na životnom kolodvoru zadržavam suze,
lice obavijeno suhim plačem,
traži pogledom druge.
grad kao negrad.
grad kao glad,
u kojem se očajni ljudi množe.
ne, ja nemam svoj dom,
blago onima koji imaju,
i ja bih se vratila makar u pripizdinu donju,
da je moja,
možda.
no ja svoj grad nosim sa sobom,
na leđima i na usnama,
nekad ga i oplakujem svojim osmjesima.
zato, ne pričajte usta,
koja volite šutiti od mene kad vas trebam,
jer vam je tako bilo lakše.
Post je objavljen 29.09.2008. u 07:26 sati.