white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
utorak, 08.07.2014.
Ples na bakinom.....
Kako je to biti baka?
Ne znam, ali se nadam i radujem saznati (potencijala ima jer imam troje prekrasne djece, doduše još premale i premlade za roditeljstvo).
No, novopečena nam "blogerska" baka prizvala mi u sjećanje osjećaj koji sam izazivala kod svoje majke kategoričnim opetovanim tvrdnjama kako se nikada neću udati. A ona, u želji da me usmjeri zajedničkom obiteljskom životu, svjesna kratkoće (relativne) svog i (apsolutne) mog života , dan po dan, kroz svoju bolest neumitnu, predugo već odolijevajući odlasku na onaj svijet: Ja bih voljela biti baka! Ja bih htjela unučiće!
Pa mama, najmanji mi je problem tebi donijeti unuče! odgovarala sam.
Nisam tako mislila, rekla bi mi malo zgranuto, malo tužno.
Nije imala tu sreću da dočeka svoje unuke, voljela je one koji su dolazili, rodbinske, sva bi se raspametila na bebu u našoj kući. Bila bi prekrasna baka, da je dočekala tu priliku.
Ali me sjetila cijela ova priča na jedno hladno jesenje popodne, u vrijeme kada se grobovi obilaze da se urede. Dan, dva, tri prije ih drugi budu vidjeli, a mi dođemo i "na taj dan" stavimo aranžmane i upalimo lampione, izmolimo očenaš i malo pošutimo. Obiteljski, u tišini, u spomen naših kojih više nema.
Takvog jednog popodneva, dignuvši djecu iz vrtića (najmlađa tada nije bila niti u planu), odvezosmo se na groblje.
Kako je bilo lijepo sunčano jesenje popodne, dok sam ja čistila i uređivala grobnicu, njih dvoje su trčkarali oko groba, postalo im vruće pa skinili i jaknice, sve se zajapurili od trčkaranja i skakutanja i u jednom momentu poteče pjesma iz vrtića: Bratec Ivo i mala Marica bili su u vrtu i brali jabuka. Stresli su, stresli su punu košaru!
Kako je pjesma odmicala s ponavljanjem, tako je i njihovo hodanje preraslo u skakutanje, trčanje, cičanje i smijeh oko....groba.
Zastala sam s poslom i pogledala ih: Znate li djeco gdje smo? upitala sam.
Stali, klimaju glavama, kažu : Da, na grobu bake Emice.
A vi pjevate, konstatirala sam mirno.
Na to me pogledaše i kao iz topa upitaše: Hoće li se ona ljutiti?
Bog zna koliko mi je snage trebalo da se ne rasplačem tamo pred njima, samo sam se nasmješila i rekla:
Ne, neće se ljutiti, njoj je drago da ste tu i čuva vas i pazi gore sa neba.
Među anđelima, jednostavno su zaključili i nastavili radost života i ljubavi, i za svoju (neviđenu) baku_
Oznake: baka za poželjeti
| < | srpanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***