I sinoć sam izašla van.
I sinoć je posvuda bio mrak, ali ovaj put drugačiji.
I selo je sinoć bilo drugačije.
Mrak i tišina više nisu bili ugodni.
Sve me čudno gledalo.
'Darkness there and nothing more.'

Dvorište iza moje kuće nije osvijetljeno.
Bubica i ja gledali smo zvijezde.
Gledali smo Simbu.
I zvijezde su gledale nas.
Simba je gledao nas.




Strašno čudan osjećaj kada razmišljaš o biću koje te donedavno toliko uveseljavalo, neopisivo mnogo, a u isto vrijeme ti oko nogu šeta i umiljava se jedno drugo malo biće koje kao da je u pravom trenutku poslano s neba, kao da je namijenjeno upravo meni, nama, da bude ono koje će nastaviti uveseljavati. Samo ga treba kao takvog prihvatiti.

I kao da je sve to neki neobičan plan. Onoga gore.
I ne znaš što ti donosi. Ne možeš znati.
Nakon svega jedino znaš, i shvatiš, da nisi iskoristio svaki darovani trenutak na najbolji način, i da...
Da nisi imao priliku pozdraviti se na kraju. A to jako boli.
I sada bih barem to htjela.

'Only this, and nothing more.'

/28.4.2004.-17.2.2008.../

A što reći...
Pa eto, svašta se događa, uvijek se svašta događa.
Da.
Za početak, predstavila bih svoju galeriju fotografija na stranici www.pticica.com, točnije, na adresi nives-v.pticica.com.
Ništa posebno, samo nekoliko rezultata mojeg amaterskog slikanja okoline...



By Nelsi


A ja, kako sam ja ovih dana?
Cmizdravo, recimo.
Nikako.
Nekako.
A ide, uvijek.


'I couldn't tell you
Why she felt that way, She felt it every day.
And I couldn't help her,
I just watched her make the same mistakes again...'


Jedna od groznih stvari je ona kad shvatite da ste toliko cmizdravi da vas rascmizdri neka pjesma, pogotovo ako vam cmc na televiziji složi listu takvih sličnih pjesama u nizu...
A što bih ja sam, kad ni sama ne znam što mi je.
Al baš se ne kužim.
Previše razmišljam.
A htjela bih puno toga.
I puno toga ne bih htjela.
Ma svašta.


'What's wrong, what's wrong now?'Don't know...


Danas smo imali Dan škole.
Bilo je doslovno svega.
I sve me to oduševilo, bilo je zaista raznoliko i zanimljivo, barem meni.
A i tu sam u trenučićima bila čudna. Al dobro je.


'She wants to go home...
It's where she lies, broken inside...'


Nekako ne volim pisati ovaj blog.
Nekako, iako bih htjela imati svoj mali kutak na Internetu, teško više pronalazim smisao u svemu ovome.
Vidjet ću što dalje.
Kako budem bila raspoložena.


'Be strong, be strong now...' Always...


A nema smisla da vam ja tu sad piskaram kako sam , prepričavam sve i svašta, iskaljujem bijes, tugu i ne znam što sve, pa da mi samo kažete da će bit sve ok.
A mislim, što se drugo i može reći...


'Who knows what could happen,
Do what you do, just keep on laughing,
One thing's true, there's always a brand new day...'



By Zvonky


Da, bit će sve ok.
Uvijek.
Naravno...

/55/