|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
"-Sanjaš li ponekad vjetar...?
Sanjaš li kako tvojim tijelom prelazi topli dašak nečijih ruku, milosrđe,dali tražiš? Vjeruješ li snovima dok u tihim kapljama sneno padaju na tvoj jastuk, dok ti dah prelazi sičušnim krikovima kojima topiš svoj svijet?
Vidiš li biće svemira, čijim rukama gradiš svoj dom užasa? Vidiš li...da nisi jedino?"
Sekunde su se pretvarale u vječnost. Sveto poimanje tuđe perspektive unijelo je svoj osjećaj za život u nekada promrzle vene mojih maštanja. Da postanem, da živim, da vjerujem.
Molitva se širila dolinom krvarećih belagonija?
Zašto bijeli cvijet nositi na krvavo stratište...zašto biti jedan od krvnika.
Reći ću vam zašto...
Zato jer su naši snovi, da bi bili životna mudrost, iskopani na ranama umirućih. Da bi bili onima za koje smo polagali zemlju na drvenu materiju ljesova. Da bi postojali...da bi se zvali utvarama prošlosti.
...In the land of shadows I shall fly...above the bodys of doomed ones...
memo: ovo nema veze s mojom knjigom...jednostavno mi je bio trenutak da kažem nešto i objasnim sebi neke stvari, kroz sve vas...samo za mene.
I naravno da vam objavim...da sam bila na koncertu od korna, makar sumnjam da vas to zanima...i ajde...da ih ne obožavam toliko bila bi razočarana...što odabirom pjesama, što njihovim nastupom...ali eto zbog ljudi je bilo jebeno i makar ne volim ljude...učinili su koncert jebenim.
pozdrav.
