srijeda, 30.07.2008.
Boli me,jako boli me...
Pobjegla sam u Rijeku na jedan dan, nisam mogla gledati seku onakvu stalno, boli ju, a ja ju nemogu zastitit...
Obecala sam samoj sebi da ce moja mala sestrica uvijek biti zasticena od boli na ovome svijetu, da cu je ja paziti, a dogodilo se nesto izvan mog dometa,nisam mogla promjeniti okolnosti, i njezina ljubav je umrla...
Moja sekica, Brane moj, sada prolazi istu stvar kao i ja davno, kada smo se tek upoznali,kroz smrt voljenog... I gledam te vedre velike oci moje sestre a u njima vidim jezivu bol... I drzi se snazno, snaznije od mene, ali poznajem ju, i pricam s njom puno, i otvori mi se potpuno i kaze koliko ju boli...
Zahvaljujem bogu, vragu, svakoj sili sto je moja sestrica igrom slucaja prezivjela, nije sjela u auto u zadnji tren...I ona je ostala... Nemogu se otrgnuti onim ruznim mislima-kaj bi da je sjela? I kazem si- kao kulminacija svega,gubitak najdrazih-tebe i Fabia nekada, gubitak tolikih dragih prijatelja, gubitak 2 divna prijatelja u autu sada, u autu u kojem je trebala biti moja sestrica, i mislim si-stvarno,to bi bilo previse, bol bi kulminirala, i nebih ni ja ziva ostala... Ako se nebi sama, bol za njom bi me odnjela...
Mozda i nebi bile ovoliko bliske da nismo bile ''osudjene'' jedna na drugu od malih nogu kad su se nasi roditelji stalno svadjali, i onda od onoga dana kada su se rastali a mi ostali rastrgani izmedju mame i tate, a ja kao ''velika seka'' sam se drzala snaznom zbog nje, i pazila ju... Uvjek bila ili se trudila biti uz nju, a zauzvrat je ona bila uz mene, i bila snazna dok sam ja prolazila svoje depresije radi gubitaka, i sama je bila toliko tuzna kada si ti umro, a sada je ostala bez njega... I ti bi bio tuzan, znao si ih, obojicu...Oni su tocno 1god. ranije plakali za tobom taj dan kada si tek poginuo, 21.7.,a ja sam taj dan drzala svoju sekicu koja nije imala snage stajati na nogama, i plakala sa njom na njihovim pogrebila 21.7.,1god.kasnije, i roditeljima njihovima...Pogrebi su bili, jedan za drugim...Unistili su me... Nakon toga, ja i prijatelj smo drzali moju sekicu, i sjedili uz grob, dok nisu poceli zakapati, 3prijatelja su nam umrla u 3mjeseca, a jedan od njih njezin decko, i sva trojica su pokopana jedan do drugoga, igrom slucaja... Bila je mama Tomia koji je stradao prije 3mj.,i vristala od jada,nije ni njoj lako gledati 2 ista scenarija samo jedno mjesto do njenog sina... Koliko sam taj dan plakala za Tomijem, i sa njegovom mamom, toliko sam ovaj dan umirala od jada i zbog svoje seke i zbog 2 mlada zivota...I zbog obitelji...
Mila moja Jelenice, nemogu gledati tebe kako patis, a znam tvoju bol i predobro, ali nemogu te gledati, nemogu slusati tvoje jecaje cijelu noc, i ulaziti ti potiho u zamracenu sobu i u onih par trenutaka koliko sam bila odvojena od tebe ne vidjeti promjenu, vidjeti nasu mamu kako sjedi uz tebe, i pazi te, promatra te, dali dises od boli uopce...
Nedostajes mi Brane, velik dio isplakanih suza na svakom sprovodu je zbog mojeg povezivanja svakog sprovoda sa tobom... I nedostaje tvoja snaga, vedrina, tvoje rame za plakanje, sada kaj je ostalo? Ovakav razgovor sa tobom, u kojem ti se izjadam, i cekam bilo kakav odgovor, ako nikaj-onda onaj zagrljaj topli, iskreni koji sam dobivala, nekada iz utjehe, vecinom iz prijateljstva...
Fali, sve fali, i sve postaje vece sranje...
Kako i nebi bilo, kada jedino dobro moze biti da mladi prestanu umirati, a i za to je kasno-TI SI UMRO, PRIJATELJU DRAGI!!!!
AAAAAAA nemogu, nemogu, trudim se ali boli me,prejako me boli...
ponedjeljak, 21.07.2008.
1 year... R.I.P.
Today it's been one year since you left us... 1 year of constant agony, sadness and pain... Neznam kako dalje, ni ovu noc nisam mogla sklopit ni oka... Stalno si mi u glavi i tvoje rijeci- nemaj ti konta, nece se meni nista dogoditi... Tako mladi, bili smo uvjereni da smo besmrtni, da nam se nista nemoze dogoditi, a dogodilo se tebi, prijatelju moj voljeni...I dogodilo se bez upozorenja, samo odjednom si istrgnut iz ovoga svijeta... Tvoj zivot, ona cesta, ona cesta bila je tvoja cesta za nebo...Tvoj zivot je uzaludno ostavljen na onoj njivi, uz cestu kojom si se toliko puta vozio...Kada bi bilo rijeci za opisati tugu mozda bi i zivjeti sa njom bilo lakse, ali ovako je svaki dah nova agonija, ljudi se cude-prosla je 1 godina, kako jos patis?? Pa kako necu patiti kada je mog divnog andjela, divnog prijatelja, najboljeg decka u svakom pogledu uzelo ono kaj smo oboje najvise voljeli-MOTOR!!!! Svakog dana ulazim u garazu i vidim svoj motor, isti poput onoga koji si imao... Vidim uz njega moj novi motor, dar za zavrsenu godinu u roku, motor za kojim smo oboje ''slinili''- Suzukia Hayabusu... I pitam se-zasto je moralo zavrsiti ovako? Zasto su ti mama i brat morali ostati sami? Njih najvise boli... Njihova bol je stravicna, mi ostali smo samo djelici, kapi u moru... A to more predstavlja njihova bol...
Sanjam te, puno, u snovima te zagrlim, i uvjeravam da ce sve biti u redu, da sam od pocetka znala da si ziv... I sada sam cekala, ovu noc, poruku tvojih prijatelja da mi kazu-ZIV SI!!!
Vidis mi po rijecima da sam sva izgubljena, andjele moj, nemogu pisati, prejako me boli... Nemogu danas, nemogu...
Unistena sam, kao da me netko pretukao, izmrcvario i pustio da polako do smrti krvarim negdje daleko, izgubljena i zaboravljena...Sama u svojoj agoniji, jer nazalost-svatko je prolazi sam...
Nemogu dalje...
A prekjucer sam izgubila u jednoj sekundi 2 divna prijatelja, igrom slucaja otisli su sa ovoga svijeta, okrutnom igrom zivota... O njima drugom prilikom, sada su rane prevelike i presvjeze, skupilo mi se sve u isto vrijeme... I danas popodne odlazim na pogreb jednom od njih, drugom ce biti sutra... I danas, na tvoj dan, najtuzniji dan na svijetu, ja odlazim drugom prijatelju na pogreb...Pa jeli to normalno? Gdje odlazi ovaj svijet? Dali sam ja nesto kriva da stalno dragi mi ljudi umiru???
Nekoliko pjesmica, divni moj Andjele...Dobri moj Andjele...
This world will never be
What I expected
And if I don't belong
Who would have guessed it
I will not leave alone
Everything that I own
To make you feel like it's not too late
It's never too late
Even if I say
It'll be alright
Still I hear you say
You want to end your life
Now and again we try
To just stay alive
Maybe we'll turn it around
'Cause it's not too late
It's never too late
No one will ever see
This side reflected
And if there's something wrong
Who would have guessed it
And I have left alone
Everything that I own
To make you feel like
It's not too late
It's never too late
Even if I say
It'll be alright
Still I hear you say
You want to end your life
Now and again we try
To just stay alive
Maybe we'll turn it around
'Cause it's not too late
It's never too late
The world we knew
Won't come back
The time we've lost
Can't get back
The life we had
Won't bleed us again
This world will never be
What I expected
And if I don't belong
Even if I say
It'll be alright
Still I hear you say
You want to end your life
Now and again we try
To just stay alive
Maybe we'll turn it around
'Cause it's not too late
It's never too late
Maybe we'll turn it around
'Cause it's not too late
It's never too late (It's never too late)
It's not too late
It's never too late
--------------------------------------------
..nešto te tjera da pogledaš van kroz prozor...
...na tvojoj ulici stoji neki čovjek, strah raste...
...slabo je svjetlo i jedva da mu lice vidiš...
...on tebe gleda, gledaš i ti njega...
...izađeš van da vidiš da ti se ne pričinjava...
...ali stvarno, on stoji tamo...
...gleda u tebe dok ti srce nabija sve jače...
...njegovo lice ti postaje sve poznatije...
...počinješ drhtati jer shvatiš da gledaš izgubljenog anđela...
...anđela koji je tako brzo napustio svijet...
...anđela koji želi ostati na zemlji jer mu voljene osobe previše fale...
... koji želi da ta bol prestane, da svi oni koji pate za njim da budu sretni zbog njega...
...sretni? kako sretni kada je otišao zauvijek...
...počinje polako padati kiša, sva sječanja koja je vežu za njega vrte ti se po glavi...
...sve slike di ste nekada bili sretni...
...kiša pada sve jače...
...on se gubi u magli...
... tražiš ga al oči ti previše suze...
...više ne vidiš od suza, bol u tebi se najedanput pojavila...
...puno veća nego prije...
...ne želiš ga opet izgubiti...
...ideš za njim...
...pratiš nevidljivi trag, nada u tebi se budi da češ opet vidjeti svog anđela...
...staneš na pola puta...
...čuješ korake iza sebe... osjetiš nečiju ruku...
...tolko nježnu, punu ljubavi...
...okreneš se... pogledaš ga u oći....
...onaj isti čovjek koji je bio u tvojoj ulici...
...duga kosa isprva mu je pokrivala lice...
...podigao je ponovo pogled prema tebi, pogledao te...
... kao da je vrijeme stalo...
...kiša pada sve tiše...
...čuješ njegov šapat...
...nisam sretan kad znam da niste ni vi...
...zaplačeš od sreće jer znaš da je to stvarnost...
...zagrliš ga baš kao nekada...
...tada ti kaže: uvijek sam uz tebe, uvijek sam uz sve koje volim i koji vole mene...
...ostavio je veliki trag u našim srcima, i sad kad ga nema, on opet živi...
...njegov trag se nikada neće izbrisati...
...sklapaš oći, osjećaš kako te nekto nježno spušta na tlo...
...zatim osjetiš hladnoću i shvatiš da ga više nema...
...plačeš na kiši da ne plačeš sama...
... kad kiša prestane, pojavi se sunce...
...u suncu vidiš svog anđela...
...on ti daje snagu da ideš dalje...
...da živiš... sjećanje na njega je vječno...
...okreneš se, pogledaš u pod... vidiš napisano...
... It's never too late...
... ustaneš, opet puna boli, krećeš dalje..
...osjećaš da je kraj tebe, osjećaš da te čuva...
...osječaš njegov zagrljaj...
...jer kuda god pošla-uvijek je kraj tebe...
-------------------------------
...život ide dalje... ideš i ti...
...ali kao da zaostaješ...
... dok putuješ kroz životni tunel...
... okrećeš se al iza tebe je samo mrak...
...okrećeš se jer želiš vidjeti da te netko prati...
...da ide sa tobom dalje...
...isto onako kao i prije...
...ali on je morao otići...
...i on te više ne može pratiti..
...nemože biti uz tebe...
...barem ne fizički...
... zato sjećanja ostaju....
...i ti ideš dalje s nadom da ga opet vidiš...
...i ideš dalje jer ZNAŠ da te on čeka...
...da je on ta jaka svjetlost na kraju tunela...
...tamo te čeka da ti pruža ruku...
...da pođeš s njim u onaj drugi svijet...
... taj svijet di nema patnje...
...jer ovaj sada je previše izgubljen..
...i svaki dan, svake minute ide sve više u propast...
...nema mu spasa...
...vuće nas sve sa sobom u nepovrat...
...zato se nije dobro okretati...
...zato nije dobro stajati i čekati...
...čekati da se on pojavi...
...jer ako samo malo zaostaneš...
...počinješ se gubiti...
...svijet će ići dalje...
...a ti češ ostati u mraku...
...zarobljena...
...bez izlaza...
...kao u nekoj tamnoj sobi di ne možeš vidjeti vrata...
...i zidovi su tako tjesni da osjećaš kako te guše...
...i padaš sve dublje...
...u neku crnu rupu...
...tada više nečeš vidjeti spas...
...nije dobro stajati i čekati...
...prati taj tunel...
...ona svjetlost se čini tako daleka...
...ali do nje češ doć samo ako nastaviš...
...sve bliže si...
...osjećam snagu u tebi...
...anđeo ti pomaže...
...jačaš svaki dan sve više...
...znaš da možeš, iako je on daleko...
...al jednog dana ćete opet biti zajedno...
...svi skupa...
... u tom svijetu kao u snu...
...tvoj san postat će stvarnost...
..strpljenje...
...ljubav...
..vjera...
...NADA...
..i na kraju On.. tvoj Anđeo...
-------------------------------------
Bol.
Suze.
Tama.
Hladna ploča na grobu svaku suzu skriva,
A iza nje anđeo naš najduži san
tako prerano sniva.
Tmurno nebo nad nama kišom
iskazuje tugu i bol,
Jedna ruža i svijeća što plamti
zauvijek će krasit vječni odar tvoj.
Vidimo te kako stazama
nebeskim širiš ono što nama više
nitko nikada neće dati,
Sada smo sami---živi i pati!
Vječnost je sada nam tako
strana i tu ćemo se sresti jednog dana.
Živimo u mašti da nam se On vrati,
Dali bi sve što se zauzvrat može dati
Jer njega nam nitko na ovoj zemlji
zamjeniti neće,
Nema ovdje više mjesta za trenutke
zadovoljstva,
ljubavi, sreće.
I kad tišina pusti u hladnoj noći svoj glas,
tko će tada stajati iza nas?
Tko će tada svojom toplom rukom
da nas grije i srce naše osvijetliti
da tužno nije?
Tko će sa nama dijeliti sve sretne
i tužnre trenutke
U životu ovom,
Tko će se veseliti nečem lijepom i novom?
Istinska dobrota nikad se ne gubi,
Znam da si među nama jer
zauvijek takvi ne idu ljudi.
Počivaj u miru anđele naš,
Vječno za tebe
Jer samo u tebi nalazimo spas....
