Prof. Dr. Vladimir Trajkovski

Priča jedne mame

Dragi roditelji osoba s Down sindromom,

Prisustvovao sam mnogim kongresima, slušao različita predavanja, sam ih držao, a tako i susretao mnogo ljudi. Predavanja su obično uvijek bila stručna i puna noviteta u smislu napretka u rehabilitaciji, habilitaciji i evaluaciji kod osoba s invalidnošću. No, jedno od njih želim podijeliti s vama. Priča jedne majke...
„....i gledala sam s nevjericom u te kose oči, isplažen jezik, odstojeće uške...Ne, on nije moj! Čak ga niti ne želim, nisam ga tražila, o Bože, uzmi ga k sebi. Ja to ne mogu! Ne mogu! Zar ja da imam takvo dijete, ja koja sam uzdignute glave hodala stazama posutim vlastitim cviječem, kroz život lijep kao najljepša pjesma, a sada, gledajte gdje sam! Na rubu ponora, uplakana od vlastitog sažaljenja, pogleda upućenog ka nebu, s molitvama na usnama: „ uzmi si ga, samo meni vrati ljepotu i izgubljenu sreću koju sam posjedovala...“ Vjetar je lupao o okna, potres je tresao zemlju! Kao da u svom bunilu ništa nisam osjećala, moj ego bio je ispod svake razine ljudskosti. Nisam mogla gledati te kosooke oči koje tako nesmiljeno fiksiraju u moje lice i kao da kažu: „majčice, ali ja sam ipak tvoj, uzmi me k sebi, voli me...“ Da volim? Da, možda bih pokušala...Spontano sam privinula tu svoju čudnu štrucu u naručje, a suze kojim sam ga umivala, oh, bile su vruće i bolno prizivale osjećaje jedne majke. Teški dani uslijedili su pred nama. Operacija tog mog malog ranjenog srca, neizvjesnost, molitve, tuga, pa radost. Postala sam čelična tijelom, kao pahulja dušom. Koliko mi je samo trebalo shvatiti poruku koju sam primila i dugo nepročitanu spočitavala?!
A danas? Danas kao bogata mlada žena uspinjem se zvjezdanim stazama, plovim kroz mirna mora, bez pokore, s oprostom moga malog izuzetno zrelog anđela pod maskom. Bogatija u duši! Sretna do beskraja! Pokušajte i vi, nije teško!....

Jedna hrabra mama