UNITED KINGDOM
kraljevstvo se pomno bira
znali smo oduvijek
zanemarili činjenicu usput
utopili ju u čašama
zamazali gorkim riječima
ludovali s ludama
odali se besmislenostima
izgubili se negdje usput
pregazili se na putu prema nigdje
riječi ječe
ali ne više od pogleda
od usana neprežaljenih
od prstiju obljubljenih
zamršenih u uspavanim kosama
kose nas krase
kratke
duge
ovaj put ostajem bez zareza
za zareze trebam vremena
ovaj put nemamo ga
vrijeme je tamo u vječnosti
i samo tamo
vjerujem li ovaj put
vjerujem li u sve
vjerujem li tebi
vjerujem li sebi
vjerujem li nama
ne ostavljam nas
ovaj put
ne ovaj put
gledam li ovaj put ispravno
ako te gledam u oči
ako se kitim svojim suzama
isplakanim iz tvojih očiju
opraštam li ti ispravno
ako oprostim sve
i sebe
onda ću šutjeti u tvojem zagrljaju
onda jedno vrijeme nema me
i oni
ne zanimaju me
ne trebaju me
jer znam da trebaš me
tada sam dugo plakala
neuračunljiva od osjećaja
kada si propadao kroz moje dlanove
šamarao me danima
nisam odlazila
htjela sam bol
da izgradi me
okovala me u maske
danas se ljepota skupo plaća
krišom su mi oči otvorene
crvene od krvi
pokapane nad nama
crveni smo do grla
skoro pa i utopljeni
samo skoro
vadi me
ovaj put ne ostavljaj me
samo onda vjerovat ću
u tvoje duboke visine
KAKO VAM DRAGO
već dogodilo se to
da ostajemo s valovima
naneseni i nasukani
bez vode i bez onih
koji su zaslužili malo mira
podarenog
od nas samih
nakaradni ostajemo
u najboljem svjetlu
šireći ruke prema
suncu
koje prijeti odsustvom
napuštajući i one najhrabrije
neka se snađu u trenutku
prepušteni sebi na volju
DUPLA DVOJNICA
bježanje uzaludno radovanju
jedan kao nijedan
dva kao premalo
negacija suprotnog subjekta
kao čudovište iza ormara
tjeranje u kut
kao oslobođenje tabletama
omčama povezani
skriveni pod imenima
otkriveni u sebi
pred sobom ne
kao pred drugim
bijeg kroz ekranizaciju maski
povezanost do groba
opasnost koja proždire
ono malo istine
preostale
od ovog svijeta
na kojeg takozvani Bogovi drkaju
dok se mi utapamo u noći
i u sebi
i mrmljamo u njedrima svijeta
ne puštajući oralne faze
kao i Majčinu bradavicu iz usta
I TO JE ŽIVOT
život izgleda tako
bori se
iz dana u dan
grize sebe u sebi
utapa se u ovisnostima
da izgura dan
pa i u čašama pliva
površno i duboko zbori
kako vam drago
maske sve ljepše postavlja
luđačke košulje sve više steže
da zarobi osjećaje
ne pušta ih van
jer jedu ovakve
nesvakidašnje
NESSUN DORMA
nessun dorma!
mira nema,
bilo ga je nekada?!
iskreno čeka i čuči,
ne trpi ovo što se događa.
čeka da se sve pruge poslože
po dužini i širini,
da se proširi,
da proguta
ono
što gutati se da.
gutam i dalje.
fotografsko pamćenje
jedino basovi
glasni duboki
koji mi srce protresu
prostruje mi s krvlju kroz tijelo
uzdrmaju me katarzično
kao i noge
duge vitke plesne
lijepih glasova
vizualno podražene
mogu me zaliječiti
učiniti me na trenutak
da zaboravim
uzdignutih ruku
na ovo prokletstvo
koje me još ne pušta
za nju
crne kose diram
jučer danas sutra
šutnja i smijeh skrivaju
oči za plakanje
razdore zaboravljene
cilj je ne razmišljati
držati se njega
pa i cilja
ne razmišljati
kada razmišlja dijeli se na dva
dva po dva
duplanjem brzo stiže kraj
ne razmišljajmo
pristajem
zbog nje
nikada ne bih ni mogla tako
kao ona
više mi stoji izmjereno lice
tu sam samo
da lijepo izgledam
umrem
i ništa više.
za njega
sve mijenja se
nije dobar trenutak ni bio
nit će biti
jasno nam je
ostali smo potrošeni
skupljajući dijelove sebe
da uspijemo sutra oprati zube
grizemo usne
utapamo se
dižemo se
i lažemo se
vješto.
usputna S.
usputno stopiranje
uvelo je ženstvene mirise S.
u moje nosnice
pohotno se glasala kasnije
nasmijala iskreno samo dvaput
uz kavu i cigaretu
otkrila mi simetrične zube
još simetričnijeg lica
muškarčev dio mene
osjetio je žar jebanja
zatomila sam sve dimom
pustila ju da priča
slušala ju
nisam ju smjela provocirati
bilo bi joj još gore
na kraju shvatih da patim
što ne grizem nokte
moguće mogućnosti
moguće je
pa čak i to
ako si opet ne izšibam leđa
dugačkim bičevima
te bodlje si ne zarijem u kožu
trunku energije sačuvam za san
slijedim svoj put i iskrenost
pobacam svu tu prošlost
sve tragove ostavim u koži
dopustim
samo dopustim
ako se opet ne uništim
moguće je
pa čak i to.
vjera
ostavila mu je dijelove sebe
dijelove ponijela sa sobom
trpa ih po džepovima torbi
torbi ima mnogo
male velike srednje
tanke debele
uvijek nešto novo
uvijek ono staro
zadovoljavam ovisnosti
koje me smire na tren
tjeraju me u vjeru
kradem ti se...
ostalo je još nanizanih kugli u onom redu
red po red
od vibracija ostala je pulsirajuća glava
neispavanog sna
suze te noći gutale su me
preostalo je piće konačnice
let iznad svega i gaženje po sebi
kao i po percepciji mojoj tvojoj
da ovo nakaza u meni govori
"26." nesanica
zadnjih dana
svako jutro
točno tri sata
krevetom sanjam san
prostrano je oko nas
trčimo hrvamo krijemo
se
smijem ti se u oči
krotiš je u meni
ne brinemo o onome
kao inače
ljubimo se očajno
iz jezika sišemo krv
iz vratova odgrizamo sline
kuće ostaju tamo gdje jesu
zemljom se ugušimo
kada duše isplivaju
poljube se
polete
zakasnina
kasno je za dvostruko duplanje
on je tamo
zaliječen pismom svakoga dana
mudar u davanju
s mislima se bori
a gdje sam ja
koja li sam ja
koja je otrovana
jezicima pameti
utjehu nalazi u trenutku besmisla
izgiženog jezika
popišljivom tekućinom
mokrog okusa
nakaze
krijumčarenje osjećaja
poredanih po veličini
ostalo je u meni
ona se bori s nama
kao s najgorom bolesti
od koje bijega nema
ja opet
topim se u halucinaciji
kada zakažu drugi
trujem se svojim nakazama
za koje ostavim uvijek dio kolača
netom napravljenog ovog popodneva
one line
jutro mi pravi čaj
on miriše na mlijeko
svježe izmuženo sirovo
kruže mi lica pred očima
izazovna
nasmijana
umatam se u deku još više
gledam se u ogledalu jutra
tragove sitnog sata ne krijem više
kirurškim potezima režem analizu
detalj po detalj ostavljam sa strane
mlijeko stavljam u hladnjak
povratila sam iza njega
iza njih iza svih
još će se sve par puta vratiti
dobro je i tako
nije da biram
mogućnost biranja
ali već lakiram nokte
francusku manikuru
najbolje znam
napudranog nosa
ulje
danas je taj dan
kradem mu uljane boje ispod jezika
obožavam biti zamusana
zna da slikam
samo povremeno
nalijem se spirita pa mu pustim
da mi masira glavu
prolazi pohotno kroz moje kose
vlasište se ježi na rijetke dodire
kasnije će lizati dekolte
preliven satenskim uljima
trebat ćemo mirise tamo negdje iza uha
slit ćemo se preko vrata i svih pregiba na dolje
ta slika će ostati naslikana još i sutra.
krađa sebe u tebi
ukrala si me
to znaš
bježim pred tobom
iako samo bježim
od sebe same
kriješ me u sebi
dopuštaš mi sve
i onda pobjegneš
dam ti sve
onda nema me
i nakon svega
volimo se
predano
ginem za tobom
to znaš
jer umiremo obje
krasno doba završetaka
prozvana suncem za buđenje
okrećem se na drugu stranu
narančastog kreveta
šaljem joj da sam ju sanjala
ne u dobrom kontekstu
no nije ni bitno
dalje se hranim njegovim kavama
pričam s mnogo njih
nasmijavaju me
kasnije šetam s njim uz rijeku
sunce me i dalje zove
imenom mojim
pijem čajeve i mislim
kako me danas ne stežu
i puštam misli u prste
ne puno samo malo
jer dalje ne ide
razočaralo me sve
taloženje emocija
ta večer je večer
koja je kišu odnijela
samo ulice su još natopljene
mi smo stopljeni bijelinom
miješamo se u žestokom čaju kamilice
brzinom auta sustižemo noć
utrka kao da je dobivena
činila se davno izgubljena
pogledima se prožimamo
gutamo humore i pohranjujemo se
u dubinama nas samih
vjerujemo li i sami u to
da smo tu i kada nismo
svjetlost
ništa ne može sustići brzinu
ako stigne
spremnost je tada glavni dobitak
kada se osjećaj toliko blizak
proširi svim porama kože
počnu lučiti sreću
koja je dostatna da zagrije
svjetlost
koja može obasjati i vrijeme
koje se gubi
nestaje
kao i mi
