labirint

ulazim u njega

iako znam

da nema kraja

ovim zidovima

vrište hladnoćom

dok svi putevi

vode u mrkli mrak

bez svjetla

toliko je potrebno

da nam osvijetli

katarzičan put

sebi sam prepuštena

na volju predana

ne hraniš me i dalje

sve dok se ne zagrnem

i šutljivo odem

u krevet

jedino tamo

sam ogrnuta

sigurnom toplinom

svoga zagrljaja

ljubljena

samo u snovima