetom dalije ili georgine: prekidamo ljubavnu neizvjesnost i na najljepši mogući način dajemo do znanja da smo sve već oprostili
-geranija: možete čak i u većem društvu bez ijedne riječi ljubav svojega života pozvati na tajno mjesto vaših sastajanja
-dragušac: poziv na malu dnevnu ili noćnu šetnju
-lišće vinove loze: osobi koja vam se sviđa bez ijedne riječi možete predložiti zajednički izlazak.
Naravno, postoji govor cvijeća i za one teže trenutke, trenutke rastanka:
Na najljepši se način možete oprostiti potočnicama koje poručuju: misli na mene
-cvijetom lipe s dvostrukom porukom: misli na mene i slatko sanjaj
A, ako je primjerice riječ o posljednjem sastanku, bilo koja zimzelena grančica olakšat će vam situaciju i umjesto vas poručiti: zadržat ću te u nježnoj uspomeni. U istu svrhu može poslužiti i grančica bosiljka čija je poruka: želim ti sve dobro.
-rododendron ili, što je mnogo praktičnije, samo jedan njegov list: bez ijedne ste ga riječi upitali kada ćete se ponovno vidjeti
-vrijesak: na vrlo ste mu obazriv način dali do znanja da, barem što se njega tiče, najviše volite samoću.
Eto, toliko o cvijeću, sami odaberite što bi vam bio najbolji poklon... do tada,..

..pjesmica (najljepši poklon)...

Ruža mog srca
Moje srce, ptica divljine,
pronašlo svoje je nebo
u očima tvojim.
One su kolijevka jutra,
one su carstvo zvijezda.
Moje pjesme potonule su
u dubine njihove.
Pusti me samo, da se vinem
u nebo to,
u njegovu osamu.
Pusti me samo da dijelim
njegove oblake,
da širim krila u sjaju
njegovog sunca.

-Josip-

Eto, kao što sam jučer načeo temu o prilikama i neprilikama na chatu, da se nadovežem sa nekim pravilima koje smatram da su dosta bitne da korisnik ne uleti u čudnu i zamršenu mrežu laži i prevara...
Krenimo redom:
1. Kad zaprimite privatnu poruku tipa “čini se da ja i ti imamo puno toga zajedničkog” … sve je u redu, ali kad pročitate nešto kao “mislim da smo ja i ti stvoreni jedno za drugo!” ili “volim te!” PRIPAZITE! Da li vam znači nešto riječ “manijak”? Razmislite da li vas poznaju ili znaju samo vaš nadimak. Ne budite prebrzo polaskani već nervozni.

2. Sigurno nećete dobiti drugu priliku za ostavljanje prvog dojma. Svakako se pobrinite da sastavite neku dobru poruku kad se javljate na nečiji profil. Cilj neka vam bude potaknuti zanimanje i dobiti odgovor. Korisnici koji pišu “sage i romane” umjesto kratkih poruka trebali bi “živjeti život”.

3. Kad vam u početku netko jako puno piše, recimo tri ili čak četiri puta dnevno? Moja riječ jest, “Dalje!”

4. Nema slike u profilu? Odmah si postavite važno pitanje: “Zašto?” Skriva li taj netko nešto? Izgled nije sve, i ne smatram se površnim … ali Internet jest, i tek kad vidite tu famoznu sliku znat ćete bi li vas ta osoba mogla privući. Kemija je druga priča. To ćete saznati tek kad se upoznate uživo.

5. Prije upoznavanja obvezno razgovarajte telefonom, tako dobivate bar približnu sliku o nečijoj osobnosti, spolu i dobi. Ali, za poečtak, ne dajte nikome svoj broj kućni, nazovite s mobitela (i sakrijte broj, ako vas je baš jako frka).

6. Uvijek se na prvom sastanku nađite na nekom javnom mjestu koje vam je poznato i gdje vas poznaju. Ostanite blizu drugih ljudi i na osvijetljenom području. Zajednički odlazak na kavu ugodan je, opušten i najbolji način da nekoga upoznate.

7. Ako baš želite, povedite sa sobom i prijatelja (manje privlačan prijatelj pomoći će vam da zadržite vaše samopouzdanje te smanjiti šanse da tzv. poznanik ode s njim umjesto s vama … hej, događa se!) Ako baš sve prođe po planu, vjerovatno ćete moći čitav život provesti s novim prijateljem – nema potrebe požurivati stvari i biti nestrpljiv. Samo jedno imajte na umu: ako vam se uključi alarm, nemate apsolutno nikakvu obavezu i potrebu ostati.

8. Ako se pak pojavite na sastanku i odmah otkrijete da je vaš virtualni prijatelj na Internetu izmislio lažnu vanjštinu, bolje bi bilo da odmah odete. Vrlo je važno je uvijek nekome reći kamo idete, a nije loše imati i plan B, plan bijega, ako susret prođe ispod vaših ili njegovih očekivanja.

9. Nikad, nikad, naglašavam, ‘nikad’ nemojte dopustiti da vas taj "prijatelj" pokupi kod kuće. Trenutno davanje svoje adrese neznancu jednostavno je bezveze, nepotrebno i glupo! Osigurajte osobni prijevoz kako biste se mogli glatko izvući pođe li nešto krivo.

10. Ne dovodite osobu s kojom ste se sastali kući odmah nakon prvog susreta. Niti je ne poznajete. Upotrijebite vaš zdrav razum i pravila kao i u bilo kojem odnosu.

Eto, nadam se da sam se donekle dotakao tih bitnih stvari ova dva dana o upoznavanju preko interneta i potencijalnih mogućnosti na koje morate paziti. No, nije sve niti tako crno, tako da postoje i ljudi koje ne smijete odbaciti i ne upoznati.. Do sutra, do slijedećeg susreta...

...pjesmica...

Čuvao bih te
Zadržao bih te u ruci
kao buket
svježeg proljetnog cvijeća
upijajući tvoj
očaravajući miris
što smućuje razum
i razbuktava maštu..
Zadržao bih te
u sebi
kao krv vruću i strašnu
da kola mojim venama
i stvara oluju u duši...
Zadržat ćeš se
u meni
u bljesku mojih očiju
na spomen tvog imena
U plavom odsjaju
predubokih sjećanja
i kradom obrisanoj
suzi negdje u kutu
mojih nadanja....

Addendum...
Pjesmica koja mi se jako jako dopada, a zaboravio sam je podijeliti s vama (klikom na ime pjesme pokrećete preuzimanje)...
THE KILLERS "Smile like you mean it"
Save some face, you know you've only got one
Change your ways while you're young
Boy, one day you'll be a man
Oh girl, he'll help you understand
Smile like you mean it
Smile like you mean it

Looking back at sunsets on the Eastside
We lost track of the time
Dreams aren't what they used to be
Some things sat by so carelessly

Smile like you mean it
Smile like you mean it

And someone is calling my name
From the back of the restaurant
And someone is playing a game
In the house that I grew up in
And someone will drive her around
Down the same streets that I did
On the same streets that I did

Smile like you mean it

-Josip-

“Jedino što ostaje sigurno jest da ništa nije sigurno”. To bi bio moj opis osoba koje su na internetu, čast iznimkama!
Internet je danas potpuno utjelovljenje modernog razdoblja. Dok sjedite u sobi u boksericama i s paketom čipsa, naoko ravan ekran vašeg računala omogućava vam da budete tko god želite. Koristeći samo izlizane gumbe vaše tipkovnice, pretvarate se iz štrebera i šmokljana koji grize nokte u Dolly Parton s velikim atributima. Na netu nema detektora laži i svaki čovjek je ograničen samo svojom vlastitom maštom.
I sam se sjećam svojih prvih dana ‘surfanja chatom’, u isto vrijeme otkrivanja privlačnost vlastite ne-spolnosti. Tih je dana bilo hehehhe ojojoj, jako uzbudljivo predstavljati se kao pripadnik/ca suprotnog spola. Sexi nadimak poput ‘Pohotna Plavuša’ mogao vas je daleko dovesti. Vraški pokušaji uvlaćenja heteroseksualnog chatera u neku prljavu, blatnu, nečistu, no svejedno romantičnu virtualnu zafrkanciju. Do danas ne znam koliko sam muških prevario tim izopačenim izazivanjem. Imajte to na umu kad sklapate virtualna prijateljstva, što podsjeća da ne misle svi na Internetu na vas i ono što je za vas najbolje.. To je bilo davno, ima već barem desetak godina, sada je drugačije, sada znam prepoznati "ljude" od fejkera!
Internet je alatka koje omogućava pristup raznim ljudima, ideologijama i vjerovanjima koja nisu lako dostižna u nečijem realnom životu. Omogućava rastezanje granica kako biste pronašli ljude s kojima imate neke zajedničke interese i svjetonazore bez da napuštate udobnost vlastitog doma.
Biti iskren/a od samog početka vrlo vjerovatno će vas poštedjeti kasnije neugode objašnjavanja osobnih bezazlenih malih laži ako i kad odlučite nekog upoznati u stvarnosti. Želite li zaista sramotu u javnosti objašnjavajući potencijalnom/oj prijatelju/ici kako vam je mama stvarno stisnula ‘pločice’ na vašem trbuhu u pranju? U virtualnoj zajednici poput chat servisa neophodno je držati uključenim radar za čudake i biti vičan/na prepoznavanju i uočavanju znakova prijevare prilikom pričanja ili dopisivanja … sve se svodi na vjerovanje vlastitim instinktima.
VAŽAN SAVJET: Izvucite se uvijek iz neprilike! Ako se počne pratiti osjećaj nesigurnosti ili neugodnosti u vezi osobe s kojom ste se našli, smjesta se maknite. Ne oklijevajte da potražite pomoć od bilo koga tko je u blizini, nazvati nekoga, ako vam se bilo kako učini da situacija izmiče kontroli. Vjerujte svojem instinktu!
Dobar lov!! Sjetite se samo da će možda biti potrebno nekoliko neveselih i nesretnih pokušaja prije nego uhvatite vrijedan plijen … ali vjerujte jednom kad uspijete, isplatit će se!
Sutra planiram ispisati neka pravila vezana uz to čavrljanje i upoznavanje preko interneta,a do onda..

...pjesmica...

Izgubljeni trenutak
Kako da zarobim
Trenutak
Da vječnost i vrijeme
Prevarim
Nisam se oslobodio prokletstva
Sadašnjosti
Na znače mi ništa obećanja
Budučnosti.

Kako da skrenem
Rijeku
Varljivu vodu u kalup da
Upregnem
Njene tvrdoglavosti se riješim
Zauvijek
I drugima ostavim
Mogućnosti.

Kako da se popnem na najveću
Planinu
Da se prepustim
Samoćama
I tuzi planinskih
Vrhova..

-Josip-

Ako ste izdani u svojoj vezi, prevareni, uvijek imate nekoliko izbora! Kao prvo, ne dopuštajte drami i bijesu da vas slomi i oduzme vam svu vašu prijeko potrebnu energiju – što manje ovih osjećaja, to bolje za vas. Poslije šoka na početku, dolazi razdoblje bijesa. Sasvim sigurno,desiti će vam se različita razmišljanja u tom početnom trenutku, ali ta razmišljanja će vrlo vjerojatno biti nepromišljena i brzopleta i na kraju ćete shvatiti da nisu od pomoći. Npr, koristeći partnerovu odjeću za pranje i poliranje WC-a. Osjećaj u tome trenutku biti će prekrasan, ali vaše zadovoljstvo će preći u vrstu euforije, ali stvar je u tome da je taj osjećaj trenutan i da nema nikakve veze s daljnjim ozdravljenjem duše.
Za vaše slomljeno i uništeno srce postoji nada ako se uspijete oduprijeti tom početnom osjećaju i krenete dalje s razmišljanjima o budućnosti. Nikako ne dozvolite da netko u tome trenutku potpuno utječe na vaša razmišljanja. Dakle, ili se posvetite rezigniranom gledanju posebno bedastih talk show-ova ili je možda bolje da pokažete da možete dalje, da ste dovoljno jaki i čvrsti da ne postanete tipična osoba koja gleda sapunice poslije vijesti u 12?
Postoji nekoliko tradicionalnih načina oporavka od ranjenog i slomljenog srca,npr. spas veze – trebate sami znati i ustanoviti je li to vaš cilj. Vi i vaš partner/ica trebate odlučiti je li to ono što oboje želite učiniti i to bilo kakvim mogućim sredstvima.
Ako zaključite da intervencija profesionalca nije dobro rješenje za vas ili za obje strane, postoje knjige za samopomoć. Par s problemima u vezi ih može koristiti – nalaženje zajedničke sredine, te iskrenost pri ponovnoj izgradnji povjerenja. Taj cilj se može postići ako je oboje spremno iskreno raditi na njegovoj provedbi. Radi se o osjetljivom periodu u kojem je nužno da se svatko prema drugome ponaša mirno i bez ikakvih prijetnji. Okrivljavanje jedno drugoga može dovesti samo do neželjenih posljedica.
Naravno, uvijek treba dati da prođe neko vrijeme za oboje da bi prvobitni osjećaji povrijeđenosti bili manje bolni i tek tada prijeći na veće probleme koji su nastali. Forsiranje razgovora o i s osjećajima na pameti može dovesti do velikog neshvaćanja pravih problema i tako vam može učiniti više zla nego dobra. Takvo što postavlja nove zidove i dodatne prepreke koje samo štete vezi.
Problem s nevjernosti jest taj da li ste spremni potpuno sve oprostiti svom partneru, ako stvarno želite pomiriti i spasiti vezu. Makar ta veza nikad neće biti ono što je bila prije, s potpunim oproštenjem ona sigurno može postati još jača i još bolja. No, ako mu/joj planirate to nabijati na nos stalno, vrlo vjerovatno vaša veza će postati bolna i puna krivnje – nezdrava veza gdje će nepovjerenje i povrijeđenost vladati svakim dijelom veze. Upitajte se, da li ćete moći zaboraviti nevjeru, i odlučite se možete li zaista oprostiti, ako da, učinite to srcem i razumom.
Ovo su očigledni koraci za popravljanje slomljenog. No, sve je na vama; što možete učiniti i s čim možete živjeti – dopuštajući si da budete odgovorni za vaše osjećaje i djela. Za ljubav i svađu je potrebno dvoje. Ako se obje strane slažu imate šanse za spas uloženog vremena i ljubavi.
Međutim, ako zaključite da ne možete, nećete oprostiti ili da vaš partner jednostavno nije sposoban, tada znajte kada "dignuti ruke od svega" i prekinuti. Takve mjere su nekima od nas vrlo teške i bolne. Kada se takvo što dogodi stvari počinju lagano izmicati kontroli. Najbitnije je da ostanete svjesni i prihvatite tu jadnu i okrutnu stvarnost da vam veza tone brže nego što je Titanic tonuo, i da morate prekinuti – spasite se od daljnje boli i povrjeđivanja.
Najtužnija stvar na svijetu može je biti vezi u kojoj jedan prema drugom otupljen i nesvjestan varanja i povrjeđivanja. Indiferentnost (svejednost) lagano zamjenjuje nešto što je nekad bila čvrsta i iskrena ljubav. Premda je ljudski griješiti, neki stvarno ponovno mogu postati ono što su nekad bili – osoba u koju ste se zaljubili. Drugi će se naprotiv, prepustiti svom životu u kojem ne mogu vidjeti kako se glupo ponašaju. Biti sposoban da se prepoznaju ovi znakovi upozorenja vrlo je bitno u sprečavanju i daljem životu sa ljubavnim ranama.
Kako god da se odlučite, vi morate donijeti pozitivne odluke za sebe. Ne smijete dozvoliti sebi opterećenost teretima u životu koju ovakvo što može izazvati. Morate nastaviti i krenuti dalje – sa ili bez partnera. Ako se pak upustite u novu vezu, nikako nemojte u nju unositi prošlost – ožiljke koje je ostavio vaš stari partner. Tako ćete lakše i sigurnije ostvariti povjerenje i osjećaje prema drugoj osobi.
Nekada te veze funkcioniraju, a nekad ne. Svakako učite na svojim greškama. Proađite u sebi to traženo mjesto koje će vam omogućiti osobni razvoj preko vaših tragedija i nastavite opet živjeti. Na ovome svijetu samo snažne osobe mogu pretrpjeti razne napade na njih i nastaviti dalje, dopuštaju si naći ljubav, uspjeh i ispunjenje putem prekrasnih novih veza.

Izbor je vaš. Vrijeme liječi rane. Bol će proći i opet ćete moći voljeti.

pjesmica...

Krhotine
Previše tražim
presvete mrvice
ispod stola
što nemarno odbačene
leže.

Previše pitam
tek ostatak prelomljenog
šutnjom.

Previše tražim
dio sna
za sebe
mira.

Poklon jedan...

tik tak, tik tak... otkucava sat... bijeli zec juri kroz vrijeme...
tik tak, tik tak... pustinjski kaktus je procvao... iz kamena je potekla rijeka...
tik tak, tik tak... mjesec je zaboravio otici na spavanje... okupio je zvjezdice oko sebe i prkosi suncu...
tik tak, tik tak... morski konjic zaplesao je ljubavni ples sa zvjezdacom purpurnih krakova...
tik tak, tik tak... duga se ispruzila preko ceste... iz oblaka leprsaju maslacci...
tik tak, tik tak... vrijeme tece a ja necu stici...biti voljena...

-Josip-