Marketing
NATO
NATO priča je dobro došla da uljepša tmurne buđetsko rebalansirane dane, a i da podigne nacionalni ego nakon što su Slovenci popušili svoju inicijativu za blokadu našeg ulaska u famozni obrambeni savez.
Kako je tako je, sila Boga ne moli, tu si đe si i nema puno koristi nervat se zbog osobnog neslaganja s nacionalnim strateškim potezima koji su u biti denacionalizirajući.
Naš premjer ko papagaj svaki put kad govori o Natou mudro nas pouči da ne bi doživjeli ono što smo proživjeli da je Hrvatska 1991. bila u Natou. Bez obzira na Ivov doktorat i spin vještine moro bi znat, i znat da mi znamo, da Hrvatska nikako nije mogla bit u Natou 1991. budući smo još uvijek bili dio Jugoslavije. E da je Jugoslavija tad bila u Natou onda bi mi, tj. Hrvatska, još uvijek bili u Jugoslaviji. Osim toga, da je Hrvatska bila u Natou, bilo ko dio Jugoslavije ili samostalna, itendant Ivo sigurno ne bi mogo provodit oslobodilački rat u Splitskom teatru. Na koncu konaca, i 1990. i 1991. i 1992. Nato je postojo i bio vrlo živahan, i nitko mu nije branio da počupana balkanska plemena uhvati za uši i stavi gdje im je mjesto. Ne, oni su svjesno, strateški i taktički, pustili da se pošoramo, porušimo, popalimo, pokoljemo, posilujemo, i kad smo stigli do kakvog takvog ishoda, cemetirali su stanje uz neke manje korekcije ko što je intervencija u Srbiji i na Kosovu.
Jesmo li trebali ulazit u Nato sad je suvišno raspravljat, nitko nas i tako više iz toga ne može izvadit. Dok smo skupljali potpise zahtijevajući referendum o našem ulasku u Nato, jedan stariji čovjek na placi u Gružu je komentirao, zaludu Bogdanoviću skupljaš potpise, nećeš nas vratit u Jugoslaviju! Za zemlju takvih budala možda je i bolje da smo neđe pa taman i u Natou. 
Post je objavljen 04.04.2009. u 09:55 sati.