Uvijek, kada se stresne i šokantne situacije u životu dogode, ja sam mirna. Kao u središtu tornada. Dok je sve oko mene kaotično, ja riješavam probleme, umirujem, podržavam, pomažem , smirujem tenzije, negativnu vibru i dovodim sve na neku mirniju frekvenciju. Al' zato, kada sve prođe...ja se raspadnem. Obično sama, bez svjedoka. Samo me preplavi i tresne stvarnost. Ja to zovem svojom „zakašnjelom reakcijom“. Upravo sada shvaćam da imam zakašnjelu reakciju...inače ovo ne bih pisala.
Već deset godina pišem blog. Pod nickom. Malo ljudi zna da sam iza njega ja.
Blog mi je dao mogućnost da svoje misli, želje, strahove, pjesničke i prozne izričaje podijelim s nepoznatima. Isto tako, dao mi je snagu i uvjerenje da nismo sami. Da ima još onih koji isto ili slično osjećaju, proživljavaju, razmišljaju...i ne libe se to reći. Takve divne ljude sretneš i u prostoru virtuale. I daju ti podršku, razumijevanje, snage za dalje. Potpuni stranci, al' po duši – tvoji. Takav je bio i moj elD.
Nisam nikada niti sanjala da ćemo se sresti i upoznati, da ćemo prijateljstvo održavati i u stvarnosti.
Toliko nam se životnih činjenica poklapalo da smo samo zabezeknuto slušali i gledali onog drugog...s prepoznavanjem, nevjericom, vjerovanjem i smiješkom. Bio je to blagoslov Prijateljstva, koji ne umanjuje činjenica da smo se viđali jednom godišnje na mom otočkom raju.
Bio je godište moje pokojne mame, ja njegove kćeri. Svašta smo si s tih aspekata mogli reći, pomoći, navesti na razmišljanje...
Umjetnička duša, Velik Čovjek, naš Dinko.
I sigurna sam da bi za nekoliko sati opet napisala drugačiju posvetu mom dalmatinskom slavuju čiju je pjesmu moja najmlađa s mola pjevala s dvije i pol godine:
Da te mogu pismom zvati...
Dozvala bih te Prijatelju.
Neka se ori tvoj bas pun ljubavi gore, na visinama, neka su ti lagana Nebeska prostranstva i tvojoj duši Mir.
Jer što je Život nego Ludo more.
Adio.
Oznake: adio elD
Dragi moj dalmatinski slavuju
ostaće prazan stol u Dalmati di smo pili kavu i punili pepeljuge svakog ljeta ...
znam da ćeš pozdraviti Žohu (vlasnika konobe) i našu Mayicu i....moju svemirsku
Da te mogu pismom zvati - dozvala bih te.
Bio si bloger iza nicka koji me je podržavao ovdje na blogu kada sam htjela otići.
Tvoje riječi podrške davale su mi snagu.
Htjela sam ti se zahvalitiniti ne znajući tko iza nicka stoji.
Bog nam je dao priliku i da se upoznamo i podijelimo dio misli i života srećući se svako ljeto na kavi na mom otočkom raju.
Do posljednjeg, kada se nismo vidjeli a ti mi rekao: Nije bitno, vidimo se iduće!
A iduće će biti bez tebe.
Hvala ti Prijatelju.
Poljubac 2 x (u svaki obraz po jedan) slavonski topli ... posljednji...
Nek odzvanjaju Nebeske poljane tvojim basom
:(
Oznake: elD
< | prosinac, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***