Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • davor

    Prekjučer sam, na svjetski dan vegeterijanstva, jeo ribu. I bio zahvalan, na njoj, dapače, uživao. Pozvan sam na ručak u najboljoj namjeri, ponuđen u najboljoj volji, a ljudi su mi ipak važniji od životinja.
    No, kad sam biram što ću jesti – a to je valjda dvadesetpet dana od trideset – odaberem ne jesti meso. Razlog je sućut, naravno. Argument ''i biljke su žive'' potpuno promašuje. Sućut osjećamo ponajprije za one koji su nam najsličniji (recimo kad gledamo film, najlakše se poistovjetimo s nekim likom koji nam je na ovaj ili onaj način sličan). I vrijedi: što mi je neko biće sličnije, to lakše osjetim sućut za nj. Samim time lakše osjetim sućut za nekog velikog sisavca nego za neku biljku.
    Evo jedan misaoni, ili prije osjećajni, pokus. Recimo da doista svoju hranu moram uloviti ili ubrati, da je ne berem u pakiranu u frižideru. I imam priliku i jedno i drugo učiniti bez problema: mogu vrlo lako ubrati blitvu, rajčice, iskopati krumpir i sl. ili s druge strane, zaklati neko tele da bih ga pojeo. Ako sad zamišljam kako bih se osjećao u toj situaciji, čini mi se da ne bih nikad - ako bih uvijek imao izbora, dakle uvijek dovoljno hrane za ubrati – nikad ne bih zaklao to tele. Ne bih ga zaklao zato što mi više prija jesti šnicel nego blitvu, to mi ne bi bio dovoljan razlog.
    A blitvu bih ubrao bez problema. To da je ona živa je u puno manjoj mjeri dio moje svijesti nego da je živo ono tele. Čak bih lakše ubio neku pticu ili ribu, da ne kažem kukca, nego li neko tele, ovcu, zeca, konja.
    Pa, ako nas naše misli i osjećaji obvezuju, onda mi se čini da je za mene ispravnije i iz frižidera nešto ''ubrati'', nego nešto ''zaklati'' u frižideru. (Dok mi to ne ugrožava zdravlje, o tome nešto npr. ovdje).
    A za one koji i dalje insistiraju da ne vide razliku između ubijanja životinje ili bilje, neka zamisle situaciju u kojoj hodaju po nekoj livadi i naiđu na neku životinju koja spava u travi. Zar je doista svejedno nagaziti na travu i na tu životinju? I neovisno o činjenici da životinja može uzvratiti, skoro svatko bi izbjegao nagaziti životinju, i radije gazio po travi.

    avatar

    02.10.2006. (16:43)    -   -   -   -  

  • viviana

    Neka nebo čuva ove zvijezde... Porfirija, Pitagoru, Seneku, Ovidija, Platona... Hamvasa... i druge zvijezde neugasle svevremenosti... svevremenog mjesta na kojem možemo uvijek zastati i udahnuti jedan neizmjerno čišći oblik ljudskog postojanja. Protrnula sam od Plutarhovog dijela iz Moralie... ( O, Bože... ) Zar sam ikad mogla ne zamisliti takvu okrutnost?
    Čovjek doista postaje Čovjekom tek pročišćujući se od tog prvog grijeha što je njegovom rukom i njegovim ustima oskrnavila čistoću životinje. Nikad prije nisam zapravo mislila o svemu tome na ovaj način, no Hamvas, rajčice, i sir... kruh :) učinili su da u sebi otkrijem taj prirodni zakon, što ga je jednom davno prekršio onaj prvi.
    Platonova Politea, pak, ideal je življenja kojim bih željela živjeti, ali nigdje bliže te trstike, i vinograda, mirte i žira uz oganj peći, pšeničnog kruha i ležaja od lišća... nego u duhu čovjeka.

    avatar

    03.10.2006. (01:23)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    ..jednom, jedne večeri prije dosta godina, iz pladnja pretovarenog mesom prestravio me vrisak..vrisak priklane životinje..bilo je tako stvarno i bolno..i odmah sam znala - više nikad JA neću biti tome uzrok..:)..lijepi pregled, davore..:)))

    avatar

    03.10.2006. (22:39)    -   -   -   -  

  • Hrabren

    Davore, prijatelju, točno je što si iznio u svome komentaru na sve ovo što si objavio (pročitao sam), no postoji jedna malena doza neodređenosti, da tako kažem. Naime govoriš da je LAKŠE ubrati mrkvu, nego ubiti zeca, a da je zatim opet LAKŠE ubiti zeca, nego li zaklati tele, jer je kriterij naša sve veća sličnost sa spomenutim bićima. Veću sućut osjećaš prema biću koje je sličnije tebi, što je sasvim razumljivo, zar ne? No meni, kao kršćaninu, jednako je TEŠKO usmrtiti bilo koje biće za hranu (u druge svrhe nikada ni ne bih). Jednako poštujem sva Božja stvorenja, ljude, životinje, biljke i ostala carstva. Bogu smo svi jednako mili i za sve se brine jednako. Budući da mi je teško oduzeti život svakom biću, bez razlike, imam izbor ili ne jesti (!), ili jesti sve, kao što i poštujem sve. Maksimalno poštovanje odajem svemu što blagujem, usmrćenoj životinji i biljci, a najviše Bogu, koji nam je dopustio da kao najviša duhovna bića vladamo svijetom, ali pravedno, da koristimo, a ne da iskorištavamo i da budemo vazda zahvalni što nam se takva milost i dobrota pruža.

    avatar

    04.10.2006. (15:55)    -   -   -   -  

  • davor

    Viv. :) plejada, dobro došla ovdje, drago mi je vidjeti te. :) i hvala na dojmljivom opisu svoga iskustva.
    Hrabren, hvala i tebi na iskrenom komentaru. Ipak, razlika je u tome što ti kao kršćanski vjernik znaš svoje mjesto u božanskom planu bića (''ljudi kao najviša duhovna bića kojima je Bog odredio da vladaju svijetom''). Ja s druge strane to ne znam, pa mi ne preostaje drugo do djelovati onako kako mi kazuju moje misli i moji osjećaji (ne nužno tim redoslijedom).

    avatar

    04.10.2006. (20:19)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Neću se baviti pitanjem da ili ne vegetarijanstvu, i meni je počesto neugodno dok jedem meso.
    Problem je jedino u ljudima koji imaju potrebu da propovijedaju što treba jesti, a takvima ne mogu baš ništa.
    Eto onda par podataka za čiju vjerodostojnost ne jamčim. Mi smo se kao vrsta jako malo promijenili u zadnjih par tisućljeća pa bi bilo očito da našu idealnu prehranu treba tražiti negdje u kamenom dobu. Tada su ljudi jeli sve što su našli na putu, dakle puno kojekakvog bilja i malo mesa, najčešće manjih životinja. Budući da smo podosta prilagodljiva živina, jelovnik nam može podosta varirati, ali idealan je upravo onaj iz kamenog doba i prije.
    Također i pitanje morala. Tvoj stav o sličnosti mi je sasvim u redu, tek da dodam da bi nam savjest vjerojatno prešla preko krave ili svinje na godinu kako je i bilo do prije dvadesetak godina.

    avatar

    06.10.2006. (21:13)    -   -   -   -  

  • Veliki CHE

    evo da se i ja jednom složim s N&N...primarno mi se svidio ovaj osvrt u odgovoru :)

    avatar

    07.10.2006. (12:41)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Dragi prijatelji, hvala na temama. Ljetne mjesece sam ponekad imala priliku čitati, (dva mjeseca...halooo...!), ali pisati s tuđeg kompa mi nije uspjevalo. Negdje kod naslova "riječ" imala sam u glavi neke misli za podjeliti, ali vrijeme ljetnih priprema za put na "otok sreće" me zaustavio.
    Vegetarijanstvo? Velika tema! Odgovorit ću pjesmom:
    Yosano Akiko
    Čija je ovo pogreška
    Što sam ja, koja sam nekoć bila nevina
    Kao najbjelija svila
    U mnoštvu zvijezda
    Pala na ovaj svijet?

    avatar

    07.10.2006. (15:50)    -   -   -   -  

  • Davor000

    Gluposti

    avatar

    08.10.2006. (18:16)    -   -   -   -  

  • davor

    Imenjače, eto, i ti si nam se nekako predstavio. Možda će nekome i takva ''argumentacija'' biti uvjerljiva...
    Lucija, dobro došla, lijepo da si opet tu. I hvala na pjesmi. :) Ali, zar je pogreška? Možda je zvijezda sišla na Zemlju, da bude i ovdje svjetla i bjeline. :)
    Veliki CHE, pozdrav. Počašćen sam, svakako. :)
    Propheta Nemo, da, pa i do prije generaciju ili dvije, ogromna većina ovdašnjih ljudi nije jela meso češće od jednom tjedno, mada iz sasvim drugih razloga... Ipak, da spomenem i to da moja baka, koja nipošto nije bila filosofski orientirana, nije mogla jesti životinje koje bi sama uzgojila. ...A što se tiče propovijedanja, ja sam nemam pouzdanog znanja niti o tome da su moje životne odluke dobre za mene (naravno, ipak ne mogu niti želim izbjeći da ih sam donosim), a kamo li da bih nekom drugom govorio kako da živi.

    avatar

    08.10.2006. (20:15)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Nije kritika išla tebe, već neku neodređenu osobu. Tvoj stav je nenametljiv pa ga nemam razloga kritizirati.

    avatar

    11.10.2006. (11:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...