|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
Sročeno kršnih lijeska i spiralnog lišća vijori se na tišini. Tko ili što. Potpuno nebitno. Usnula taština poigrala se vremešnim i ubogim belagonijama dok sam sanjala. Oh o čemu. O slavi. Proljeće je dodirivalo svaku poru ove zemlje, cvjetala sam u svojoj crnini zajedno s ružičastim cvjetovima raja.
Ti šapućeš. Vjetar nosi tvoje jauke preko mojih uspomena. Latice padaju dok šećem prašnjavom ulicom. Bajka. Savršena, uređena bajka.
Muk i šum. Krila meko dotaknuše moj hladni obraz. Nebo se rastvara u cijeloj svojoj punoći. Pružam mu ruke. Toplina ispunjava svaki dio mene. Bjelina, rasula je svoje kapi čednosti u grotlu pakla. Razvratno mi ponudila vječni život svjetlosti. Oduzimam život mekim uzdasima. Nebo se pretvara u crvenu buktinju. Opora iluzija pretvara krilato biće nježnosti u gnjiloga demona. Korak. Ili dva. Kaplja krvi pada na moj ogrtač. Spoj zime i ljeta, vjetra i kiše, sunca i mjeseca uzdiše pod moćnom krvi ranjene zvijeri. Prošapućem slađe od svakoga meda, uživajući u spoznaji da ovaj stvor služi meni...Za vječnost.
-"Oh Dariuse...Vratio si se..."
