Vjeran
Sjećaš li se Vjerane kako si me gledao
u kafiću dok smo ispijali naše prve kave?!
Kako sam te samo željela ljubiti
suzdržana kao sam mramor ispod nas.
Zagrljaji na rastancima su nam trajali
koji sekund duže nego dozvoljeno,
a uvjeravali smo se da nam nije ništa.
Tada sam lebdila do stana,
praviti kolačiće za sutrašnji dolazak.
čekala sam tvoje poruke kao klinka
željna pažnje i nježnosti,
njih šalješ još i danas,
a moji apetiti za tobom su sve veći.
Znaš li kakav je osjećaj kada gledam
u tvoje oči plave?
One su jedino more u kojem mogu plivati.
Tvoje usne su jedine usne
koje predano mogu ljubiti.
Tvom umu jedino sve mogu oprostiti.
"MALO"
hajde Malo dođi opet
sutra kada mi se oči otvore
pomislit ću na tvoje oči plave
pogledati u ekran i čitati o tebi
čekat ću te cijeli dan
da me malo ljubiš
Malo znaš li Malo
kako se šuškam u tebe
kako te diram dok spavaš
mirišem ti kosu i ruke
odišeš mirom i sa mnom
čuvat ću te Malo
pokloniti ti sebe
vratit ćemo se unatrag
i podrediti iskonima
GUBITAK...
...sebe..
u PRONALASKU...
...sebe...
OSTANAK JEDINSTVENIH
polako kročimo stazama
tražimo mir
ispunjavamo se erotikom
slikama nužnim za preživljavanje
brzine slažemo u ormare
djelujemo spontano neprimjetno
udišemo i nudimo vam kisik
grizete nas za vratove
bolni su svako jutro
još uvijek spremni za povratak
pokoji ostanak jedinstvenih
koji vas gledaju
dok vi gledate sebe
bez smijeha
MIRIS KOSE
Vidite li miris njene kose,
slijeva se niz lice, niz ramena,
miris koji sve brige nosi,
kada nanjušim cvijeće u glavi,
obližem smijeh na obrubljenim usnama,
stisnem brežuljke,
stavim dio sebe u pećinu,
polijem cvijeće,
da sve brige mi nosi.
SEBI U SEBI
Sve ovo već danima
djeluje kao san
odsanjan još davno
kada su me uspavljivali.
Zelena trava me tjera
da bosonoga hodam
berem pokoji cvijet
koji će krasiti trenutak.
Dišem jutarnji zrak
koji djeluje kao melem
stresnom gradu
izbjegavan kada budu sanjali.
Odvojena od civilizacije
prepuštam se cvrkutu
ptica i sunca
moleći se samo sebi u sebi.
TRENUTAK SLABOSTI
pogašenih svjetala
blještim duboko u noć
zaražena prolazim bez sna
s kvržicama u leđima
dok patim za tvojim muškim rukama
na ramenima
baš te briga što ću ja sad bez sna
rukama u unutrašnjosti
gladim svoje slabosti i skrivam ih
negdje između redaka
još neko vrijeme
još malo
moje ruke miluju moć
koju imaš nada mnom
još malo
još malo
dok ju ne priglim sebi
neslavno kao i do sada
INSINUACIJA
te noći hodala sam pustim hodnicima,
pogledi su zapinjali o zidove,
misli su se razvlačile stropovima.
gledajući sa strane,
vidjela sam nema te još,
tko zna gdje si spavao,
u čijim si kosama mirisao sebe.
tražila sam te noćima prije,
gdje si ostao,
pitalo me,
a cipele su ti bile tu,
tvoje djedovske, koje volim,
kao i tvoji gusti mirisni puloveri,
koji me griju na balkonima.
bez tebe, izolirana, htjedoh biti,
sama od svih,
da se očistim od onog letargičnog
hašiša iz mojih pluća,
one uljne rakije iz jetre,
i sve one šminke s lica.
da te ne poželim tražiti
za sve one harmonične nizove,
kao i tamo negdje u krilu i u bokovima,
da ti pustim da me voliš ovakvu,
kakva te zaslužujem.
VJETAR
okupana kravljom krvlju
mirišem na vatru koja pali
stojim na litici
čekam dašak vjetra
s kojim mogu letjeti
da se prostrem nad visinama
obasjam snagu ispod mene
ona rješava golicanje mašte
koja budi i kada spavaš
tjera mi nagone na uspone
ovisnostima se klanjam
kao i vlastitoj gluposti
koja me često spašava
u koju sam zaljubljena
kao i kada gledam te ružičaste usne
ljubila bih se do neba
a potom uronila u hladno more
ZEMLJA
ne pričam puno
dolazim i odlazim
čudno je još uvijek
često ti dođem
ne vjerujem
još uvijek ne vjerujem
ne u potpunosti
kada kiša pada
blatnjave su mi ruke
čučim kod tvojih nogu
diram zemlju rukama
pušim i vrtim se
vrtim se do najranijeg
i vidim samo cvijeće i ono
što mi je od tebe ostalo
na odlasku ti diram ime
i mislim kako je još uvijek
sve kao u filmu
LJETOS
ono ljeto nismo bili okovima vezani.
ležali smo i dirali plavo nebo golim rukama.
vješali smo se po suncu,
bez da izgorimo.
vozili smo se brzo,
vjetar nam je dirao kose.
ljubila sam tvoje tamnonarančaste obraze,
gnjurila u tvojim punim usnama.
dizalo nas je visoko,
nismo padali,
samo smo silazili po ledene kave.
ledenilo nas je i ono pivo,
koje se hladilo u plićaku,
a noćima nas grijalo ono ohlađeno vino.
dubinama sam plivala samo s tobom,
uvijek si bio negdje tu,
kada bih se okretala i izranjala.
znali smo sve.
poslije sam se dizala teško,
poslije se znam dizati teško,
ali znam kako.
znam da znam.
znaš li ?!
