Puno ljudi osjeća da im nedostaje samopouzdanja. Ovo je jedno od najmučnijih i najporaznijih osjećaja koji čovjeku izmiče tlo ispod nogu. Manjak vjere ljudi bezuspješno pokušavaju nadoknaditi na različite načine.
Neki se zaklanjaju iza bučne osobnosti. Neki pokušavaju iznuditi tuđe divljenje kako bi nečim vanjskim poduprli poljuljano samopouzdanje. Mnogi očekuju da će im uspjeh, karijera, slava ili novac obnoviti vjeru u sebe. Neki se tome nadaju od ljubavi. Ima i onih koji od sebe potpuno dižu ruke, proglasivši se beznadnim slučajevima.
Sve je to uzaludno i nepotrebno rasipanje energije. Pokušaji da se nečim vanjskim podigne samopoudanje ne uspijeva, jer ne može uspjeti. Sama nam to riječ uostalom kaže – uzdati se moramo u sebe. Zato je samopouzdanje neraskidivo povezano sa samospoznajom, poznavanjem i upoznavanjem samoga sebe. Da bi se čovjek uzdao u sebe, mora najprije sebe poznavati. Mora znati svoje mogućnosti i ograničenja, svoje vrline i svoje mane, svoje prednosti i svoje nedostatke.
Nedostatak samopouzdanja je izraz nepoznavanja vlastite osobe. Čovjek koji sebe ne poznaje s razlogom ima osećaj kako se na sebe ne može osloniti.
Često se brkaju samopouzdanje i potreba za svemogučnošću. Tako se sampouzdanom smatra ona osoba koja je sebe uvjerila da sve može, barem tako misle. Ali, ovo je kobna zamka koja uništava umjesto da gradi samopouzdanje.
Svemogućnost je ljudskom biću nedostupna. Svi smo mi ograničeni na ovaj ili onaj način. Ukoliko se ne uspijevamo pomiriti sa svojim ograničenjima, još više ćemo se srozati i još dublje zatrti vjeru u osobne mogućnosti. Jednostavno – dokle god se uspoređivamo sa nekim zamišljenim svemogućim bićem, sami ćemo sebi izgledati ništavno i jadno. To je najsigurniji način da sami sebe snizimo i "ubijemo u pojam".
Uzdati se u sebe, znači sebe poznavati i sebe prihvatiti onakve kakvi stvarno jesmo...
pjesmica...
Bit ću tvoje sunce
Bit ću tvoje sunce
Jutrom, kad zora potisne noć.
Dušu da ti grijem
Osmjeh vedar da ti čuvam.....
I kad zatreba,
Bit ću tvoje more.
Dok god nemire svoje
ne budeš imao gdje utopiti.
I tvoja rijeka bit ću
Kad bujica negativnih misli
Krene nezaustavljivo iz tebe...
I luka tvoja bit ću
Kad se osjetiš umornom i ranjivom
A životne oluje prijete
Sa svih strana...
I snaga tvoja bit ću,
I ljubav tvoja bit ću,
Onog trenutka kad shvatiš
da sam ti Bogom dan...
-Josip-
Post je objavljen 25.08.2006. u 16:47 sati.