triatlon dnevnik

utorak, 31.03.2009.

Kros prvenstvo HALS-a*

Prije par godina (u stvari prije 5-6) dok bi se vraćao s noćnih izlazaka, često sam se znao zapitati gdje idu ljudi koje zateknem u tramvaju nedjeljom u 5 ujutro (a nisu bili vani večer prije). Prekjučer sam se ponovno našao u tom okruženju (djelomično i zbog pomicanja sata), samo što sam ovaj put imao drugačiju ulogu. Ekipa se vraćala doma sa izlaska, a ja sam išao na Maksimir gdje je bilo okupljanje pred polazak na kros u Koprivnicu.

Seniorska utrka je bila prva na rasporedu. Trčali smo 3 kruga po šumskoj stazi sa dosta oštrih zavoja. Krenuo sam jako, ali čini se da su svi drugi krenuli još jače, tako da sam nakon 100m bio oko 6-7 mjesta. Prema očekivanju tempo je brzo pao. Vidio sam da Lozanov počinje odmicati, pa sam se progurao iza njega, na 2. mjesto. On je počeo raditi ubrzanja i to na dosta lukav način. Ubrzavao je u zavoju gdje je slabija preglednost, tako da je na izlasku iz zavoja imao par metara prednosti. Prvih nekoliko ubrzanja sam izdržao, a onda sam ga pustio i nastavio u svom tempu. Trčao sam na čelu grupe koja se vremenom počela osipati i potpuno se raspala do zadnjeg kruga u koji sam ušao s par desetaka metara prednosti pred Sašom. Lozanov je od sredine drugog kruga imao konstantnu prednost, a ja nisam imao snage (ili svježine) da ga pokušam stići. U cilj sam ušao kao 2. u vremenu 15:40. Staza je vjerojatno nešto kraća, ali ako se uzme u obzir konfiguracija terena (neravnine, grane, korjenje stabala), 5-6 oštrih zavoja u svakom krugu, pomicanje sata noć prije zbog čega sam izgubio koji sat sna, putovanje od 2h (autobus) + 1h (tramvaj), udisanje alkoholnih para u tramvaju, loša biometeorolška prognoza i velik volumen treninga u kojem se nalazim, moje vrijeme bi se dalo precrtati u otprilike 13:37,8 za 5 km na stazi sretan . U ekipnom poretku smo zauzeli prvo mjesto (Lozanov 1., ja 2., Saša 4.).

Pošto je moja utrka bila prva na rasporedu imao sam priliku popratiti i dobar dio ostalih utrka. Bilo je lijepo vidjeti velik broj djece koja se natječu. Koliko se sjećam ukupno je bilo skoro 300 natjecatelja.
* nije ime neke stranke nego skraćenica od Hrvatska Atletska Liga Sjever

31.03.2009. u 13:40 • Komentiraj (6) • Print • #

subota, 28.03.2009.

Izbori

Ne morate gledati Dnevnik ili čitati novine da bi znali da će uskoro izbori. Gdje god da krenem biciklom naiđem na raskopane ceste, a danas mi je palo na pamet zašto ih još nisu zakrpali (neke su raskopane već pola godine). Vjerojatno se čeka zahuktavanje predizborne kampanje kad se inače režu vrpce, asfaltiraju ceste i sl. Mene izbori previše ne zanimaju jer bi mijenjao sustav, a ne samo političare, pa neću više o njima.
Danas sam u planu imao dugu vožnju biciklom i 1:10 trčanja nakon toga. Krenuo sam na jednu od svojih dražih ruta, prema Žumberačkom gorju. Kad sam već skoro izašao iz smrdljivog grada i približio se manje prometnim, šumskim cestama na jednom dijelu ceste koja čeka izbore (tj. asfaltiranje) mi je ispala pumpa i pri tom pukla na dva dijela. Toliko o kvaliteti Authorovih pumpi. Ostale su mi 3 opcije:
1) Vratiti se nazad i vrtiti se 3:30 h po Jarunu; (ovu opciju sam odmah odbacio)
2) Vratiti se nazad zakrčenim cestama u grad po drugu pumpu, pa se još jednom zaputiti prema Žumberku po istim tim cestama;
3) Nastaviti dalje bez pumpe.
Gume mi stvarno rijetko pucaju, ali ako puknu, puknu kad ne treba. Na primjer jednom mi je guma pukla 2 puta u 5 minuta, a imao sam samo jednu rezervnu zračnicu. To se dogodilo na dijelu Sljemena na kojem nema signala od mobitela. Srećom naišli su neki bauštelci sa kombijem pa su me povezli. Par puta sam se vraćao totalno iscrpljen i gladan (nekad i promrzao) sa dugih treninga i jedva čekao da nešto pojedem i izvalim se u krevet. I onda, kad bi došao na par kilometara od kuće bi mi pukla guma. Zbog toga sam pretpostavio da vjerojatno imam 90% šanse da će mi baš danas puknuti guma. Međutim tih 10% šanse da neće puknuti mi je izgledalo privlačnije od prve dvije opcije. Razmišljao sam da ću ako i pukne barem imati šta pričati, a mogao bi pasti i dobar post na blogu. Osim toga imao sam sve što je nužno za preživljavanje u prirodi (3 gela, bidon izotonika, bidon vode, dvije zračnice, ručni biciklistički alat i 30 kn).
Kad sam konačno došao do Bregane i skretanja prema uskoj (i neprometnoj) cesti prema parku prirode Žumberak neugodno me iznenadio promet. Iz suprotnog pravca me u 5 minuta mimoišlo barem 20 kamiona (bez pretjerivanja) natovarenih šljunkom. Pomislio sam da će mi poravnati brdo ako ne požurim sretan . Dok sam razmišljao o tome kako ću, u slučaju da mi pukne guma, jednom od nekolicine mojih motoriziranih prijatelja objasniti gdje je Poklek ili Novo Selo Žumberačko vrijeme je brzo prolazilo i već je bilo vrijeme za povratak. Par puta sam se na usponu osjećao kao Michael Rasmussen dok sam uz pomoć vjetra uzbrdo išao preko 30 km/h. Nizbrdo nisam išao puno brže od toga jer je ionako uska cesta do pola raskopana, a druga polovica je puna šljunka, grana i rupa, zbog čega sam se spuštao kao deminutiv ženskog spolnog organa. Na spustu sam jednom prilikom prešao preko nekog kamena ili rupe i to je izgledalo toliko gadno da sam u prvi mah pomislio: „Je..š gumu, ode mi felga!“. Kad sam nakon toga vidio da su i felge i gume čitave pomislio sam da sad sigurno nema šanse da mi pukne guma. Ipak, nakon otprilike 5 minuta sam čuo zvuk kojeg sam cijeli trening očekivao: „ššššššššššššššš“. Ono što me iznenadilo bio je izvor zvuka, list koji je zapeo između vilice i gume sretan .
Na povratku mi je vjetar bio saveznik, pa mi se od kraja spusta do ulaska u Zagreb brzina kretala u rasponu 40-45 km/h (po ravnom). Do okreta mi je trebalo 2h, a u povratku 1:26h. Doduše, u povratku sam imao spust, ali kao što sam rekao, spuštao sam se penzionerski.
Danas sam isprobao Murinjov doručak prije utrke, Mavrovićeve kekse i moram priznati da su zadovoljili. Naime, prije utrke je dobro popuniti glikogenske rezerve, ali ne bi trebalo jesti vlaknastu hranu. Vlakna su inače dobra jer ostaju u probavnom traktu i daju osjećaj sitosti, ali prije utrke ne želite da vam se ikakav višak mota po crijevima jer nakon 15 minuta trčanja taj višak poželi izaći van. S druge strane, hrana bogata ugljikohidratima koja ne sadrži puno vlakana najčešće ima visok glikemijski indeks pa može uzrokovati velike oscilacije razine šećera u krvi, što nije dobro, pogotovo u periodu neposredno prije starta utrke. Ovi keksi su dosta kalorični, a volumenom su mali, tako da bi trebali poslužiti svrsi.
Danas je bilo dosta toplo, tako da sam prvi put ove godine vozio u kratkim rukavima. Iako nije bilo nešto previše sunca uspio sam uhvatiti malo boje (ili je ovo prljavština, vidjet ću kad se istuširam sretan ).
Još bi za kraj čestitao Mateju i Gordanu na 4. i 6. mjestu na duatlonu iz Svjetske serije koji se danas održao u dalekom Tajlandu.

28.03.2009. u 17:01 • Komentiraj (2) • Print • #

petak, 27.03.2009.

Od lige do lige

Po vremenskoj prognozi danas je konačno trebao biti lijep dan za trčanje. Dok sam bio na poslu par puta sam pogledao kroz prozor i vidio da je vani sunčano, a temperatura je polako rasla do 12C, što je po nekima idealna temperatura za trčanje. Međutim kad sam konačno dočekao kraj radnog vremena i izašao iz firme čuo sam grmljavinu. Polako počinje sezona proljetnih popodnevnih pljuskova koji će vjerojatno u idućih par mjeseci biti redovita pojava u Zagrebu. Malo je deprimirajuće kad cijeli dan kroz prozor gledaš lijep sunčan dan, a kad konačno izađeš vani dočeka te kiša. Lani je bilo puno takvih dana, nadam se da će ih ove godine biti nešto manje.
Do starta su crni oblaci otišli na istok i vrijeme se proljepšalo. Ponovno je bilo nešto vjetra, ali ovaj put nije bio posebno jak. Trčao sam u grupi sa Markom i Murinjom koji je išao na dugu stazu i diktirao nam tempo do drugog mosta gdje su nam se putevi razišli. Prošli smo prvi kilometar za 3:09, a sljedeća dva za 3:19 i 3:17. Puno je lakše trčati kad imaš nekoga da ti diktira tempo. U stvari, nije lakše, nego se lakše natjerati na veći napor. Negdje oko 3. km Marko je izgubio priključak i nakon razilaska s Murinjom ostao sam usamljen na čelu. U zadnja dva kilometra tempo mi je malo pao, ali sigurno veliki udio u tome imaju stepenice na mostu, te malo vjetra u prsa u završnom kilometru. U cilj sam ušao nakon 16:48 minuta, što mi je ujedno novi rekord na ovoj stazi. Lanjsko najbolje vrijeme mi je bilo 17:02, a taj sam rezultat ponovio u prošlom kolu. Ako uzmem u obzir visok volumen treninga u ovom periodu ovaj rezultat i nije loš. U obzir bi trebalo uzeti i činjenicu da se nešto vremena izgubi na stepenicama, te na malim proklizavanjima na pjeskovitom nasipu, a čuo sam da je staza 50-ak metara duža od 5 km. Prošle godine, kad sam na nasipu trčao oko 17 minuta, na Jarunskom duatlonu sam prvih 5 km istrčao za 16:20 (i to po pljusku). Na duatlonu sam bio nešto motiviraniji i odmorniji, ali sigurno je dobar dio razlike otpada na konfiguraciju terena na nasipu. Ove godine uređena je južna strana nasipa što je po meni stazu učinilo još malo sporijom jer se po suhom vremenu na zemlji ima bolji grip nego na pijesku.
Maloprije sam saznao da u nedjelju idem na nekakav kros u Koprivnicu, pa očekujte novi izvještaj i prije idućeg četvrtka.

27.03.2009. u 13:24 • Komentiraj (3) • Print • #

petak, 20.03.2009.

kros liga

Na svoj zadnji kalendarski dan zima je odlučila još jednom pokazati zube. Iako je u ranim popodnevnim satima bilo ugodnih 10-ak stupnjeva, do starta kros lige temperatura se spustila na 4C, a neugodni sjeveroistočnjak je osjećaj hladnoće spustio za još koji stupanj.
Planirao sam prvi kilometar otrčati nešto jače, a kasnije ući u normalni ritam za utrke na 5 km. Međutim odmah nakon starta sam vidio da od toga neće biti ništa. Vjerojatno se nisam dovoljno dobro zagrijao, pa sam počeo osjećati nekakvo zatezanje u kvadricepsu koje mi nije dalo da pustim korak tako da taj prvi kilometar nije bio nešto pretjerano brži od ostalih. Utrka je bila kopija prošlotjedne, samo što smo ovaj put ja i Marko zamjenili uloge. Trčali smo rame uz rame do drugog mosta gdje sam se uspio odvojiti i do kraja napraviti približno istu razliku kakvu je on meni napravio prošli tjedan. Pošto je on atletičar sa staze, pretpostavio sam da ima jak sprint, a ja nisam baš najjači u tom pogledu, pa sam utrku pokušao rješiti što ranije tako da sam već na balkanskoj strani nasipa napravio par ubrzanja, ali nisam se uspio odvojiti. Na kraju sam bio malo razočaran rezultatom (17:07), ali utješio sam se kad sam čuo druge koji su se žalili da su dosta izgubili na račun vjetra. S obzirom na nešto teže uvjete ni ovo nije loše, do početka sezone ionako ima još dosta.

20.03.2009. u 15:40 • Komentiraj (4) • Print • #

četvrtak, 12.03.2009.

Odavno nisam ništa napisao iz razloga što mi je prije tjedan dana preminuo otac. Jučer sam se vratio u Zagreb i počeo trenirati nakon što 5 dana nisam bio ni u mogućnosti niti sam imao volje za treninge. Prije tjedan dana sam trčao kros ligu po kišnom vremenu i kroz lokve za 17:32, što mi je bilo i više nego dovoljno za 1. mjesto. Rezultat nije realan jer su uvjeti bili daleko od idealnih, a nisam imao nikoga da me malo povuče. Nakon što tjedan dana nisam obuo tenisice za trčanje danas sam ponovno nastupio na kros ligi. Ovaj put su uvjeti bili znatno bolji, ali ja nisam imao volje za jače gaženje. Završio sam kao 2. sa 17:18 min. Prvi je bio Marko Valičević koji se odvojio u zadnjem kilometru i do kraja mi nabio 18s. Imao sam osjećaj da cijelo vrijeme trčim u tempu polumaratona, a nisam siguran da li nisam mogao ili mi se samo nije dalo ubrzati. Vidjet ćemo idući tjedan, tada ću imati par jačih treninga u nogama, a valjda će mi se i motivacija popraviti.
Danas je pao ženski rekord na kratkoj stazi kros lige. Ovom prilikom bi čestitao i curi koja ga je oborila i njenom treneru.

12.03.2009. u 19:15 • Komentiraj (2) • Print • #

ponedjeljak, 02.03.2009.

Počinje sezona

Nakon 3 tjedna visokog volumena na red je došao i nešto laganiji tjedan. Ako bi na satnicu treninga u protekla 3 tjedna dodao i vrijeme potrošeno na presvlačenje, tuširanje (tuširao bi se i da ne treniram, ali ne 2-3 puta dnevno), putovanje do i od bazena i sl. ukupna tjedna satnica bi vjerojatno bila oko 40h. Znači još jedan puni radni tjedan. Ako mi trener poveća volumen teoretski bi ga mogao tužiti jer je koliko znam maksimalni radni tjedan u Hrvatskoj ograničen na 48h sretan .
Zanimljivo je kako organizam može nekad biti nepredvidiv. Nekad bi na trening došao umoran i onda napravio odličan trening, a nekad bi se dogodilo suprotno.
U ovom periodu sam imao i nešto više intenziteta na treningu, ali to je bilo premalo da bi mogao procjeniti u kakvoj sam formi. Priliku za provjeru imati ću u ovom tjednu. Prvo u četvrtak idem na kros ligu koju planiram odraditi malo jače, a ako se budem dobro osjećao možda i do daske. Prava provjera biti će u nedjelju kad se u Istarskom gradiću slikovita imena Sv. Petar u Šumi održava Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu. Skupa sa još par triatlonaca nastupam za AK Dinamo Zrinjevac koji sa nogometnim klubom dijeli samo ime, a ne i proračun.

02.03.2009. u 10:42 • Komentiraj (10) • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>