gorke suze

gorke suze isplakane
na crnilu života
a nijedan pulover nije
bio dostatan da upije
sve snove isproljevane
i ukaljane od naših
(ne)zagljaja

neprežaljena

neprežaljena od svih svojih bogova
data silnom svijetu kao kratka posudba
znali su da još neće dugo
vratit će ju još brže u vječnost
gdje će pasti u pustinju zaborava
silnog svijeta koji je pod njom
drmao svoje poljuljane podove
kojima nije nikada kročiti znala

bježanje

tvoje bježanje moje bježanje
možda sam ja ta koja je načinjena od boga
jer ja nisam ta koja je sretna poput one
koja trpi kad ju varaju
zašto ja nisam ta?
sretna li je ta.
ne ja nisam ta koja je otišla i okaljala
zašto ja nisam ta?
jer sretna li je ta.
ne ja nisam ni ta koja je slušala i šutila
zašto ja nisam ta?
pa i nisam ta koja je od njega povratila
i njemu se vratila
zašto nisam ta?
nisam ni ta koja je pokoju pljusku dobila
i konačno ušutila
zašto nisam ta?
možda bi bila i sretnija da sam već rodila
ali ja nisam ta.
ja sam ona koja je polako umirala dok je ljubila.
najslađe smrti poput onih kada nema žaljenja.
vjerojatno sam ta.
nesretna.

(ne)zahval(n)a

prestala sam se zahvaljivati
što me i dalje ne čini
imalo zadovoljnom!
dostatno da popijem
i treći neofen od jutros
i ponesem se u pizdu strininu
i postanem dio ciklusa
kojeg shvaćam kao proces!
možda se i nasmijem
danas kojoj gluposti svijeta
jer kukac koji mi škaklja rame
na balkonu me upravo upućuje na to!
zavaravanja drugim ne piju vodu...
još će budali sjesti pokoji šamar da shvati.

ostavljena

mirom se omatamo
kao crvenim dekama.
voljeni.
izgubljeni.
opijeni.
što god da bude
bilo je.
ubolo je.
što god je bilo
bilo do sada nije
bez bitka dva.
u sobi razigrana.
a i poslije
bi otišao.
mene ostavio
ja to znam.

potrebna potreba

kako su ogoljene
moje potrebe
za ogoljenjem.

toplina doma

u miru i toplini
isčekivani gosti
bivaju dočekani.
slovim za dobru
domaćicu
iako rijetko kuham.
čistim toksine
svoga doma
koji miriše na raj.
mislim i ljubim
vrijeme osjenčano
sunčevim zrakama
u podne.
misli se množe
i ne pitaju koliko
im je mjesta
potrebno.
uzeo si mi toplinu
četverokuta
a znaš da moja sijalica
nije dovoljna da zagrije
uspavano-iskvareni vosak.
gledao si me
a nisi znao
da me smiriti može
samo jedan na rame
odložen dlan.

on

opet je u snovima
ne pušta me da mirno
i sigurno odsanjam ritam
koji je potreban da izguram dan
na trgu pored silnog kamena donešenog
u centar grada svim ljudima i tuđim turistima
sjedi on u dvosjedu sam
prekoputa mene zabavljene linijama već ispričane priče
brzo vuče svoje poteze i tjera me na hod praznim kamenim ulicama
kamenje je silno što stoljećima šuti a toliko iskreno govori onima koji ne znaju
vraćam se nakon usamljene šetnje i gledam ga kako i dalje sjedi i na svojem krilu piše.

sinestezija

onaj koji ne čuje
taj vidi
onaj koji ne vidi
taj čuje
onaj koji piše
taj bi trebao
i da vidi i da čuje
i da misli

tvoja ljepota

toliko ljepote
nisi ni trebao,
dok si srkao
sve tekstove
ovoga svijeta,
dok ti je knjiga
služila kao jastuk
neudobni,
žuljala te pod vratom
i na licu ti svako jutro
ostavljala trag,
kada si odlazio
na put prema nigdje.
došao si natrag
sam u svojoj kočiji,
koju si naučio upravljati
kao da si cijelu vječnost
samo upravljanje izučavao.
tvoja ljepota zaboravljena,
no, sada je vrijeme
da kreneš stepenicama
uzlaznim ka svugdje
i ne izlaziš
na jesenje večer
mokre glave,
kad već moju kapu
ne želiš uzeti,
a mislila sam
samo na tebe
dok sam ju štrikala.
čuvaj tu ljepotu,
jer mi zaboravljeni
i ovako dovoljno plačemo
u tvoje ime.

dar

poklonio si mi dar
kada moje srce zakuca
onda znaš da je tvoj od srca

dan

dan s jeseni obavijen
ples ptica na drveću
a čini se kako pjevaju samo meni
tu i tamo zavire na moj balkon
škicnu me pa odlete
a zrak se miješa s mirisom
pečene piletine iz pećnice
sa onim dobrim umakom
kakvog je baka uvijek pravila
a znaju čak i ptičice
da sunčane skrivaju
oči željne smijeha

L kao...

...
legenda
leptirica
lice s naslovnice
lovac na zlato
lirska muza
lavlja griva
love
lanena
lanac misli
ledena kocka
lom
lisnato s višnjama
lijepa
...

možda

hvala na igri
da se sada zahvalim
ovim putem
nisam mogla ni tada
ali sada bih mogla
jer bilo je davno
onih davnih dana
dok si dizao i spuštao
a moje srce na kameni stol položeno
od tebe je bilo odjednom odloženo

večer

tužna bolna
davna
očajna
mala čašica
jedna dva
vesela igra
opsala
smiješak
jedan dva
zbunjena

moja ljubav

svi moji ljudi,
pa i starca dva, dovoljno oplakana,
utkali mi mreže pod kožu.
kad im trebam, malo cimnu,
ulove,
kad mi trebaju,
doviđenja, doviđenja,
a kad me trebaju,
a da neću,
dobro mrežu u kožu urežu.

jutarnja magla

na životnom kolodvoru zadržavam suze,
lice obavijeno suhim plačem,
traži pogledom druge.
grad kao negrad.
grad kao glad,
u kojem se očajni ljudi množe.
ne, ja nemam svoj dom,
blago onima koji imaju,
i ja bih se vratila makar u pripizdinu donju,
da je moja,
možda.
no ja svoj grad nosim sa sobom,
na leđima i na usnama,
nekad ga i oplakujem svojim osmjesima.
zato, ne pričajte usta,
koja volite šutiti od mene kad vas trebam,
jer vam je tako bilo lakše.

bura

dižem sidro
bura se sprema
vjetrovi danas ne spavaju
čini se da su i čekali predugo

usne

usne neljubljene
ostaju zatvorene
potrebne
kasnije ružem okaljane
ožiljkom obilježene
zamišljene

san

probudih se
pitah se
zar ga i sanjati moram
on takav mlad
s osmijehom na licu
kojeg gledam i još sad
poklanja mi majicu
kakvu nosi i sam
vodi me na večeru
u podnožju crkve
zalazak sunca miluje brda
dok iza nas more bruji

misao popodnevna

misliš li sada
kao što ja nekada
diram te svjesno
savjesno me čitaš
ne ostavljas misli
nego čekaš moje
teško je bilo
jer noćas mi se snilo

zrcalo

u tami zrcalo
sredina svijetli
lice s podočnjacima gleda
samo ozbiljne oči prate
nespremnost za molitvu
potraga za dubokim
zahtjev za višim silama
milovanju niti
sviranju
tapkanju
tišini
kristalnost misli se širi
sjaj se budi
večeras nismo drugi

obnovljena carstva

jednom kada ugledaš
jutrom oprašen zrak iznad sebe
kada udahneš zrake sunca
kada primiš energiju u svoja pluća
kada pročitaš voljene retke slova
nahraniš tjeskobnu svakodnevnicu novim
zaviriš iznova u sebe
pogledaš kako se u stvarnosti zoveš
kakvom tintom svoje ime pišeš
ogrneš se svojim plaštom
osnuješ svoje carstvo
tada ćeš znati
da tu sam

voljela sam

njegove misli
njegov izraz lica
nema mimike kao njegove
uvijek priča o svemu
gorčinom neizostavne boli
takav je i kad ga danas gledam

jedna za njega

nebo plače dok hodamo cestom
pognutih glava
crvena čaša orošena
a tvoja tuga kao pokošena
oči tamne dušom duboke
gledaju me manje nego ja njih
ruke koje se blago tresu
obrambenim mehanizmom uplašene
crtić sa strane
priča o lakoći dječjeg života
misli životno ozbiljne prkosno izlaze
odobravam ih
znaš da nemam to što imaš
trebaš to što znaš da nemaš
jedino što od svega preostaje
je tvoj kašalj daljine
ne zahvaljujem se večeras

suze neslane

suze neslane
ostale u očima zbog boljeg sutra
danas se nalazim
tražim bolje sutra
misli ne lete
čekaju sigurnost boljeg života
kujem planove za bolje sutra
zovu me oni
koji ne pomažu
ali ne
trabam sebe
to je sve zbog boljeg sutra

intima 4zidna

trebam li mu više reći
nego što već jesam.
Mr.Perfect se naljutio
jer je ljut na sebe sam.
ušutio poput gorke stijene.
igra više nije igra
igra je zapovijed
a ja imam svoja pravila.

hrana jedne obitelji

pričaju mi moji
usput grickajući čips
ležerno odjeveni
od mene voljeni
daj mi poljubac ili dva
kaže moja majka
kako se samo zarazno smiješ
komentira on
dok šaljivo primjećujem nove kućne kaktuse
koji rađaju malene penis-kaktusiće
dobro je da smo danas tu
san beskućnika i djece iz doma

kava mira

pokloniti će mi čašicu mira
onaj koji zna
a nemir ćemo staviti na stranu
malo laskanje, onako usputno

riječi

njegove riječi režu poput skalpela
moje srce ranjeno u skoro svim slojevima
očuvano u zadnjem
taj ostavljam u rezervi
zatrebat će možda večeras

nosim vas sa sobom

pa i u snove
to pak niste znali

mirno snivam

u krevetu sam prostranom
nježno jastuk namještam
igram se s dekama kao s prijateljicama
mogu mirno usnuti
sanjati o dečkima mladim
koji mi prave tamne fleke po vratu
a i po ramenima ih volim

neke ljubavi traju vječno...

voljet ću ga uvijek poput brata
što god mu zatrabalo zna da jesam
više ja
nego rođena majka
što me više treba
više šuti
a zna da bih za njega i život dala
voli me tako da mu je život tiha tlapnja
on koji nikada zajebat neće
koji nije kao uobičajeno smeće
on kojeg nam je rodila ista majka
shvatit će kasnije u čemu je bila kvaka
ja sam shvatila da me to život izjeda poput raka

duge kose

milovale su mu prsa
dok joj je glas žuborio poput izvora mladosti
plave vlasi škakljale mu širok vrat
koji je odavao mušku snagu na koju se oslanjala
obraz na prsima
uvojci na ramenima
ruka na bedru
čuvana vila
pažena vila
koja ga nikada ne ostavi

ljubavna

zaljubljena u ljubav
to mnogo usuda traži
dovelo me i do ranjivosti
no ovisnost je jača

gdje sniva noćas

taj dečko mladi
koji kule svoje gradi
onaj kojem se tiho svi mole
onaj kojeg potajno svi vole

miris

miris me podsjetio na nju
nju koja se nesebično davala
i više nego se tražilo
ona koja mi je pisala
koja mi je i suze brisala
koja me zarobiti htjela
ali vila je odletjela
kao da nije pretpostavila
onda je ona mene ostavila
koju pusu mi u poruci postavila
do danas dugo na nju mislila nisam
dok Proustov kolačić okusila nisam
oprezno ljudi, jer to su sposobne žene
crvena krv teče kroz njihove vene

čekanje

čekala sam dugo
predugo
ostala sama
stopila se s crnim vinom
mislila da će sutra
biti lakše
dobro mi ide u svijetu snova

crni zmaj

brzo voze djevojke odrješite
djevojke novih kosa
voze me kući
one koje tuguju
što se nikome podale nisu
što već čopor djece izrodile nisu
da, da, neke znaju što hoće
a opet su tužne i trebaju me

tvoje krilo

na tvoje krilo sam se spustila
jecala i grlila ti koljena
ne puštala te
a ti si me dizao i tješio
nisam se dizala
potrajalo je

čini se da vrijeme stoji

a prva zima dolazi koju ću doživjeti
upiti mir koji će se proširiti prvom pahuljom
koju će otpustiti sa neba
jesen me već dobro mami
da sadim cvijeće i uživam u njegovom zelenilu
imam jednu novu veliku biljku
dođi pogledaj
daje kisik nesebično

vjeruj mi

da se noćima zbunjena budim
željna tijela
željna tople kože
željna intime
pa makar pogledom u dušu
danima se okrepljujem
glasnim i veselim zvucima
da zaboravim na svakodnevnicu
lice šminkam detaljnije
nokte lakiram tamno
celulit hranim punjenim čokoladama
uživam kad mi optopljeno mazi nepce
pod tušem tijelo prekrivam mirisnim kupkama
znaš da mi gode tople pare
i crvena ispržena koža
potom se mažem skupim uljima
da mi koža bude glatka
kad ju budem milovala
i dalje se zavaravala

izraz prezira

kada se kasno javljaš
kada se kratko javljaš
kada bijesno pišeš
ali nema veze
znam te
dopustit ću ti
još malo
jos samo malo

za L.

ja sam ja
ti si ti
ja sam ti
ti si ja
oni su mi
mi smo mi

skok i pad

skok iz visina
pad u međuprostor
od zemlje do neba
negdje sam između
no to znamo već dulje
negdje između doći ćeš
smijati se
tražiti me
nemoj zvoniti
uplašim se
pokucaj šifrirano
onda znam da si ti
drugima ne otvaram
već duže
pitam te što piješ
ti znaš što pijem
točim a grliš me
ne bojiš se
sjedim
ležiš
tvoja glava
u mom krilu
moje ruke u tvojoj kosi
pričaš mi
slušam te
gledam te
daj mi da te gledam
zrači i osuši ove suze

umor

umor
nastao čitanjem.

voljeno studiranje štiva
sada se činilo kao povezanost
u sitnim satima...
spavam
ali misli ne miruju.
i dobro je tako.

grlobolja

čaja...
deka...
maramica...
zagrljaja...
(teže ide ova)
i proći će...
sigurno...

tempora mutantur...

...et nos mutamur in illis
toga se i bojim
dosta mi je shvaćanja
dosta mi i prihvaćanja
a i ponekad emocija
njih je uvijek napretek
izvor nepresušen
trebam sada uporište i mir
trebam snagu za dalje
da se što manje promijenim
da usrećim
i budem sretna

gotivljenje

u borovim šumama
tražim mjesto za dvoje
prostirem deku
vadim pečeni kruh i marmeladu
od proslog ljeta ju sama pravim
prkosim modernizaciji
nosim haljinu iz 60-ih
a frizuru 90-ih.
vadi svoje vino
toči u čašu
pijem sok koji je on gazao
upijam ujedno i njegove mirise
nisu li bili u pravu kad su pričali
kad se zborilo i orilo
da su čudaci u pitanju?

želje

želje za neuhvatljivim bivaju veće,
želja za malo mira u mirnom okruženju,
potreba za malo razgovora,
potreba za malo nježnost.i
ovisnosti koje traže svoje.
tko tu mene nešto pita?
ne, ja sam ta koja prenosi i kontaktira.
pijem prehlađene čajeve,
ne, nisam prehlađena,
samo pijem aspirin C.
vidam rane,
nisu moje,
ja samo donosim zavoje.
ne, ne treba pomoć, hvala lijepa!
dođite mi opet!

bijesna

nekad mi dođe
da od bijesa bacim sve u vjetar
ali necu
skupljeno klupko cuci u ruci
kupila ga na snizenju
jos ga cuvam
nemarno je bacati
zagađivati
nekad je u dzepu crne jakne
zaboravljeno od drugih
zanemareno klupko
dato meni
da nastrikam
ono sto najvise volim
bit ce zimsko-proljetni sal
kojeg se ponosno oko vrata nosi
a vuna se moze i bojati
pricaju mi

znam

da si na crnom
ja na bijelom
kad te pitam
hocemo koku smrkati
nemoj se smijati

paznja

i cini se da je vjecnost nasa
da nema stanki
da sto se dogodi
kao da se dogodilo i nije
sto se nije dogodilo
kao da se događa
i koliko mi vjecnosti nece biti potrebne
da shvatim koliko te pazim

tezina na leđima

tezinu ovog svijeta
nosimo na leđima
to barem znam

nocna

hoces mi podariti toplinu
svog dvorca
kada vila
koja vise ne spava
pozeli upiti crveno ulje

ljepota

kao bezuvjetan uvjet
kao narancasti smijesak
kao vlazan jezik
kao djelovanje
kao vrela toplina
kao toplo vino
kao simetricno lice
kao jesenjsko jutro
kao subotnja noc
kao nedjeljni skuhani rucak
kao djeca u parku
kao miris svjezeg znoja
kao pozuda
kao kada puna vode
kao more slano
kao voljena pjesma
kao drage ruke
kao nedostizan kozmos
kao fetis neizrabljen
kao ofucana knjiga znanja
kao sunce koje przi
kao filozofija zivotna
kao snazan glas
kao cvrst stisak ruke
kao pogled koji lomi stijene
kao hod koji osvaja
kao dar djevojcici
kao sladoled djecaku
kao cvijet koji prkosi
kao kisa na licu
kao zelena trava pod tabanima
kao rijec
kao vrijeme
kao poletnost
kao strpljivost
kao snaga

misli

tvoje misli gode
citati o tvojoj otvorenosti
i davanju sebe
upotpunjava.
tvoje reakcije
na izreceno
zapanje.
nekada.
bjezanje i razmisljanje
i djelovanje.
zar je problem
u koordinaciji?

pricaju mi

pricaju mi
o sebi
o meni
o mom zivotu
o mojoj buducnosti
ne slusaju me
sude
poticu
vole
ne vole
mrze sebe
a pricaju meni
ljudi
pocistite pred pragovima
strpljenja imam
i previse
ali za one
koji slusaju
ljudi
ne brinite se
vrijeme ce biti blagodat
jer
pogubih se u potrazi
za sobom.

a i to je on

on koji kaze,
a opet,
on koji suti,
pa ni jednu rijec ne prozbori,
dok ga ne pitam,
a onda slaze.
mozda.

trenje

trenje kao jebanje
trenje kao pisanje
trenje kao citanje
pisanje kao jebanje
citanje kao jebanje
jebanje kao jebanje
trenje kao olaksanje
a sto kad novo sunce svane?

kuham caj smirenja

mozda smiri srce koje brzo tuce
mozda kupka u vreloj vodi zagrli tijelo
zeljno topline
mozda s cigaretom popricam
i ostvarim kratkotrajan dojam da je prijatelj pored mene.

i sto sada

sada mi se cini
da bi mi bilo lakse
da u tebe Boze vjerujem
nego u ljubav
ljubav koja cini cuda

kratkotrajna sreca

i s mnogima sam sretna bila.
i s njim koji je bio majstor svog zanata
uzivao u tastini svog mozgovno-sposobnosnog alata
kojeg i danas zovem za par pametnih rijeci
jer ja volim da njegovo cijelo selo jeci.
i s njom koja je sposobnija od svakog muskarca
cije misli nikako nisu sive
a koja i danas vjerojatno guta anti-depresive.
i s njim koji je u meni budio tragove istinskog djetinjstva
zbog cijeg sam lijepog lica postala deklarirani mazohista.
i zbog nje koja ima sposobnost da povrsno pise
ta koja vjeruje jos uvijek u nametnuti klise
a njena ljepota i njene sise me traze sve vise i vise.
i s njom s kojom je svaki razgovor bio kao bajka
a ona je tada bila moja prividna majka
a sada odustaje od mene jer je njoj njen zivot jedna velika varka
a moje znanje joj se cini kao potencijalna zamka.
a danas ostajem sama samo pricam i pisem
moja radost se sastoji u tome da mislim i casu sisem.

i sada snivam o opustanjima

kako je lijepo bilo kada su mi pricali
kada su me drzali
kada sam ih hranila
s onim sto su trebali
kada sam ih osjetila uz svoj obraz
a, doci cete opet?

prikrivanje nervoze

nervozi nije hladno
nervoza ne spava
nervoza se hrani mislima crnim
nervoza je dosla
nervozu cu otjerati

vila

Kazu mi da se smijem
a ne znaju da moja vila spava

vrijeme

znas li
koliko sam ti se puta nasmijala
koliko sam puta suzu u oku sakrila
koliko sam te slusala
koliko sam ti pricala
koliko smo do sada popili
vise nego pojeli
koliko sam ti puta kuhala do sada
evo upravo sada
koliko si puta sa mnom jeo
koliko sam te puta gledala dok jedes
a da i nisi uz mene bio
a tek koliko sam te puta milovala
zagrlila i grlila
zastitila od svega sto smeta
milovala ti celo i gledala u tvoje oci
i trazila tvoju dusu
znas li...
ja znam...
i zato sada vise nista ne znam.

i cini se

cini se da vristim
ali tiha sam
kazu
misli me ne pustaju
misli mi nisu nicega dobroga donijele
do sada
ali od njih ne odustajem
u njih vjerujem
kao sto vjerujem u sebe

on

gdje je on
da mi skine jaknu
u toplom stanu
da mi spravi caj s medom
da mi prica o sebi
dok me gleda
da mi da zagrljaj
koji snazi
da mi mazi stopala
umorna
da mi pjeva dok ne zaspem
dok mu ruka miluje moje kose

postoji li taj?

prevrtljivost i moc uma

znam da si to ti
to me koci
prevrtljivost i moc uma
dva dobra druga

krivica

krivica za priznavanje sebi
vlastite nedoumice i slabosti
tezina na mojim plecima
ali vjerujem u boljitak sebe
u kristalnije misli
vrijeme

kad bi bilo

uvijek biva tako
kada hoce onda hoce
a ti ljubavi nadji mir u sebi
i bit ce sve u redu
ako budes vjerovala u to

danas

danas placem
i oplakujem
nekoc bitne misli
nekoc provedene u djelo
napustaju kratko vjeru i mene
cine nepokretnim
inertnost svakodnevnice
koja je tesko podnosljiva
koja tjera na nezeljenu melankoliju
a ja bih uzivala
voljela
pjevala
smijala se iz srca
a ne ovako za zadovoljstvo potrebe
dala sebe zauzvrat njima
koji su zasluzili..
ja sam ta koja zasluge mora pronalaziti...
jos malo..
sakriven trenutak samozadovoljstva

uskoro

doci cu u tvoje snove
milovati ti kose
guste a kratke
a ti ces sutiti
gledati
mirisati
zraciti
dodji i ozraci me
to trebam

kada pitam

nitko nece dati odgovor,
a znam li ga sama?

umor

umor me svladao,
samo malo,
doci cu ja...
trebam mir.
imat cu ga,
ionako vas nema.