Virtualne duše

Sve je otišlo dođavola.
Već deset godina tvrdim da je identitet performans. Tijelo je čovjekovo proizvod njegovih roditelja i hrane koju jede. Duh - društva u kojem je rođen i koje ga je odgojilo. A duša dolazi od ludosti.

No nikad nisam mislio da se i virtualne duše mogu preobratiti.

A zapravo mogu. I to je misterija.

Tko ima oči, neka čuje: tko ima uši, neka vidi:

Ljudi su nastali slobodni a ograničeni su jer ih tako jače zabavlja drama egzistencije.

Festival

Moram priznati da sam do prekjučer mislio da je Motovun mali festival kojeg novine u ljetnoj euforiji napuhavaju da nečim popune stranice kulturnih rubrika.

Nisam bio u pravu.



Motovun je nešto dobro.

Create. Destroy. Enjoy.

Crna magija 2: Osveta

- Sad me sigurno mrziš.
- Ma neeee...
- Povrijedila sam te...
- Nisi, ja sam veliki dječarac. Spavam. Čujemo se kasnije. Ajde bok.

Dvije godine nakon što me je optužila da na nju bacam crnu magiju, Sandra me je pozvala kod sebe u Dubrovnik. Razvodila se od muža. Opet mi se ispričala zbog svega. Opet sam joj rekao da je sve u redu...

...a zapravo je i bilo. Naime, čudnovate epizode poput one s njom ne doživljavam tragično; više bi me iznenadilo da mi se dogodi nešto 'normalno'. Jedan od mojih velikih problema/prednosti je to što odavna ne vjerujem u normalan život. Te sam 2003. punio 30-u. Na leđa mi se postupno spustio teret realizacije da u tih 360 mjeseci nisam sreo čovjeka koji uspješno vodi 'normalan' život kakav bi svome djetetu preporučila većina roditelja. To mi daje nekakvu naizgled pesimističnu crtu, ali me s druge strane čini pojačano otpornim na uobičajena životna razočarenja.

- Ej! Jesi se probudio?
- Jesam malo.
- Svi su me u međuvremenu zvali. Nitko ne može shvatiti šta sam uradila, čak ni moja najbolja prijateljica Romina. Ali znam da me ti razumiješ. Znaš da mi treba oduška sad kad se razvodim. Znam da ti je žao što mi ga ti ovaj put nisi pružio, ali ima vremena za nas... Zar ne?
- Hrmmm mrmlj mrmlj.
- Vilenjače?
- Naravno da ima.

Poziv u Dubrovnik sam lako prihvatio, ne samo zato što sam htio preći 700 km da zagrlim Sandru već i zato što sam prije ili kasnije morao doći u Grad zbog firmine suradnje sa Libertas film festivalom. Posao i zabava - to je uvijek bila moja dobitna kombinacija. Mi Vilenjaci se lako spremamo za put: u jedan ruksak idu rezervne hlače, dvije majice, donje rublje, ultralaptop i punjači, a na ruksak jakna. I to je to. S tom sam prtljagom putovao i u SAD, pa su me umalo skinuli s aviona.

- Svi su me vidjeli kako te grlim i mazim na after partiju. Bivši muž me je zvao da mi kaže da će moj nemoral iskoristiti u brakorazvodnoj parnici, a da to od tebe kao svog bivšeg kolege nije očekivao. A ja završila s drugim - mesarila me je stručno Sandra, lagano uvrćući nož koji mi je bio zarinut u slabine.
- Sandrić, pa vidio sam ja kakvo je stanje na terenu kad si treći put zaredom otišla u WC. Nisam glup. Samo sam lud. A što je najvažnije - znam te.
- Kako to misliš?
- Pa radije bi dokazala svoju superiornost nego boga vidjela.
- Vilenjače!
- Mrmlj.

Točno sam znao u kom je trenutku magija pukla. Dok mi je treći put pričala detalje o svojim nevoljama u braku, osjetio sam potrebu da i ja njoj nešto kažem. Sandra je u biti bila konzervativna cura - muž joj je, što ja znam, bio četvrti muškarac. Zato je nisam htio zamarati svojim tadašnjim, uglavnom politički nekorektnim, erotskim avanturama već sam joj ispričao o svojoj platonskoj vezi s poetesom Ivanom, koja je kulminirala u prošlo proljeće. U jednom mi je trenutku dok sam govorio o Ivani izletjelo da su nam mozgovi umreženi, i da će tako vjerojatno zauvijek ostati. Točno sam vidio kako tone i da je to valjda zadnja stvar koju sam joj trebao povjeriti. Bolje bi bilo da sam u razmjenu dao detalje o tome kako sam tješio trudnu Miu, boccacciovske dionice 'wellness' tuluma kod Svetog Vedrana ili neku od avanturica sa IT djevojkama. Sve samo ne priču o Ivani, s kojom nisam imao ništa seksualnog ali mnogo toga romantičnog. Ali šta je tu je. Na trenutak sam je opet razveselio ližući joj pupak, a onda je, impulzivna kakva jeste, ustala od stola i u prolazu prema toaletu skupila stasitog novinara Glasa Slavonije.

- Vilenjače!
- Ma sve je u redu.
- Kako ako si povrijeđen?
- Pa ovdje sam došao da ti pomognem da preboliš razvod i malo izmasiram ego. To sam i učinio. Na mojoj si koži samoj sebi pokazala da opet možeš sjebati nekog kome si draga u korist slučajnog prolaznika, da imaš tu moć. Valjda ti je sad bolje.
- Grozan si.
- Znam. Zato se i družiš sa mnom. To ti odgovara.
- Znaš da je ovo s tipom iz Glasa Slavonije samo zajebancija. Pa čovjek je oženjen i ima divnu kćer. Pokazao mi je sliku jutros.
- Ma naravno. Popodne palim za Zagreb, zvali su me iz firme da im nešto hitno obavim, ali vratiću se za mjesec dana, imaćemo casting za duplericu.

Naravno da se nisam vratio. Lupi uvijek sve castinge obavi sam. Zato ga cijenim i podnosim. Ali laž je bila ugodnija. Istina je bolja, hladna kao čelik. Ali čelik nije za meke momente. To sam te večeri po stoti put apsolvirao. Ali i ja sam lud. Nisam si mogao pomoći. U 29-oj sam se zarekao da se neću pretvarati duže od poslovne večere. Za čovjeka je važno, znali su stari Slaveni, da 'govori istinu i vješto gađa lukom i strelicama'. Toga se, na svoju štetu ili korist, uglavnom držim.

Ovako mi je, možda, bilo draže. Čuli smo se nekoliko dana kasnije. Naravno, sve je bilo u redu.

Heat

avet: 16:00. trešnjevačko dvorište. dio čitav dan u sjeni. digitalno očitanje na 2 m visine: 42. ole!

Mislim da će ipak doći do Dubije. Što ne mora samo po sebi biti loše. Kako kaže Šakica, postat ćemo jedna velika plaža - na dva mora umjesto jednom, the more the merrier ili tako nekako. Uzgajaćemo ananas i mango. Naselićemo deve. Biće nam super.

Pozitivno je možda to što je do klimatskih promjena dolazilo i ranije, pa je ljudski rod svejedno preživio.

Nimfoleptov ponoćni razgovor

(Nakon još jednog tuluma u ašramu u Petračićevoj 2002, mudrosne besjede)



- Želim pravu ljubav a ne prijevaru koja služi da bi se veza održavala na aparatima.
- Takva ljubav dolazi iz punine srca. Ako neko nije full ok energetski, sa sobom i zreo onda on to ne može dati, nego može dati ono što ima.
- A šta ako je meni malo to što sad imam? Kako da dođem do onog što mi treba?
- Za početak moraš ti zavoljeti sebe, ne narcisoidno nego putem samoprihvaćanja, da voliš sve što jesi i što si bila, da ništa ne skrivaš i ničeg se ne stidiš, pa onda iz toga možeš vidit šta ćeš dalje.



- Kako to misliš?
- Ovo što ti nazivaš 'obična ljubav', koja je opterećujuća, to je povezivanje neuroza, a u gorem slučaju psihoza, to je govno s kojim ne želim imati previše veze. Pridobila si me tu na svoju stranu. Ono što me tu najviše straši je što u takvom slučaju 'ljubavi' sudionici komuniciraju sa svojom vlastitom neurozom, a ne sa ovom drugom osobom, ona se tu slučajno uklapa. Treba potražiti pravu ljubav, ali ja mislim da bi se ona našla treba poraditi i na sebi, na samoprihvaćanju, kompleksima.



- A šta ako je to sve dramljenje? Ako sam ja naprosto razmažena drama queen?
- Treba ti ono što ti treba. Postoji razlika između drame i neuroze i psihoze. Drama je potreba evolucije duše, njenog razvoja. Neuroza je na strahu i nesigurnosti, a psihoza na iluziji. To su tri različite stvari. Da bi se duša razvijala ona treba dramu, psihodramu. Inače imaš hibernaciju i život naprosto prođe.



- A šta kad ja želim više ljubavi?
- Sve ovo radimo zbog ljubavi. Tu smo na svijetu kao duše da bi zaslužili ljubav. A već je imamo, samo ako sami sebe prihvatimo. To je misterija...



- Pjesnik kaže: Odlučio sam da te volim, abortusom i atomskom bombom. Tako kaže i neki moralni nauk, eto, to, odlučiti voljeti nekoga. Ja mislim da je ljubav odluka.
- To je ljubav kao žrtva, ljubav kao križ. To je moguće, ali ja ne želim imati nikakve veze s tim. Stvarno ne. To je ono: rani me, ja te još volim, povrijedi me, moje srce još kuca. Blah. To sam radio i previše puta u životu i neću više nikad ako ne poludim. To me je najviše upropastilo. Tako bi volio eventualno svoje dijete, partnericu ne, jer bih je time ponizio. To je ljubav žene-bombe i mudžahedina koji vozi kamion bombu. Mislim, to ima svoju priču, ali to nije moja priča. Tu se onaj koji voli stavlja istovremeno u sadistički i mazohistički položaj. Sadistički jer je superioran jer je on odlučio da voli. Dakle voljeni je objekt. A mazohistički jer je spreman na bilo koju žrtvu. Blah. Brrr.

Vilenjače, i to je Amerika (1)

Probudio sam se oko 2. Sunce je upeklo kroz prozor. Kad sam otvorio vrata gostinske kuće, ošamutio me je suh i vruć zrak Nevade. Na terasi glavne kuće, Nada je slagala doručak.

- Ej.
- Ej!

- Jako smo se razbili jučer. Zapravo, jako se razbijamo već tjedan dana.
- Pa tako i treba, sutra ideš u taj Palm Springs. Vraćaš se ujutro?
- Da.
- Pokupiće te mali.

- Bokte, Nado, sve te plesačice u noćnim klubovima te tretiraju kao boginju i bacaju ti se pod noge.
- Ja za njih i jesam boginja. Ostvarila sam san svake od njih. Prijatelj mi je poklonio 6,5 milijuna dolara. Iz strip klubova sam prešla u ovu vilu.
- Ti si iz njihove bajke.
- ...a osim toga, vidio si da ostavljam velike tipsove. Po 100 dolara. I to utječe na njihovu ljubav.

- A šta radiš u Palm Springsu? Isto nekog iz naših krajeva?
- Da. Richarda Milanovicha. On je sad najugledniji indijanski poglavica u zapadnom dijelu SAD.
- Ali kako on može biti poglavica kad je naš?
- Tata mu je Zagrepčanin a mama Indijanka.
- Ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha.
- Što ti je tu toliko smiješno?
- Vilenjače, naši ljudi su užasni. Sve bi učinili za slavu. Ja sam postala exotic dancer, ali to je ništa u poređenju s tim Milanovichem. On se pretvara da je Indijanac da bi bio slavan. Naši ljudi su užasni.
- Ah.

Sveti Ron Jeremy

Svoju takozvanu karijeru u medijima započeo sam kao video amater.
Kad se malo financijski osiguram, sigurno ću se vratiti u te vode.
Naime, tehnika je napredovala, i sad se s 0-budžetom može snimiti igrani film.

Poput, naprimjer, ovog, čiji su autori da privuku medijsku pažnju nagovorili Rona Jeremyja da se pojavi u ulozi svećenika.

Koan o nesreći

Rođak Frule kaže:

'Ne možeš biti sretan ako si stalno nesretan'.

Iskupljenje

Draga fani me je totalno zbunila svojim komentarom.

Ti nešto svako malo misliš da ti treba iskupljenje. Ako si imalo sličan čovjeku kakav djeluješ da jesi, iskupljenje nije ono što ti treba. Prije nekakav odušak. ;-) (DerzaFanistori 10.07.2007. 09:48)

Malo sam razmislio i pregledao postove. Doista, onaj tko to čita može pomisliti da me progoni nekakva krivnja. Dosad sam gledao na to kroz slijepu mrlju. Dapače, to bi bila posljednja stvar koju bih rekao opisujući sebe. Ali očito je tako.

Moram se reinstalirati. Zapustio sam se. Premalo plešem.

Unutra

Opet sam promijenio smjer.
Sve me manje zanima izvanjsko. Naravno, nastavit ću sa svojim projektima, ali...
Kraljevstvo je u srcu.
Tamo je i iskupljenje.
Sat, Chit, Ananda.

Mir, ljubav i svjetlost.

Otok snova

Izgleda da ću ući u posjed nešto zemlje na djedovom otoku. Odmah se osjećam ugodnije kao Dalmatinac treće generacije u dijaspori na kontinentu. Mamina tetka mi je ostavila livadu na tromeđi RH, RS i FBiH, pa sad imam pristojan portfelj nepokretne imovine.

...u Bosni, nažalost, nemam ništa. Tamo sam rođen jer je djeda premjestila služba.

Zapravo, nemam zavičaj. Nisam ga nikad ni imao.
Možda je to dobro.

Boginja

I boginja reče:

"I have come to tell you that you are free. Many ages ago, My consciousness left man, that he might develop himself. I return to find this development approaching completion, but hindered by fear and by misunderstanding.

You have built for yourselves psychic suits of armor, and clad in them, your vision is restricted, your movements are clumsy and painful, your skin is bruised, and your spirit is broiled in the sun.

I am chaos. I am the substance from which your artists and scientists build rhythms. I am the spirit with which your children and clowns laugh in happy anarchy. I am chaos. I am alive, and I tell you that you are free."

Eris Discordia