Svi smo ponekada zbog nečeg nezadovoljni. Ali,opet ima onih koji su nezadovoljni svime i to stalno. Otkud sada to kronično i sveobuhvatno nezadovoljstvo, kojime ljudi samo zagorčavaju život i sebi i svima oko sebe?
Kronično nezadovoljnim osobama baš sve smeta. Smeta im čak i ono na što drugi ne obraćaju pažnju ili čemu ne dodaju neki posebni značaj. Ništa njima nije kako spada, ništa po volji. Takve osobe kao da hodaju bose po trnju. Teške su za okolinu - šire svoje loše raspoloženje i svoj jad, teže da drugima pomute duševni mir i pokvare svako zadovoljstvo.
Uzrok tog stalnog nezadovoljstva je u prevelikim, često neostvarivim i proturiječnim zahtjevima koje ovakve osobe same sebi tvrdoglavo postavljaju. Sve za njih mora biti nešto posebno, izuzetno.
Njihovi zahtjevi su preveliki, jer sebe smatraju daleko važnijim nego što to stvarno jesu. Proturiječni su, jer su te osobe u sebi proturiječne.
Svoje zahtjeve doživljavaju kao pravo, koje im pripada i kao potvrdu osobne umišljene veličine i vrijednosti. Ti su zahtjevi istovremeno beznadan pokušaj da se izglade unutrašnje proturiječnosti, tako što će svaka od proturiječnih potreba biti zadovoljena, što je nemoguće.
Ima u kroničnom nezadovoljstvu još nečega što ga čini tako žilavim.
Ne samo da su zahtjevi preveliki i proturiječni, već ta stalno nezadovoljna osoba budno vreba bilo kakav povod da se za nešto ili nekog zakvači. Najteže joj pada kada je sve u redu.
Takva osoba vjeruje da je nezadovoljna svijetom, koji nije na visini njenih očekivanja, a zapravo je duboko nezadovoljna sobom i nezadovoljstvo sobom reflektira na vanjske okolnosti.
Neostvarena osobnost je nužno nezadovoljna sobom a zatim i svime oko sebe. Najbolji način da sebi pomognete u tome slučaju jest da krenete putem samoostvarenja.
Ah, to nezadovoljstvo..no, pjesmica...
Grad ljubavi
Bijela soba, tišina u njoj
Kroz zatvorene prozore lagano dopire
muk Grada ljubavi
U sobi ti, stvarna,
senzibilna, ranjiva.
Na prozorima crni zastori,
jasno vidim samo tvoje obrise,
i osluškujem tvoj lagani hod
Dva grada kraj rijeka koje teku
svaka u svom smjeru
što im je zajedničko?
Ti, ja i nevidljiva nit ljubavi
koja nas povezuje....
-Josip-
Post je objavljen 17.08.2006. u 10:12 sati.