Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • davor

    Čini mi se da bi ova zanimljiva Badiouova razmatranja bilo zgodno povezati s Platonovom teorijom o dva počela. Jer ovdje se radi o tome da nepredvidivi (zapravo neuzročni) ''bljesak'' za ''trenutak'' lomi kontinuum bivanja (apeiron) i uspostavlja mjerilo (peras) – to mjerilo nadalje ''vlada'' novim kontnuumom bivanja (čini mi se i da bi za ono što Badiou naziva ''bitak'' bolje odgovarala riječ ''bivanje'', da je više u skladu s metafizičkom tradicijom). Svi imamo takve trenutke u životu, Događaje, nakon kojih ''ništa više nije isto''. Takav Događaj uspostavlja novu mjeru, i sve se nadalje procjenjuje u odnosu na nj. Sve prije njega kao da se dogodilo nekom drugom. Čak i samog sebe procjenjujemo onda u odnosu na vjernost tom Događaju. Žižek navodi da to može biti zaljubljenost, može biti religiozno iskustvo, može biti i politički događaj,... Ono što bi valjalo jasno reći, a implicitno je sadržano i u gornjem tekstu, jest to da je svako bivanje već određeno nekom takvom perspektivom nekog ranijeg Događaja. Odnosno, nema neutralne (''neideološke'' u smislu u kojem Žižek kaže da se radi o ''ideološkoj gesti'') perspektive. Čak i ona koja sebe smatra neutralnom, naime ''znanstvena'', ima svoje Događaje istine – to je ono o čemu Kuhn govori kad kaže ''paradigma'', odnosno ''promjena znanstvene paradigme''.

    avatar

    12.10.2006. (15:32)    -   -   -   -  

  • Mr. Benedictus

    Moja filozofija je jedina ispravna.. Lacanovštine koje žižek priča su stvarno zamorne i neznam, al' to graniči s astrologijom.

    avatar

    13.10.2006. (23:42)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Ovaj tvoj post Davore, barem za mene osobno jest - događaj. Kao prvo kad sam ga pročitao nisam ni slutio da bi se ovdje moglo raditi o povezivanju Badiouova razmatranja s Platonovom teorijom o dva počela. Nadalje prije njega nisam znao kako da ti odgovorim na komentar u prethodnom postu («Objava?) Kao da si mi ponudio paradigmu i otvorio perspektivu i odgovorio sam glatko, bez poteškoća. Svojevrsnim događajem (događajem unutar događaja da bi se oba međusobno osvijetlila) doživljavam i tvoje ubacivanje Mr. Benedictuse. Oprosti na izrazu «ubacivanje» ali mi se čini da dobro odgovara, i to zato što prekrasno ilustrira poziciju onog tko je izvan događaja, odnosno onog koji je u njega došao (upao) iz jednog posve različitog. Govor o ovome u koga je upao doživljava kao «prazne fraze kojima nedostaje bilo kakva referentna točka». Ova formulacija je u samom tekstu koji komentiraš. Ti govoriš drugim riječima (znanje koje graniči sa astrologijom) ali čini mi se misliš isto.

    avatar

    14.10.2006. (10:34)    -   -   -   -  

  • Mr. Benedictus

    Milje, pogledaj http://www.elsewhere.org/pomo

    avatar

    14.10.2006. (19:34)    -   -   -   -  

  • davor

    Mr. Benediktus, gornji je tekst - mada Žižekov - savršeno smislen. Nije produkt nikakvog slučajnog i nasumičnog razbacivanja frazama. On je ne samo smislen, nego razumljiv, pa i nefilosofima. Tako i meni - svaku rečenicu (osim možda jedne ;) ) sam spreman obrazložiti, ukoliko nije jasna.
    Jedino odlučnost da ne razumiješ - jer je to ''postmodernističko trabunjanje'' - te sprečava vidjeti jasnu jednostavnost gornjega teksta (jednostavnost koja je, doduše, svakako nekarakteristična za Žižeka).
    Uopće, taj borbeni stav u filosofiji - npr. ja sam protiv postmodernista, ili ja sam protiv analitičara, ili ja sam protiv ovoga ili onoga - po mom mišljenju ne vodi daleko.

    avatar

    14.10.2006. (20:26)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ne može li se jednostavno reći da je događaj skup situacija u nekom segmentu vremena koje su za nekog promatrača ili više njih značajne i povezane?
    Malo me smeta kad netko uporno spominje drugu dimenziju jer ona ima jasno značenje i ništa ne priječi da se kaže vrijeme.

    avatar

    15.10.2006. (07:34)    -   -   -   -  

  • davor

    Da, Propheta Nemo, moglo bi se i tako reći, i to jest to. Ali tvoja formulacija je ''jednostavna'' za tebe i za tvoju ''paradigmu''. Jer, s obzirom na nju, upravo je pitanje: što je to skup? I nije sad ovo moje neko cjepidlačenje i vrdanje, nego doista je to pitanje analogno pitanju ''što je to događaj''. Jer, kako neko mnoštvo (obrati pažnju na riječ ''mnoštvenost'' u gornjem tekstu) postaje neko jedinstvo, naime neki skup? Tako da se to mnoštvo nekako sabire (a imamo i ovdje post sabiranje, ali ostavimo ga zasad na miru). Kako se sabire? Npr. hrpa voća je pred nama, kako ćemo je sabrati u skupove? Po boji, po obliku, po vrsti, po cijeni, po vlasništvu...? Očito, po nekoj mjeri. Po kojoj? Što određuje koja je mjera u nekom slučaju relevantna? I ti s pravom kažeš ''za nekog promatrača značajne i povezane'', jer je to pitanje ''je li nešto relevantno ili nije'', odnosno koja je mjera prava mjera u konkretnoj situaciji, očito subjektivno. Ipak, ono što Žižek hoće reći jest to da ta subjektivnost nije proizvoljnost nego da se baš u subjektovoj pogođenosti zbiva istina. Da istina nije nešto što se nas može i ne mora ticati, a to ipak jest tako kako jest. Nego da se istina otkriva samo onome tko je njome pogođen, dotaknut, tko je uključen u nju. Ili, platonistički rečeno, tko sudjeluje u njoj.
    Što se tiče vremena, ovdje se radi o odnosu vremena kao kontinuuma i vremena kao trenutka. Sastoji li se vremenski kontinuum od trenutaka? Ili je trenutak nešto drugo od kontinuuma (kao što implicira Žižek/Badiou)? Srodno je pitanje sastoji li se dužina od točaka (o tome nešto ovdje)?

    avatar

    15.10.2006. (12:10)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Skup spada u ekipu od čije se definicije odustalo. Ako se netko pita što je to skup, obično je to posljedica teške neinformiranosti, nadčovještva ili pak retorike.
    Problem sastavljanja dužine se može podijeliti u matematički i fizikalni. Matematičarima beskonačnost ne smeta, a fizičari tek moraju otkriti jesu li vrijeme i prostor kvantizirani kao što je materija/energija.
    Osobno se priklanjam kvantu jer je daleko jednostavniji za strukturiranje objekata, a i sasvim efikasan ako su ti kvanti dovoljno mali.

    avatar

    17.10.2006. (14:01)    -   -   -   -  

  • davor

    Ipak je tvoj odgovor na moje pitanje retorički. Jer on ne daje neke inherentne razloge zašto se skup ne definira, nego kaže ''to nije primjereno, ako to pitaš tad si takav i takav''. Dakle, sankcije za postavljanje tog pitanja su društvene – ne uzimanje u ''ozbiljno društvo''. To je baš retorički argument, ne bi trebao biti znanstveni, čini mi se.
    Što se tiče nadčovještva i neinformiranosti, to prihvaćam: filosofska pitanja idu u oba ta smijera. Jedan smijer su djetinja pitanja, naivnost onog djeteta koje je neinformirano o savršenosti carevog novog ruha pa se pita ''zar car nije gol?'' A i nadčovještvo – ne zadovoljavanje (ili barem ne prelako zadovoljavanje) odgovorima tipa ''mi ljudi ne možemo to znati''.
    U Raju su ljudi smjeli jesti sa svakog stabla osim jednog. U matematici se smije pitati sve, osim jednog pitanja, ''što je skup?''. Ako se netko ipak to upita, biva izbačen iz raja matematičke izvjesnosti. Ako ostane u neupitanoj sigurnosti, tad nije filosof.
    Što se tiče problema ''sastoji li se dužina od točaka'', beskonačnost tu ne rješava stvar. ''Dužina je očigledno beskonačno djeljiva; dakle ima beskonačno mnogo krajnjih sastojaka. Ako imaju bilo koju duljinu veću od nula, tad, suprotno našoj pretpostavci, duljina dužine mora biti beskonačna. Bilo koji niz koji se sastoji od pozitivnih veličina jednakog iznosa ima beskonačnu sumu. No, ako je pak duljina doslovno nula, tad će, suprotno našoj pretpostavci, duljina segmenta biti nula.''

    avatar

    22.10.2006. (22:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...