.....heeeej....opet ja.... sad sam po tisućiti put išla čitat cijeli tvoj blog.....cijeli, cijeli, cijeli..... i obet sam sjebana skroz...pročitala sam i novi post iako ga baš nisam skužila, ovo u vezi tvoje sestrice, al.... što je tu je...... nadam se da ćeš se odmorit u Ri, malo doć k sebi od svega što ti se događa u ovih nekoliko dana, složit događaje u svojoj glavi......shvaćam da ti možda nije lako i nemoj mislit da brane ovo nevidi.... iako nema onog toplog zagrljaja, one rukice koja bi sve boli izliječila, on je tu za tebe u svakom trenutku i znam da te neikad nebi napustio...... neboj se, on te sluša i prolazi sve ovo s tobom.....vjeruj mi......drži mi se curetak.... ......kisssss...... Brane RiP +
30.07.2008. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
.....shvatila sam ovaj post..... žao mi je zbog tvoje sestrice....kad se ovako što dogodi, Bože zapitaš se ZAŠTO BAŠ MENI???? Što sam ja skrivila??? ja sam mislim na Branu jer ove osobe u tvom postu ne znam...nemam više riječi kako da opišem ovo stanje..... ....želim da prođe ovo, želim da se osjećamo bolje....al to je nemoguće, ovo kida iznutra doslovno.......a ti se smiri.....isuse kako mi je drago pročitat tvoj post, drago mi je vidit da još pišeš, nekako, kad to pročitam bude mi bolje.... a ti si anđeo.....ti si jedno predivno biće i to se vidi u svim ovim rečenicama.... ...ovo još nikad nisam vidila i dugo mi je trebalo da se odvažim stavit ti komentar.... vjeruj mi-bar zbog ovoga zaslužuješ sve najbolje u životu, zbog ovoga što radiš za Branu zaslužuješ sreću, mir i ljubav.....on ovo vidi, 100 puta sam to rekla i još ću bude li trebalo...vjeruj mi on vidi sve.....i sjedni večeras, pogledaj u zvijezde, vidjet ćeš najsjajniju.... to je on....to je Brane! Često puta se pitam nakon onog 21og-Bože ima li te??? jer mi nije jasno....od toliko ljudi na svijetu.....baš brane.....a oni koji bi trebali neće.... ....toliko nepravde.....i ljudi koji su ga pokušali oživjet tada.....čula sam razgovor njihov.... borio se.....borio se za svoj život.....i nije uspio....ispustio je svoju dobru dušu k nebu i to je značilo kraj.....kraj života jedne divne osobe, jednog krasnog bića..... ....ANĐELA!!! Želim ti sve najbolje, da se izvučeš iz ovih problema u kojima si sada, da digneš glavu kad je ona najteže i kreneš dalje.... znam da boli....osjeća se to dok pišeš.....
30.07.2008. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
Jučer jedan pogled, jedan osmjeh i sretno lice...
Danas tragedija i među nama tebe nema više...
Sutra tuga, bol i žalostan odijek...
Sutra i zauvjek....
30.07.2008. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikom takve stvari nisu lake... pogotovo kad se ponavljaju! ne znam zašto se ponavljaju.... možda da nas izlude,a možda jednostavno tako mora biti.... u svakom slučaju,ja više ne vjerujem u slučajnosti.
a Brane svima nedostaje. taj glas. pojava. sve... slušam embrio i ponekad kao da ne vjerujem da ga više nema. sve mi to djeluje nestvarno... a ja ga nisam poznavala,mogu si zamisliti kako je tek tebi i njegovima... ... idem sad dok nisam napravila ocean.
30.07.2008. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A znam, borio se, mali moj, borio... Brane moj... Volio je zivot, nije meni dao da si naudim kada sam patila, nego je bio tu, kada mi je bilo najteze ja i on smo se tek upoznali i bio mi je bolji prijatelj i uvijek tu kada sam ga trebala, bio je anđeo na zemlji, a mi ocito nemamo pravo na savrsenu, iskrenu dobrotu... Patio je i on, svatko ima svoje probleme koji ga tiste, ali je nesebicno bio tu, za mene... A mene nije bilo uz njega kada se on borio za zivot... Kada pomislim na Igora i Ivana, kada su ga gledali, svog dobrog prijatelja, andjela uz kojeg su odrasli kako gubi svoj kratki zivot tamo uz cestu, muci se,bori se, pokusavaju mu pomoci, a pomoci mu nema... Neznam da sam to vidjela kako bih ja dalje, mislim da bi tog trena umrla uz njega...
Znas, a nadam se da me vidi ali i da mu nisam dosadna sa ovime kaj pisem... Nadam se da nije ljut kaj NEMAM SNAGE otici mu na grob... To bi mi znacilo suocavanje sa svime kaj se dogodilo a ja nemogu to prihvatiti.... Moja krunica je tamo, moje cvijece je tamo, ali poslano od mene preko neke osobe... I svijeca kaj si ju ti postavila... Ja nemogu...Nemogu... Prijatelj moj, ljubav moja, sreca moja, bubica krasna, gdje je on?? Kako i njegovi uspjevaju zivjeti uz ovu bol... A moraju, jedno za drugo...
Svaki dan je nova muka...
30.07.2008. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....Eeeeeej.....dobro ti jutro želim..... Sinoć oko 1h sam zapalila vani i gledam u nebo, ista, najsjajnija zvijezdica, na istom mjestu.....pa sam mu samo šapnula "Branec, čuvaj ju, zaslužuje to....."...misleći pritom na tebe...Mislila sam otić na komp i vidit ima li komentara, al opet nisam, ostavila sam to za jutro i evo me sad..... Vidi te Branec.....Vidi da si mučiš i da patiš i znaš i sama da bi ti volio pomoć kao i kad je živio....vidi da nemaš snage otić na grob mu, vidi to...i nemoj mislit da je ljut...nemože bit ljut nakon svega što radiš ovdje za njega....Shvaća te, kao i što te shvaćao dok je tijelom bio tu kod tebe.....sada je samo duhom.....zna da kad bi otišla tamo samo povrijedila ranu i bol bi bila sve veća, zato želi da odeš tamo smirena, da bude sve u redu....kad sam vidila jednom prije da u ovom 7mjesecu imaš komentar samo na onaj 21., pomislila sam "samo da ne prestane pisat......jer kako će izdržat......ovako kad sjedneš i izjadaš se, bude ti u principu skoro isto,ali barem si sa svojim najboljim prijateljem to podjelila, bol ostaje ista, al iza se nadaš boljim vremenima....
Da, zamisli Igora i Ivana...taj prizor, htio bi mu pomoći, htio bi dati cijelog sebe samo da on živi, a nemožeš, neznaš kako.....zamisli kako je njima...ostala im je slika toga za cijeli život i sad se s tim moraju nosit.....ne da žele, nego moraju.....bio im je kao brat...... i kako mi je srce puklo kad smo bili na svirci u subotu..... zadnja je bila 1ooo miles away i pero prije prvog pripjeva kaže "za našeg BRATA...."....s takvim tonom..... s takvom boli na srcu.....točno se osjetilo......a Rino iza njega....tako mi ga teško gledat bilo...pa da je doživio da svira, a Njega nema....a sve su skupa prolazili, sve skupa dijelili.... i sad mora krenuti sam, bez Njega...ima puno ljudi koji ga vole, koji bi dali sve da je on u redu, ali...brat je brat.....došlo mi je da se popenjem gore i kažem mu da mu jebeni život više neće naudit i da će bit najsretniji čovjek......a što mi to znači, nemogu mu to obećat, iako bi to željela svim srcem.....
31.07.2008. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A kada bi za Rina postojala ona sreca kakva je bila nekada... Zivot ide dalje svima, ali ona bol ostaje, na morbidan nacin postaje sastavni dio tebe a uvjek boli, zauvjek je velik dio Rina umro sa njim...
Zelim ga vratiti, makar na jedan tren... Makar Rinu i Daniri, koliko oni moraju patiti,ajme meni... Kada vidim svoju bol, bol jos nekih bliskih ljudi, a nije nam bio brat,sin... Kako mu je majci i bratu... Kaj bi dala samo da im olaksam... Pisem ovaj blog, neznam, mozda netko od njih i procita nekad, i sjeti se novih stvari vezanih uz njega, nasmije na neke nase dogodovstine, a i sada mi je ovo jedina veza sa mojim Branom... Bracko moj... Pa kako nas je ovaj zivot sje**o kada nam ga je uzeo... I sada sam, u Ri doputovala motorom, i jucer sva jadna izlazim iz kuce i vidim motor, i kao da je Brackov, kao da me ceka... Prizor sa istim motorom sam toliko puta gledala, i onda bi Bracko iskocio iz nekog smjera, pa bi se grlili, pa bi me ''pokeao'' u trbuh sa prstom jer mu bilo smjesno kak nisam debela a imam mekan trbuh... Pa bi me zgrabio za glavu kak sam bila dosta manja od njega i poceo davati puse u celo i obraze, pa bi me opet zagrlio i pomazio po kosi, pa slozio tako medeni puppyface, i pogledao me onim okicama nezaboravnim i samo rekao- pokeic, pokeic!! Te mogu pokeat?? I onda bih ja njemu pokeala trbuh, on meni... I onda sjednemo negdje, u birc, ili sa ekipom negdje, i dodje samo-awwww i zagrli me... Heheh, kako su to bili nezaboravni trenuci... Da mi je to jednom jos dozivjeti...Da nije samo bolna uspomena...
31.07.2008. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....hehehe.....pokeic, pokeic....:-) shta vam je to značilo??? :-) mogu ga zamislit onako cijelog, slatkog...a tak je bio drag, sama njegova pojava.... kad bi bio tu u sinju, onda ona jutarnja kavica - naravno - KAVICA:-)....sjećam se, uvijek bi ga gledala onako s divljenjem, uvijek bi nam se pogledi susreli....i sam ga jedanput vani vidjela, kako taman sjeda na motor svoj.....stavlja one rekvizite...i onda onaj pogled....pa ubijao bi....POZITIVNO!:-) Znaš na što mislim.....koliko sam mu puta nesvjesno kosicu potegnula.....:-) sve te sitne gluposti meni znače....jer ga nisam pretjerano dobro poznavala, ali svaki fizički kontakt s njim meni tada nije značio ništa....al sad kad ga nema....isuse.....pa bila sam u blizini anđela....mogu mislit kako je tebi....koliko anegdota, koliko ludosti si provela s njim, koliko tužnih i sretnih trenutaka.....volim čitat te vaše anegdotice...samo još više shvaćam koliko je bio svet taj čovjek...i ono kad si pisala za namještanje kosice non-stop, pa za pivice u zvuku, pa kad te tješio zbog fabia....(znam više sve spomenute likove na ovome blogu, znam ga više napamet:-)).......aaaah....kad bi on ulazio u birc, moja prva i jedina riječ bi bila "evo ga...."....i svi moji su znali da se ne isplati meni više ništa govorit, znali su da ih nemogu slušat......shvaćali su svi da je savršenstvo, al ja...ko najveća balavica....hehehe....nebih trepnula.....a teta Danira....ne želim ni pomislit kako joj je....toliko tuge u životu jedne žene.....prvo im tata umro, pa sad brane....a zavidim joj....jer tako izgubit muža i u najgorem jadu dignit glavu i odgojiti svoju djecu.....da postanu ljudi....to nije lako.....posebno proć kroz "one lude" godine.....al opet je uspjela....izvela ih na dobro.....i sad kada je trebalo sve bit dobro (koliko-toliko)....... pa nemože čovjek povjerovat......sa svoje 24godine da ode, u svojoj najlijepšoj mladosti kada je tako želio život iznad svega..... .....On ode...... ....neznam......
31.07.2008. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....ti si ova cura sa slike iz posta od 03.06?...
31.07.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A to pokeanje je bilo stiskanje trbuha sa prstom ovom drugom... Uvijek bi mi tak pritiskao trbuh... A sjecam se blesave stvari, kada sam ga kao ''ljuta'' osamarila, kada mi je dignuo majicu pred hrpom ljudi a kak sam se ja trzla nenamjerno mi je majicu potpuno digao a ne samo da otkrije trbuh i svi su me tak vidjeli, i krenuo mi puhati u pupak, a ja sam tak pocrvenila, podemonila kaj mi je to napravio, i udarila ga... Nista jako a svejedno mi kasnije bilo zao...
Sjecam se kak sam jako skakljiva-on i jedan tip su me uvjek skakljali a ja sam vristala, i jednom sam krenula ga kao lupiti nogom u jedno veoma bolno mjesto -_- A jedan njegov prijatelj kojeg sam tada upoznala nas je zaustavio i kak trenira nam je pokazivao korak po korak-Bracku kak da se obrani, a meni kak da iznjegnem obranu... Kakve smo bedastoce radili samo bi se pukli smijat...
A za Daniru, ma nemogu ni zamisliti, toliko snazna zena, puna ljubavi, divna osoba... Ti znas cijelu pricu i za Branka? Ma strava i uzas... Kako nekome zivot moze biti ruzan...
31.07.2008. (15:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....da, znam.....sve se to desilo tako.....uh..... pričala mi je mama sve....i kad je još davno vidjela sliku od njih dva, od Rina i Brane, samo je rekla da je Rino isti tata mu..... a joj....kad sam ga ja prošle godine, 25.7 vidila u novinama....i ispod njega Branina slika..... tako jeziv osjećaj.....tata mu je umro 25og, a on 21og.... a aaaa....lipo se i bolno sjetit svega toga s Branecom, zar ne? uspomena toliko, al....njega nema da ih se zajedno prisjećate...... koliko je njega ljudi voljelo...i voli.... ...koja si ti sretnica....još te stvarčice koje ti je dao...kako li je to gledat? kako li je ljudima gledat u nešto njegovo? ono što je on nosio, ono što je on taknuo... njegovu gitaru, njegovo mjesto u bircu.... svaki put kad uđeš, sjetiš se samo i kažeš sebi "e tu bi naš brane sjedio..." .....isuse.....a silvia....kroz što ona tek prolazi? i ona je mamu izgubila.......jooj kako su oni lijepi bili skupa....kao lutke, preslatki....i neki dan sam ju vidla..... preljepa je..... bila je na svirci......gledala sam cijelo vrijeme u nju i mislim se "bože, daj joj snage....."......tako ljepa cura, meni osobno jedna od najljepših koje sam ikad vidjela...... a što može......patiti.....nije joj lako..... ti rijetko dolaziš na grob mu? iz prijašnjih postova sam vidla da kad dođeš u Ri, da mu tamo zapališ svijeću i pustiš nešto.. to je tak lijepo od tebe....neznam.....tako dobra dušica...:-) mogu i zamislit kako ti je svaki put dok juriš na motoru, pa se prisjetiš njega..... i dok si jučer to iz kuće izlazila......pa normalno da ti dođe sjećanje, jer si tisuću puta prije kad bi izašla iz kuće tamo očekivala njega.....tisuću puta prije bi mu se zaletila u zagrljaj.... tisuću puta prije se izljubili i bili sretni što se vidite.....a što sada? sama izlaziš....sama sjedaš na taj motor.....nema ga....nema ga da ti uljepša dan, da ti svojom pojavom sve u tebi smiri..... jer kad imaš milijardu problema, vjerujem da je bio stobom, vjerujem da te tješio.....bio je prijatelj u pravom, doslovnom smislu riječi.....malo je takvih....znaš i sama......
31.07.2008. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo mene opet malo i do ovoga bloga,imam jedan stihić pa ću ga ostaviti nadam se da neće smetati: Ni dani koji prolaze, ni život koji teče sjećanje na tebe nikad izbrisati neće.
31.07.2008. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
.....aaaaahhh......
Wish you were here.....
:-(....rest our angel....rest.... ........rest in peace.........
31.07.2008. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
.....heeeej....opet ja....
sad sam po tisućiti put išla čitat cijeli tvoj blog.....cijeli, cijeli, cijeli.....
i obet sam sjebana skroz...pročitala sam i novi post iako ga baš
nisam skužila, ovo u vezi tvoje sestrice, al.... što je tu je......
nadam se da ćeš se odmorit u Ri, malo doć k sebi
od svega što ti se događa u ovih nekoliko dana, složit događaje u
svojoj glavi......shvaćam da ti možda nije lako i nemoj mislit da
brane ovo nevidi.... iako nema onog toplog zagrljaja, one
rukice koja bi sve boli izliječila, on je tu za tebe u svakom trenutku
i znam da te neikad nebi napustio...... neboj se, on te sluša i prolazi
sve ovo s tobom.....vjeruj mi......drži mi se curetak....
......kisssss......
Brane RiP +
30.07.2008. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
.....shvatila sam ovaj post.....
žao mi je zbog tvoje sestrice....kad se ovako što dogodi, Bože zapitaš se ZAŠTO BAŠ
MENI???? Što sam ja skrivila??? ja sam mislim na Branu jer ove osobe u
tvom postu ne znam...nemam više riječi kako da opišem ovo stanje.....
....želim da prođe ovo, želim da se osjećamo bolje....al to je nemoguće, ovo kida
iznutra doslovno.......a ti se smiri.....isuse kako mi je drago pročitat tvoj post,
drago mi je vidit da još pišeš, nekako, kad to pročitam bude mi bolje....
a ti si anđeo.....ti si jedno predivno biće i to se vidi u svim ovim rečenicama....
...ovo još nikad nisam vidila i dugo mi je trebalo da se odvažim stavit ti komentar....
vjeruj mi-bar zbog ovoga zaslužuješ sve najbolje u životu, zbog ovoga što radiš za Branu
zaslužuješ sreću, mir i ljubav.....on ovo vidi, 100 puta sam to rekla i još ću bude li
trebalo...vjeruj mi on vidi sve.....i sjedni večeras, pogledaj u zvijezde, vidjet ćeš najsjajniju....
to je on....to je Brane! Često puta se pitam nakon onog 21og-Bože ima li te???
jer mi nije jasno....od toliko ljudi na svijetu.....baš brane.....a oni koji bi trebali neće....
....toliko nepravde.....i ljudi koji su ga pokušali oživjet tada.....čula sam razgovor njihov....
borio se.....borio se za svoj život.....i nije uspio....ispustio je svoju dobru dušu k nebu i to
je značilo kraj.....kraj života jedne divne osobe, jednog krasnog bića.....
....ANĐELA!!! Želim ti sve najbolje, da se izvučeš iz ovih problema u kojima si sada,
da digneš glavu kad je ona najteže i kreneš dalje.... znam da boli....osjeća se to dok
pišeš.....
30.07.2008. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
Jučer jedan pogled,
jedan osmjeh i
sretno lice...
Danas tragedija i
među nama
tebe nema više...
Sutra tuga, bol i
žalostan odijek...
Sutra i zauvjek....
30.07.2008. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anita
nikom takve stvari nisu lake...
pogotovo kad se ponavljaju!
ne znam zašto se ponavljaju....
možda da nas izlude,a možda jednostavno tako mora biti....
u svakom slučaju,ja više ne vjerujem u slučajnosti.
a Brane svima nedostaje.
taj glas.
pojava.
sve...
slušam embrio i ponekad kao da ne vjerujem da ga više nema.
sve mi to djeluje nestvarno...
a ja ga nisam poznavala,mogu si zamisliti kako je tek tebi i njegovima...
...
idem sad dok nisam napravila ocean.
30.07.2008. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xsorrowx
Hvala na komentarima,objema...
A znam, borio se, mali moj, borio... Brane moj... Volio je zivot, nije meni dao da si naudim kada sam patila, nego je bio tu, kada mi je bilo najteze ja i on smo se tek upoznali i bio mi je bolji prijatelj i uvijek tu kada sam ga trebala, bio je anđeo na zemlji, a mi ocito nemamo pravo na savrsenu, iskrenu dobrotu...
Patio je i on, svatko ima svoje probleme koji ga tiste, ali je nesebicno bio tu, za mene...
A mene nije bilo uz njega kada se on borio za zivot... Kada pomislim na Igora i Ivana, kada su ga gledali, svog dobrog prijatelja, andjela uz kojeg su odrasli kako gubi svoj kratki zivot tamo uz cestu, muci se,bori se, pokusavaju mu pomoci, a pomoci mu nema... Neznam da sam to vidjela kako bih ja dalje, mislim da bi tog trena umrla uz njega...
Znas, a nadam se da me vidi ali i da mu nisam dosadna sa ovime kaj pisem...
Nadam se da nije ljut kaj NEMAM SNAGE otici mu na grob... To bi mi znacilo suocavanje sa svime kaj se dogodilo a ja nemogu to prihvatiti.... Moja krunica je tamo, moje cvijece je tamo, ali poslano od mene preko neke osobe... I svijeca kaj si ju ti postavila...
Ja nemogu...Nemogu... Prijatelj moj, ljubav moja, sreca moja, bubica krasna, gdje je on??
Kako i njegovi uspjevaju zivjeti uz ovu bol... A moraju, jedno za drugo...
Svaki dan je nova muka...
30.07.2008. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....Eeeeeej.....dobro ti jutro želim.....
Sinoć oko 1h sam zapalila vani i gledam u nebo, ista, najsjajnija zvijezdica, na istom
mjestu.....pa sam mu samo šapnula "Branec, čuvaj ju, zaslužuje to....."...misleći
pritom na tebe...Mislila sam otić na komp i vidit ima li komentara, al opet nisam, ostavila sam to za jutro i evo me sad.....
Vidi te Branec.....Vidi da si mučiš i da patiš i znaš i sama da bi ti
volio pomoć kao i kad je živio....vidi da nemaš snage otić na grob mu, vidi to...i nemoj
mislit da je ljut...nemože bit ljut nakon svega što radiš ovdje za njega....Shvaća te, kao i što
te shvaćao dok je tijelom bio tu kod tebe.....sada je samo duhom.....zna da kad bi otišla tamo samo povrijedila ranu i bol bi bila sve veća, zato želi da odeš tamo smirena, da bude sve u redu....kad sam vidila jednom prije da u ovom 7mjesecu imaš komentar samo na onaj 21., pomislila sam "samo da ne prestane pisat......jer kako će izdržat......ovako kad sjedneš i izjadaš se, bude ti u principu skoro isto,ali barem si sa svojim najboljim prijateljem to podjelila, bol ostaje ista, al iza se nadaš boljim vremenima....
Da, zamisli Igora i Ivana...taj prizor, htio bi mu pomoći, htio bi dati cijelog sebe samo da
on živi, a nemožeš, neznaš kako.....zamisli kako je njima...ostala im je slika toga za cijeli
život i sad se s tim moraju nosit.....ne da žele, nego moraju.....bio im je kao brat......
i kako mi je srce puklo kad smo bili na svirci u subotu..... zadnja je bila 1ooo miles away
i pero prije prvog pripjeva kaže "za našeg BRATA...."....s takvim tonom.....
s takvom boli na srcu.....točno se osjetilo......a Rino iza njega....tako mi ga teško gledat
bilo...pa da je doživio da svira, a Njega nema....a sve su skupa prolazili, sve skupa dijelili....
i sad mora krenuti sam, bez Njega...ima puno ljudi koji ga vole, koji bi dali sve da je on u redu, ali...brat je brat.....došlo mi je da se popenjem gore i kažem mu da mu jebeni
život više neće naudit i da će bit najsretniji čovjek......a što mi to znači, nemogu mu to
obećat, iako bi to željela svim srcem.....
31.07.2008. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xsorrowx
A kada bi za Rina postojala ona sreca kakva je bila nekada... Zivot ide dalje svima, ali ona bol ostaje, na morbidan nacin postaje sastavni dio tebe a uvjek boli, zauvjek je velik dio Rina umro sa njim...
Zelim ga vratiti, makar na jedan tren... Makar Rinu i Daniri, koliko oni moraju patiti,ajme meni...
Kada vidim svoju bol, bol jos nekih bliskih ljudi, a nije nam bio brat,sin... Kako mu je majci i bratu... Kaj bi dala samo da im olaksam... Pisem ovaj blog, neznam, mozda netko od njih i procita nekad, i sjeti se novih stvari vezanih uz njega, nasmije na neke nase dogodovstine, a i sada mi je ovo jedina veza sa mojim Branom... Bracko moj... Pa kako nas je ovaj zivot sje**o kada nam ga je uzeo...
I sada sam, u Ri doputovala motorom, i jucer sva jadna izlazim iz kuce i vidim motor, i kao da je Brackov, kao da me ceka... Prizor sa istim motorom sam toliko puta gledala, i onda bi Bracko iskocio iz nekog smjera, pa bi se grlili, pa bi me ''pokeao'' u trbuh sa prstom jer mu bilo smjesno kak nisam debela a imam mekan trbuh... Pa bi me zgrabio za glavu kak sam bila dosta manja od njega i poceo davati puse u celo i obraze, pa bi me opet zagrlio i pomazio po kosi, pa slozio tako medeni puppyface, i pogledao me onim okicama nezaboravnim i samo rekao- pokeic, pokeic!! Te mogu pokeat?? I onda bih ja njemu pokeala trbuh, on meni... I onda sjednemo negdje, u birc, ili sa ekipom negdje, i dodje samo-awwww i zagrli me... Heheh, kako su to bili nezaboravni trenuci... Da mi je to jednom jos dozivjeti...Da nije samo bolna uspomena...
31.07.2008. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....hehehe.....pokeic, pokeic....:-) shta vam je to značilo??? :-)
mogu ga zamislit onako cijelog, slatkog...a tak je bio drag, sama njegova pojava....
kad bi bio tu u sinju, onda ona jutarnja kavica - naravno - KAVICA:-)....sjećam se, uvijek bi ga gledala onako s divljenjem, uvijek bi nam se pogledi susreli....i sam ga jedanput vani vidjela, kako taman sjeda na motor svoj.....stavlja one rekvizite...i onda onaj pogled....pa ubijao bi....POZITIVNO!:-) Znaš na što mislim.....koliko sam mu puta nesvjesno kosicu potegnula.....:-) sve te sitne gluposti meni znače....jer ga nisam pretjerano dobro poznavala, ali svaki fizički kontakt s njim meni tada nije značio ništa....al sad kad ga nema....isuse.....pa bila sam u blizini anđela....mogu mislit kako je tebi....koliko anegdota, koliko ludosti si provela s njim, koliko tužnih i sretnih trenutaka.....volim čitat te vaše anegdotice...samo još više shvaćam koliko je bio svet taj čovjek...i ono kad si pisala za namještanje kosice non-stop, pa za pivice u zvuku, pa kad te tješio zbog fabia....(znam više sve spomenute likove na ovome blogu, znam ga više napamet:-)).......aaaah....kad bi on ulazio u birc, moja prva i jedina riječ bi bila "evo ga...."....i svi moji su znali da se ne isplati meni više ništa govorit, znali su da ih nemogu slušat......shvaćali su svi da je savršenstvo, al ja...ko najveća balavica....hehehe....nebih trepnula.....a teta Danira....ne želim ni pomislit kako joj je....toliko tuge u životu jedne žene.....prvo im tata umro, pa sad brane....a zavidim joj....jer tako izgubit muža i u najgorem jadu dignit glavu i odgojiti svoju djecu.....da postanu ljudi....to nije lako.....posebno proć kroz "one lude" godine.....al opet je uspjela....izvela ih na dobro.....i sad kada je trebalo sve bit dobro (koliko-toliko)....... pa nemože čovjek povjerovat......sa svoje 24godine da ode, u svojoj najlijepšoj mladosti kada je tako želio život iznad svega.....
.....On ode......
....neznam......
31.07.2008. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....ti si ova cura sa slike iz posta od 03.06?...
31.07.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xsorrowx
A to pokeanje je bilo stiskanje trbuha sa prstom ovom drugom... Uvijek bi mi tak pritiskao trbuh... A sjecam se blesave stvari, kada sam ga kao ''ljuta'' osamarila, kada mi je dignuo majicu pred hrpom ljudi a kak sam se ja trzla nenamjerno mi je majicu potpuno digao a ne samo da otkrije trbuh i svi su me tak vidjeli, i krenuo mi puhati u pupak, a ja sam tak pocrvenila, podemonila kaj mi je to napravio, i udarila ga... Nista jako a svejedno mi kasnije bilo zao...
Sjecam se kak sam jako skakljiva-on i jedan tip su me uvjek skakljali a ja sam vristala, i jednom sam krenula ga kao lupiti nogom u jedno veoma bolno mjesto -_- A jedan njegov prijatelj kojeg sam tada upoznala nas je zaustavio i kak trenira nam je pokazivao korak po korak-Bracku kak da se obrani, a meni kak da iznjegnem obranu... Kakve smo bedastoce radili samo bi se pukli smijat...
A za Daniru, ma nemogu ni zamisliti, toliko snazna zena, puna ljubavi, divna osoba... Ti znas cijelu pricu i za Branka? Ma strava i uzas... Kako nekome zivot moze biti ruzan...
31.07.2008. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
....da, znam.....sve se to desilo tako.....uh.....
pričala mi je mama sve....i kad je još davno vidjela sliku od njih dva, od Rina i Brane,
samo je rekla da je Rino isti tata mu..... a joj....kad sam ga ja prošle godine, 25.7 vidila u novinama....i ispod njega Branina slika..... tako jeziv osjećaj.....tata mu je umro 25og,
a on 21og.... a aaaa....lipo se i bolno sjetit svega toga s Branecom, zar ne? uspomena toliko, al....njega nema da ih se zajedno prisjećate...... koliko je njega ljudi voljelo...i voli....
...koja si ti sretnica....još te stvarčice koje ti je dao...kako li je to gledat?
kako li je ljudima gledat u nešto njegovo? ono što je on nosio, ono što je on taknuo...
njegovu gitaru, njegovo mjesto u bircu.... svaki put kad uđeš, sjetiš se samo i kažeš sebi "e tu bi naš brane sjedio..." .....isuse.....a silvia....kroz što ona tek prolazi? i ona je mamu izgubila.......jooj kako su oni lijepi bili skupa....kao lutke, preslatki....i neki dan sam ju vidla.....
preljepa je..... bila je na svirci......gledala sam cijelo vrijeme u nju i mislim se "bože, daj joj snage....."......tako ljepa cura, meni osobno jedna od najljepših koje sam ikad vidjela......
a što može......patiti.....nije joj lako..... ti rijetko dolaziš na grob mu? iz
prijašnjih postova sam vidla da kad dođeš u Ri, da mu tamo zapališ svijeću i pustiš nešto..
to je tak lijepo od tebe....neznam.....tako dobra dušica...:-)
mogu i zamislit kako ti je svaki put dok juriš na motoru, pa se prisjetiš njega.....
i dok si jučer to iz kuće izlazila......pa normalno da ti dođe sjećanje, jer si tisuću puta prije kad bi izašla iz kuće tamo očekivala njega.....tisuću puta prije bi mu se zaletila u zagrljaj....
tisuću puta prije se izljubili i bili sretni što se vidite.....a što sada? sama izlaziš....sama sjedaš na taj motor.....nema ga....nema ga da ti uljepša dan, da ti svojom pojavom sve u tebi smiri..... jer kad imaš milijardu problema, vjerujem da je bio stobom, vjerujem da te tješio.....bio je prijatelj u pravom, doslovnom smislu riječi.....malo je takvih....znaš i sama......
31.07.2008. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Evo mene opet malo i do ovoga bloga,imam jedan stihić pa ću ga ostaviti nadam se da neće smetati:
Ni dani koji prolaze, ni život koji teče sjećanje na tebe nikad izbrisati neće.
31.07.2008. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::gothic::..
.....aaaaahhh......
Wish you were here.....
:-(....rest our angel....rest....
........rest in peace.........
31.07.2008. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...