Vido Bogdanović

10.04.2009., petak

KONAVLJANIN

Opet sam obružo dan. Nekako mi promakne pa se uz postove stvore mali forumi. Iz svega proizlazi da je promet u Gradu pitanje svih pitanja. Ne bi sa baš složio, ali što je tu je, to očito ljude žulja. Komentator pod imenom konavljanin sažeo je problem u jednu rečenicu i gotovo dao rješenje. Svi mi, iako dobronamjerni, griješimo na isti način u našim prijedlozima. Pokušavamo ad hok rješenjima riješit problem koji nije problem u detaljima nego u koncepciji koje nema. Dubrovčani bi prvo trebali odlučit kakav Dubrovnik, prometno, hoće i onda tražit način ostvarenja takovog Dubrovnika, prometno. Mi se još uvijek nismo odlučili hoćemo li intenzivirat automobilski promet u Gradu ili ćemo ga smirivat? Što je alternativa individualnom (automobilskom) prometu – autobus, trolejbus, tramvaj, ukopani tramvaj????? Hoćemo li u Gradu širit pješačke zone i zone smirenog prometa ili ćemo dopustit do svake korte dostup automobilima? Mi jednostavno imamo problem definiranja vlastitih želja i onda očekujemo da stručnjaci riješu naše probleme. Temeljem čega?? Spoznaja da nam je promet u kolapsu nije dovoljan input za bilo kakvu studiju koja bi donijela zadovoljavajuće i većini prihvatljivo rješenje(a). Može se dogodit da stručnjaci pogodu naše želje, ali to je malo vjerovatno. Najbolji primjer je nedavna odluka o kontroli parkiranja na području oko Grada koja je proizvela buru nekonstruktivnih reakcija koje su se svele uglavnom na osudu gradske uprave koja navodno nastoji ugurat aute u garažu čime bi navodno popravili poslovanje mlade firme. Ostavimo sad postrani kontroverznu odluku. Ona je nešto što bi trebalo doć na kraju. Prvo bi se trebali dogovorit kakav cestovni promet hoćemo na području od Boninova i Iliine glavice na zapadu i Orsule na istoku??? Svi znamo kako izgledaju ulice na tom području, svi znamo da se te ulice ne mogu širit (osim budala koji najavljuju dvosmjernu Zagrebačku), svi znamo koliko ima parkirališnih mjesta na tome području – i što sad ????? Hoćemo li dozvolit promet tim ulicama koliko god ga ima ili ćemo ga ograničavat? Hoćemo li dozvolit parkiranje po principu ko prvi njemu djevojka pa što bude? Hoćemo li postavit još mali milijun stupića, lanaca i rampa tako da ne mogu prolazit ni planinari, a kamo li invalidi i bebe u kolicima? Evo vam jedan mali, majušni primjer. Ljeti, u ulici Vlaha Bukovca, slijepa ulica u Sv. Jakovu od Argentine pa do Belvedera, odma od Argentine s donje strane parkira se nekoliko desetaka auta raznih registracija, uglavnom DU. Time potpuno zatvore jedan smjer i tako uske dvosmjerne ulice! "Slobodna" traka ostaje preuska za interventna vozila kao što su vatrogasci. Pa valjda se ništa neće upalit, nijesmo toliko pegulani. To je samo jedan primjer, isto je i u Zlatnom potoku, Bruna Bušića, Don Frana Bulića itd. Ili ćemo to područje proglasit zonom smirenog ili ograničenog prometa? Svakome ko ne živi na tome području na neki od u svijetu dokazanih načina dat do znanja da nije svojim autom dobrodošo u zonu oko Grada. Obogatit i unaprijedit javni prijevoz putnika cirkularnim taksijima, manjim autobusima uz već postojeće taksije i autobuse. Priznat ću da sam cijelo vrijeme svog mandata razmišljo o pilot pokušaju naplate ulaska automobilom u ovu zonu u cilju obeshrabrivanja ljudi da svojim autom idu u Grad ili pokraj Grada. Evo otvorio sam ombrelu, možete počet pljuvat. Još ću nešto priznat, uopće nisam razmišljo o jednoj katastrofalnoj posljedici, mogućoj. Koliko bi pokušaj ograničenja pristupa Gradu automobilima doprinio umrtvljenju Grada??? Izgleda da bi, barem u prijelaznom razdoblju što bi kasnije teško bilo popravit. Nedavna odluka gradske uprave kojom pokušava regulirat promet ima jednu ozbiljnu grešku, barem po mom mišljenju. Ili možda dvije! Prva je da zabrane neće proizvest zadovoljavajući učinak. Najlakše je nešto zabranit, ali to nije rješenje. Umjesto zabrane parkiranja u zonama bolje bi bilo uvest destimulirajuće visoku cijenu parkiranja. Tako nitko ne bi mogao reć da mu je nešto zabranjeno, odnosno da mu je negdje zabranjeno pristupit, a istovremeno bi mnogi dva puta promislili oće li ić autom i skupo platit parkiranje ili rađe uzet taksi ili se ukrcat u autobus. Druga greška je diskriminacija sugrađana koji žive u drugim dijelovima grada. Zašto bi moj prijatelj poviše Grada mogo imat vazda slobodan parking za par sto kuna, a mi koji stojimo u Lapadu, Gružu ili Mokošici stalno igrat parking rulet? Režimi mogu bit različiti, ali načela za sve stanovnike naselja Dubrovnik moraju bit ista. Inače nije pravično. Moj stav je da Dubrovnik, ovdje prvenstveno mislim na naselje od Kantafiga do Orsule, treba sustavno vraćat pješacima, polako smirivat promet, supstituirat individualni promet javnim kroz destimulaciju osobnog korištenja automobila, odnosno stimulaciju korištenja javnog prijevoza. Stvoriti sve preduvjete da auto posjetitelji Dubrovnika svoje automobile mogu ostaviti na rubovima naselja. Jasno sve ovo uz smanjenje urbanog opterećenja i očuvanje današnjih prometnih površina uz njihovo proširenje gdje god je to moguće. Sljedeća faza bi bila postepeno uklanjanje i javnog prijevoza s javnih prometnih površina i njegovo spuštanje pod zemlju isto kao i ukupnog prometa u mirovanju. Time bi se dobile još šire javne površine za pješake. Utopija? Možda to tako izgleda danas iz ovog konfuznog stanja, ali u Evropi postoje brojni primjeri velikih i malih urbanih sredina gdje NE POSTOJE parkirani automobili na otvorenim površinama. Jednostavno, svi su negdje sklonjeni i to moraju platit. Možda je jednom potrebno konačno razjasnit da NITKO nije obvezan nekome besplatno osigurat parkirno mjesto za njegov automobil, pogotovo ne za dugotrajno, stalno parkiranje. Tvrdnje da plaćanjem cestarine ostvarujemo pravo na besplatno parkiranje nemaju nikakve veze. Kao i za svaku drugu stvar koju želimo držati, kraće ili dulje, na tuđoj nekretnini tako i za automobil, koji nije ništa drugo nego stvar, moramo platit dogovorenu ili nametnutu naknadu. O tome jesmo li se dogovorili o visini naknade, odnosno jesmo li spremni prihvatiti nametnutu visinu naknade ovisi hoćemo li negdje moć ostaviti svoju stvar, odnosno parkirat automobil. Ako nećemo, onda možemo auto držat negdje ili u nekoga gdje nam je prihvatljiva visina naknade ili ga jednostavno ne koristit, odnosno ne imat. Smireni, ograničeni ili liberalni promet? Nemam dvojbi, moj izbor je smireni i ograničeni. Zašto? Iz jednostavnog razloga, smireni i ograničeni promet omogućava funkcioniranje Grada u tradiciji življenja na ovom području uz zadržavanje pune funkcionalnosti, moderno rečeno "održivo življenje", liberalizacija prometa znači intenziviranje koje neminovno vodi u svakovrsno zagušenje, prvenstveno ekološko i funkcionalno. Intenziviranjem prometa brzo ćemo doći u točku kad će Grad stati, odnosno prestat funkcionirat, odnosno umrijet. Sve ovo je već viđeno i isprobano na brojnim primjerima u svijetu. Mi imamo problem što smo pomaknuti u fazi u odnosu na zapad pa tako sad živimo oduševljenje oslobođenja kroz vlastite automobile na način kako je to svijet doživljavao prije trideset, četrdeset, a negdje i više godina. Svijet, nakon što se nauživao nove slobode kretanja omogućene SVOJIM automobilom pomalo poteže kočnicu i stavlja stvari na svoje mjesto. Nadam se da ćemo i mi na vrijeme shvatit što nam je činit. Uostalom, mislim da Konavljanin ima pravo!

- 21:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #