Ovi dani dugi su kao godine...A tragedije se cine kao da nikad nebudu prestale...
Znas na sto mislim....Kak zivot moze biti takva kucka? Rastaviti njih dvoje...Kako bi ona trebala zamisliti zivot nakon tolikih godina veze? Prvi i jedini decko,a sada je sama...I kad da ja sad radim? I meni je tesko zbog njega,ali ne kao njoj...Ali mi je tesko zbog tebe,tesko da ne postoje rijeci za to opisati...I patnja je neopisiva...Zasto zivot treba biti ovakva kucka? Oduzeo je meni tebe,oduzeo nam te svima,oduzeo je ovom svijetu i drugog dobrog decka...I patnja je neizdrziva...I hvala ti kaj si mi poslao Njega... Ocito si me,kao i za zivota htio usrecit,pa si svoje Andjeoske veze povukao... I hvala ti na tome...
Znas kaj,znam da si jucer bio uz nas...I onda kad se dogodilo ono sa mobitelom,kad smo svi poceli plakati...To je bilo takvo cudo...Svi znamo da si uz nas...Ali tesko je podjeti ovu usamljenost odkada nema tebe,prijatelju moj najdrazi...
Kak budem sada isla kroz zivot? Sama u ovom gradu gdje sam funkcionirala samo s tobom,gdje me sve podsjeca na tebe...Neznam kaj drugo,nego budem se ja lijepo za stalno preselila u Ri....Nemogu biti u blizini ovog prokletog grada,sve me podsjeca na tebe...
Volim te,neprezaljeni prijatelju moj,opet cu ja poceti pisati kad god ti budem mogla...
Laka ti zemljica,Brane moj...
Andjele,napustio si nas prije vise od mjesec dana,a jos nam se nisi vratio,i svi mi govore da se nebudes vise nikad vratio,da si mrtav...Ali ja cu te vjecno cekati,za one pokrete,hod,osmijeh,topli pogled,govor,zagrljaj,kosu koja je upijala moje suze...Samo da te vidim kako dolazis prema meni,kao nekada,i kazes-nisam vas napustio...Uvijek cu biti uz vas...
Nedostajes mi,neopisivo...
And I have a feeling that-''I am loosing you,I am loosing you...''
Post je objavljen 04.09.2007. u 20:51 sati.