Možemo malo predahnut. Kandidature su predane i uskoro možemo očekivat pravi početak kampanje kako bi se spravili za sedamnestoga.
Ovaj put ćemo po prvi put imat prilike izravno birat gradonačelnicu(ka) sa zamjenicima. I to je dobro. Iako ovakav način izbora neće potpuno uklonit političku trgovinu, barem smo izbjegli natezanje i trgovanje oko postizbornog imenovanja šefa od grada. Liste za gradsko vijeće su na neki način pale u drugi plan iako gradsko vijeće dobiva veće prinadležnosti nego do sada. Politički analitičari tvrde da predstavnička tijela preuzimaju do 30% nadležnosti poglavarstava. Vijećima je na neki način oduzet bič ali su dodane uzde. Pogotovo u trošenju gradskih novaca. Što nije nebitno kad je Dubrovnik u pitanju. Vješti kandidati su dio pred kandidacijskih radnji usmjerili i na osiguranje dovoljne podrške u vijeću što se može razaznati iz kandidiranih lista.
Kad je načelnička kandidatura u pitanju onda je tu uglavnom sve jasno. U jednom ili dva izborna kruga građani će izravno izabrat gradski rukovodeći tim od tri osobe. Skupljanje potpisa potpore osim formalnih razloga ima i određenu propagandnu ulogu. Ne licitira se bez razloga s brojem prikupljenih potpisa. Baveći se malo politikom naučio sam da je to uglavnom predizborna dekoracija demokratskog privida. Što konkretno znače ti potpisi? Uglavnom neuredno ispisani na službenim formularima ne predstavljaju ništa do broj popunjenih redaka koji mora biti veći od zakonom propisanog. Jeste li ikad čuli da je s određenog popisa uklonjen određeni broj potpisa kao nevaljali??? Bome da nijeste kad ih nitko i ne provjerava već jednostavno prebroji, ne potpise već popunjene retke. Koja je svrha skupljanja potpisa potpore ukoliko pravila dopuštaju da ista osoba potpiše nekoliko istovrsnih kandidacijskih lista? Što mislit o osobi čiji se potpis nalazi na obrascu za Dubu, Andra i Pera?? Ništa, da nije dobre glave. Budući na obrascima nema ozbiljnog, računalno lako provjerljivog podatka kao što je bio MBG ili sad OIB, potpise je nemoguće vjerodostojno verificirat. A što i možemo drugo očekivat od društva koje nije kadro uredit ni biračke spiskove.
Toliko o sadržaju popisa potpore, posebna priča je način na koji su prikupljani. Plaćati akvizitere koji će okolo iznuđivati potpise dovoljno govori o samim kandidatima. Kao i sve u ovom neduhovnom komercijaliziranom društvu globalnog konzumizma i potpisi su dobili cijenu. Kako bavljenje politikom više nije poslanje u cilju ostvarenja opće dobrobiti tako i običan potpis ima cijenu, ko četiri vraćene boce. Cijene glasova još nijesu istaknute.
Zaklinjemo se, odnosno zaklinju se u nužnost depolitizacije javne administracije. To je model koji se prilično uspješno razvio u zemljama napredne zapadne demokracije, da ne rečem civilizacije. Činovnici bi trebali biti profesionalci nezavisni od trenutačne političke obojanosti zajednice. Drugim riječima, ne bi se trebali baviti golom politikom već profesionalno i stručno izvršavati zadaće koje pred njih postavlja zajednica artikulirane kroz odluke političkih tijela izabranih na ovaj ili onaj način. Gradske stručne službe ne bi smjele biti dekoracija izbornog procesa, a kamo li upotrebljene kao besplatni skupljači, da ne rečem utjerivači potpisa. To ne znači da gradski službenici i djelatnici gradskih firma trebaju biti apolitični. Ne, dapače, ali u svom političkom djelovanju trebaju biti vrlo osjetljivi u cilju ne zloupotrebljavanja svog činovničkog položaja, odnosno preciznog odvajanja svog profesionalnog angažmana od političkog djelovanja. To je elementarni primjer sukoba interesa koji nikako ne smije postati zajednički interes. Kad se to dogodi, onda cijeli izborni postupak pa i sama politika koju izrodi postaju lakrdija koja zaudara na nečasno. Kako onda razumjet kandidata čiji pročelnik u radno vrijeme obilazi o gradu ovisne kancelarije skupljajući potpise? Jer ako pobjedi protukandidat loše vam se piše!
Liste za vijeće posebna je priča. Vijeća i skupštine obično se nazivaju predstavničkim tijelima. Valjda iz razloga što bi trebali nekoga predstavljati. Valjda građane koji će ih izabrati. Iz te definicije proizlazi potreba da sve strukture društva budu predstavljene u predstavničkom tijelu. Osnovne karakteristika je politička pripadnost ili privrženost. Druga bi trebala bit teritorijalna pokrivenost. Onda spolna zastupljenost. Postoji navodno i pravilo da mora bit najmanje 40% žena na listama. Vjerovatno bi bila važna i dobna zastupljenost, od kolijevke pa do groba. I kako dalje? Uz neupitne časne, stručne, poštene, ugledne, poznate i bla, bla osobe, bi li se u vijeću trebali nać i predstavnici manje ili nikako poželjnih struktura? Bi li trebali tamo bit predstavnici raznih socijalnih skupina? Recimo obrtnika, pomoraca, studenata, sportaša, poslodavaca i što ja znam koga još? Što mislite o predstavnicima lupeža, besposličara, kurava i ostalih prizemnih ili podzemnih slojeva? Trebaju li i oni bit zastupljeni u vijeću? Ili su možda već i zastupljeni? Gradsko vijeće kao predstavničko tijelo svih nas građana ima ogromne ovlasti u razdoblju između dvaju izbora i nije svejedno tko tamo sjedi budući odluka najmanje 13 vijećnika može nepopravljivo skrenut razvoj zajednice u ovom ili onom smjeru. Bez ikakve konkretne osobne i skupne odgovornosti.
Zato treba vrlo pažljivo pročešljat ponuđene liste za vijeće budući su one prvenstveno slagane voljom predlagača. Uz nekakvu javnu atraktivnost osnovna karakteristika ponuđenih kandidata jest poslušnost, zavisnost i lojalnost predlagaču. Nemanje vlastitog stava je vrlo poželjna karakteristika za doć na listu. Tako će u gradskom vijeću sjedat ljudi koji na izravnim izborima ne bi pobijedili ni u vlastitoj zgradi, a možda ni i u vlastitoj familji. Bez ikakvih konkretnih zasluga za zajednicu i bez ikakvih iskazanih potencijala za bit jedan(jedna) od 25 kapačih vodit zajednicu od 45000 ljudi kroz 4 godine neki će se ni krivi ni dužni nać u društvu izabranih. Upravo u tome je cijeli apsurd ovakvog izbornog nazovi demokratskog modela koji nam uporno podmeću političke elite udružene s ingropanim politolozima i političkim analitičarima.
Zbog toga me više interesiraju studenti nego Joca Amsterdam i svinjska gripa.
Post je objavljen 28.04.2009. u 11:35 sati.