white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

ponedjeljak, 09.07.2018.

MOJ SIN

Čekam da me nazove. Da čujem kako prolaze ovi zadnji dani. Kako izdržava desetu noćnu smjenu za redom. Posljednju. Da mu još jednom kažem: Ponosna sam na tebe! Rastani se od njih kao čovjek, kakav si i do sada bio.
Moj sin. Jedini. Prvorođeni.
Opće je poznato da se s prvim djetetom učimo biti roditelji, radimo greške iz neznanja koje poslije trudimo se ne ponoviti sa slijedećima.
Nedavno sam mu se ispričala, za sve što nisam dobro napravila.
Oprost uopće nije bio upitan, već tko zna od kada, kako je rekao, jer ja sam njegova majka.
I kada mi kaže : Majko! (ili Madre) ja se sva rastopim, jer on je moj sin. Čovjek. Od 23 (godine). Mladi, mladi čovjek pred kojim je Život.
Koji je otišao od kuće na svoj 21. rođendan, našao posao i stan s prijateljima. Pustila sam ga s blagoslovom i poticajem, al' u srcu strepeći, kao i za njegovu sestru kada je otišla studirati, kao i za najmlađu sada koju puštam na školovanje u drugi grad...
(365x2)+25 dana. Toliko je izdržao. Kada mi je proljetos rekao : Imao sam od 22 radna dana, 16 noćnih, ostala sam skamenjena. Što učiniti? Kako mu pomoći, osim ono malo ljubavi i domaće kuhinje (po željicama) i obiteljskog ugođaja, kada (rijetko) dođe kući.
Sjećam se njegovog 1. godišnjeg, 7 dana usred zime, nakon 6 mjeseci rada, kada sam mu vidjela podlaktice spržene od vrelog ulja iz friteze....plačem i sad, al' pred njim – ne... Izdržao je. Moj sin.
I nakon dvije godine rekao: Dosta.
I poduzeo sve da to promijeni.
U proteklih 10 dana dobio je 3 ponude za posao, sve respektabilne firme. U kojima ne moraš strepiti hoće li ti plaća, porezi i doprinosi biti plaćeni (kao što sam ja dok sam radila). Odbio prvu, prihvatio drugu i krenuo u proces, zatražio sporazumni raskid od sadašnje firme. Njegova šefica iznenađena. Puno sam naučio ovdje, hvala vam, rekao je, ali sada moram dalje. Nevoljko ga pušta. Dolazi popodne, izvan njenog radnog vremena, još jednom ga pokušavajući nagovoriti da se predomisli. Ne, rekao je. A onda, kao i svima koji odlaze, noćne smjene (najteže) u raspored. Odraditi će i to.
Druga firma ok. Počinje skupljati dokumentaciju.
Jedno dopodne, nakon noćne, ne znajući za sebe, javlja se na mobitel i gotovo odbija poziv na razgovor za posao (treća firma).
Kaže mi : Toliko sam umoran da ne znam kako da se sredim, istuširam, jedem, stignem busom na razgovor za posao, budem ok i onda još busom na posao u sadašnjoj firmi.
Sine, nemoj se odreći svojih snova!
Jer to je posao koji je želio raditi od kada je završio srednju školu.
Na njegovoj skali od 1 do 10 to je 10!
Odlazi sutradan na razgovor, traje sat vremena, s dva menadžera firme, daje sve od sebe, saumouvjereno i već s iskustvom, on je iskren i pošten, govori sve otvoreno, puno toga zna jer to mu je struka i zainteresiran je, voli to, moli odgovor što prije zbog spomenutih okolnosti. Sviđa im se njegova samouvjerenost i iskrenost. Govore mu da će mu javiti za 2 dana.
Zovu već iduće jutro.
Izabran. On.
Moj sin.
Vi ste zanimljivi i puni potencijala, samouvjereni ste i imate već iskustva u prodaji, želimo vas u svom timu, kažu mu. Još samo testiranja radi dosjea, ali možete biti mirni, vi ste primljeni. Šalju mu već sve potrebno na mail. Daju mu prostora da malo odmori iako je on spreman početi odmah po isteku otkaznog roka u sadašnjoj firmi.
Zar vam ne treba čovjek? pita ih.
Treba, ali najprije tih 5 dana odmorite i onda od ponedjeljka startate, kažu mu.
A ja......već isplakala kada je skupio hrabrosti promijeniti situaciju u kojoj je bio. I izborio se za posao u onoj drugoj firmi.
Divim mu se.
Kažem mu: Rastu mi krila do neba. Ponosna.
Naravno, nazvao je drugu firmu, ispričao se, objasnio sve, jer već je mislio da ga više nitko neće kontaktirati iz drugih firmi kojima je posalo ponude sa životopisom, kada već nisu do tada. Ali ovo je ponuda najbliža njegovoj struci i ono što on želi raditi.
Moj sin.
I sjetim se kako smo zaglavili u bolnici u sterilnoj Švicarskoj, on i ja, kako je porod kliještima (forceps) bio jedino rješenje, kako je stručna i topla babica (naša srećom, pa postala i obiteljska prijateljica i kuma....do neba sam joj zahvalna zauvijek) to riješila i spasila mi dijete dovevši promptno primarijusa klinike, još jednog doktora i stažista. Kako me njegov otac poljubio u čelo državši me sve vrijeme za ruku uz uzglavlje...
kako me pedijatar 7 dana nakon poroda, na prvom UZV kukića moga prvorođenca, pitao (engleskim sam se sporazumijevala u bolnici):
Do You like him?
No.
You love him!
No.
What?
I adore him, I sad.
I to mogu reći i sad.
I ne samo za njega, i za njih dvije – isto.
Ali, ovo je posvećeno njemu.
Jer on je
Moj sin.
Vtm_

Oznake: MOJ SIN

09.07.2018. u 16:12 • 24 KomentaraPrint#^

četvrtak, 05.07.2018.

On i ja - na molu uz more

Sjedim na molu. Konačno lijepo sunčano toplo jutro. Još je rano. More mirno. Nigdje nikoga.
Odjednom, prolazi on. Sav ponosan i plemenitog držanja. Polako kako bih ga zamijetila. Naravno da jesam, pa ujutro komadi koje vidim nose kruh iz lokalne trgovinice, što više kruha to više djece, veća obitelj. Kako ne bih zamijetila njegovu eleganciju i lakoću pokreta.
Pogleda me onako nonšalantno crnim okom.
A ja - trk u kuću po mobitel. Dok sam izašla, on je već produžio dalje do susjednog mola. Odlazim tamo.
Zovem ga : Vrati se! Baš si lijep. I gle čuda, kao da me razumije, okreće se i dolazi do mene.
Pozira. Dostojanstveno.
A onda opet elegantno otpliva kao da klizi po moru.

Oznake: labud, more

05.07.2018. u 05:41 • 17 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***