petak, 31.10.2008.

Zašto u Zagrebu fali bazena

Na natječaj za preuređenje ureda jave se tri poduzetnika, Dalmatinac, Zagrepčanin i Hercegovac.
Dalmatinac i Zagrepčanin se odmah prihvate mjerenja, računanja i zapisivanja dok se Hercegovac šetkao okolo grickajuci čačkalicu i pijuckajući kavicu. Nakon sat vremena priđe Dalmatinac te kaže:
- Šjor, ja bi sve ovo ća vam triba moga napravit za 80 tisuća kuna: 30 za materijal, 30 radnicima, 10 za putne troškove i 10 meni.
Zatim priđe Zagrepčanin i kaže:
- Gospon, to bu Vas došlo 70 tisuća kuna: 30 za materijal, 30 radnicima i 10 meni.
Kada su se prva dvojica udaljila, dođe Hercegovac i kaže:
- Rođo, moja cijena je 270 tisuća kuna!
- Ajoj! - uzvikne gradonačelnik. - Pa nisi ništa niti mjerio niti računao. Daj mi objasni kako si došao do tog iznosa?
- Pa lijepo: 100 tisuća tebi, 100 meni, a 70 tisuća ćemo dati purgeru da napravi posao!


Za nekog Švicarca ili Njemca bi ovo bio vic, ali kod nas je to nažalost realnost, s tim da akteri ne moraju imati navedeno regionalno porijeklo :).
U maksimirski stadion je do sad uloženo 470 milijuna kuna da bi se dobilo ovo:


Maksimirska ljepotica

Postoji li netko tko vjeruje da su silni milijuni stvarno uloženi u izgradnju stadiona? Što se tiče Maksimira priči tu nije kraj jer da bi se stadion završio traže se višestruko viši iznosi od ovoga gore. Nekako mi se čini da postoje osobe koje ne žele da se taj stadion ikad završi.
Druga priča je Arena Zagreb. Kako sad stvari stoje Arena će biti završena, a čak će i lijepo izgledati. Međutim, treba li Zagrebu dvorana za 18000 ljudi, čija će nas izgradnja koštati blizu 100 milijuna eura? Tko će napuniti tu dvoranu? Koliko će koštati održavanje? Kako možemo očekivati da ćemo imati dovoljno kvalitetne sportaše da privuku gledatelje u tu dvoranu kad u gradu fali sportske infrastrukture i većina nema adekvatne uvjete za trening?
U gradu su trenutno u funkciji 2 i pol zatvorena bazena (2 olimpijska i jedan mali-25 metarski). Čak i plivački klubovi teško dolaze do termina za treniranje. Triatlonski klubovi su u još nepovoljnijoj poziciji jer im se termini naplaćuju po komercijalnom cjeniku (koji vrijedi za firme i sl.), a ne po cjeniku za sportske klubove. Pošto radim, ne stignem doći na ono malo klupskih termina pa sam osuđen trenirati u terminima građanstva. Pruge su često pretrpane. Većina ekipe dođe na kupanje pa nemaju razumjevanja za nas nekolicinu koji dođemo napraviti trening. Smetaju oni nama, ali smetamo i mi njima.
Koliko znam, slična je situacija s klizalištima, a gradu fali i atletska dvorana i tko zna što još.
Zašto onda veći prioritet ima jedna dvorana koja će se napuniti jednom u 3 godine, nego bazeni, klizališta i sve drugo što gradu fali? Megalomanski projekti po mom mišljenju dobiju prioritet jer je kod nas onaj vic sa početka ovog posta stvarnost. Kad od projekta vrijednog 100 milijuna eura „otkinete“ recimo 30% za sebe, prijatelje i rodbinu dobijete puno više nego da isto napravite na nekom puno jeftinijem projektu za bazen.
Čini se da bi jedina solucija bila da se napravi neki megalomanski projekt, prema kojem bi Pekinška plivačka kocka izgledala kao tuš kabina. Arhitekti, samo naprijed...

utorak, 28.10.2008.

ITU World Cup Huatulco

Prošli vikend se u meksičkom mjestu Huatulco održala zadnja ovogodišnja utrka BG Svjetskog triatlon kupa. Po meksičkoj vrućini i sparini najbolje su se snašli Novozelanđani. U muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Kris Gemmell, a u ženskoj njegova sunarodnjakinja Samantha Warriner.
Muška utrka
Na plivanju se nitko nije uspio izdvojiti, pa se na biciklu formirala velika vodeća grupa od 23 natjecatelja. Biciklistička staza je bila iznimno teška. Vozilo se 8 krugova sa dva jaka uspona u svakom krugu. Bilo je dosta pokušaja bijega, ali sve je ostalo samo na pokušajima, pa se pitanje pobjednika rješavalo na trčanju. Temperatura i vlaga (33C i 98 % vlage) natjerale su dobar dio natjecatelja da utrku završe prije ciljne crte. Ekstremni vremenski uvjeti najmanje su smetali Gemmell-u i amerikancu Shomakeru koji su se od početka trčanja odvojili od ostatka ekipe. Pitanje pobjednika rješeno je tek u završnom sprintu u kojem se Gemmell pokazao boljim i došao do svoje 4 pobjede u svjetskom kupu. Postolje je popunio mladi Francuz Laurent Vidal. O težini staze dovoljno govori vrijeme pobjednika od 2:03h, što je za 15-ak minuta sporije od prosječnih pobjedničkih vremena na utrkama ovog ranga.
Konačni pobjedu u Svjetskom kupu već je prije osigurao Javier Gomez ispred Bevana Docherty-a i Ivana Vasilieva.
Ženska utrka
Za razliku od muške utrke gdje je pitanje ukupnog pobjednika Svjetskog kupa riješeno prije, u ženskoj konkurenciji Samantha Warriner je imala priliku plasmanom unutar prvih 7 prestići Australku Felicity Abram na prvom mjestu. Abram zbog bolesti nije imala priliku braniti svoje prvo mjesto.
Zaostatak od 30s nakon plivanja Warriner je brzo nadoknadila već na početku biciklističkog segmenta. Warriner ništa nije prepuštala slučaju, pa je nastavila forsirati na biciklu, tako da je njena grupa, u kojoj su bile još 4 cure, imala 90 s prednosti pred idućom grupom pri ulasku u drugu tranziciju. Odličnim trčanjem Warriner je osigurala dvostruku pobjedu, na utrci i ukupno u poretku Svjetskog kupa. Druga je bila Amerikanka Sarah Groff, a najbržim trčanjem se iz druge grupe do postolja probila Britanka Andrea Whitcombe.

nedjelja, 26.10.2008.

Jesen stiže dunjo moja

Ovaj vikend mi završava dvotjedni odmor od treninga (nije bio baš puni odmor). Višak vremena sam iskoristio za istraživanje potencijalnih staza za trčanje. Nedavno sam se preselio u novi stan, pa sam se htio upoznati s novim okruženjem. Još prije, kad sam prvi put došao na lokaciju gdje mi je sad stan za oko mi je zapeo šumoviti brežuljak za kojeg sam kasnije doznao da se zove Grmoščica. Pošto volim i šumu i brda, jedva sam dočekao priliku da odem tamo. Usput sam htio pronaći neki šumski put gdje bi mogao raditi brdske treninge. Od podnožja do vrha ima stotinjak metara visinske razlike, a ima i dosta šumskih staza gdje bi se moglo trčati. Jedini problem bi moglo biti blato.
Nakon što sam obišao Grmoščicu zaputio sam se Kustošijanskom ulicom prema Medvednici. Na kraju Kustošijanske počinje planinska staza kojom se navodno može doći do tornja na Sljemenu. Nisam imao vremena ići do kraja te staze, pa sam se zadržao u podnožju. Ta staza mi je ionako malo van ruke jer imam 6km asfalta dok dođem do makadama, a ne volim trčati po tvrdom terenu.
Za kraj par jesenskih slika iz Zagreba.


Ova bi mogla biti dobra


Tmurna metropola

četvrtak, 23.10.2008.

Rekapitulacija sezone, 2. dio

...

24.8. PH sprint triatlon Supetar – 5. mjesto
Iz mog kuta rasplet utrke je bio sličan onome iz Stubice. Ovaj put sam čak dobro otplivao, u grupi sa Petkovićem. Međutim, Petković mi je pobjegao kroz tranziciju i sa Zvonkom je ponovno spojio prvu grupu. Ja sam na početku bicikla bio u grupi sa Koceićem, Lušticom i Bebićem 50m od Zvonka i Goge, ali kad je Zvonko dao smjenu izgubili smo ih iz vida.

30.8. ETU Split – 24. mjesto
Iz nekog meni nepoznatog razloga krenuo sam prelagano i već sam nakon 50m ostao sam. Pošto se prvo plivao jedan veći, pa poslije manji krug pobojao sam se da će me lapirati već na plivanju. Na biciklu sam vozio sam i borio se da me ne lapiraju, što mi je na kraju i uspjelo. Nakon kronometra na biciklu noge su bile dosta teške, ali ipak sam trčao solidno do zadnjeg kruga u kojem sam zbog probavnih problema izgubio minutu i pol.

6.9. PH 2xolimpijski triatlon Poreč – 3. mjesto (2. za PH)
Od ove utrke sam puno očekivao. Mislim da mi duže distance odgovaraju i to sam htio i pokazati. Uvod u utrku je bio daleko od idealnog. Večer prije sam htio malo razvrtiti od apartmana do mjesta gdje se održavala utrka. Na kraju sam zalutao, nitko mi nije znao reći gdje će se održavati utrka, pa mi je još pukla guma… Ujutro prije utrke mi se otpustila sajla mjenjača. Sale i Mijo Bebić su mi dosta pomogli oko mjenjača, ali nismo ga uspjeli potpuno osposobiti. Još mi je otkazao i brzinomjer. Sve to je dosta utjecalo na mene jer umjesto da sam se lagano zagrijavao i pio vodu, ja sam po Poreču tražio kombinirke.
Loša sreća se nastavila i u utrci. Na plivanju sam krenuo dobro i bio sam na čelu grupe koja je pratila Dejana i Harnolda. Po naputcima organizatora do otočića smo plivali uz mrežu bova. Nakon otoka Željka Šaban je otišla ispod bova i skrenula prema obali. Ostatak grupe je nastavio pratiti bove, malo sam zastao i onda mi je neki tip u barci pokazao rukom da idem za grupom. Nisam znao da li je to netko iz organizacije ili neki ribar. Ispostavilo se da je bio ovo drugo. Kad sam shvatio koliko sam pogriješio nisam ni imao namjeru izlaziti iz vode, ali onda sam čuo Borića kako viče s obale da su svi pogriješili stazu pa sam odlučio nastaviti.
Na biciklu sam cijelo vrijeme osjećao grčeve u stomaku, vjerojatno sam na produženom plivanju popio previše slane vode. Zbog toga nisam pio koliko sam trebao što sam platio na trčanju gdje je zbog dehidracije došlo do raspada sistema.

14.9. Mountain Running World Trophy, Crans Montana – 126. mjesto
Dobio sam poziv od Janka da sa reprezentacijom idem u Švicarsku na svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju. Pošto su svi ostali članovi reprezentacije nastup izborili na izbornoj utrci trudio sam se opravdati poziv. Na kraju sam drugim mjestom u konkurenciji naših opravdao poziv, ali u onakvoj konkurenciji nisam mogao izvući bolji plasman od 126. mjesta ukupno.
Više o putu i boravku u Švicarskoj ovdje.

20.9. Olimpijski triatlon Krk – 3.mjesto
Triatlonsku sezonu zaključio sam dobro organiziranom i atraktivnom utrkom na Krku. Bura je obeshrabrila dobar dio triatlon populacije, pa konkurencija u pojedinačnom dijelu nije bila brojna, tako da sam plivao, vozio i trčao sam. Ovo je bila jedna od rijetkih utrka gdje sam financijski završio u plusu.
Više o ovoj utrci ovdje.

28.9. Četiri Zagrebačka trga (5 km) – 2. mjesto
Nakon što sam 5 vikenda za redom proveo van Zagreba dobro mi je došao jedan vikend bez putovanja. Iako nije bilo putovanja, bilo je utrka, tako da sam nastupio na uličnoj utrci po zagrebačkim trgovima. Cilj mi je bio ići ispod 16 minuta, što sam i uspio (15:57). To je bilo dovoljno za drugo mjesto, što i nije loše. Lani sam na istoj stazi išao 16:33, pa mi je bilo drago vidjeti napredak.

4.10. Sprint duatlon Vrlika – 2. mjesto
Još jedno malo duže putovanje i još jedna utrka gdje sam financijski završio u plusu. Natjecanje je obilježila kiša, koja je prestala kad smo i mi prestali trčati. Gogo me razbio već na prvom trčanju i čuvao prednost do kraja. Ja sam cijelo vrijeme bio na drugom mjestu i još jednom sam imao kronometarsku utrku od početka do kraja.

8.10. Kronometarski duatlon – 1. mjesto
Borko je iskoristio Dan nezavisnosti za organizaciju jedne od njegovih alternativnih utrka. Iako je osvanulo hladno jutro na startu je bilo više natjecatelja nego na nekim utrkama Hrvatskog kupa. Bio sam malo zgažen pa nisam imao namjeru ići prejako, ali onda sam na startu vidio Gogu i promijenio planove. Na biciklu me ukočila hladnoća i tek sam u drugom krugu počeo malo bolje voziti. Malo me deprimirao pogled na brzinomjer jer sam par dana prije imao veći prosjek prilikom vožnje u srednjem tempu nego sad kad idem do daske. Na trčanju su noge bile drvenije nego inače, vjerojatno kombinacija umora, hladnoće i biciklističkog kronometra. Bicikl sa tranzicijom sam odradio za 19:46, a tome sam još dodao 17:09 minuta za 5 km trčanja. Ukupno sam imao 2:30 minute bolji rezultat u odnosu na prošlu godinu, ali lani je bilo još koji stupanj hladnije. Inače, Gogo je na kraju išao skroz lagano.

I eto, došao je kraj sezoni, a i ovom podužem postu. Za kraj još malo slika:

Poreč


Crans Montana


Crans Montana

utorak, 21.10.2008.

Rekapitulacija sezone, 1. dio

Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Sezona je bila duga, pa je i post malo duži zbog čega sam ga razbio u dva dijela.

5.4. Sprint duatlon Pula – 1.mjesto
Sezonu sam otvorio duatlonom u Puli i to na najbolji mogući način, pobjedom. Na prvom trčanju smo se izdvojili ja i Ivo Marić. Na biciklu nismo išli prejako, ali smo imali sreću da iza nas nije bilo veće grupe, pa smo čak uspjeli povećati prednost. Na drugom trčanju sam se pokazao nešto spremniji od Ive i došao sam do prve i zasad jedine pobjede u utrkama Hrvatskog duatlon/triatlon kupa.

12.4. PH sprint duatlon Zagreb – 3. mjesto
Ova utrka mi je bila prva veća utrka u sezoni. Unatoč kiši koja je padala cijelo jutro skupio se popriličan broj natjecatelja. Odmah na startu Gogo je krenuo jako. Pratio sam ga prvih 500m (prolaz na 400 m je bio 1:08) i onda sam počeo zaostajati. Petkoviću se naprijed priključio Patrčević, a u grupi iza njih su uz mene bili Šporar, Marić i Franić. Do tranzicije naša se grupa osula. Prvo je otpao Franić, nedugo zatim Marić, a pred ulaskom u tranziciju Šporar je podigao tempo i napravio mi 6s prednosti. Matej je bolje napravio tranziciju i trebalo mi je pola jarunskog kruga da ga stignem. Vidio sam da je Matej jak na trčanju pa sam pitanje 3. mjesta pokušao riješiti na biciklu. Na polovici zadnjeg kruga sam skočio i napravio 25 s prednosti što se na kraju pokazalo dovoljnim za 3. mjesto.

11.5. Sprint triatlon Ptuj – 8. mjesto
U Ptuju sam prije dvije godine odradio svoj prvi triatlon, a i ove sam godine triatlonsku sezonu otvorio tamo. Plivalo se u bazenu. Imao sam peh da sam bio najjači plivač u pruzi, pa nisam imao koristi od draftinga. Na biciklu sam se našao u dosta velikoj grupi. Ispred nas su bile dvije manje grupe, jedna od 3, druga od 4 natjecatelja. Trčao sam dosta dobro i iz moje grupe sa bicikla me dobio jedino Gordan. Ovo mi je treći triatlon u Ptuju i iako je svake godine biciklistička staza bila drugačija zanimljivo je usporediti rezultate:
2006. godina: 1:12
2007. godina: 1:01
2008. godina: 0:57.

24.5. PH klasični duatlon Stubica – 4. mjesto
Gordan je otišao sam naprijed na prvom trčanju i već nakon uvodnih 10 km napravio veliku prednost. Ja sam pričekao Sašu i sa njim odradio prvi dio bicikla. Nadao sam se da ćemo uhvatiti Gordana, ali on je pokazao da je jak i na biciklu pa je u prva 3 kruga (ukupno su bila 4 kruga) održavao prednost koju je stekao na trčanju. U svakom krugu je bio jedan dosta jak uspon. Ljubas je taj uspon iskoristio u drugom krugu da se iz grupe iza priključi meni i Saletu. U četvrtom krugu se utrka rasplela. Gogo je počeo „pucati“, Ljubas je na brdu pobjegao meni i Saši, a kasnije je skočio i Gordanu. Nas dvojica smo sustigli Gordana dovukli se do tranzicije. Na drugom trčanju su me uhvatili grčevi tako da sam na kraju završio na najnezahvalnijem 4. mjestu. Ljubas je obranio prednost koju je stekao na biciklu, a iza njega su u cilj ušli Petković i Franić.

7.6.2008. Sprint triatlon Murska Sobota – 10. mjesto
Utrku su obilježile kiša i hladnoća. Dosta dobro sam plivao i odvozio bicikl, ali trčanje mi nije išlo.

21.6.2008. PH olimpijski triatlon Zagreb – 5. mjesto (3. mjesto za PH)
Olimpijski triatlon na Jarunu mi je bila glavna utrka u prvom dijelu sezone. Na plivanju sam krenuo dobro i našao se u dosta dobroj grupi. Nakon skoka u vodu na početku 2. kruga naočale su mi se napunile vodom, pa sam morao malo zastati. Srećom grupa je bila dosta velika tako da nisam izgubio kontakt. Na biciklu sam imao dosta veliku i jaku grupu. Imali smo dosta veliku prosječnu brzinu koja bi bila i veća da smo bili malo organiziraniji. Na trčanju sam još malo popravio plasman, premda je moglo biti i bolje da nisam usporio u drugom dijelu jer su me počeli hvatati lagani grčevi. Završio sam kao 5. ukupno i 3. od Hrvata iza Čubrića i Patrčevića. Napredak:
2006. godina: 2:07
2007. godina: 2:00
2008. godina: 1:49

6.7. Sprint triatlon Stubica – 5. mjesto
Zbog blizine prve bove na plivanju je bila makljaža. Nisam se baš najbolje snašao, pa sam izgubio kontakt s Gogom, a on je kasnije sa Zvonkom spojio prvu grupu. Ja sam se našao u grupi iza. Na kraju sam završio kao 5.

26.7. Sprint triatlon Kostrena – 12. mjesto
Ovo mi je bila vjerojatno najslabija utrka u sezoni. Jako dobri treninzi u periodu prije utrke su me napunili optimizmom, ali loše plivanje me još jednom koštalo boljeg plasmana.

petak, 17.10.2008.

Ironman Hawaii

start utrke

Kad je prije 30 godina američki časnik John Collins organizirao prvu Ironman utrku da bi se pokazalo koji su sportaši najispremniji (plivači, biciklisti ili trkači), nije mogao ni sanjati koliku će slavu ta njegova utrka dobiti u narednim godinama. U prvom izdanju Ironmana startalo je 15 natjecatelja, a cilja se dokopalo njih 12. Ironman je danas narastao u organizaciju koja godišnje organizira preko 20 kvalifikacijskih utrka diljem svijeta. Samo najbolji iz tih utrka imaju pravo nastupiti na Ironman svjetskom prvenstvu koje se svake godine održava u mjestu Kona na Velikom havajskom otoku. Kvalifikacijske utrke imaju ograničen broj natjecatelja koji se kreće između 1500 i 2000, a prijave se najčešće otvaraju godinu dana prije same utrke. O popularnosti Ironmana najbolje govori činjenica da se prijave za pojedine kvalifikacijske utrke popune u roku 2 sata.

Ženska utrka


Chrissie

Ove godine se u dva navrata spuštalo najbolje žensko vrijeme Ironmana. Zanimljivo je da su isti dan, ali na različitim stazama nizozemka Yvonne Van Vlerken i njemica Sandra Wallenhorst išle brže od 12 godina starog rekorda legendarne Paula Newby-Fraser. Unatoč tome njih dvije nisu bile glavni favoriti današnje utrke. Uloga glavnog favorita bila je rezervirana za britanku Chrissie Wellington. Chrissie je na triatlon scenu stupila prošle godine i odmah pobjedila na Havajima. Ove godine je dodatno napredovala, te je pobjedila na svakoj Ironman i polu-Ironman utrci na kojoj je nastupila, prilikom čega bi konkurenciju redovito ostavljala jako daleko iza. Na triatlonu u Alpe d'Huez-u (2,2 km plivanja, 115km bicikl, 22km trčanja) je zaostala samo minutu za muškim pobjednikom, a prva žena je bila skoro pola sata iza nje.
Kao prva iz vode izlazi Hillary Biscay, a odmah iza nje su bile dvije Gine, Kerr i Ferguson. Wellington je nakon prve dionice bila samo 2 minute iza vodeće, što je veliki napredak za nju u odnosu na prošlu godinu kad je zaostala 10-ak minuta. Za Van Vlerken i Wallenhorst plivanje nije jača strana, pa su već bile 10-ak minuta u minusu. Nakon 25 km bicikla Wellington je već bila u vodstvu. Na pola biciklističke dionice već je imala 5 minuta prednosti, ali joj je onda sreće okrenula leđa. Puknula joj je guma, a ona je prilikom zamjene zračnice nespretno potrošila oba CO2 uloška (služe za pumpanje gume), a da nije napumpala gumu. Otprilike 10 minuta kasnije u život ju je vratila Rebecca Keat koja joj je posudila svoj CO2 uložak. Trebalo joj je 45 km da se ponovno vrati u vodstvo i do kraja biciklističke dionice je napravila 6 minuta prednosti pred drugoplasiranom Belindom Granger. Na trčanju je Wellington samo potvrdila svoju dominaciju i maratonom ispod 3 h se dokopala prvog mjesta. Na drugo i treće mjesto su se probile Van Vlerken i Wallenhorst.
Rezultati:
1. Chrissie Wellington (GBR) 9:06:23
2. Yvonne Van Vlerken (NED) 9:21:20
3. Sandra Wallenhorst (GER) 9:22:52
4. Erika Csomor (HUN) 9:24:49
5. Linsey Corbin (USA) 9:28:51

Muška utrka


Alexander

U muškom dijelu natjecanja konkurencija je puno zgusnutija. Postoji barem 10 natjecatelja koji su sposobni pobijediti ako im se kockice taj dan poslože.
Lanjski pobjednik, australac Chris McCormack je ove godine pobijedio na Ironmanu u Frankfurtu sa rezultatom ispod 8 sati. To mu je bio 5. put u karijeri da probija granicu od 8 sati. Zanimljivo je da je Chris bio i svjetski prvak u olimpijskom triatlonu prije nego se prebacio na Ironman distancu. U Ironmanu je polučio još veće uspjehe. Za sad ima 11 Ironman pobjeda, jedine poraze na Ironmanu zabilježio je upravo na Havajima, a na svim drugim Ironman utrkama na kojima je nastupio prvi se dokopao cilja.
U uži krug favorita spada i Chrisov sunarodnjak Craig Alexander. Lanjski drugoplasirani karijeru je izgradio na upola kraćoj distanci, a na Ironmanu se prvi put okušao lani na Havajima i odmah se dokopao postolja. Tu su i njemci Faris Al Sultan (ne zvuči baš njemački) i Norman Stadler. Stadler drži rekord biciklističke dionice na Havajima sa 4:18 h (prosjek skoro 42 km/h), a osim biciklističkih sposobnosti poznat je i po oštrini jezika. Taj rijetko kad nešto progovori a da nekoga ne uvrijedi.
Utrku su poveli Andy Potts, Benjamin Sanson i Pete Jacobs koji su iz vode izašli za nešto više od 48 minuta. Andy je veći dio godine posvetio olimpijskom triatlonu u pokušaju da se kvalificira za Peking, a tek se nakon toga posvetio treningu za duže distance. Do ove utrke ni u treningu nije vozio bicikl duže od 180 km, a imao je samo par trkačkih treninga preko 30 km. Rekao je da je ove godine došao učiti, a već prije je pokazao da brzo uči, pa u narednim godinama od njega možemo očekivati puno više.
Već nakon 15 km bicikla na čelo je izbio danac Torbjorn Sindballe. Zbog havajske vrućine krupniji triatlonci obično loše prolaze na ovoj utrci, ali Torbjorn je 3. mjestom lani pokazao da i krupniji triatlonci mogu napraviti dobar rezultat na Havajima. U drugu tranziciju prvi ulazi danac, a nakon nešto više od 4 minute iza njega dolaze amerikanac Lieto i Norman Stadler.
Na 10. kilometru trčanja u vodstvo prelazi Stadler, ali nedugo nakon toga njega prestiže nekadašnji X-terra svjetski prvak Llanos, koji je poznat kao jedan od najboljih trkača među ironmanima. Llanos je opravdao reputaciju odličnog trkača, ali to mu danas nije bilo dovoljno da zaustavi Alexander-a koji ga je prestigao na najtežem dijelu staze, zloglasnom Energy Lab-u gdje se trči kroz polja lave, a temperature dostižu jako visoke vrijednosti. Australac je izdržao do kraja i sa respektabilnim vremenom maratona od 2:45 h osvojio svoj prvi naslov Ironman svjetskog prvaka, Llanos je završio kao 2., a postolje je popunio belgijanac Beke na 3. mjestu.
Hrvatska je ove godine po prvi put imala predstavnika u elite kategoriji na Havajima. Dejan Patrčević je svoj prvi nastup na Havajima završio na jako dobrom 25. mjestu. Ovom prilikom želio bi čestitati Dejanu. Iskreno se nadam da će se i dogodine kvalificirati za Havaje, a nadam se da će mu tamo društvo praviti i neki naši natjecatelji u "age - group" kategorijama.
Rezultati:
1. Craig Alexander (AUS) 8:17:45
2. Eneko Llanos (ESP) 8:20:50
3. Rutger Beke (BEL) 8:21:23
4. Ronnie Schildknecht (SWI) 8:24:46
5. Cameron Brown (NZL) 8:26:17
...
25. Dejan Patrčević (CRO) 8:54:19

srijeda, 15.10.2008.

uvod

Evo i ja počinjem sa pisanjem bloga. Kad uhvatim vremena malo ću poraditi na grafici i ostalim sitnicama.
Za početak bi se mogao predstaviti.
Zovem se Andrej Vištica. Rođen sam 31.5.1983. u Ljubuškom u Hercegovini. Osnovnu školu i gimnaziju sam završio u Ljubuškom, a 2002. godine sam upisao FER u Zagrebu. Diplomirao sam u srpnju 2007. godine i od rujna iste godine radim u Ericssonu. To je vjerojatno sve što ćete na ovoj stranici pročitati o mojoj struci, ostalo će biti uglavnom o triatlonu i sportu općenito. To bi bilo to za uvod, uskoro ću napisati nešto konkretnije.

	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?