Vido Bogdanović

30.04.2009., četvrtak

DRUŠTVO

Jedio se moj Marinko ili ne jedio, danas nema priče za dobranoć. Štefi, moj savjetnik za stočarstvo i ja bili smo u ekspediciji u Bitelić pa još nekoliko kilometara dalje makadamom s one strane Peruče pod Dinaru. Umjesto priče za laku noć evo malo slika ……

- 21:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.04.2009., srijeda

IVO MUJO

Obradovala me odluka konavoskog Haesesa o samostalnom izlasku na izbore. Bez obzira koliko se u nekim stvarima ne slago s Ivom Mujom, imponira mi njegova odluka da se stavi na čelo izbornog pothvata. Mogo je tiho grijat fotelju u Ministarstvu turizma i čekat neku neriskantnu priliku za preskočit dalje u resor koji mu odgovara, ali ne, Ivo je kako i priliči pravom Haesesovcu sve stavio na kocku i odlučio u rodnim Konavlima provjerit povjerenje u svoj javni rad. Možda odluka da idu sami na izbore u Konavlima ima korijena u osobnoj netrpeljivosti Luke Korde i Iva Muja. Možda, ali sad to više nije bitno. Ostaje činjenica da je konavoski Haeses jedna od rijetkih organizacija Haesesa koja se nije pred ove izbore ponijela podrepaški već je hrabro samostalno nastupila. Za razliku od brojnih organizacija diljem Hrvatske počev od moje matične gdje su se prijatelj Karlo i kum Ivo s društvom skrili pod Šujine skute, Konavljani su uspjeli na svoju listu privući i nestranačka pojačanja čime su pokazali široku potporu svojoj politici. Što će bit s Haesesom nakon ovih izbora? Ko zna, možda nas čeka sudbina Haespea i Ante Đapića? Politička nevjerodostojnost i prevrtljivost rezultirat će sve tanjom podrškom iz izbora u izbore. Kako objasnit javnosti da je Haeses danas još uvijek politički partner Esdepea u Korčuli iako su prije dva dana predane kandidacijske liste za sljedeće izbore na kojima je Haeses koalicijski partner Hadezeu ???? Štoviše, ista osoba iz Haesesa koja je još uvijek na dužnosti aktualnog zamjenika gradonačelnika Korčule iz redova Esdepea već je kandidat za budućeg zamjenika gradonačelnika iz redova Hadezea. Oprosti mi dragi Joža ali ja ovo ne razumijem! Neću te pitat ništa o Jambu, to ionako niko ne može objasnit. Ako je itkona ovom prostoru sačuvo malo obraza staroga Haesesa onda je to konavoski HSS na čelu s Ivom Mujom. Hoćemo li uspjet raspirit tu žeravu u nekim novim vremenima ostaje za vidjet. S gustom čuvam iskaznicu i značku nadajući se da ovih mojih 15 godina nije bilo uzaludno.

- 17:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.04.2009., utorak

PREDAH

- 11:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.04.2009., nedjelja

NAPOKON

Dobro je, ispala Katja. Znači da stabilno biračko tijelo ne mora pobijedit svaki put!

- 09:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.04.2009., četvrtak

SUMRAK

Danas sam bio na Lopudu, nakon dugo vremena. Nekako mi se večeras ne piše. Evo samo ovoliko recke radi u kalendaru. Da ne bi bila samo recka evo i dvije sličice s mobitela.

- 21:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.04.2009., srijeda

KUHINJA

U ovo predizborno vrijeme treba dobro očistit uši i obrisat oči. Ne bi bilo zgorega i ispuhat nos, svako malo nešto zasmrdi. Sve kako bi se uočili naizgled nevažni detalji koji upućuju na političke aktivnosti izbornih kandidata što bi kasnije moglo rezultirat konkretnim postizbornim djelovanjem. Ovakav izborni zakon, a još više ovako strukturirane političke partije i teritorijalno/ regionalni ustroj države otvara bezbrojne mogućnosti međusobne suradnje u cilju ostvarenja osobnih i skupnih projekata. Danas mi je prišo mladić koji skuplja potpise potpore na službenim obrascima. Nemalo sam se iznenadio kad sam vidio da mladac istovremeno skuplja potpise potpore za Jambovu županijsku i Hadezeovu gradsku opciju (Dubrovačku). Ma koliko se trudili međusobno ignorirat, Jambo i Dube su se našli zajedno već pri skupljanju potpisa. Inače, honorar za potpisima ispunjenu listu iznosi 200 kuna. Nijesam pito je li to s pedeveom ili bez. I sad budi pametan. Istovremeno dok Jambo otvoreno ratuje protiv Hadezea na čelu s Franom Matušićem dotle da je spreman napustit i stranku u koju se upiso prije godinu dana, istovremeno usko surađuje s Hadezeom na čelu s Dubravkom Šuicom. Lobirat će za Šuinu gradsku listu, dok će Šuja je zakon lobirat za Jambovu županijsku listu. To je upravo na tragu onog povijesnog, nije to sukob interesa, to su zajednički interesi. Kad se informacije obrade, činjenice poslože, postaje jasnija Jambova akrobatika s Haesesom. U Metkoviću ide ko Haesesovac, a na županiji ko nezavisni protiv Haesesa koji ide zajedno s Hadezeom, a u Gradu podržava Hadeze koji ide zajedno s Haesesom. Izgubio mi se samo Pero, ili tek prikrio. A volio bi znat koliko je u ovoj samoubilačkoj akrobatici sudjelovo i moj bivši drug Karlo.

- 12:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.04.2009., utorak

MEDITERAN KAKAV JE NEKAD BIO

Jedno od najvećih sanitarnih, a time i civilizacijskih dostignuća staroga Dubrovnika bio je način na koji su tretirali vlastita gomna. Dok su ulice Europskih središta, kulturnih i civilizacijskih metropola, oplakivali otvoreni kanali puni fekalija i otpada, a njihovi stanovnici praznili bokariće kroz prozor, u Dubrovniku je postojala kanalizacija pokrivenih kanala i klončina koja je otpadne i oborinske vode uredno odvodila u more. I tako do prije nekoliko godina. Sedamdesetih prošloga stoljeća napravljen je jedinstveni kanalizacijski kolektorski sustav koji je pokrio područje od Belvedera pa sve do Mokošice. Dubrovnik se dugo dičio kao jedan od rijetkih gradova kolji je imao uređen sustav odvodnje otpadnih voda u more za razliku od brojnih jadranskih gradova gdje su fekalije i sve ostalo slobodno tekle, opet u more. Prije nekoliko godina prikupljena je i kanalizacija iz Grada u crpnu stanicu u Posatu odakle se upumpava u glavni kanalizacijski sustav. Na prvi pogled idilično. Nakon što se pokakimo i potegnemo vodu, govance se skotura do najbliže crpne stanice odakle se brojnim pumpama prepumpa do mehaničkog pročistača u Uvali ispod Petke i napokon ispusti oko milju od obale na više od 100 metara dubine. Big blu! Jednostavno da ne može jednostavnije, tehnologija stara koliko i govanca od čega i potiče prastara uzrečica da se svako gomno samo kotura nizbrdo. I obično fine u more. Nažalost, naša primitivna kanalizacija ima brojne nedostatke upravo zato što je primitivna. Prvi nedostatak je da nas još oko 30% domaćinstava na užem gradskom području nije spojeno na kanalizaciju pa nam se govance nema gdje otkoturat. Drugi nedostatak je da na mnogo mjesta oborinske vode (hrvatski: kiša) prodiru u kanalizaciju pa je brojne snažne pumpe nepotrebno prepumpavaju (i time troše masu kilovata) u more pod Petku umjesto da se oborinske vode najbližom kunetom sliju u more. Poseban problem je Grad gdje gotovo sva kiša fine u crpnu stanicu odakle bude nekoliko puta prepumpavana do Petke umjesto da se iscijedi u Porat. U Gradu postoji još jedan problem, a to je plima. Za visoke vode more napuni propusne kanale i nalije crpnu stanicu pa pumpe neprekidno pumpaju more iz Porta u more ispod Petke. To se inače u školi zovu spojene posude. I sve tako do oseke. Srećom da je struja jeftina, a i pumpe koje izgore prije vremena. Treći problem je vonj. Iako se fekalije slijevaju pokrivenim, zatvorenim cijevima i konalima, na brojnim šahtovima se ventaju. Tako ujutro ako požurite možete na šahtu na dno ulice stić svoje govance koje vas dočeka sladunjavim vonjom sinoćnje večere. Posebna priča su crpne stanice koje sve imaju slobodan odušak. Tako svako jutro, pogotovo ljeti kad fekalije nijesu razrijeđene kišom, imamo pravi festival vonjeva. Kad se prepumpavaju fekalije koje već fermentiraju iz jedne u drugu crpnu stanicu onda primajuća stanica prducne i zavonja svu okolinu. Najpoznatija vonjalica je ona u parku u Gružu baš đe se vezivaju najskuplje jahte. Tako im svako jutro, i ne samo ujutro, burin učini romantičnim. Sto puta mi se dogodilo da me suputnik u autu koso pogleda nakon prolaska pored parka. Ovaj Bogdanović stalno prdi. Kad je bava s dvora, a ne s kraja, onda slatkasti vonj dočeka posjetitelje na mostu od Pila iz crpne stanice u Posatu. Ljeti, kad su sifoni u šahtovima suhi, i pogotovo popodne kad vodokotlići miruju, a kanalizacija se sporo puni i još sporije prazni, sad već poznati vonj dočeka vas baš ispod zvonika. Prije nekoliko godina srećom su uspjeli odventilirat pročistač u Lapadu na vrh Petke pa sad gosti okolnih hotela ne moraju uživat u koktelu svih dubrovačkih prdaca. Ako pitate odgovorne, mudro će vam reć da se tu ništa ne može učinit jer su mirisni plinovi eksplozivni i sustav se ne smije zatvorit. Po toj logici tehnologija stara koliko i same fekalije i dalje će se primjenjivat, jučer u Cavtatu gdje se već domaći i gosti navikavaju na specifični vonj, a sutra u Zatonu gdje je upravo svečano započela izgradnja kanalizacije po istome modelu. Govance nizbrdo do pumpe koja ga prepumpa u sljedeću, pa ona u sljedeću, pa opet u sljedeću i na koncu u more sinje. A usput zavonja cijelu valu. Sve bi to bilo još i razumljivo, da nismo pokondirena zemlja koja ne može dočekat kupit najnoviji mobitel, po mogućnosti Ajfon, najnoviji Audi i Bemve da o suvovima i đipovima i ne govorimo. Kad je kanalizacija u pitanju onda ostajemo tradicionalisti, Mediteran smo kakav je nekad bio. Što bi Venecija bila bolja od nas! Ako tamo mogu uživat u vonju vlastitih govana, što ne bi i mi! Ljudi kojima nije do toga da ih cijeli dan prati vonj prerađene sinoćnje večere izmislili su nešto što se zove vakumska kanalizacija. Potpuno zatvoreni sistem koji tiho pokupi sva govanca bez smrada i galame. Isto ko što pokupi sve otpadne vode na mega kruzerima ili u avionima, razrađena je i dokazana tehnologija koja isto to obavi u cijelim gradovima i naseljima. Uzalud, iako bez dokazivog nedostatka u odnosu na klasičnu, gravitacijsku kanalizaciju, iako dokazana u praksi od Dalekog Istoka preko Europe do Amerika i Afrike, iako jednostavnija za postavljanje i održavanje, iako jeftinija u investiciji i održavanju, naši mudraci ne odustaju od tradicionalne otvorene kanalizacije. Još u vrijeme kad sam bio gradonačelnik nije bilo šanse probit monolitne lobije Hrvatskih voda i lokalnih komunalaca spregnute s brojnim projektantima, nadzorima, izvođačima i isporučiteljima opreme. Moramo li zbog ljudske gluposti ili puke provizije još godinama uživat u vlastitom smradu?

- 22:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.04.2009., ponedjeljak

ZABRANJENO ODLAGANJE ŠUTE I OTPADA

Danas sam nešto poslom sa Štefijem bio na Srđu i Bosanci. Već na usponu s magistrale primijetili smo da je na samom vrhu vododerine poznate kao Zlatni potok nasuto i poravnato desetke i desetke, možda i stotine kubika iskopa i građevinskog otpada (hrvatski= šuta). Ko da je neko nasuo podlogu za vidikovac. Kako nas je put vodio uzbrdo prema Srđu, odmah nakon Bosanke negdje iza omirina na početku streljane dočekala nas je tabla Zabranjeno odlaganje šute i otpada i oko nje kubici i kubici iskopa i građevinskog otpada. Dalje uzbrdo, negdje kod depozita dočekala nas je još jedna tabla Zabranjeno odlaganje šute i otpada i novi kubici iskopa i građevinskog otpada. Moram priznat da smo ostali zbunjeni. Nije nam bilo jasno jesu li to bez polaganja kamena temeljca započeli radovi na uređenju sportskog golf parka nasipanjem i ravnanjem terena ili šoferi kamiona jednostavno ne znaju čitat postavljene table. Onda nam je sinulo. Table su samo na hrvatskom. Sigurno su neki bezobrazni stranci krivo razumjeli jednojezične table i istresli svoj šut. Stoga treba što hitnije postavit višejezične table kako bi spriječili devastaciju visoravni na Bosanci. Osim ako to uistinu nisu počeci izgradnje golf igrališta?

- 21:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.04.2009., nedjelja

ŠORPAS

Puni su nam dani kruzera (cruiser od cruise = krstarenje ili krstariti). Toliko da smo se navikli na tu englesku riječ koja bi na hrvatskom zvučala krstaš ili ako je vojni brod onda krstarica. Još se nekako i upotrebljava naziv brod za krstarenje što je izgleda nepraktično pa smo svi ostali na kruzeru. Svaki dan se srećemo s kruzerima, bilo da ih vidimo ili čujemo u portu ili ispod Lokruma, ili da čekamo u koloni iza autobusa punih posjetitelja s kruzera ili se po Gradu s njima guramo. Ako se dogodi da neki dan nema niti jednoga kruzera u Portu ili pod Gradom onda ćemo ih sigurno nać u novinama ili na radiju. Za nama su godišta kad smo u poslijeratnoj turističkoj suši prizivali što veći broj krstaša i krstarica pa i nosača aviona i podmornica. Prvi značajniji poticaj poslijeratnom oživljavanju turizma bili su upravo sve brojniji pomorski posjetitelji. Grad je nekako, ma koliko ga nastojali povlašit, okrenut moru i more ga nikad ne izda. Kad god smo u nevolji prvo pomogne. Tako su za vrijeme i nakon rata Atlantska i brojni pomorci na drugim kompanijama svojom zaradom pomogli da potpuno ne bankrotiramo, pa su onda brojni posjetitelji s vojnih brodova i krstaša pomogli oživljavanje turizma. Sad kad smo malo, ali samo malo, stali na klimave turističke noge vojne brodove ne prizivamo, a i kruzera bi se najrađe riješili. Kako ne valja bit bahat pokazo nam je početak ove recesijske turističke sezone. Opet su krstaši i njihovi putnici dobro došli pa Dubrovnik za razliku od drugih hrvatskih turističkih centara ima sliku dobro posjećenog grada, barem po danu. Dok nam opet ne krene. Bez obzira koliko nam kruzeri i njihovi putnici išli na nerve volimo se hvalit stalno rastućim brojevima, toliko dolazaka, toliko posjetitelja, toliko veliki brodovi. Vrlo često se čujemo ili pročitamo podatak da je u Dubrovnik uplovio taj i taj brod s recimo 2000 putnika i 900 članova posade. Putnike uglavnom ne možemo izbjeć. Ali gdje nestanu te posade? Nit ih se vidi nit ih se čuje. Danas u nedjelju dvije je tisuće članova posade na krstašima koji su takli Dubrovnik. Ko su, što su i gdje su? Za brojna hrvatska turistička mjesta bio bi veliki uspjeh dovest dvije tisuće posjetitelja u jednom danu. I sigurno bi se dobro potrudili prihvatiti ih, ugostit i na tome zaradit. Čini se da nama u Gradu to ne treba, puna nam je pipa i putnika, a kamo li još i posada. Ili razlozi leže negdje drugdje? Više od polovice, a dobro upućeni kažu više i od 70%, članova posada potječe iz zemalja za koje je potrebna ulazna viza u RH. Da bi ti pomorci mogli izać na kraj moraju imat vizu, ali ne pravu, punu vizu, nego nešto što pomorci zovu šorpas (od shore pass). Taj komad papira košta 120 kuna ili oko 16 € ili oko 22 dolara za svaki dolazak u porat. Neke kompanije to plaćaju svojoj posadi dok druge ne pa pomorci koji bi htjeli izać na tvrdo to plate iz svog špaga. Reći ćete pa što? Pa ništa! Mi smo jedina mediteranska krštena zemlja u kojoj se to naplaćuje, eto što! Što više, iako smo nesposobni organizirat i pružit i naplatit punu uslugu prijevoza putnika sa sidra do kopna i u Gradu i u Gružu, i za posade na tenderima naplaćujemo šorpas ukoliko su iz zemlje za koju moraju imat vizu. Državne ćate birokrate će nam objasnit da tako mora bit, da se tako uprihoduje toliko i toliko solada (šorpas je lani bio 20 kuna, a ove godine 120!), i još puno bla bla razloga. Ako se gleda s njihove činovničke strane možda imaju i pravo. Ali ako znamo da živimo i radimo u poslovno vrlo nestabilnim vremenima gdje država investira skoro 200 milijuna kuna u turističku propagandu, gdje tvrdimo da se borimo za svakoga gosta onda je zbilja smiješno da smo se čak i propisima uprli bit negostoljubiva zemlja! Pa čak i diskriminirajuća. Tako će konobar s juga Italije jednostavno išetat do Konzuma u Gružu, a njegov kolega konobar s Filipina s istoga broda da bi prošeto do istog tog Konzuma morat platit ulaznicu (izlaznicu) od 22 dolara. Kad netko radi 12 ili 14 sati dnevno za 800, 900 dolara na mjesec onda zbilja mora bit dobro lud pa platit 22 dolara za izać vanka popit pivu. A dan prije u Italiji, ili dan poslije u Grčkoj bez problema i bez šorpasa slobodno idu na kraj. Zašto? Zato jer su pomorci. I za pomorce svugdje u svijetu važe drugačija pravila nego za ostale posjetitelje. Mi u Hrvatskoj, a pogotovo mi u Dubrovniku bi to trebali znati, jer veliki broj nas Dubrovčana je izlazio na kraj u gradovima i državama kao pomorci u vremenima kad ostali posjetitelji iz one države nisu bili baš dobrodošli. Osim puke gostoljubivosti kojom se toliko volimo ne baš utemeljeno hvalit, omogućavanje jednostavnog izlaska na kopno brojnim članovima posada donijelo bi i određene poslovne efekte u lučkim i poslovnim dijelovima grada. Posade nisu baš nabrijane na muzeje, panorame i turističke izlete. Neće činit gužvu po Gradu. Dovoljne su im obične, nama na kraju svakodnevne, ljudske radosti. Protegnut noge, malo šopinga, marenda, koja piva i nase na brod, uskoro će partenca. I ugodna uspomena na gostoljubiv grad i gostoljubiv narod. Do sljedećeg ticanja.

- 12:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.04.2009., subota

POREZ NA ŠTO?

Amo mi nase na promet, to nam nekako više leži. Jeste li vi čuli da Grad naplaćiva oko 100.000 kuna za svako parkirališno mjesto od investitora koji dovoljan broj parkirališnih mjesta ne može ostvarit na svojoj parceli? Inače nema građevinske dozvole. Je li iko zna u što se trošu ti soldi, koliko je solada do sad skupljeno s tega osnova te što je od tih solada izgrađeno? Navodno se soldi naplaćivaju da bi Grad tim soldima osiguro, valjda izgradio parkirališna mjesta za onoga ko ih ne može zbit na svoju parcelu. E pa kad Grad izgradi takva parkirališna mjesta, čija su to parkirališna mjesta? Od Grada ili od investitora? Mora li investitor koji je uredno platio par stotina tisuća kuna poreza na parking kad bude parkiro na mjesta koja će Grad izgradit od njegovih solda i dalje plaćat parking ili je onih par sto kuna bio avansirani paušal? Uostalom, ako kuću ili stan gradi neko ko nema auto i nema namjeru kupit i vozit auto, što će mu parking? Što ako neko gradi ili nadograđuje kuću, recimo na Konalu, gdje ne može prić s autom, a ima dovoljno prostora za koliko god hoćeš parkinga? Mora li i on plaćat porez na parking? Recimo ja živim u Gružu, na obali. Iza kuće je veliki đardin u koji ne mogu uć s autom. Svaki put kad imam nešto dovest ili odvest moram sa 4 žmigavca učinit prekršaj ili to obavit uvečer iza devet ura. Čini mi se da me svi šoferi od Libertasa spominju. I jedva čekam da se napokon izgradi ta garaža u Radeljevića kako bi imo đe ostavit auto i za to platit, pa pješke do doma oko dvjestotinjak metara. Što bi ja imo od toga da smo platili par sto tisuća kuna poreza na parking? Ništa! Opet bi parkiro u graraži u Radeljevića i to uredno plaćo. Čemu onda naplaćivat taj porez na parking? Onaj ko nema osigurano parkirališno mjesto na svojoj parceli auto će ostavljat tamo gdje se to smije i za to plaćat ako treba plaćat ili ne plaćat ako to ne treba. Ako ostavi auto tamo gdje se ne smije ili ne plati parking, onda će dobit kaznu. Može li bit jednostavnije? A što ćemo onda s porezom na parking? Ili je to možda porez na budale?

- 00:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.04.2009., petak

RECIKLAŽA

- 19:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.04.2009., srijeda

OSTAVKA

Kad se na primjer razbolimo, bez obzira koliko ozbiljno, potražimo pomoć najboljeg nam dostupnog liječnika. Ostavimo se bolesti, nemojmo prizivat vraga. Nego recimo kad bi trebali učinit nove zube, ili izravnat nos, preoblikovat grudi, sigurno ćemo se obratit najboljem dostupnom specijalisti. Sigurno se nećemo obratit liječniku opće prakse, ili travaru. Dobro, možda neki i hoće. Zajednicu je zahvatila ozbiljna kriza, bez obzira koliko to neki ne žele priznati. Kriza je posebno pojačana ukupnim stanjem u svjetskom gospodarstvu i financijama. Ako već ne želimo priznat da nam je društvo ozbiljno bolesno, amo bit optimisti pa reć da bi neke stvari trebalo korigirat, uredit kako bi što lakše prebrodili ovo recesijsko razdoblje. Složni smo u stavu da je turizam jedna od glavnih gospodarskih poluga koja bi trebala pomoći ublažavanju krize. Ukoliko jest tako, a zasigurno jest, onda bi iole ozbiljna zajednica za zapovjednika akcije "turizmom protiv krize" zasigurno postavila najsposobnijeg zapovjednika. Ili da se vratimo medicini, za ozdravljenje organizma ili značajniju tjelesnu, a time i duhovnu korekturu zasigurno bi se obratili najboljem specijalistu. Što čini naša Vlada? Na čelo za Hrvatsku vrlo važnog resora postavlja političara opće prakse. Štoviše, cijeli rukovodni tim ministarstva je "opće prakse". Hrvatski turizam u stanju kakvom je bio prije godinu dana, stanju koje je zahtijevalo ozbiljne korekture i reforme, već tad je trebao najboljeg dostupnog specijalistu. Sad kad je svjetska epidemija zahvatila i naš nedovoljno imun turistički organizam trebamo ne najboljeg specijalistu već najbolji konzilij. I što čini naša vlada? Ako je sudit po predsjedniku i njegovom koalicijskom partneru, ministrovom stranačkom šefu – zeza se s novinarima. Ili umjesto najboljeg specijaliste priprema tim patologa? Ministar Bajs je navodno ponudio ostavku. Uvažavajući stav da se radi o razmjerno uspješnom političaru na regionalnoj razini i saborskom zastupniku, postavlja se opravdano pitanje zašto se uopće prihvatio resora o kojemu pojma nema? Ako je on već brzopleto uletio u krivi resor, zašto je njegov stranački šef (a i moj) uopće predložio Bajsa za nešto što je znao da ovaj pojma nema? Pa ako su se njih dva zaletila misleći da se tamo tek radi o nekakvom cimer fraj resoru, jer objektivno ni jedan, ni drugi o tome pojma nemaju, zašto je mandatar prihvatio nesuvisao kadrovski prijedlog koalicijskog partnera? I na kraju, ako je jedan uski krug ljudi opijen strašću za nastavljanjem, odnosno osvajanjem vlasti previdio činjenicu da strateški zrakoplov koji ima nekih tehničkih problema dava u ruke čovjeku koji se rijetko vozio avionom, da i ne govorimo o upravljanju, što je činio visoki saziv Sabora koji je takav kadrovski izbor potvrdio?? Nikad nećemo saznat motive prvog, drugog, trećeg i svih njih zajedno, ali očito se radi o nedostatku zdravog razuma i dobrih namjera. I cukar na kraju! Ako je uvjeren da mu Vlada minira spasonosni akcijski plan, ili ako je konačno shvatio da je turizam u svojoj kompleksnosti nešto čemu baš i nije vičan, zašto ministar nije dao ostavku već je samo ponudio? Možda je još mogo uskočit u lokalni izborni vlak i vratit se poslu koji je izgleda dobro radio.

- 22:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.04.2009., utorak

BAŠTINA

Kad sam vidio post na blogu Salvavanje tirintina od 24. ožujka sjetio sam se izleta u Grad neđe između Božića i Nove godine. Dok sam čeko ispred Dvora da Tilda u Županiji osvoji MaksMaru u akciji, pogled mi je zapeo za vizuru Sponze i padina Srđa, nekad slavne Dubrave. Dubova više nema, njih smo prežalili. Zamijenili su ih divlji borovi pa je za očekivat da će i Grad promijenit ime u Borik. Ali, nijesu mi za oko zapeli borovi, nego, enološko gastronomski rečeno, oduševila me sljubljenost arhitekture i urbanizma nas suvremenih neimara sa zadanom potkom starih dubrovačkih graditelja. Često se pitamo jesmo li dostojni baštinici naslijeđenog perfekcionizma? Ne znam, ovo je mali prilog razmišljanju.

- 01:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.04.2009., ponedjeljak

STABILNO BIRAČKO TIJELO

Katja Kušec me podsjeća na Hadeze. Premoćno najlošije pjeva, dere se i distonava, i uporno prolazi. To se u politici zove stabilno biračko tijelo. Ko što je Hadeze upropastio koncenzualnu ideju o samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj, tako i Katjino biračko tijelo uporno upropaštava dobru televizijsku zabavu. Neće valjda još i pobijedit?

- 08:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.04.2009., nedjelja

SRETAN USKRS

- 08:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.04.2009., petak

KONAVLJANIN

Opet sam obružo dan. Nekako mi promakne pa se uz postove stvore mali forumi. Iz svega proizlazi da je promet u Gradu pitanje svih pitanja. Ne bi sa baš složio, ali što je tu je, to očito ljude žulja. Komentator pod imenom konavljanin sažeo je problem u jednu rečenicu i gotovo dao rješenje. Svi mi, iako dobronamjerni, griješimo na isti način u našim prijedlozima. Pokušavamo ad hok rješenjima riješit problem koji nije problem u detaljima nego u koncepciji koje nema. Dubrovčani bi prvo trebali odlučit kakav Dubrovnik, prometno, hoće i onda tražit način ostvarenja takovog Dubrovnika, prometno. Mi se još uvijek nismo odlučili hoćemo li intenzivirat automobilski promet u Gradu ili ćemo ga smirivat? Što je alternativa individualnom (automobilskom) prometu – autobus, trolejbus, tramvaj, ukopani tramvaj????? Hoćemo li u Gradu širit pješačke zone i zone smirenog prometa ili ćemo dopustit do svake korte dostup automobilima? Mi jednostavno imamo problem definiranja vlastitih želja i onda očekujemo da stručnjaci riješu naše probleme. Temeljem čega?? Spoznaja da nam je promet u kolapsu nije dovoljan input za bilo kakvu studiju koja bi donijela zadovoljavajuće i većini prihvatljivo rješenje(a). Može se dogodit da stručnjaci pogodu naše želje, ali to je malo vjerovatno. Najbolji primjer je nedavna odluka o kontroli parkiranja na području oko Grada koja je proizvela buru nekonstruktivnih reakcija koje su se svele uglavnom na osudu gradske uprave koja navodno nastoji ugurat aute u garažu čime bi navodno popravili poslovanje mlade firme. Ostavimo sad postrani kontroverznu odluku. Ona je nešto što bi trebalo doć na kraju. Prvo bi se trebali dogovorit kakav cestovni promet hoćemo na području od Boninova i Iliine glavice na zapadu i Orsule na istoku??? Svi znamo kako izgledaju ulice na tom području, svi znamo da se te ulice ne mogu širit (osim budala koji najavljuju dvosmjernu Zagrebačku), svi znamo koliko ima parkirališnih mjesta na tome području – i što sad ????? Hoćemo li dozvolit promet tim ulicama koliko god ga ima ili ćemo ga ograničavat? Hoćemo li dozvolit parkiranje po principu ko prvi njemu djevojka pa što bude? Hoćemo li postavit još mali milijun stupića, lanaca i rampa tako da ne mogu prolazit ni planinari, a kamo li invalidi i bebe u kolicima? Evo vam jedan mali, majušni primjer. Ljeti, u ulici Vlaha Bukovca, slijepa ulica u Sv. Jakovu od Argentine pa do Belvedera, odma od Argentine s donje strane parkira se nekoliko desetaka auta raznih registracija, uglavnom DU. Time potpuno zatvore jedan smjer i tako uske dvosmjerne ulice! "Slobodna" traka ostaje preuska za interventna vozila kao što su vatrogasci. Pa valjda se ništa neće upalit, nijesmo toliko pegulani. To je samo jedan primjer, isto je i u Zlatnom potoku, Bruna Bušića, Don Frana Bulića itd. Ili ćemo to područje proglasit zonom smirenog ili ograničenog prometa? Svakome ko ne živi na tome području na neki od u svijetu dokazanih načina dat do znanja da nije svojim autom dobrodošo u zonu oko Grada. Obogatit i unaprijedit javni prijevoz putnika cirkularnim taksijima, manjim autobusima uz već postojeće taksije i autobuse. Priznat ću da sam cijelo vrijeme svog mandata razmišljo o pilot pokušaju naplate ulaska automobilom u ovu zonu u cilju obeshrabrivanja ljudi da svojim autom idu u Grad ili pokraj Grada. Evo otvorio sam ombrelu, možete počet pljuvat. Još ću nešto priznat, uopće nisam razmišljo o jednoj katastrofalnoj posljedici, mogućoj. Koliko bi pokušaj ograničenja pristupa Gradu automobilima doprinio umrtvljenju Grada??? Izgleda da bi, barem u prijelaznom razdoblju što bi kasnije teško bilo popravit. Nedavna odluka gradske uprave kojom pokušava regulirat promet ima jednu ozbiljnu grešku, barem po mom mišljenju. Ili možda dvije! Prva je da zabrane neće proizvest zadovoljavajući učinak. Najlakše je nešto zabranit, ali to nije rješenje. Umjesto zabrane parkiranja u zonama bolje bi bilo uvest destimulirajuće visoku cijenu parkiranja. Tako nitko ne bi mogao reć da mu je nešto zabranjeno, odnosno da mu je negdje zabranjeno pristupit, a istovremeno bi mnogi dva puta promislili oće li ić autom i skupo platit parkiranje ili rađe uzet taksi ili se ukrcat u autobus. Druga greška je diskriminacija sugrađana koji žive u drugim dijelovima grada. Zašto bi moj prijatelj poviše Grada mogo imat vazda slobodan parking za par sto kuna, a mi koji stojimo u Lapadu, Gružu ili Mokošici stalno igrat parking rulet? Režimi mogu bit različiti, ali načela za sve stanovnike naselja Dubrovnik moraju bit ista. Inače nije pravično. Moj stav je da Dubrovnik, ovdje prvenstveno mislim na naselje od Kantafiga do Orsule, treba sustavno vraćat pješacima, polako smirivat promet, supstituirat individualni promet javnim kroz destimulaciju osobnog korištenja automobila, odnosno stimulaciju korištenja javnog prijevoza. Stvoriti sve preduvjete da auto posjetitelji Dubrovnika svoje automobile mogu ostaviti na rubovima naselja. Jasno sve ovo uz smanjenje urbanog opterećenja i očuvanje današnjih prometnih površina uz njihovo proširenje gdje god je to moguće. Sljedeća faza bi bila postepeno uklanjanje i javnog prijevoza s javnih prometnih površina i njegovo spuštanje pod zemlju isto kao i ukupnog prometa u mirovanju. Time bi se dobile još šire javne površine za pješake. Utopija? Možda to tako izgleda danas iz ovog konfuznog stanja, ali u Evropi postoje brojni primjeri velikih i malih urbanih sredina gdje NE POSTOJE parkirani automobili na otvorenim površinama. Jednostavno, svi su negdje sklonjeni i to moraju platit. Možda je jednom potrebno konačno razjasnit da NITKO nije obvezan nekome besplatno osigurat parkirno mjesto za njegov automobil, pogotovo ne za dugotrajno, stalno parkiranje. Tvrdnje da plaćanjem cestarine ostvarujemo pravo na besplatno parkiranje nemaju nikakve veze. Kao i za svaku drugu stvar koju želimo držati, kraće ili dulje, na tuđoj nekretnini tako i za automobil, koji nije ništa drugo nego stvar, moramo platit dogovorenu ili nametnutu naknadu. O tome jesmo li se dogovorili o visini naknade, odnosno jesmo li spremni prihvatiti nametnutu visinu naknade ovisi hoćemo li negdje moć ostaviti svoju stvar, odnosno parkirat automobil. Ako nećemo, onda možemo auto držat negdje ili u nekoga gdje nam je prihvatljiva visina naknade ili ga jednostavno ne koristit, odnosno ne imat. Smireni, ograničeni ili liberalni promet? Nemam dvojbi, moj izbor je smireni i ograničeni. Zašto? Iz jednostavnog razloga, smireni i ograničeni promet omogućava funkcioniranje Grada u tradiciji življenja na ovom području uz zadržavanje pune funkcionalnosti, moderno rečeno "održivo življenje", liberalizacija prometa znači intenziviranje koje neminovno vodi u svakovrsno zagušenje, prvenstveno ekološko i funkcionalno. Intenziviranjem prometa brzo ćemo doći u točku kad će Grad stati, odnosno prestat funkcionirat, odnosno umrijet. Sve ovo je već viđeno i isprobano na brojnim primjerima u svijetu. Mi imamo problem što smo pomaknuti u fazi u odnosu na zapad pa tako sad živimo oduševljenje oslobođenja kroz vlastite automobile na način kako je to svijet doživljavao prije trideset, četrdeset, a negdje i više godina. Svijet, nakon što se nauživao nove slobode kretanja omogućene SVOJIM automobilom pomalo poteže kočnicu i stavlja stvari na svoje mjesto. Nadam se da ćemo i mi na vrijeme shvatit što nam je činit. Uostalom, mislim da Konavljanin ima pravo!

- 21:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.04.2009., srijeda

ZELENI VALOVI

Mi koji svakodnevno vozimo Gružem, i po nekoliko puta na dan, svjesni smo da nešto nije u redu sa zelenim valom. Iako bučno najavljivan i masno plaćen, vozači svjedoče da im se često palu crvena, a ne zelena svjetla pri nailasku na sljedeći semafor. Bilo tko iole tehnički obrazovan teoretski će lako dokazat da je zeleni val moguć i u dvosmjernoj ulici, i to za oba smjera. U čemu je onda problem? Meni se čini da su se pomiješale kruške i jabuke budući na pravcu od Iliine glavice do Solske baze na trasi pokrivenoj zelenim valom imamo nekoliko križanja različitog režima. Nazorova ulica je dvosmjerna, onda je Vukovarska jednosmjerna pa obale Stjepana Radića i Ivana Pavla II opet dvosmjerne. Semafori su opremljeni tipkalima za pješake koji su izvan funkcije. Pritisko, ne pritisko isto ti se piše. Operater često semafore na vrh Nazorove i ispod Zavoda za zapošljavanje prebaci na trepereće žuto. Kolone zbog usporenog prometa posebno se stvaraju negdje od bazena prema Kantafigu i od Doma zdravlja preko Splitskog puta do Iliine glavice. Kolone na oba ta smjera su uglavnom od automobila koji napuštaju grad. I očito im postojeća svjetlosna regulacija usporava kretanje umjesto da ga olakšava i ubrzava. Postavlja se pitanje čemu tolika investicija leži mrtva, odnosno stvara veće poteškoće nego da je nema? Amo bit malo lukavi i zločesti. Ako je već nemoguće ili vrlo složeno i teško uskladit semafore da ostvarimo zeleni val u oba smjera, amo provat ostvarit zelene valove barem u izlaznim pravcima kako bi omogućili automobilima da što brže napuste uže središte grada i time barem dijelom rasteretili kolabirajući cestovni promet. A ulazne automobile kako zapadne, bolje i da ostanu izvan grada. Budući već postoji kompletna infrastruktura s kabliranim semaforima ne bi bio nikakav problem zaduženo računalo programirat tako da su recimo semafori od Tommya do Solske baze usklađeni da zeleni val funkcionira za vožnju prema zapadu. Isto tako bi semafore od Splitskog puta do Iliine glavice trebalo programirat da se ostvari zeleni val prema istoku. Potrebno bi bilo stavit u funkciju i tipkala za pješake tako da pješački semafori nepotrebno ne zaustavljaju kolonu ukoliko nema pješaka zainteresiranih za prolaz. Postavljanje induktivne petlje u asfalt na placi ko što je to na drugim velikim križanjima spriječilo bi nepotrebno zaustavljanje kolone ukoliko nema automobila na izlazu s place. I je li ovo bilo teško?

- 14:37 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.04.2009., utorak

DUBROVAČKI POUČAK

Uistinu bi trebalo bit zločest i ne sjetit se da je Dubravka Šuica oštro stala u obranu prava trgovina na rad nedjeljom, valjda posebno misleći na dubrovačke. Ne mogu se sad sjetit kako je glasala, ali to sad nije ni važno. Isto tako bi trebalo bit zločest pa ne dopustit trgovcima pravo na građanski neposluh. Dapače, možda je to najbolji put dokazivanja potpune apsurdnosti zakona koji zabranjuje trgovinama rad nedjeljom. No postavlja se pitanje, može li aktualna gradonačelnica i saborska zastupnica vladajuće stranke sebi dopustit građanski neposluh. Reći ćete, a ko joj brani? Jes, ali onda građanski neposluh nema smisla. Ako je akcija građanskog neposluha podržana od utjecajne političke osobe na vlasti onda to vodi u apsurd i ilustraciju nefunkcioniranja, ili čak nepostojanja sistema. Ili je to možda tek jeftini populizam? Razumnim ljudima je od početka bilo jasno da je taj zakon prizemna politička trgovina sa sindikatima i Crkvom. Daleko bi nas odvele argumentacije, postavimo jednostavno pitanje, zašto bi uopće nedjeljom radile ostale uslužne djelatnosti?? Reakcija premijera Sanadera na najbolji način pokazuje svu bijedu naše vlasti, kao ne može se tek tako mijenjat nedavno donesen zakon. Valjda ga treba još provjerit u praksi? A valjda su trebali Vlada kao predlagatelj i Sabor kao donositelj znalački simulirat moguće posljedice predloženog/donesenog zakona i tek ga onda donijet i pustit u život. E kad bi oni bili sposobni tako komplicirani problem simulirat, uostalom, što to znači "simulirat"?? Zato na koncu ostaje građanski neposluh. Ajde trgovci, slijedite "Dubrovački poučak" pa jednu od sljedećih nedjelja svi otvorite butige, uskoro su izbori, nitko vas neće kaznit. A mogo bi i Ivo do izbora promijenit zakon. Što će reć Crkva? Valjda ništa, nema tome dugo da su tvrdili i da je Zemlja ravna i da se sunce oko nas okreće. Neće svoga Iva na lomaču.

- 15:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.04.2009., nedjelja

STARINE

Prošlo je više od tri godine kako nezavršen stoji kapitalni projekt očuvanja kulturne baštine još od vremena koalicije Šuica – Vičan. Kako po Gružu pričaju da se komad ogradnog zida ljetnikovca Gradi nagnuo još davnih dvadesetih prošlog stoljeća i tako nagnut mirno stojo osamdesetak godina nikome nije jasno čemu služi ova instalacija od drvene građe kasnije još obučene u građevinarsku mrežu, te ako već ima panut zašto se taj dio zida lijepo ne razgradi pa restaurira po zanatu. Čini se da nikome nije jasno do kad ova instalacija ima stat i nabacivat nesretne prolaznike bezobraznim šoferima koji ih za kiše okupaju na desetke. Možda bi neka nova gradska vlast umjela prekinut ovaj kontinuitet skrbi za prolaznike i baštinu te popravit mir i uklonit drvenu ogradu koja je u međuvremenu i sama postala starina?

- 22:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.04.2009., subota

NATO

NATO priča je dobro došla da uljepša tmurne buđetsko rebalansirane dane, a i da podigne nacionalni ego nakon što su Slovenci popušili svoju inicijativu za blokadu našeg ulaska u famozni obrambeni savez. Kako je tako je, sila Boga ne moli, tu si đe si i nema puno koristi nervat se zbog osobnog neslaganja s nacionalnim strateškim potezima koji su u biti denacionalizirajući. Naš premjer ko papagaj svaki put kad govori o Natou mudro nas pouči da ne bi doživjeli ono što smo proživjeli da je Hrvatska 1991. bila u Natou. Bez obzira na Ivov doktorat i spin vještine moro bi znat, i znat da mi znamo, da Hrvatska nikako nije mogla bit u Natou 1991. budući smo još uvijek bili dio Jugoslavije. E da je Jugoslavija tad bila u Natou onda bi mi, tj. Hrvatska, još uvijek bili u Jugoslaviji. Osim toga, da je Hrvatska bila u Natou, bilo ko dio Jugoslavije ili samostalna, itendant Ivo sigurno ne bi mogo provodit oslobodilački rat u Splitskom teatru. Na koncu konaca, i 1990. i 1991. i 1992. Nato je postojo i bio vrlo živahan, i nitko mu nije branio da počupana balkanska plemena uhvati za uši i stavi gdje im je mjesto. Ne, oni su svjesno, strateški i taktički, pustili da se pošoramo, porušimo, popalimo, pokoljemo, posilujemo, i kad smo stigli do kakvog takvog ishoda, cemetirali su stanje uz neke manje korekcije ko što je intervencija u Srbiji i na Kosovu. Jesmo li trebali ulazit u Nato sad je suvišno raspravljat, nitko nas i tako više iz toga ne može izvadit. Dok smo skupljali potpise zahtijevajući referendum o našem ulasku u Nato, jedan stariji čovjek na placi u Gružu je komentirao, zaludu Bogdanoviću skupljaš potpise, nećeš nas vratit u Jugoslaviju! Za zemlju takvih budala možda je i bolje da smo neđe pa taman i u Natou.

- 09:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.04.2009., četvrtak

FIKŠN

Dodijale su mi ove svakodnevne teme što bi rekli iz života. Zaželio sam se malo fikšna. Neki mali grad zaboravio sam mu ime na rubu smiješne države upo u probleme financijske. I njega dohvatila recesija pa kriza. Došo prvi od mjeseca i treba spravit solde za plaće. A kasa prazna. Zamislila se vlast gradska đe nać novce i sjetili se najmoćnije, a skoro i jedine kompanije u gradu. Jer to je neki mali grad na rubu države. Dobar dan, dobar dan. Kako ste? Dobro smo, a vi? Pa ne baš najbolje, nemamo solada za podijelit plaće. E? Bili nam vi mogli pomoć? Mogli bi pozajimat samo mi nijesmo banka, a i vi se ne smijete zaduživat bez da vam odobri ministar. Pa možemo li nać kakvoga načina? Pa možda bi i mogli. A kako? Pa recimo da vam platimo štogoć unaprijed, kakvu komunalnu ili tako što. Bravo, to je baš pametno. Eto baš smo u vas podnijeli zahtjev za lokacijsku za novu poslovnu zgradu pa ako se to ubrza mi bi vam mogli platit komunalni doprinos. Ma nema problema, lako ćemo to. Nego da ne čekamo bi li vi nama mogli prebacit ovijeh par milijuna kako bi podijelili plaće? Moram viđet s financijskim pa ćemo se javit. Adio. Adio. ………. Halo. Halo! Ima li što nova? Sve po starome. Ne mislim to nego što kaže financijski? A, financijski kaže da nema problema. Trebate nam samo obračunat doprinos i poslat rješenje pa ćemo vam uplatit. Valjda će do tad bit gotova i lokacijska. Ma baš ste zlatni. Evo mi šaljemo rješenje, a i lokacijska će bit gotova za dan, dva. Bravo neka. Adio. Adio. ………………………………………… Halo. Recite. Htjeli smo zahvalit, soldi su stigli i plaće podijeljene. Baš vam hvala. Ma nema na čemu, to nas je i tako tokalo. Ako neće pomoć svoj svomu, ko će drugi. Bome, dakako. Nego, nema još lokacijske kako smo se nadali. Ma kako nema, osobno je naređeno da se to ima odma riješit. Evo provjerit ću pa ću se javit. Adio. Adio. …………………………………………. Halo. Halo. Jesu li to dozvole? Jesu! Pa što se sad oteže s lokacijskom ako je sve dogovoreno? Ima jedan problem. Kakav sad problem? Pa problem je da ne možemo izdat lokacijsku dok se ne donese detaljni plan. Kakav sad detaljni plan, niko nije spominjo detaljni plan kad smo dijelili plaće! Niko nas nije ni pito. Pa što ćemo sad? Ništa, moramo čekat detaljni plan. A mislite li vi dobit plaće sljedeći mjesec? Nadamo se. E pa onda nemojte zajebavat s tom lokacijskom nego riješite kako znate i umijete. Trass! …………………………….. Halo. Halo. Evo me ponovo. Recite. Ma nešto se zakompliciralo s nekakvim prokletim detaljnim planom, ali ćemo to riješit za dan, dva. Dobro. Neće bit nikakvih problema s lokacijskom. Nadamo se. Adio vam pa se čujemo s prvoga. Adio. Tišina je zavladala u malom gradu zaboravio sam mu ime na rubu države. Za nama je prvi, za nekoliko dana će lokacijska, a valjda i plaća.

- 13:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.04.2009., srijeda

FACA

Moram priznat da je pisanje bloga prilično opasna rabota. Otvoriš Internet, tamo neki tvoj tekst i potpis, ne daj Bože i slika, ljudi čitaju, neki komentiraju, neki te čak i hvale. Odjednom se osjetiš važan. Posto si faca. Razumiješ se u sve, dijeliš deke. Pomalo gubiš tlo pod nogama, ljude gledaš odozgo, ko nekakav profesur ili pop s oltara. Ne, ne, ustvari si najsličniji političarima. A to i nije baš neki komplimenat.

- 14:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #