white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

subota, 02.01.2016.

Dar pod bor - prije 13 godina

U blagdanskom duhu - i dalje.....Dar pod bor.

Prije 13 godina bila je hladna zima.
Proljeće je bilo rascvjetano te godine ranije nego inače.
Točno znam. Znam i kada i kako. Ne znam zašto, ali to pamtim.
Za svako svoje, točno znam i osjećam kada smo blagoslovljeni Ljubavlju postanka....

Bila si: Nikad ne reci nikad! podsjetnik.
Jer rekla sam: Nikad više. Dosta je dvoje. I sada, kada ih već imam smijem reći i da je po željama - i kći i sin.
I onda me Život demantirao, naravno!

Bila si dar, pod bor, te godine.
I danas si, kao i tada, dar pod bor, dar s Neba, dar Života, Ljepote i Ljubavi, dar od Boga.

Oprosti, jedinstvena moja, što ljubavlju i dobrotom nosiš ime moje pokojne mame, a svoje bake, što nisam ove godine pjesmu il' čestitku maštovitiju smislila..... što nisam na tvoj dan ovdje pisani trag ostavila....

Bila si svaki dan sve veće iznenađenje. Nevjerovanje i čuđenje.
Čime sam ja, mi, zaslužili takav blagoslov?
I rođena si u ljepoti, u najboljem spojenom mene i njega, s Božjom iskrom u sebi, ljepotom, dobrotom.....
Ne mogu se oteti dojmu da te nisam zaslužila, da si veća od mene, bolja od mene, blagoslov.

A bila si tek bijela točkica, to proljeće, početkom svibnja, na papiru poslanom faxom tvom ocu, sa službenog puta.
Papiru - kopiji uzv-a.
Uključi kompjuter i program za fax, stiže ti fax, zovem te za 5 minuta.
Nakon 5 minuta tog 8.svibnja prije 13 godina:
Vidiš išta?
Ne, sve je crno.
Baš ništa ne vidiš?
Pa samo jednu malu bijelu točkicu.
E, ta mala bijela točkica....... to ........je........ beba.
Pa........ kako?
Znaš kako!
Smijeh, s obje strane slušalice.

A onda, kako si rasla u meni i davala mi krila, jer meni je nekako prirođeno stanje to bilo, nositi te (vas) pod srcem, kada su se već nazirali obrisi tebe u meni, tvoji su brat i sestra polagali ruke na moj trbuh i gladili te i pričali ti.
Što im se događa u vrtiću, kako je u prvom razredu škole....što te sve lijepo čeka u svijetu u koji dolaziš.
Željno, možda neplanirano od nas, ali od Njega planirano, zasigurno. To vjerujem. Kao što vjerujem i da nas vodi. Sve. Samo mi "danas" ponekad ponestaje vjere, pa mi je potrebno da se sjetim čuda u svom životu, da bih je povratila. I ponovo se nadala.

A tvoj je dolazak trebao biti 31. prosinca.
Već mi je moj kiropraktičar zimskog 18. prosinca rekao da mi ne smije previše tretirati kralježnicu, jer ću roditi na putu od Zagreba do Slavonije, prije roka.
Sugrađanin - stoper, kojeg smo pokupili na naplatnim kućicama, vidjevši me s ogromnim trbuhom, pitao je: Idete roditi u Zagreb? Ma, ne -kiropraktičaru.
Kada je termin? Za 12 dana.
Moj je ginekolog navijao da budeš prva beba u novogodišnjoj noći. I u Hrvatskoj.

Moja je baka slavila svoj 80-ti rođendan. Velika obiteljska fešta na treći dan Božića. Okupili su se svi. Svi sa svojim obiteljima, kao i kumovi, prijatelji.... Njeno troje djece (moja je majka odavno na Nebeskim poljanama), 11 unučadi i 4-ero praunučadi ....i ti u mome trbuhu.
Fešta prava slavonska, do 3 sam pjevala s tobom, a tada.....pravac bolnica, tu noć direktno s fešte.

Nisi još bila spremna. Čekali smo. Doktor mi je dao drip. Treći porod, pa drip. Svašta.
I tata me tvoj držao za ruku dok sam se gubila u bjelini hladnih pločica rađaone.
Nisi još htjela doći.
A onda, simbolično, u 5 do 12.
Zvali su te Velika beba. Bila si najveća beba u rodilištu. Kada bi vas raznosili kao zamotuljke na onim kolicima što me podsjećaju na servis kolica iz restorana, svaki bi zamotuljak sestre samo lagano digle i isporučile na krevet majkama, a kada bi tebe trebali podići, jastučić se savijao pod težinom svezane samo jedne vrpce na sredini. Uh, velika beba, komentirale bi.

Kada smo izlazile iz rodilišta, babica je rekla, pogledavši ti brata i sestru, koji su s tatom došli po nas: Svi su isti!
Ma ne, rekla sam.
Jesu, jesu, reče simpatična babica: Isti su, kao da su na isti kalup pravljeni!
Pa i jesu, nasmijala sam se.

A kod kuće nas je dočekala moja baka, tvoja prabaka, ista ona koja se borila za život svoje kćeri doniravši joj bubreg mladoj i to u vrijeme kada sam ja bila stara kao ti sada, koja se borila za život moj, brinući o meni - unuci, a sad i za tvoj - njene praunuke, borila da te vidi takvu krasnu, blagoslovljenu i veliku jer i samo tvoje ime, dano po njenoj kćeri, a mojoj majci, znači: Velika.

Hvala ti kćeri moja za Tvoju Veličinu, koju živiš, u skladu s danim ti imenom sve ove godine.
Hvala ti što si mi podsjetnik na Čudo Života kada se umorim i prestanem vjerovati u čuda.
Hvala ti što si najbolje od mene i njega.
Hvala ti.
I sretan ti rođendan, ovako, sa zakašnjenjem, u pisanoj riječi.
Ponosan sam što sam ti majka.

Oznake: dar pod bor prije 13 godina

<	prosinac, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Prosinac 2024 (2)
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***