uvod u filosofiju

ponedjeljak, 30.10.2006.

nenasilje

ulomci premješteni na novo izdanje bloga:

satyagraha: nenasilje (ulomak iz M. Gandhi, Mlada Indija)

sloboda kao puštanje da bude? (ulomak iz Martin Heidegger, O biti istine)

dao i vrlina? (§51 Laozi, Dao Dejing, i ulomak iz Mingjun Lu, The Metaphysics of Chinese Moral Principles)

ahimsa i istinitost? (ulomci Patańjalija, Vyase, Śankare i M. Gandhija)


- 20:25 - A što Ti misliš o tome? (4) - Isprintaj - #

srijeda, 25.10.2006.

ekstaza?

Nije mistično to kako je svijet, nego to da on jest.
(Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus)

Ovo čisto izlaženje sugerira prefiks ''iz'' u grč. riječi ekstasis i u lat. existentia, od ex-sisto, koje obje znače iz-stoj.
(Damir Barbarić, Vježbe u filosofiji)

ulomci premješteni na novo izdanje:

Schellingova ekstaza uma? (ulomak iz Luigi Pareyson, Ontologija slobode)

transcendentnost uvida? (ulomak iz Nicolai Hartmann, Prilog zasnivanju ontologije)

mistika i metafizika? (ulomak iz William Johnston, Mistična teologija)

- 19:07 - A što Ti misliš o tome? (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.10.2006.

učitelj?

Platon i njegov učenik, Aristotel

ulomak premješten na novo izdanje bloga: učitelj? (ulomci Friedricha Hölderlina)

Kad sam kao mlad teorijski fizičar bio Heisenbergov učenik, on mi je, naravno, postavljao zadatke; zadatke sam postavljao i sam sebi i s njim se dogovarao o načinu njihovog rješavanja. Iz toga je proizašao moj doktorski rad. Pri tom sam morao savladati zanat teorijske fizike. Morao sam, dakle, rješavati stanovite jednačbe, provesti stanovite izračune, i kada bih nešto izračunao, odlazio sam Heisenbergu i to mu pokazivao. Heisenberg nije gledao prvu stranu, čak ni početak, nego samo završni rezultat, zatim bi razmišljao koji trenutak i rekao: ''To je pogrešno.'' Ja bih rekao: ''Pa kako to?'' A on: ''Pa tako, - tako dakle ne može biti.'' Tada bi se od rezultata vratio natrag u izračun sve dok ne bi pronašao grešku. Njegov instinkt je bio nepogrešiv. To je znanost. Tako se to zbiva. Tako teče odgoj u znanosti. Pravo obrazovanje znanstvenika stječe se tako što vas u dugom nizu godina učitelj opovrgava. Izvjesno, ponekad osporavamo i učitelja jer se ovdje ne radi o autoritetu nego o izobrazbi opažanja. Sjećam se kako mi je Heisenberg, kad je već odavno bio ordinarius u Leipzigu i nobelovac, pričao o svom učielju Bohru: ''Dakle, Bohr je ranije, kada sam se s njim sporio, gotovo uvijek imao pravo, - danas sam ja u pravu u 30% slučajeva.''
(C. F. Von Weizsäcker, Jedinstvo prirode)

Krajnje je važno da postoji uzajamno ispitivanje između Učitelja (guru) i učenika prije nego započnu zvanični odnos.
U starim je vremenima, da bi primio opunomoćenje, potencijalni učenik morao moliti tri godine. Inicijacija nipošto nije bila nešto slučajno. Ostavljajući ga da čeka tako dugo, Učitelj bi u učenika urezao ozbiljnost ulaženja na put tantre, provjeravajući njegovo izvršenje i osiguravajući njegovu pravu spremnost. Često bi Učitelj ostavio učenika da čeka još duže prije nego bi se složio da ga u bilo čemu pouči. Uvijek bi nanovo ispitivao njegov karakter i tek kad bi ga potpuno razumio, prihvatio bi ga za svog učenika.
Učenik također mora ispitati svog potencijalnog Učitelja i utvrditi je li on potpuno osposobljen. On mora biti uvjeren da će biti u stanju sebe potpuno posvetiti ovom Učitelju. Prije započinjanja zvaničnog odnosa Učitelj-učenik, ti imaš potpunu slobodu izbora. (...)
Blagotvorna djelovanja odanosti Učitelju i kobne posljedice prekida te odanosti ne dolaze kao nagrade i kažnjavanja od božanskog Učitelja. Oni slijede izravno iz uzroka i posljedice. Tvoj Učitelj je središnja točka tvojih nastojanja koja vode ka Prosvjetljenju. Što si više odan tom stanju savršenosti koje on predstavlja, to bliže prilaziš tome cilju. Prijezir prema njemu te može odvesti jedino u tamu i neznanje. (...)
Nakon što si sebe potpuno posvetio njemu, on će te voditi putem prema Prosvjetljenju. Ako s oholom ponositošću i tvrdoglavom umnom ograničenošću ti misliš da znaš što je najbolje za tvoj duhovni napredak, kako ćeš biti u stanju bilo što naučiti od njega?
To ne znači da trebaš postati nerazumni rob ili da tvoj Učitelj može preuzeti nepravednu prednost nad tobom. Kako ti stremiš potpunoj slobodi Prosvjetljenja, mora također postojati sloboda u načinima njegovog dostizanja. Nikad ne trebaš slijediti želje svog Učitelja samo zato što se osjećaš obaveznim ili prinuđenim pokoriti im se. Tvoj će ti Učitelj reći da učiniš ono što je korisno za tebe i za druge. To što on traži može biti teško, i namjera toga trenutno može biti neuočljiva, ali ti trebaš njegov savjet primiti s radošću i dubokom zahvalnošću zbog njegovog zanimanja za tvoje dobro.
Iskreno sebe preispitaj da bi vidio možeš li slijediti njegove želje. Ako ne postoji način na koji možeš slijediti njegove želje, ne budi nepristojan ili gord. Objasni pristojno i s krajnjom poniznošću u čemu je teškoća. Tvoj Učitelj neće biti nerazuman; njega, kao Buddhu, ispunjava ogromna sućut.
(Mahamudra)

- 11:27 - A što Ti misliš o tome? (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.10.2006.

znanstvena paradigma?

zec? patka?

Nova znanstvena istina ne nadvladava uvjerivši svoje suparnike tako da bi je oni jasno uvidjeli, nego prije stoga što vremenom njeni suparnici umru, dok izniče nova generacija koja je prisna s njom.
(Max Planck, prema Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija)

ulomak premješten na novo izdanje bloga: znanstvena paradigma? (ulomak iz Jasmina Lelas, Teorije razvoja znanosti)

- 20:06 - A što Ti misliš o tome? (6) - Isprintaj - #

srijeda, 11.10.2006.

događaj?

...beskonačna Istina je ''vječna'' i meta- s obzirom na temporalni proces bitka; ona je bljesak druge dimenzije koja transcendira pozitivitet bitka...

ulomak premješten na novo izdanje bloga: Badiou i Događaj Istine? (ulomak iz Slavoj Žižek, Škakljivi subjekt)

- 16:59 - A što Ti misliš o tome? (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.10.2006.

objava?

Diego Velázquez, Sv. Ivan evanđelist na Patmosu; slika prikazuje kako mu duh sveti diktira u pero.

ulomci premješteni na novo izdanje bloga:

Bog kaže: ja jesam? (ulomak iz Étienne Gilson, Uvod u kršćansku filozofiju)


je li kršćanska filosofija drveno željezo? (ulomci M. Heideggera, J. G. Trabbica i A. Vučkovića)


Za kršćansku civilizaciju Sveto pismo dobiva vrijednost iznad svega ostaloga kroz zamisao da je riječ o djelu božanskog diktata. Ljudski razum mora mu se podvrći jednako tako kao što se osjetila moraju pokoriti pogledu na neko ''čudo'', koje se događa pri vlastitim očima. Odjeven u različite materinske jezike iz svetoga teksta govori ''glas'' Božji, teologijski: Sveti Duh.
Knjiga se javlja ''svetom'' kao tekst koji se korijeni u absolutnome. Prema tome, nijedna interpretacija ne može iscrpsti njegov višak smisla, koji se obnavlja u ljudskim epohama. Eksegeza nije ništa drugo nego onoliko uzaludan, koliko nužan, pokušaj da se taj ocean značenja pretoči u malu žlicu našeg razumijevanja. No, sva tumačenja i primjene ostaju naposljetku samo ljudski i uzaludni bez pretpostavke da je sam tekst božanski nadahnut. Tek vjera izdiže Pismo do njegova osebujna položaja. To je, riječju, vjera u objavnu prirodu Biblije kojom ona naprosto postaje svetom knjigom.
Ona se navješta toliko naivno i radikalno koliko god je moguće u učenju ''verbalne inspiracije'' – po kojemu je Sveti Duh ljudskim pisarima diktirao izravno u pero, a da pri tome ne koristi zaobilazni put oko njihove konačne svijesti. Na početku teologije je écriture automatique. Religiozna ''privatna mnijenja'' Mateja ili Pavla bila bi, dakako, zanimljiva, ali ne obvezujuća; ona ostaju ograničenim i ljudski iscrpivim pozicijama svijesti. Tek teologijska hipoteza, uzdizanje do glasa Svetog Duha u diktatu Mateju i Pavlu, pomiče tekst u izvor neograničenog smisla.
Prosvjetiteljstvo se sada hoće pozabaviti ovim zahtjevom. Ono na početku posvjedočuje da rado želi u sve vjerovati ako se nađe netko tko bi ga uvjerio. Tu se pokazuje da, filologijski gledano, biblijski tekstovi ostaju jedinim svjedocima njih samih. Njihov značaj objave njihov je vlastiti zahtjev. Tekst ostaje tekst, a svaka tvrdnja da je on božanski nadahnut opet može biti samo ljudska, greški sklona tvrdnja. S pitanjem: otkuda mogu to znati? prosvjetiteljstvo upravo elegantno, bez posebne agresivnosti, posijeca korijene znanju objave. Ljudski um, pri najboljoj volji, na posvećenom tekstu ne može naći više od historijskih postavki koje je učinio čovjek.
Koliko god mogla biti neodoljiva historijsko-filologijska kritika Biblije – absolutizam vjere organizirane religije ne želi uzeti k znanju da je suspendiran po pravilima umijeća. On ''eksistira'' jednostavno dalje, ne, doduše, kao da nikada nije bilo te suspenzije i tog raskrinkavanja, no ipak tako, kao da iz toga ne valja povlačiti nikakve konsequencije, osim one da se kritičare mora studirati i ekskomunicirati. Tek nakon fundamentalne kritike novoga vijeka, teologija se potpuno uspinje na brod luđaka takozvane vjere te se sve dalje otiskuje od obale doslovne kritike. U 19. stoljeću crkve su dale signal za stapanjem poslijekritčkog iracionalizma s političkom reakcijom. Poput svih institucija ispunjenih voljom za preživljavanjem, one umiju izdržati ''ukidanje'' svojih osnova. Od toga vremena teolozi s cinicima imaju dodatno zajedništvo – smisao za golo samoodržanje. U bačvi šupljikave dogmatike oni su sebi uredili nastambu sve do Sudnjega dana.
(Peter Sloterdijk, Kritika ciničkog uma)

- 19:56 - A što Ti misliš o tome? (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.10.2006.

vegeterianstvo?

ulomci premješteni na novo izdanje bloga:

pitagorejci: vegeterijanstvo?

ne mogu se jesti tripice i istodobno čisto živjeti? (ulomci Jean-Jacquesa Rousseaua, Béle Hamvasa i Henryja Davida Thoreaua)

Platon i vegeterijanstvo? (ulomci Platona, C. M. Painter i D. A. Dombrowskog)

- 16:26 - A što Ti misliš o tome? (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

  • opis bloga: pokušaj sebeuvođenja sabiranjem filosofskih tekstova