Čini mi se da Kuhn malo pretjeruje kad kaže: ''znanstvenik koji je prihvatio novu paradigmu više nalikuje na čovjeka koji nosi naočale s lećama što izvrću vid, nego li na nekog interpretatora.''. Usput, slučajno sam naišao na link o sličnoj temi pa pogledaj ovdje
16.10.2006. (23:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paradigma je onda skup modela koji imaju apsolutnu većinu pristaša. Planckov citat pogađa u srž. Nije za očekivati da će neka formirana osoba mijenjati način razmišljanja. Kuhnove leće bi bile u redu da malo mijenjaju stvarnost.
17.10.2006. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tim riječima o ''naočalama s lećama koje izvrću vid'' Kuhn nije htio reći da znanstvenici imaju neku iskrivljenu sliku stvarnosti, a osobito ne da je imaju u odnosu ne nekoga drugoga, recimo ne-znanstvenike, koji bi imali jasniju sliku. Vjerojatno je do tog nesporazuma došlo radi moga skraćivanja teksta. Kuhn se, naime, tu suprostavlja uobičajenom mnijenju: ''činjenice su dane, samo je pitanje njihove interpretacije''. Nasuprot tome, on želi naglasiti da sama ''činjenica'' onako kako je opažena već u sebi nosi stanoviti ''pogled'', određeno ''gledište''. Dakle, da nema činjenica neutralnih od paradigme. Zato sam stavio ovu sliku uz tekst - je li na slici patka ili zec? Radi se o promjeni pogleda, koji onda obuhvaća i same ''činjenice'', odnosno ono što se opaža. Netko vidi zeca, drugi patku - ovisno o paradigmi. Zato kaže da nakon promjene paradigme znanstvenik ''više nalikuje na čovjeka s naočalama koje izvrću vid'' - naime vidi drugačije. A ne da ''interpretira'' drugačije ono što je činjenično dano, i što svi vide jednako.
18.10.2006. (14:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davore, naišao sam na mnoga mjesta u literaturi gdje se dvosmislene slike poput patka-zeca povezuju sa problemom promjene perspektive. Na dvosmislenoj slici patka-zec ćemo vidjeti zeca ukoliko smo prije toga gledali zeca, ali na nedvosmislenoj slici. Naviknuti na gledanje zeca prepoznat ćemo ga i u dvosmislenoj slici. Teško ćemo uočiti još i patku jer se ne možemo osloboditi paradigme kroz koju pristupamo novoj slici. To što vidimo ne ovisi samo o onome što je na slici prikazano već i o našoj (paradigmatskoj) udešenosti. Da smo prije toga fiksirali pogled na nedvosmislenu sliku patke u dvosmislenoj slici ne bismo mogli prepoznati zeca, odnosno to bismo mogli jako teško. Autori knjiga o samopomoći nas potiču da budemo u stanju mijenjati paradigme u rješavanju životnih problema, da životne situacije ne sagledavamo na načine koji su određeni našim prošlim doživljavanjem i vrednovanjem, već na nove načine koji to rješavanje omogućuju.
U kojoj mjeri slika patka-zec odgovara problematici paradigme, bilo da je riječ o onoj znansvenoj ili ovoj koju gore spominjem? Da li su ove dvije vrste paradigmi analogne? Ako slika patka-zec odgovara problematici ne slijedi li onda da jedna paradigma (ona prethodna) ne može biti manje vrijedna od druge (one nove)? (Zašto bi percipiranje zeca bilo vrednije od percipiranja patka?)Zbog pojašnjenja pitanja evo jednog mog nagovora čitanja Descartesovog Mislim, dakle jesam u svijetlu dvosmislene slike patka-zec. Čitajući Mislim dakle jesam, nemojmo svoju pozornost usmjeravati sama na desnu stranu, tako da u ovoj misli vidimo samo to da je čovjekovo mišljenje vezano uz njegovo postojanje. Usmjerimo pozornost i u lijevo. Vidjet ćemo da je u ovoj misli naglašeno još nešto i to jednako tako snažno. Kao i na slici patka-zec i ovdje su prikazana dva različita sadržaja tako da usmjeravanje pozornosti na jednog od njih može odvratiti pozornost od onog drugog. U Descartesovoj rečenici nije naglašeno samo to da je naše mišljenje vezano uz naše postojanje. Naglasak je i na onom naše ili još točnije moje. Ja mislim, a ne netko drugi. Tek iz toga slijedi da ja jesam.
Nije li možda slika patka-zec prikladnija za slikoviti prikaz kompleksnosti stvaranosti ili neke misaone strukture čije različite aspekte ne možemo zbog tromosti misli sagledati u cjelini, no što je prikladna za razumijevanje problematike promjene paradigme?
22.10.2006. (22:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ta slika je, ako me ne vara pamćenje, iz Wittgensteinovih Istraživanja, i to baš u jednom kontekstu nalik tome o čemu govoriš, dakle, uz promjenu perspektive. Ali čini mi se da i promjena paradigme nije ništa drugo, samo na jednoj kolektivnoj razini čitave zajednice znanstvenika s nekog područja. Promjena paradigme bi željela također u sebe uključiti i prethodnu paradigmu - kao kad smo (jesmo li?) u stanju vidjeti da slika prikazuje i zeca i patku, a da nije ''zapravo'' ni zec ni patka, nego dvosmislena slika. Tako je otprilike u kvantnoj fizici ''riješen'' problem val-čestica. Razlog zbog kojeg sam postavio tu sliku uz tekst o paradigmi je pokušaj da se naglasti da promjena paradigme nije promjenjeno ''interpretiranje činjenica koje su takve kakve su'', nego ''promjenjeno gledište, s kojega gledano 'činjenice' jesu drugačije''. Je li nova paradigma vrijednija od stare? Einsteinova paradigma je zamijenila Newtonovu, ali je uspjela pokazati i tu prethodnu kao ''granični slučaj'' ove nove. Odnosno, prethodna paradigma je bila uže gledanje; u novoj je to staro gledište tek jedan aspekt nove cjelovitije paradigme. Ono što se mom filosofskom impulsu ipak čini kao gubitak pri uspostavi nove paradigme nije prestanak stare paradigme, nego prestanak onog propitivanja, one otvorenosti, koja se u znanosti javlja isključivo u vrijeme prelaska iz jedne paradigme u drugu. Ali, naravno, u tome je upravo razlika između filosofiranja i znanosti, kao što je jasno iz Finkovog navoda s tvog bloga: ''Otkrivanje svijeta je stalni posao filozofije, kao što je, s druge strane, otkrivanje unutarsvjetskog bića stalna zadaća pozitivnih znanosti.''
25.10.2006. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davor000
Čini mi se da Kuhn malo pretjeruje kad kaže: ''znanstvenik koji je prihvatio novu paradigmu više nalikuje na čovjeka koji nosi naočale s lećama što izvrću vid, nego li na nekog interpretatora.''. Usput, slučajno sam naišao na link o sličnoj temi pa pogledaj ovdje
16.10.2006. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davor000
Krivo sam adresu upisao na prošlom kometnaru. http://3quarksdaily.blogs.com/3quarksdaily/2005/07/monday_musing_f.html
17.10.2006. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Paradigma je onda skup modela koji imaju apsolutnu većinu pristaša.
Planckov citat pogađa u srž. Nije za očekivati da će neka formirana osoba mijenjati način razmišljanja.
Kuhnove leće bi bile u redu da malo mijenjaju stvarnost.
17.10.2006. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Tim riječima o ''naočalama s lećama koje izvrću vid'' Kuhn nije htio reći da znanstvenici imaju neku iskrivljenu sliku stvarnosti, a osobito ne da je imaju u odnosu ne nekoga drugoga, recimo ne-znanstvenike, koji bi imali jasniju sliku. Vjerojatno je do tog nesporazuma došlo radi moga skraćivanja teksta. Kuhn se, naime, tu suprostavlja uobičajenom mnijenju: ''činjenice su dane, samo je pitanje njihove interpretacije''. Nasuprot tome, on želi naglasiti da sama ''činjenica'' onako kako je opažena već u sebi nosi stanoviti ''pogled'', određeno ''gledište''. Dakle, da nema činjenica neutralnih od paradigme. Zato sam stavio ovu sliku uz tekst - je li na slici patka ili zec? Radi se o promjeni pogleda, koji onda obuhvaća i same ''činjenice'', odnosno ono što se opaža. Netko vidi zeca, drugi patku - ovisno o paradigmi. Zato kaže da nakon promjene paradigme znanstvenik ''više nalikuje na čovjeka s naočalama koje izvrću vid'' - naime vidi drugačije. A ne da ''interpretira'' drugačije ono što je činjenično dano, i što svi vide jednako.
18.10.2006. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OLK
Davore, naišao sam na mnoga mjesta u literaturi gdje se dvosmislene slike poput patka-zeca povezuju sa problemom promjene perspektive. Na dvosmislenoj slici patka-zec ćemo vidjeti zeca ukoliko smo prije toga gledali zeca, ali na nedvosmislenoj slici. Naviknuti na gledanje zeca prepoznat ćemo ga i u dvosmislenoj slici. Teško ćemo uočiti još i patku jer se ne možemo osloboditi paradigme kroz koju pristupamo novoj slici. To što vidimo ne ovisi samo o onome što je na slici prikazano već i o našoj (paradigmatskoj) udešenosti. Da smo prije toga fiksirali pogled na nedvosmislenu sliku patke u dvosmislenoj slici ne bismo mogli prepoznati zeca, odnosno to bismo mogli jako teško. Autori knjiga o samopomoći nas potiču da budemo u stanju mijenjati paradigme u rješavanju životnih problema, da životne situacije ne sagledavamo na načine koji su određeni našim prošlim doživljavanjem i vrednovanjem, već na nove načine koji to rješavanje omogućuju.
U kojoj mjeri slika patka-zec odgovara problematici paradigme, bilo da je riječ o onoj znansvenoj ili ovoj koju gore spominjem? Da li su ove dvije vrste paradigmi analogne? Ako slika patka-zec odgovara problematici ne slijedi li onda da jedna paradigma (ona prethodna) ne može biti manje vrijedna od druge (one nove)? (Zašto bi percipiranje zeca bilo vrednije od percipiranja patka?)Zbog pojašnjenja pitanja evo jednog mog nagovora čitanja Descartesovog Mislim, dakle jesam u svijetlu dvosmislene slike patka-zec.
Čitajući Mislim dakle jesam, nemojmo svoju pozornost usmjeravati sama na desnu stranu, tako da u ovoj misli vidimo samo to da je čovjekovo mišljenje vezano uz njegovo postojanje. Usmjerimo pozornost i u lijevo. Vidjet ćemo da je u ovoj misli naglašeno još nešto i to jednako tako snažno. Kao i na slici patka-zec i ovdje su prikazana dva različita sadržaja tako da usmjeravanje pozornosti na jednog od njih može odvratiti pozornost od onog drugog. U Descartesovoj rečenici nije naglašeno samo to da je naše mišljenje vezano uz naše postojanje. Naglasak je i na onom naše ili još točnije moje. Ja mislim, a ne netko drugi. Tek iz toga slijedi da ja jesam.
Nije li možda slika patka-zec prikladnija za slikoviti prikaz kompleksnosti stvaranosti ili neke misaone strukture čije različite aspekte ne možemo zbog tromosti misli sagledati u cjelini, no što je prikladna za razumijevanje problematike promjene paradigme?
22.10.2006. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Ta slika je, ako me ne vara pamćenje, iz Wittgensteinovih Istraživanja, i to baš u jednom kontekstu nalik tome o čemu govoriš, dakle, uz promjenu perspektive. Ali čini mi se da i promjena paradigme nije ništa drugo, samo na jednoj kolektivnoj razini čitave zajednice znanstvenika s nekog područja. Promjena paradigme bi željela također u sebe uključiti i prethodnu paradigmu - kao kad smo (jesmo li?) u stanju vidjeti da slika prikazuje i zeca i patku, a da nije ''zapravo'' ni zec ni patka, nego dvosmislena slika. Tako je otprilike u kvantnoj fizici ''riješen'' problem val-čestica. Razlog zbog kojeg sam postavio tu sliku uz tekst o paradigmi je pokušaj da se naglasti da promjena paradigme nije promjenjeno ''interpretiranje činjenica koje su takve kakve su'', nego ''promjenjeno gledište, s kojega gledano 'činjenice' jesu drugačije''. Je li nova paradigma vrijednija od stare? Einsteinova paradigma je zamijenila Newtonovu, ali je uspjela pokazati i tu prethodnu kao ''granični slučaj'' ove nove. Odnosno, prethodna paradigma je bila uže gledanje; u novoj je to staro gledište tek jedan aspekt nove cjelovitije paradigme.
Ono što se mom filosofskom impulsu ipak čini kao gubitak pri uspostavi nove paradigme nije prestanak stare paradigme, nego prestanak onog propitivanja, one otvorenosti, koja se u znanosti javlja isključivo u vrijeme prelaska iz jedne paradigme u drugu. Ali, naravno, u tome je upravo razlika između filosofiranja i znanosti, kao što je jasno iz Finkovog navoda s tvog bloga: ''Otkrivanje svijeta je stalni posao filozofije, kao što je, s druge strane, otkrivanje unutarsvjetskog bića stalna zadaća pozitivnih znanosti.''
25.10.2006. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...