Hoćemo iskreno?
Nit sam prisutna, nit sam odsutna.
Ni za što ne marim, a sve me brine.
Ispunjena, a usamljena.
Neke se nove priče otvaraju svaki dan.
One stare su zastale u nejasnim okolnostima.
Neki novi ljudi bude u meni nove osjećaje.


„Ti možeš pored mene proći
Ne trebaš više reći "dobar dan"...

Stop, sada znam ovoj priči tu je kraj
Stop, vidim ja tu se čudo ne događa svaki dan...“


Da, sad jesam malo zapela.
Malo previše zapela.
Skroz zapela.





Ova dva dana nisam ovdje, a svaka sitnica me navodi upravo na to da se prizemljim.
A nedostaje mi prisutnost nekih ljudi.
A svjesna sam zaista da svatko ima svoju neku priču udaljenu od moje i zbog toga se trudim ne zamarati i ne maltretirati ih svojim mislim i pričama…
A imam i pozitivnih stvari za podijeliti. Čak.
Iako bi mi godila kava.
Jako bi mi godila kava.
Samo, neka se javi kad dođe prilika.

Do tad. Ma znaš…

…
Smile.

Tijek.

…

Petrinja. Želja za odlaskom. Optimizam da će sve biti u redu kad se vratim.
Kockice će se posložiti? Hoće, ili će Nena sve obojati ružičastim Jupolom.

…

Plat. Devet dana. Ljudi. Vrijeme. Mjesto.
Zajedničke šale. Odlična grupa. Odlična mentorica. Poseban osjećaj.
Ludovanja. Ples. Glazba. Posao. Zadaci. Sreća.
Da. Sreća. U svakom trenutku.
Osmijeh.

…

Petrinja? Da. Fizički. Da. Pogledom uokolo. Da.
U glavi ne.
'Ne zaboravi sve ono
što je bilo lijepo.
Zadrži dobar osjećaj
iz svakog od tih dana.
Smij se trenucima
i šalama dragim,
Jer vratiti će se brzo,
prije no što misliš…'
(31.3.2009.)
Stoji u pernici. I podsjeća. Na osmijeh.



…svako jutro…dobro jutro…



…onamo usmjerena…



…gledam…



…iznenađena neopisivim horizontom…



…sretne na visini…



…radno…sama sa svojim mislima…



…šale na račun toulminove sheme…



…potraga za savršenim…



…raznoliko pomalo…



…nešto poput ozbiljnog…



…sve ruke zajedno…



…nasmijana lica…



…hvala Ti…mentorice…za vjeru i potporu…osmijeh i riječi…


A priče neke druge neka idu dalje. Svijet neka prolazi.
Prolazim i ja, ali nekim svojim putovima.
I neću zalutati.
Držim se. I tvrdim da mi je Govornička škola pomogla.
Tvrdim da sam se uspjela oporaviti.
Da ne osjećam tjeskobu, i strah, i tugu zbog sutra. Zbog danas.
Zbog bilo kojeg dana. Zbog bilo koje osobe.
Nakon svakog pada lakše se podignem.
Svaku ružnu riječ lakše preživim.
Svaki loši postupak lakše ignoriram.
Razlog? Znam što me čeka kad sve ovo prođe.
Postoji – ono nešto. Nešto – što postoji.
Za mene. Za nas.
I volim to.
Čuvam to.
Čuvam osmijeh.

Now everyday I
Smile.