Te jeseni dobila je upalu grla. Ništa strašno, događalo se već uz dimilice koje je konzumirala i smatrala zaslužnim. No nije prolazila, ni nakon nekoliko dana primjene priručnih domaćih kućnih uradaka: čaja, meda, C vitamina...Tjedan je prošao do termina kod liječnika. I onda antibiotik. Tjedan dana. Ništa. Drugi tjedan. Ništa. Slijedeći antibiotik. Ništa. Dva su mjeseca prošla, uz hrpu antibiotika sve do penicilina, 4 litre čaja dnevno, slabo poboljšanje. Morala je ići raditi. Iako je, praktički, radila svo to vrijeme, od kuće na mobitelu, laptopu, do toga da je masne kose, uz kašalj, temperaturu i termosicu čaja, morala s direktorom u Finu. Jer on ne zna sam, ne zna ni što ni gdje pitati, u momentu dok se firma sunovraćuje u blokadu. Tek mjesecima, pa čak i godinama poslije, utvrđeno je da je, na prvu, bezopasna upala grla, rezultirala upalom štitnjače, urnebesom u organizmu godinama poslije...
Epilog priče: ovo nije jedini primjer žrtvovanja vlastitog zdravlja za firmu koja nije vaša i od koje nemate ama baš nikakve koristi jer više ste joj dali nego dobili, ovo je upozorenje da ne budete kao ona koja je sve žrtvovala za imaginarne njih I ne samo njih), a nije dodbila ništa zauzvrat. Kako inače objasniti mobbing, smanjivanje plaće za 35% jedino njoj (a mora pristati jer svi su obiteljski krediti na njoj), ukidanje radnog mjesta zbog imaginarne privatizacije (koja se ni godinama poslije nije dogodila), pokušaj "nogiranja" od 4. direktora u 3 godine bez otkaznog roka i potpunu ne-suosjećajnost političke uprave koja upravlja firmom?! Da ne govorimo o tome da je 2 godine prije nemilog događaja bio još nemiliji jer zbog ne-remonta i rada u hladnom mjesecima...od jeseni sve do Nove godine,;upala mišića, kralježaka i živaca zahtjevala je dvomjesečno nepomično ležanje i imala posljedice koje traju i danas.
Jedino dobro iz cijele priče je to da je danas slobodna od svakodnevnog psihičkog maltretiranja onih koji o njenom poslu znaju daleko manje od nje...a to što danas nema posao, za kruh ili školovanje svoje djece...sama si je kriva...što nije bila poput niih.
Zašto je svako dobro i ljudsko, da ne govorim profesionalno, u ovoj našoj Hrvatskoj danas osuđeno na propast i hara-kiri u kojem ni čast ni poštenje nemaju zasluženi spomen?!
Oznake: zašto
< | travanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***