Tako mi nedostajes...
Prijatelju moj najdrazi,tako si okrutno otisao sa ovog svijeta,tako naglo,prenaglo,i ostavio si me usamljenu,u patnji...
Taman kad je na jedan dan,na jedan tren,20.9 izasao osmijeh na moje lice,dosao je 21.9.,i opet se vratila bol, u punoj snazi,i jos jaca nego prije...
Nemogu nis...Molim te,da budes uz nas,budi uz one za koje mislis da su zasluzili da budes uz njih,i nadam se da,nakon smrti,drzis do mene kao i prije...
Sada budem,brzo otisla na groblje zajednicko...
Bude ti se svidio buketic i sve kaj sam ti pripremila...
Ovaj zivot je nocna mora postao 21.7. Toliko boli je ostalo,i kaj da radim? Kak da se smirim? Kak naci smisao zivotu kad samo meni dragi ljudi stradaju? Jer znas kaj sam sve prosla...
I osjecam se prazno,i jako tuzno...Nemogu naci smisao nicemu,osjecam se tak ocajno,zato kaj ne izlazim iz ovog stanja u koje sam pala...
Samo iscekujem ovih jos par mjeseci da bude proslo,i da odem u Otok,i da ti dodjem na grobic...Iako znam da nisi u njemu...
Sjecam se,svakog trena,svake tuge i srece s tobom...
Sjecam se kak smo se upoznali...I sjecam se toliko anegdota...Svakog smijeha i placa uz tebe...
Sjecam se kak si me zezao kad sam upala na fax,da sam streberica,i da kak sam to izvela,kad sam pala razred...Ali si me onda castio cugom,i pizzom,i kupio mi predivnu narukvicu i medvjedica...
Bio si tak dobar,i cast mi je kaj sam imala priliku biti ovak dobra s tobom...
Jer znam da nebudem vise nikada upoznala Andjela poput tebe...I ponosna sam kaj smo bili vazan dio zivota jedan drugome...Sjecam se svega iz naseg prijateljstva...
I onog odlaska na Ribnjak,kad su ti prisle one 3 klinke...Kak smo se svi smijali,svi smo bili na podu od smijeha,a ti si ostao paf,iznenadjen i pocrvenio kak su te iznenadile pitanjem,ali si se super snasao,i poceo sa svojim ''foliranjem''
Oh,vrazicu mali...
Fali tvoj pogled koji cita dusu,koji prodire u osobu kojoj je upucen...
Fale tvoje izjave,fale mi razgovori o gothicu,fali mi opsjednutost motorem,tvoje price,i tvoje ''foliranje'',naravno,uvijek kroz salu-oko toga kak si ti glavna faca...
Fali...I boli...
Ovo ispod je jedna cura napisala za tebe,i kopiram,jer je istina napisana-
2 mjeseca su prosla bez andjela na svijetu...
2 mjeseca bez tebe,unistilo je puno ljudi,i pretvorilo ih u prazne cahure pune tuge i boli,koje se utapaju u moru suza isplakanih...
Nadam se da si sretan uz tatu,i da nadgledas ovaj preokrutan svijet,i pazis na svih za koje mislis da to zasluzuju...
Sekundu po sekundu slaze se vjecnost,koja je preduga...Jako preduga-kad se pomisli koliko ljudi iscekuje tu vjecnost da dodju do tebe...
˝ne stojte pokraj moga groba˝i nemojte tugovati,
ja nisam tamo;ne bih u njemu mogao spavati,
s tisucu i jednim vjetrom letim.
ja sam poput dijamanta,
blistavi sjaj snijega.
na zrelom zitu sunceva zraka;
ja sam nježna kisa jesenja.
kad se budis u miru jutra,
ja sam uzlet ptice iz svoga gnjzda.
tu sam,pogledaj!!!
na nocnom nebu blaga zvijezda.
ne stojte pokraj moga groba i nemojte plakati,
ja nisam tamo,
ja ne mogu umrijeti!!!˝
Jedna pjesmica opet :(
Reverend, reverend,
Is this a conspiracy?
Crucified for no sins
No revenge... beneath me.
Lost within my plans for life,
It all seems so unreal.
Im a man cut in half in this world,
Left in my misery.
The reverend he turned to me
Without a tear in his eyes.
Its nothing new for him to see,
I didnt ask him why.
I will remember...
The love our souls had sworn to make.
Now I watch the falling rain
All my mind can see now is your (face).
Well I guess
You took my youth
And gave it all away.
Like the birth of a new found joy,
This love would end in rage...
And when she died
I couldnt cry,
The pride within my soul.
You left me incomplete
All alone as the memories now unfold.
Believe the word.
I will unlock my door...
And pass the cemetery gates.
Sometimes when Im alone,
I wonder aloud,
If youre watching over me
Some place far abound.
I must reverse my life
I cant live in the past.
Then set my soul free,
Belong to me at last.
Through all those complex years
I thought I was alone.
I didnt care to look around
And make this world my own...
And when she died
I shouldve cried and spared myself some pain.
You left me incomplete,
All alone as the memories still remain.
The way we were,
The chance to save my soul...
And my concern is now in vain.
Believe the word,
I will unlock my door...
And pass the cemetery... gates
The way we were,
The chance to save my soul...
And my concern is now in vain.
Believe the word,
I will unlock my door...
And pass the cemetery...
Gates!
Pocivaj u miru...
Nikad te necu zaboraviti... Uvijek ce velik dio mog srca biti poklonjen tebi..I kucati za tebe...
I u mom srcu ima jedna prostorija,koja ce uvijek biti zakljucana samo za tebe,i nase zajednicke uspomene...
Volim te,prijatelju...
Post je objavljen 21.09.2007. u 13:44 sati.