ponedjeljak, 30.11.2009.

Plivanje boli

Dok ovo pišem, na Meksičkom otoku Cozumel se održava jedna iz serije Ironman utrka. Prvi je iz vode izašao John Kenny od kojeg se to i očekivalo s obzirom da mu je malo falilo da se kvalificira u Američki olimpijski tim u daljinskom plivanju. Na 2. mjestu, nešto više od minute iza njega je isplivao Britanac Stephen Bayliss, koji je nešto zanimljiviji za ovu priču.
Bayliss je u ranijoj mladosti pokušao zaraditi kruh u olimpijskom triatlonu. Kao što većina vas zna, u ovoj verziji triatlona bez dobrog plivanja nema ni dobrog rezultata. Baylissu plivanje nije bilo jača strana, a njegovi treneri su uložili silne sate pokušavajući mu popraviti tehniku. Naposlijetku su digli ruke od njega. Rekli su mu da mu plivanje nije dovoljno dobro da postane profesionalni triatlonac, te su mu predložili da potraži neki drugi sport. Stephen je nakon toga prešao u dugi triatlon gdje plivanje nije toliko bitno, što mu je omogućilo da dođe do solidnih rezultata. Ti rezultati su ga povezali s kontroverznim australskim trenerom Brettom Suttonom. Sutton je u mladom Britancu prepoznao potencijal i brzo je uočio da je silni fokus na plivačku tehniku bio u stvari uteg oko Stephenovih nogu. Bayliss je poslušao trenerov savjet da zaboravi na tehniku i počeli su više raditi na kondiciji. Nedugo nakon toga Stephenov zaveslaj je postao poprilično ružan, ali sad je iz vode izlazio s prvom grupom na Ironman natjecanjima. Okušao se i na jednoj utrci olimpijskog triatlona. Ovaj put je isplivao na nogama natjecatelja koji za sebe govori da je jedan od najboljih britanskih plivača, a ispred svih britanskih ITU natjecatelja. Njegovi bivši šefovi su ostali zapanjeni. Rekli su mu da bi mogao biti među najboljim britanskim plivačima ako malo poradi na tehnici, jer mu je Sutton istu uništio...
Od tri sporta u triatlonu, plivanje je najviše vezano uz tehniku. Čovjek nije dizajniran da bi se efikasno kretao kroz vodu i potrebno je naći načina da bi se tu neefikasnost minimiziralo. Međutim, za brzo plivanje nije bitna isključivo tehnika, nego veliku ulogu igra i kondicija. Pojedini treneri imaju stav da ne bi uopće trebalo plivati ukoliko nam tehnika nije savršena jer bi u protivnom usvojili loše navike koje je kasnije teže ispraviti. Ali sad se postavlja pitanje, što je to savršena tehnika? Postoji li ijedan plivač na svijetu za kojeg bi se moglo reći da ima savršenu tehniku? Kakva nam korist od savršene tehnike ako je ne možemo održati duže od 50m ili ako se počne raspadati kad krenemo plivati na jačem intenzitetu?
U društvu u kojem se stalno traže kraći i laganiji putevi ideja da bi plivanje trebala biti aktivnost bez napora ukoliko se izvodi pravilno ja naišla na plodno tlo. Pogotovo kad se uzme u obzir da su zagovornici ove ideje također i zagovornici laganog treninga posvećenog tehnici kojeg treba prekinuti na prvi znak tehničke nesavršenosti uzrokovane umorom. Onda nam još kao primjer serviraju Thorpea koji pliva na tempu 1.10 min/100m i to izgleda kao nešto što on radi uz minimum napora. Međutim, nije li normalno da je za nekoga tko pliva 100-tku debelo ispod 50s ovakav tempo zezancija? Siguran sam da se ni Bekele ne muči na tempu od 4 min/km.
Vjerojatno ću razočarati ove koji traže laganije puteve ako im kažem da plivanje boli. Da bi se plivalo brzo treba silne sate provesti u bazenu i dobar dio tih sati provesti iznad komforne zone. Pogledajte istog tog Thorpa ili Phelpsa nakon utrke. Izgleda nevjerojatno kako ih 47s lagane aktivnosti ostavi onako umornima.
Znači, tehnika je bitna, ali se tehniku ne vježba samo preko laganih drilova. Za početnike je gore opisani princip idealan. Prije nego se krene sa pravim plivačkim treningom treba ispraviti neke greške koje su zajedničke većini početnika i čijim se ispravljanjem može postići veliki napredak. Kasnije, kad tehnika počne sličiti na nešto treba početi gledati i prema drugim aspektima plivačkog treninga i prestati tražiti kraće i laganije puteve.

utorak, 17.11.2009.

Tacx

Ove godine sam se uvjerio u važnost biciklističkog segmenta na utrkama dugog triatlona. U sezonama do ove bi se preko zime fokusirao na plivanje i trčanje, a biciklizam reducirao na 1 ili 2 treninga vikendom ako bi vrijeme to dopustilo. To mi je bilo dovoljno za kraće utrke sa dopuštenom zavjetrinom, ali da bi bio kompetitivan u dužim utrkama trebao bi promjeniti plan. Zbog toga mi je prioritet broj jedan za ovu godinu bila nabava trenažera. Nizozemska kompanija Tacx jedna je od vodećih u toj branši. Proizvodni asortiman im je dosta širok, pa svaki biciklist može pronaći nešto za sebe Jedna od njihovih prednosti je i mogućnost da se svaki, pa i najmanji dio tranažera naknadno naruči (ukoliko dođe do nekog kvara ili sl.)
Nisam od onih koji se boje lošeg vremena. Prošle godine je bilo samo par dana kad nisam išao biciklom na posao. Jednom, kad je napadalo 15cm snijega kojeg preko noći nisu stigli očistiti sa biciklističke staze (premda sam i tada krenuo, ali sam odustao nakon 500m jer sam vidio da to nema smisla). Drugi put sam imao pauzu od desetak dana nakon bliskog susreta s autom. Međutim, jedno je lagana (i kratka) vožnja do posla, a trening nešto drugo. Trenirao sam ja na temperaturama i ispod -5C, ali sam shvatio da od takvih treninga ima više štete nego koristi. Hladnoća se uvuče u kosti, ukočim se, intenzitet ne mogu podići ni blizu neke prihvatljive razine... Drugi, a možda i veći problem predstavlja činjenica da preko zime mogu trenirati jedino po mraku. Dnevno svjetlo vidim jedino kroz prozor dok sam na poslu.
Odlučio sam se za Tacx Flow, koji između ostalog mjeri i snagu, pa ću imati još jedan parameter kojeg mogu pratiti kroz sezonu. Trenažer bi mi mogao dobro doći za praćenje forme, jer vanjski parametri (vjetar, kvaliteta asfalta, temperatura) nemaju utjecaja na trening. Vjerojatno ću iz tog razloga i u toplijem dijelu godine barem dio intervalinih treninga prebaciti na trenažer.

subota, 14.11.2009.

Pandemija

Svinjska gripa svakim danom ubire sve više života.
- Nedavno je u izgorjeloj kući pronađen mladić za kojeg se sumnja da je umro od posljedica svinjske gripe. Istraga je u tijeku i otežana je činjenicom da je mladićevo tijelo spaljeno.
- Nova vrsta gripe ne pita za godine. Dvadesetero djece zaraženih svinjskom gripom umrlo je kad je njihov autobus sletio u provaliju.
- 93-godišnjak kojeg nije uspjela ubiti ni starost, ni anomalija srca, ni maligni tumor na mozgu, umro je nedavno vjerojatno od posljedica svinjske gripe. Još veći strah izaziva činjenica da je do prije 60 godina bio potpuno zdrav.
- Još jedna žrtva gripe pronađena je kako pluta u Savi, nizvodno od S. Broda. Radi se o uspješnom poduzetniku, vlasniku par kompanija, koji je policiji poznat zbog upletenosti u trgovinu drogom.
- U zadnja dva dana je preko 50 ljudi umrlo dok su čitali ili slušali skandalozne i šokantne vijesti o svinjskoj gripi plasirane u svim domaćim medijima. Pretpostavlja se da su umrli od smijeha, istraga je u tijeku.

ponedjeljak, 09.11.2009.

Kraj za Ironman PRO utrkivanje?

Od iduće godine Ironman utrke imaju nova pravila za PRO natjecatelje. Biti će potrebno kupiti godišnju PRO licencu po cijeni od 750 dolara. Sa tom licencom natjecatelji imaju besplatan upad na sve utrke Ironman i Ironman 70.3 serije izuzev svjetskih prvenstava. Natjecatelji koji zaostanu za pobjednikom više od 5% ne mogu izboriti pravo nastupa na svjetskom prvenstvu bez obzira na plasman na datoj utrci. Nagradni fond se neće dijeliti onima koji za pobjednikom zaostanu više od 8% (a neće biti ni redistribucije nedodjeljenih nagrada). Novost je i uvođenje doping kontrole van natjecanja.
Po mom mišljenju doping kontrola je izvrsna stvar, jer su, koliko ja znam, testovi do sad bili rijetki i uzimao se uglavnom urin (a ne i krv). Ostale promjene po mom mišljenju nisu tako dobre. Nagradni fond je i do sad bio slab, a nakon novih restrikcija još će manje ljudi vidjeti priliku da živi od sporta i broj natjecatelja u PRO kategoriji će biti sve manji. Ako se ugasi PRO utrka, kad tad će pasti interes i za age group utrku. Nisam pratio triatlon u to vrijeme, ali sam čuo da se triatlon u Nici ugasio upravo iz tog razloga. Mislili su da su dovoljno jaki da ugase PRO utrku, ali je nakon toga pao interes i za amatersku utrku.
Da netko stvarno želi od Ironman triatlona napraviti pravi PRO sport sa velikim brojem kvalitetnih natjecatelja trebao bi povećati nagradni fond (i iznose i dubinu). Ispočetka bi vjerojatno bilo natjecatelja koji bi uzimali nagrade premda nisu na razini top natjecatelja, ali za 5-10 godina bi imali znatno jaču i brojniju PRO utrku. Do porasta kvalitete i broja kvalitetnih natjecatelja u ITU triatlonu je došlo upravo zbog toga što je nakon ulaska u program olimpijskih igara u sport došlo više novca. Nagradni fond na tim utrkama je i dalje slab (izuzev Des Moines), ali natjecatelji imaju priliku zaraditi neku siću od nacionalnih federacija, pa se sve veći broj njih odlučuje ozbiljnije posvetiti sportu.
Sad ostali organizatori imaju priliku da stanu u kraj monopolizmu Ironman organizacije. U prvom redu mislim na Challenge seriju utrka koja se već sad proširila na 7-8 utrka, te na neke nove serije tipa Rev-3.

subota, 07.11.2009.

Test guma

Njemački biciklistički magazin Tour je nedavno napravio test biciklističkih guma. Testirali su "roll resistance" (prijevod: kotrljajući otpor?), držanje ceste u mokrim uvjetima, te otpornost na bušenje, a u ukupnu ocjenu je ulazila i težina gume.
Posebno zanimljivo je bilo testiranje držanja ceste u mokrim uvjetima. Test vozač Fabian Kleiner je za tu svrhu dobio prerađeni motocikl s kojim bi ulazio u zavoj s progresivno sve većom brzinom dok kotači ne bi proklizili.
Razlika između najbolje i najlošije gume je bila veća od razlike u aerodinamici između najboljih i najlošijih kotača. Zanimljivo je i da su najbolje "clincher" gume nadmašile "tubular" gume koje su se do sad smatrale boljima. Uvjerljivi pobjednik testa je Continental GP4000S.
Test možete pronaći na linku: link.

nedjelja, 01.11.2009.

Komentar

Naišao sam na zanimljiv komentar na blogu Krešimira Miška, pa ga prenosim:

Šokre,kad bi svi tak razmišljali,na Zemlji bi bio raj..ali se uvijek pojave Amerikanci koji sve sj…sa svojim lažnim glasinima o krizi na burzi!
Ako se drvo sruši u šumi,a nitko to ne čuje,da li se to zapravo dogodilo???
Ako ti netko kaže da će sutra padat kiša,a vjeruješ mu,onda ćeš ti mislit da će padat kiša…
Najgore je ne znati,zato je bitna edukacija,ali opet j.. edukaciju koju kontroliraju kapitalisti..a posebno j… politiku koju kontroliraju kapitalisti!

Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po 16-18 sati za golu plaču, bez plaćenih prekovremenih sati, bez plaćenog toplog obroka.Kad bi se pobunio,kaže,to njegov gazda jedva čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki mjesec kupi novi kamion. Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje. Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vračati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza. U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada. Njemačka je zbog prekoračenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu iz Kijota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku. Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je predsjednik Klaus koji tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne dozvoli da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.
Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest U Mađarskoj građani nezadovoljni EU izišli na ulice, krenuli prema parlamentu, policija napravila barikade, očekuje se ono najgore.Uključio sam radio da čujem vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam s nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, o spomenutom događaju ni riječi. Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli ‘Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU’. E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa. Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90% da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali. Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU. Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obečavali.
Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne dadu na referendum? Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.
Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra preči u vlasništvo Bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH, dok ako je vlasnik Hrvat ta dobit se opet investira u RH. Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH. Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna. Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španija i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d., London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što liči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi način: globalizacijom.
Pročitajte malu plavu knjižicu EU-am koja se zove Ustav EU-aukojoj sve piše…

I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.

I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta. Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu SAD donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642 godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776 godine). I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.
Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti, a ne političari. Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini, dopremili u EU i da je prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći.
Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju, načeli drvno prerađivačku industriju, automobilsku industriju i.t.d. Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom što bi rekli Zagorci od ve do ve, već je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka). No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj sjede i kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv potocima. Da li će se to krvoproliće zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije bitno ali to je s ovakvom politikom EU neminovno.
Bogataše u EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno sa otocima. Industrija ih ne zanima, to imaju kod sebe u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji. Njih naša industrija koja im konkurira smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju Korejskim, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja. Kad smo već kod slobodnog tržišta da kažem i to da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti. Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake samo su neke jednakije, Ornel), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo žrtvovala preko tisučupetsto milijardi USD. Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna USD, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više.
Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine ali one ga neće objaviti, jer su sve novine nadzirane. Pokušao sam na internetu kritizirati EU, nakon tri dana moje računalo je na internetu zblokirano i moji komentari više nisu izlazili.
Goebbels, Hitlerov šef propagande je za ove današnje managere propagande bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici Američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari? Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema-karticu). To pak znači da čovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati. Ako čovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti jer ako ostane bez posla ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koje je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja.
Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali, da ako im otvorimo vrata, da ćemo imati kamatu, istu kao i u njihovim matičnim državama (kod njih je sada kamata 3%, a kod nas 13%), kada su ušli obećavali su tvrtkama, koje pređu k njima iz tadašnjeg SDK, da će im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su oda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunističkim nostrodontom, koji treba ukinuti, (jer takvo što ne postoji nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta. U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit će naš seljak ganjati par godina.
Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u pred pristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište Evropskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove. Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili. Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju sa Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača. Ako se samo malo suprotstavimo izvući će asa iz rukava, a to je da će preko noći zatražiti povrat svih dugova, a to je ovoga časa oko 50 milijardi USD. I što mislite što nas onda čeka? Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od njih već imamo ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez i do čega će to dovesti? Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini.
I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga.
Prošle godine, naš premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, s čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda? Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren za dan D. Npr. program po kojem emisari EU uče naše lumene, kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori?
Prije točno 100 godina 1909. godine A.G. Matoš je napisao Jer Hrvatsku mi moju objesiše,/ Ko lopova, dok njeno ime briše/ Za volju ne znam kome, žbir uzama. Da je Matoš kojim slučajem danas živ vjerojatno bi napisao Jer Hrvatsku mi moju raščerupaše, strancima je prodadoše, na križ je ko Isusa raspeše da djeci svojoj budućnost u blagostanju osiguraše O jeziku da i ne govorimo. U našem svakodnevnom govoru koristimo više engleskih riječi, nego što Srbi imaju u svom jeziku turcizma, iako su Srbi bili pod Turcima 500 godina. U Hrvatskom saboru je nakon dugotrajne borbe prvi puta održan govor na Hrvatskom jeziku (ako sam dobro zapamtio) 1830 godine. Čini mi se da ćemo kroz par godina u saboru poslije latinskog, talijanskog, njemačkog i mađarskog progovoriti engleski
Mogao bih se ovako jadati u nedogled i trošiti Vaše dragocjeno vrijeme.
Možda ćete se pitati zašto pišem ovo. Pa zato što su pred nama izbori i da razmislite, gdje smo, kuda idemo s ovakvom politikom (iako su mnogi ugovori potpisani i morat će ih poštivati svatko, tko dođe navlast) i gdje ćemo završiti. Iziđite u svakom slučaju na izbore. Glasujte prema svojoj savjesti, a ne onako kako Vam poručuju s jambo plakata, jer sutra će nam s pravom reći da imamo vlast kakvu zavređujemo, jer ćemo tu vlast sami izabrati svojim glasom. Prije nekoliko godina Turska je napravila veliki zaokret u politici, samo zato što je narodu dojadila politika najvećih, koji su se smjenjivali na vlasti, a u biti za narod je uvijek ostajalo sve isto. Dolaskom na vlast malih stranaka Turska je napravila veliki skok.
Nadam se da i mi želimo da živimo bolje, da imamo bolje zdravstvo, besplatno školstvo, da nam umirovljenici ne kopaju po kantama za smeće, da jednom riječju živimo bolje, jer sada živimo gore nego prije 70 godina. Možda ćete se ovoj posljednjoj rečenici nasmijati i reći Tko je prije 70 godina vozio auto? ali da bi napravili pravu usporedbu budite svjesni da je u ono vrijeme prosječni muškarac imao završena četiri razreda osnovne škole (danas srednju školu), da je u to vrijeme radio samo muž, dok je supruga u podstanarskom stanu odgajala 6-7 djece. Kako su živjeli? Jadno. Preko tjedna su jeli krumpir, grah, tijesto, a jedino nedjeljom su jeli malo mesa. No preživjeli su s jednom radničkom plaćom, bez dječjeg dodatka, bez socijalne pomoći, bez karitasa. Pitam Vas da li bi danas jedan radnik, koji radi negdje u tvornici za 3.000 kn., kojemu supruga ne radi, koji bi imao sedmero djece i koji bi bio podstanar mogao preživjeti s tim prihodom? Dok plati stan i režije ostalo bi im za preživjeti 5,55 kn.Dnevno po članu obitelji s time da s tim novcem moraju platiti hranu, izlaske, oblačenje, higijenu i.t.d. Mislim da s tim novcem ne bi preživio ni najbolji iluzionist David Coperfield. Standard o kojem danas pričamo je umjetni. U prvom redu jer se temelji na kreditima, a u drugom redu zato što danas u 95% slučajeva rade i supruge, a prosječna obitelj ima jedno ili dvoje djece.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?