petak, 28.09.2007.
In the evening
When all the beauty dies
When my soul cries, when my soul divides
From the body
When I lose all of my thoughts, when I’m all alone
Night she smiles to me and she's singing
That my whole life is a lie
All of my mind
All of my love
Evo,petak je...Doma sam...Bolesna...I nemam snage za ici van...
Neznam,glupo mi je ici van...Sve podsjeca na nase pijanke,izlaske itd.
Kak je cudno biti u gradu,tako naviknutom na tvoje drustvo,tvoju pojavu,tvoje prijateljstvo,a tebe nema...
Zato izlasci tu,vise nemaju smisla...
Neznam,danas je tuga opet preplavila moj um...I tesko je izaci iz ovog stanja,ali barem napredujem...Barem se prisilim bacit osmjeh...
I tak,mislim na nase razgovore...Kak si mi bio dobar prijatelj...Najbolji...
Kakav si samo Andjeo bio...Issse...Znam da nebudem nikad vise imala prijatelja poput tebe...
Ovo je nocna mora,sve...
Ali me tjesi to kaj si sa tatom,i kaj znam da si sretan gore...
I barem ti ovaj svijet nemoze vise nauditi...
A i sada si pravi Andjeo,i nas Andjeo cuvar(sad si jos veca faca ;) )
Necu vise pisati ovaj post,javila se budem u ponedjeljak,kad dodjem iz onog mjesta,sad necu vise,nemogu...
Necu te zamarati u petak...
A i rastuzuje me pisati,sada pokusavam izaci iz ovog stanja...
Daj mi sada snage...
Ja si budem probala dati snagu tako da je za petak,gotovo post,do ponedjeljka...
Jer nemogu...Izludila budem ako nastavim sada pisati,,,
Znaj,prijatelju,da te volim,i da mi falis...
Volim te,i zagrljaj saljem Andjelu...
Btw Bracko-ja sam faca,najbolja prijateljica sa Andjelom :)
Cujemo se mali moj Ville ;)
Pozz
četvrtak, 27.09.2007.
Prijatelju
Malo glazbice koju si volio,i tekstovi koji opisuju stanje nas...
Ovo je bol...Tuga...Patnja...
Kako naci izlaz? Znam da mi dajes snagu i smisao...
Utjeha mi je da si sretan gore...
I da si uz svih nas...
Kaj bude kasnije jer vrijeme kaj odmice je sve gore,jer falis sve vise?
I nema mog najboljeg prijatelja...
Imam doma Kaltenberg...
Imam lancic,imam cd-e,trzalicu...Toliko tvojih stvari....
Volim te stvari...
Volim to kaj sam imala ovu cast da ti budem ovako dobra prijateljica...
Volim te,prijatelju...
Evo pjesme...
Sutra ili preksutra,kad mi opet bude bolje,napisati cu dugo pismo...
Sad nemogu,budem opet plakala...
Ovo je samo da ne mislis da sam te zaboravila :)
A i nisam tuzna sad,recimo to tako,vise sam isfrustrirana...
Well I loved my aunt
But she died
And my uncle Lou
Then he died
I'm searching for
Something which can't
Be found but I'm hoping
I still dream of dad
Though he died
Everything dies
My ma's so sick
She might die
Though my girl's quite fit
she will die
Still looking for someone
Who was around
Barely coping
Now I hate myself
Wish I'd die
No why? Oh God I miss you
No, why? Oh God I miss you
I really miss you
No no no no
No why - oh God I miss you
No why - oh God I miss you - I really miss you
Everything dies - everything dies
Everything dies - everything - no no no no
Everything dies - everything dies
Everything dies - everything
---------------------------------------------------------------------------
Seems three years
Though maybe four
Someone drops dead
Whom I adore
You love someone
There will be grief
The kiss of death
Lips of a thief
Goddamnit
A dusty stack of photographs
Of times I cried But mostly laughed
Commit the past Into blue flame
Acrid smoke Cowardly shame
Goddamnit
At times I'm truly terrified
Cause dope and booze don't help to hide
They're used to mask a weakling's hurt
It's just like painting over dirt
Everyone I love is dead
Everyone I love is dead
(All dead)
Life's a game I cannot win
Both good and bad must surely end
The mirrors always tell the truth
I love myself for hating you
Everyone I love is dead
Everyone I love is dead
Everyone I love is dead
Everyone I love is dead
Goddamnit
Goddamnit
All dead
utorak, 25.09.2007.
My friend...
I danas sam opet jurila...
Opet na gsx-ici...
And I felt your spirit throught the wind...
Tesko je biti u ovoj stvarnosti,bez tebe...To lomi,unistava...
Kak funkcionirati?
Opet se nas par okupilo u Zvuku,i pricali o tebi,pili i zapalili jednu u cast za tebe,opet se pustio Embrio...
Tesko je ovo...Boli,jako...
Neznam kaj da vise pisem...
Bolesna sam,pa nemogu bas razmisljati...
Budem ti se jos javila...
Uzivaj u letu...
Volimo te,svi mi...Svi tvoji prijatelji...
petak, 21.09.2007.
...Prosla su 2mjeseca suza i bola...
Tako mi nedostajes...
Prijatelju moj najdrazi,tako si okrutno otisao sa ovog svijeta,tako naglo,prenaglo,i ostavio si me usamljenu,u patnji...
Taman kad je na jedan dan,na jedan tren,20.9 izasao osmijeh na moje lice,dosao je 21.9.,i opet se vratila bol, u punoj snazi,i jos jaca nego prije...
Nemogu nis...Molim te,da budes uz nas,budi uz one za koje mislis da su zasluzili da budes uz njih,i nadam se da,nakon smrti,drzis do mene kao i prije...
Sada budem,brzo otisla na groblje zajednicko...
Bude ti se svidio buketic i sve kaj sam ti pripremila...
Ovaj zivot je nocna mora postao 21.7. Toliko boli je ostalo,i kaj da radim? Kak da se smirim? Kak naci smisao zivotu kad samo meni dragi ljudi stradaju? Jer znas kaj sam sve prosla...
I osjecam se prazno,i jako tuzno...Nemogu naci smisao nicemu,osjecam se tak ocajno,zato kaj ne izlazim iz ovog stanja u koje sam pala...
Samo iscekujem ovih jos par mjeseci da bude proslo,i da odem u Otok,i da ti dodjem na grobic...Iako znam da nisi u njemu...
Sjecam se,svakog trena,svake tuge i srece s tobom...
Sjecam se kak smo se upoznali...I sjecam se toliko anegdota...Svakog smijeha i placa uz tebe...
Sjecam se kak si me zezao kad sam upala na fax,da sam streberica,i da kak sam to izvela,kad sam pala razred...Ali si me onda castio cugom,i pizzom,i kupio mi predivnu narukvicu i medvjedica...
Bio si tak dobar,i cast mi je kaj sam imala priliku biti ovak dobra s tobom...
Jer znam da nebudem vise nikada upoznala Andjela poput tebe...I ponosna sam kaj smo bili vazan dio zivota jedan drugome...Sjecam se svega iz naseg prijateljstva...
I onog odlaska na Ribnjak,kad su ti prisle one 3 klinke...Kak smo se svi smijali,svi smo bili na podu od smijeha,a ti si ostao paf,iznenadjen i pocrvenio kak su te iznenadile pitanjem,ali si se super snasao,i poceo sa svojim ''foliranjem''
Oh,vrazicu mali...
Fali tvoj pogled koji cita dusu,koji prodire u osobu kojoj je upucen...
Fale tvoje izjave,fale mi razgovori o gothicu,fali mi opsjednutost motorem,tvoje price,i tvoje ''foliranje'',naravno,uvijek kroz salu-oko toga kak si ti glavna faca...
Fali...I boli...
Ovo ispod je jedna cura napisala za tebe,i kopiram,jer je istina napisana-
2 mjeseca su prosla bez andjela na svijetu...
2 mjeseca bez tebe,unistilo je puno ljudi,i pretvorilo ih u prazne cahure pune tuge i boli,koje se utapaju u moru suza isplakanih...
Nadam se da si sretan uz tatu,i da nadgledas ovaj preokrutan svijet,i pazis na svih za koje mislis da to zasluzuju...
Sekundu po sekundu slaze se vjecnost,koja je preduga...Jako preduga-kad se pomisli koliko ljudi iscekuje tu vjecnost da dodju do tebe...
˝ne stojte pokraj moga groba˝i nemojte tugovati,
ja nisam tamo;ne bih u njemu mogao spavati,
s tisucu i jednim vjetrom letim.
ja sam poput dijamanta,
blistavi sjaj snijega.
na zrelom zitu sunceva zraka;
ja sam nježna kisa jesenja.
kad se budis u miru jutra,
ja sam uzlet ptice iz svoga gnjzda.
tu sam,pogledaj!!!
na nocnom nebu blaga zvijezda.
ne stojte pokraj moga groba i nemojte plakati,
ja nisam tamo,
ja ne mogu umrijeti!!!˝
Jedna pjesmica opet :(
Reverend, reverend,
Is this a conspiracy?
Crucified for no sins
No revenge... beneath me.
Lost within my plans for life,
It all seems so unreal.
Im a man cut in half in this world,
Left in my misery.
The reverend he turned to me
Without a tear in his eyes.
Its nothing new for him to see,
I didnt ask him why.
I will remember...
The love our souls had sworn to make.
Now I watch the falling rain
All my mind can see now is your (face).
Well I guess
You took my youth
And gave it all away.
Like the birth of a new found joy,
This love would end in rage...
And when she died
I couldnt cry,
The pride within my soul.
You left me incomplete
All alone as the memories now unfold.
Believe the word.
I will unlock my door...
And pass the cemetery gates.
Sometimes when Im alone,
I wonder aloud,
If youre watching over me
Some place far abound.
I must reverse my life
I cant live in the past.
Then set my soul free,
Belong to me at last.
Through all those complex years
I thought I was alone.
I didnt care to look around
And make this world my own...
And when she died
I shouldve cried and spared myself some pain.
You left me incomplete,
All alone as the memories still remain.
The way we were,
The chance to save my soul...
And my concern is now in vain.
Believe the word,
I will unlock my door...
And pass the cemetery... gates
The way we were,
The chance to save my soul...
And my concern is now in vain.
Believe the word,
I will unlock my door...
And pass the cemetery...
Gates!
Pocivaj u miru...
Nikad te necu zaboraviti... Uvijek ce velik dio mog srca biti poklonjen tebi..I kucati za tebe...
I u mom srcu ima jedna prostorija,koja ce uvijek biti zakljucana samo za tebe,i nase zajednicke uspomene...
Volim te,prijatelju...
četvrtak, 20.09.2007.
Sutrasnjica...
Strasno je pomisliti da bude sutra bilo 2mjeseca...Kak je to moguce? 2mjeseca suza je iza mene,a bol ne smanjuje...Samo ima boljih i losijih dana...Recimo,danas je dobar dan,i sretna sam zbog onoga kaj se jucer dogodilo,neizmjerno ti hvala...Znam da je u tome bilo nekaj...Znam to...Issse...
I to je usrecilo mene,i rjesilo neka pitanja...
Nemogu ti ni opisati koliko mi je to znacilo...
I neznam,sutra budem otisla opet na zajednicko,budem ti opet uredila kak zasluzujes...Tj. nemogu toliko ukrasit,jer sve lijepe stvari na svijetu nebi mogle prikazati sve ono kaj zasluzujes...
Your spirit is like the wind...
Falis i meni,i svima nama kaj te vole...
Falis i sanku u zvuku...
Nema vise najbolje osobe na svijetu,koja je uporno,umjesto na faxu sjedila za sankom,i pila :)
Falis nam svima...
Do sutra Andjele...
utorak, 18.09.2007.
A song for you...
I had a friend many years ago
One tragic night he died
The saddest time of my life
For weeks and weeks I cried
Through the anger and through the tears
I've felt his spirit through the years
I'd swear, He's watching me
Guiding me through hard times
[chorus]
I feel it once again
It's overwhelming me
His spirit's like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
We shared dreams like all best friends
Blood brothers at the age of ten
We lived reckless, he paid the price
But why? Why did he have to die?
It still hurts me to this day
Am I selfish for feeling this way?
I know he's an angel now
Together we'll be someday
I feel it once again
It's overwhelming me
His spirit's like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
I cula sam-ova pjesma je napisana za jednog decka,takodjer u motoristickoj nesreci je stradao...
Mozda sad skupa vozite nebeskim stazama? Tamo je sigurno za voznju,nikad vise ti se nebude dogodila nesreca...
Tak falis...Danas sam dala ispit,i bilo je tak cudno-nisam te ni prije ni poslije ispita vidjela...I to je bilo tak tuzno...Ja sam te cekala,a tebe nije bilo...Kad god odem u zvuk,nema tvog motora vise,nema tebe unutra...Sve je nestalo...Ostalo je more suza...
Nebudem pisala sad dugo,nemogu,nemam snage...Idem ja sad opet u Zvuk,znam da ako budem dovoljno dugo cekala,da budes dosao...
Znam to..:I dokazi nam svima to...
Prijatelju,dodji,molim te...
Nekad smo djelili tugu,srecu,bol,patnju,sretne i tuzne trenutke,znala sam da budem mogla uvijek pricati sa tobom,da budes uvijek pomogao,da budes uvijek prijatelj...I kaj se dogodilo u toj sekundi kad su se zatvorile tvoje okice zauvjek? Kaj se dogodilo? Kad bih barem mogla vratit vrijeme,polomila bih taj motor,da te nikad ne uzme...Toliko si patnje ostavio...Svi kaj te vole,i oni kaj ih ti volis....Svi pate...Nitko jos ne dolazi k sebi,i sudeci po svemu-nebude jos duuuuugo nitko dosao k sebi...Kak je ovo moguce? Ova bol je neizdrziva... :(
Nema povratka,nema izlaska...Ostala je samo prazna rupa,i crnina u nasim srcima,i more suza u kojima se grcamo dan i noc...
Zas bas ti? Zas?
utorak, 11.09.2007.
Miracle...
Nakon mjesec i pol je stiglo,tj. skoro 2 mjeseca...Ovo je cudo...Znam da si sad uz svih nas,jer kako je jedna osoba rekla-ako snaga duha,jaka poput tvoje nije dovoljno jaka da pobijedi smrt i vrati se,makar kao duh na Zemlju,onda nije nicija...
Tako falis...
A falis i ljudima oko tebe,tvojim najdrazima,obitelji,najblizim prijateljima,curi...
Tesko je sve ovo oko nas...Tesko je nositi se s boli,ali mala cuda poput onog danas,vracaju nadu da si medju nama...
Hvala Ti na tim malim cudima...
Laka Ti zemljica,dok se ne cujemo i ne sretnemo opet...
Nadam se da uzivas na nebeskim stazama sa tatom...Ponovno ste skupa,nakon godina boli zbog tog gubitka....Ali i iza tebe je ostala bol i praznina...
Nitko to ne vidi kako treba...Ali oni koji su te znali,osjecaju,vide...
Kako se vratiti na staro?
Brane,pokoj ti vjecni...
Javim ti se opet brzo :)
petak, 07.09.2007.
Tribute to you,my friend...
R.I.P...Nikad vise ja necu ovo predivno lice i okice vidjeti u svojoj blizini,nikad cuti ovaj glas...Nikad vise te necu zezati da si Ville...Nikad vise necu pricati s tobom o Gothicu...Sad ostaju samo uspomene,bol,i nada da ces se vratit,a ako vec ne,onda da si barem sretan gore s tatom...
Barem si njega,koji ti je toliko falio,nasao...Barem ste ponovno skupa...Ali zakaj pod ovim okolnostima? To boli...
Prijatelju moj,zakaj si napustio puno prerano ovaj svijet? Imao si samo 24godine...A ja se sad osjecam kao glupa tinejdjerica,iako sam skoro tvoja generacija,jer ovoliko pisem ovaj blog...Ali to radim jer zaista mislim da si sretan zbog toga kaj se drzim obecanja da necu pustit da te se zaboravi...
Laka ti zemljica prijatelju...
A neka svi vide ovo,da vide koliko talent,i koji andjeo na svijetu si bio...I da vide kak si imao predivnu karizmu na pocetku i kraju videa ti se ta karizma,kao uvijek vidi u okicama-...Zato mi je ovaj video,iako nije tolko kvalitetan,zato mi je drag,kaj imaju tvoje okice i osmijeh,i kosicu,koji mi toliko fale...Tako je intiman ovaj video...
Pocivaj u miru do ponovnog dolaska na groblje i na blog...
utorak, 04.09.2007.
Prijatelju...
Ovi dani dugi su kao godine...A tragedije se cine kao da nikad nebudu prestale...
Znas na sto mislim....Kak zivot moze biti takva kucka? Rastaviti njih dvoje...Kako bi ona trebala zamisliti zivot nakon tolikih godina veze? Prvi i jedini decko,a sada je sama...I kad da ja sad radim? I meni je tesko zbog njega,ali ne kao njoj...Ali mi je tesko zbog tebe,tesko da ne postoje rijeci za to opisati...I patnja je neopisiva...Zasto zivot treba biti ovakva kucka? Oduzeo je meni tebe,oduzeo nam te svima,oduzeo je ovom svijetu i drugog dobrog decka...I patnja je neizdrziva...I hvala ti kaj si mi poslao Njega... Ocito si me,kao i za zivota htio usrecit,pa si svoje Andjeoske veze povukao... I hvala ti na tome...
Znas kaj,znam da si jucer bio uz nas...I onda kad se dogodilo ono sa mobitelom,kad smo svi poceli plakati...To je bilo takvo cudo...Svi znamo da si uz nas...Ali tesko je podjeti ovu usamljenost odkada nema tebe,prijatelju moj najdrazi...
Kak budem sada isla kroz zivot? Sama u ovom gradu gdje sam funkcionirala samo s tobom,gdje me sve podsjeca na tebe...Neznam kaj drugo,nego budem se ja lijepo za stalno preselila u Ri....Nemogu biti u blizini ovog prokletog grada,sve me podsjeca na tebe...
Volim te,neprezaljeni prijatelju moj,opet cu ja poceti pisati kad god ti budem mogla...
Laka ti zemljica,Brane moj...
Andjele,napustio si nas prije vise od mjesec dana,a jos nam se nisi vratio,i svi mi govore da se nebudes vise nikad vratio,da si mrtav...Ali ja cu te vjecno cekati,za one pokrete,hod,osmijeh,topli pogled,govor,zagrljaj,kosu koja je upijala moje suze...Samo da te vidim kako dolazis prema meni,kao nekada,i kazes-nisam vas napustio...Uvijek cu biti uz vas...
Nedostajes mi,neopisivo...
And I have a feeling that-''I am loosing you,I am loosing you...''
