ulomak premješten na novo izdanje bloga: učitelj? (ulomci Friedricha Hölderlina)
Kad sam kao mlad teorijski fizičar bio Heisenbergov učenik, on mi je, naravno, postavljao zadatke; zadatke sam postavljao i sam sebi i s njim se dogovarao o načinu njihovog rješavanja. Iz toga je proizašao moj doktorski rad. Pri tom sam morao savladati zanat teorijske fizike. Morao sam, dakle, rješavati stanovite jednačbe, provesti stanovite izračune, i kada bih nešto izračunao, odlazio sam Heisenbergu i to mu pokazivao. Heisenberg nije gledao prvu stranu, čak ni početak, nego samo završni rezultat, zatim bi razmišljao koji trenutak i rekao: ''To je pogrešno.'' Ja bih rekao: ''Pa kako to?'' A on: ''Pa tako, - tako dakle ne može biti.'' Tada bi se od rezultata vratio natrag u izračun sve dok ne bi pronašao grešku. Njegov instinkt je bio nepogrešiv. To je znanost. Tako se to zbiva. Tako teče odgoj u znanosti. Pravo obrazovanje znanstvenika stječe se tako što vas u dugom nizu godina učitelj opovrgava. Izvjesno, ponekad osporavamo i učitelja jer se ovdje ne radi o autoritetu nego o izobrazbi opažanja. Sjećam se kako mi je Heisenberg, kad je već odavno bio ordinarius u Leipzigu i nobelovac, pričao o svom učielju Bohru: ''Dakle, Bohr je ranije, kada sam se s njim sporio, gotovo uvijek imao pravo, - danas sam ja u pravu u 30% slučajeva.''
(C. F. Von Weizsäcker, Jedinstvo prirode)
Krajnje je važno da postoji uzajamno ispitivanje između Učitelja (guru) i učenika prije nego započnu zvanični odnos.
U starim je vremenima, da bi primio opunomoćenje, potencijalni učenik morao moliti tri godine. Inicijacija nipošto nije bila nešto slučajno. Ostavljajući ga da čeka tako dugo, Učitelj bi u učenika urezao ozbiljnost ulaženja na put tantre, provjeravajući njegovo izvršenje i osiguravajući njegovu pravu spremnost. Često bi Učitelj ostavio učenika da čeka još duže prije nego bi se složio da ga u bilo čemu pouči. Uvijek bi nanovo ispitivao njegov karakter i tek kad bi ga potpuno razumio, prihvatio bi ga za svog učenika.
Učenik također mora ispitati svog potencijalnog Učitelja i utvrditi je li on potpuno osposobljen. On mora biti uvjeren da će biti u stanju sebe potpuno posvetiti ovom Učitelju. Prije započinjanja zvaničnog odnosa Učitelj-učenik, ti imaš potpunu slobodu izbora. (...)
Blagotvorna djelovanja odanosti Učitelju i kobne posljedice prekida te odanosti ne dolaze kao nagrade i kažnjavanja od božanskog Učitelja. Oni slijede izravno iz uzroka i posljedice. Tvoj Učitelj je središnja točka tvojih nastojanja koja vode ka Prosvjetljenju. Što si više odan tom stanju savršenosti koje on predstavlja, to bliže prilaziš tome cilju. Prijezir prema njemu te može odvesti jedino u tamu i neznanje. (...)
Nakon što si sebe potpuno posvetio njemu, on će te voditi putem prema Prosvjetljenju. Ako s oholom ponositošću i tvrdoglavom umnom ograničenošću ti misliš da znaš što je najbolje za tvoj duhovni napredak, kako ćeš biti u stanju bilo što naučiti od njega?
To ne znači da trebaš postati nerazumni rob ili da tvoj Učitelj može preuzeti nepravednu prednost nad tobom. Kako ti stremiš potpunoj slobodi Prosvjetljenja, mora također postojati sloboda u načinima njegovog dostizanja. Nikad ne trebaš slijediti želje svog Učitelja samo zato što se osjećaš obaveznim ili prinuđenim pokoriti im se. Tvoj će ti Učitelj reći da učiniš ono što je korisno za tebe i za druge. To što on traži može biti teško, i namjera toga trenutno može biti neuočljiva, ali ti trebaš njegov savjet primiti s radošću i dubokom zahvalnošću zbog njegovog zanimanja za tvoje dobro.
Iskreno sebe preispitaj da bi vidio možeš li slijediti njegove želje. Ako ne postoji način na koji možeš slijediti njegove želje, ne budi nepristojan ili gord. Objasni pristojno i s krajnjom poniznošću u čemu je teškoća. Tvoj Učitelj neće biti nerazuman; njega, kao Buddhu, ispunjava ogromna sućut.
(Mahamudra)
Post je objavljen 23.10.2006. u 11:27 sati.