crvena i plava
povijest ovoga grada
pada ravno pred moja vrata
okupana suncem
smješi se
- još nisam pala, iako su ulice strme;

i kroz jesen se šuljaju izlozi puni lutaka
s kapama
zaboravljena pisma, tamo negdje u koferima spavaju

i prašina se pomalo šulja da ih zgrabi
rišem točke, velike i male, i zauzdavam sudbine

brojevi cipela su u zadnje vrijeme čudni, a i brojevi odjeće,
kao da nikom više nije stalo do tijela

ozbiljni muškarci i namrštene žene na periferiji
a u gradu, centralna ulica, više se smije
ljudi u izlozima jedu kolače
i topli mirisi kave izlaze iz tananih vrata lokalnih kafića

zemlja je tako zagrijana željama,
da se mi gubimo, valjda su to i neki novi, čudni, ali veseli
ptičji pjevovi oko nas
došle su nam ptice iz hladnijih krajeva
a naše su otišle na jug

ulični prodavači kalendara već su kucali na vrata
dok negdje u divljini
moja baka spava slatkim snom, i djed joj se pridružio,
oni, kao nekad, zajedno doručkuju i jutrom se dogovaraju što
će raditi danas

ne daju jedan drugome ogromna obećanja
i raduju se vinu i maslinovom ulju
kao što bi se netko radovao novom namještaju

što bih dala da su ove jeseni uz mene
da ne moram dirati uspomene
na njih