white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

utorak, 08.07.2014.

Ples na bakinom.....

Kako je to biti baka?
Ne znam, ali se nadam i radujem saznati (potencijala ima jer imam troje prekrasne djece, doduše još premale i premlade za roditeljstvo).
No, novopečena nam "blogerska" baka prizvala mi u sjećanje osjećaj koji sam izazivala kod svoje majke kategoričnim opetovanim tvrdnjama kako se nikada neću udati. A ona, u želji da me usmjeri zajedničkom obiteljskom životu, svjesna kratkoće (relativne) svog i (apsolutne) mog života , dan po dan, kroz svoju bolest neumitnu, predugo već odolijevajući odlasku na onaj svijet: Ja bih voljela biti baka! Ja bih htjela unučiće!
Pa mama, najmanji mi je problem tebi donijeti unuče! odgovarala sam.
Nisam tako mislila, rekla bi mi malo zgranuto, malo tužno.
Nije imala tu sreću da dočeka svoje unuke, voljela je one koji su dolazili, rodbinske, sva bi se raspametila na bebu u našoj kući. Bila bi prekrasna baka, da je dočekala tu priliku.
Ali me sjetila cijela ova priča na jedno hladno jesenje popodne, u vrijeme kada se grobovi obilaze da se urede. Dan, dva, tri prije ih drugi budu vidjeli, a mi dođemo i "na taj dan" stavimo aranžmane i upalimo lampione, izmolimo očenaš i malo pošutimo. Obiteljski, u tišini, u spomen naših kojih više nema.
Takvog jednog popodneva, dignuvši djecu iz vrtića (najmlađa tada nije bila niti u planu), odvezosmo se na groblje.
Kako je bilo lijepo sunčano jesenje popodne, dok sam ja čistila i uređivala grobnicu, njih dvoje su trčkarali oko groba, postalo im vruće pa skinili i jaknice, sve se zajapurili od trčkaranja i skakutanja i u jednom momentu poteče pjesma iz vrtića: Bratec Ivo i mala Marica bili su u vrtu i brali jabuka. Stresli su, stresli su punu košaru!
Kako je pjesma odmicala s ponavljanjem, tako je i njihovo hodanje preraslo u skakutanje, trčanje, cičanje i smijeh oko....groba.
Zastala sam s poslom i pogledala ih: Znate li djeco gdje smo? upitala sam.
Stali, klimaju glavama, kažu : Da, na grobu bake Emice.
A vi pjevate, konstatirala sam mirno.
Na to me pogledaše i kao iz topa upitaše: Hoće li se ona ljutiti?
Bog zna koliko mi je snage trebalo da se ne rasplačem tamo pred njima, samo sam se nasmješila i rekla:
Ne, neće se ljutiti, njoj je drago da ste tu i čuva vas i pazi gore sa neba.
Među anđelima, jednostavno su zaključili i nastavili radost života i ljubavi, i za svoju (neviđenu) baku_

Oznake: baka za poželjeti

08.07.2014. u 17:24 • 39 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)