opet je u snovima
ne pušta me da mirno
i sigurno odsanjam ritam
koji je potreban da izguram dan
na trgu pored silnog kamena donešenog
u centar grada svim ljudima i tuđim turistima
sjedi on u dvosjedu sam
prekoputa mene zabavljene linijama već ispričane priče
brzo vuče svoje poteze i tjera me na hod praznim kamenim ulicama
kamenje je silno što stoljećima šuti a toliko iskreno govori onima koji ne znaju
vraćam se nakon usamljene šetnje i gledam ga kako i dalje sjedi i na svojem krilu piše.
Post je objavljen 30.09.2008. u 12:16 sati.