Bojite li se katkad razmišljati o budućnosti, ali zato jer je u vašoj glavi već isplanirana jedna savršena priča za koju želite da se ostvari?

Bojite li se katkad da neka besmislena glupost ne pokvari ono što se trenutno čini divno, gotovo savršeno i tako sruši vaše snove?

Bojite li se sanjariti zbog straha od ostvarivanja onoga potpuno suprotnog od vaših snova?



I bojite li se da budućnost ne bude loša, a ne onakva kakvom je vi želite, zbog nekih okrutnih hirova sudbine, koja neprestano kroji svoju priču?

Bojite li se nesreće koja bi vaš svijet i okolinu zavila u crno? I bojite li se uopće i spominjati takvo što, zbog onoga 'šuti, šuti, da zlo ne čuje'?

I na kraju, poželite li katkad da sve ostane onakvo kakvo sada je, uz samo možda pokoju promjenu ili dodanu sitnicu koja bi lijepu sadašnjost učinila još mrvicu ljepšom, ali ništa više, ili manje?

Ali ne bojte se, život je pred vama...

by: elisewin

'I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone

My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone

Read between the lines
What's fucked up and everything's alright
Check my vital signs
To know I'm still alive and I walk alone...'