umorno_oko

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

23.04.2011., subota

Zadnji predškolski rođendan ...

Mic po mic ... dan za dan ... godina za godinon. I sad bi Peter Bean zapiva „... sve nas manje jema tu ...“ ali ja nisan trenira košarku u KK „Partizan“ sa Bujišen i ekipon i piva na festivalu ka i on. Dapače, nije mi ni otac igra u šampionskoj ekipi „Jugoplastike“ iz 1971. godine.
Ajde lipo lovit rake, govorin sam sebi, di si zadija na košarku ... rič je o mojoj prinčipeši.
Dunkve, doša je na red i zadnji pridškolski, oću reč vrtlički, rođendan.
Lipo smo ona i ja, ka pravi organizatori, nabavili malo grickalic i slakoga, za počastit tete i ostalu ekipu, pa se je ujutro spremila brzinski.
Nije jon tribala njanci budilica. Budila je, za prominu, ona nas, da nedajBože ne okasnimo danas u vrtlič.
A tribalo se i pripremit, onako organizacijski. Teta je rekla da pripremimo neku anegdoticu, priču o Vinkinome odlasku u vrtlič i pri toga ... A ako ja to niman pripremljeno, onda nima niko. smokin
Blaženi internet ... i blog, dapače, čak i štoviše. njami
Tako san za tete pripremija moj prvi post sa kojin san počeja pisat blog, kad je Vinka jemala četri miseca, i priču o prvome danu u vrtliču. Da buden precizan, bile su to jaslice, jer je jemala dvi i po godine kad je počela pridškolska karijera, u „Tamarisa“ u Gomilici.
Ajme meni, a pari mi se da je bilo jučera. dead
Eto, nisi se njanci okrenija, a šinjorina se sprema za skulu, i kara se sa materon koju će suknju vazest, jerbo in se ukusi baš i ne poklapaju.
Ženska posla ... ja in se neću u to dirat cerek
Tete su me ljubazno sačekale, do moje marende, u jedanaest uri, pa san moga, kako je i red, i ovi rođendan dokumentirat.
Vinka su obukli ka i krajicu ... sa malon krunicon na glavi ...

Photobucket

... a onda su se lipo skupila sva dičica okolo pa in je teta čitala priče, koje smo donili ... ča ti je tehnika ...

Photobucket

... lako ča je Vinki bilo zanimjivo, i meni je deboto suza na oko kad san evocira uspomene, Ej, pa nije moguće da je prošlo već PET godin. Uf!
A ondak su se skupila dičica, pa su zadili par svičic, jer se više ne smi torta nosit u vtlič ...

Photobucket

... a na kraju se malo i zapivalo. Vidin, nije ni Vinki bilo svejedno. Atroke meni. A tek kad bude za koju godinu ovo prigledavala ...
Na kraju, kako je i red, svi su skupa zapivali Vinki rođendansku pismicu, pa su se onda ostali igrat i počastit, do kraja dana, a tata ... to ka ja ... je mora poć nazad, jerbo je marenda finila. Bidna dica, inače i jema priko dvadeset, a vidite i na slici koliko i je desetkovalo. Skupa sa tetama nije i bilo deset, pokosila i je nika viroza ...



Kad san doša posli posla po Vinku, toliko je bila puna utisak da mi nije fermala pripričavat sve dok nismo došli do doma.
A popodne nas je, toga dana, čeka ozbiljan zadatak.
Ča ga ja osobno nisan radija još od pri rata. Domovinskoga, naravno thumbup
Ali ovi put je bilo lako, jer san jema pravoga pomoćnika, moju Vinku. Fala na pitanju, Zakonita je pozapodne radila headbang
Tribalo je pituravat jaja, za Uskrs.
Provali smo nike revolucionarne piture, navodno jaja paru ka od mramora polsin toga ... ali pi**da ko viruje reklaman. To ka i ja ...
Došlo mi je da sve zaitin, jer se sve lipilo tijekon pituravanja. Ali nakon malo više truda, rezultat je ispa fenomenalan.

Photobucket

Malo kokošji jaj, malo čokoladni, pa malo Kinder Zeko ča jon ga je donija Uskršnji zeko na Veliki Petak, a da ona nije uspila ni vidit thumbup
I na kraju, ča još mogu, nego da van svima poželin:

Sritan Uskrs!

Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 09:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #

19.04.2011., utorak

Majka Zemlja

Proliće je vrime kad se sve budi, klija, kad izalazidu pupi, kad cvitadu voćke i kad meni moja Vinka bar tri puta na dan da do znanja da jedva čeka kad će počet trišnje. I isto toliko puti jon ja rečen da i ne more očekivat prin svetoga Dujma, u peti misec. I to su one grube, sitne, vodenaste, ča i ne bi sa tleja diga, i ča vrididu samo za kompot, oli u koju kremu stavit i niki vočni kolač učinit.
Proliće je i vrime, užežin Uskrsa, kad i dica u vrtliču pravidu male predstave, pozdrave Uskrsu i proliću.
Ni teta Sani i teta Vesna nisu iznimke, pa su sa našon vridnon dičicon pripremile proljetnu svečanost, di su jemali ča činit i dica i roditelji. Vinka je ove godine jemala glavnu ulogu ... bila je Majka Zemlja ...
Tribalo se lipo pripremit i obuć ranije spremljeni kostimić ...

Photobucket

Dica su polako recitirala pjesmice ...

Mi sijemo sjeme fino i lako
po čitavom vrtu evo ovako ...
Od zemlje joj pokrov dam
nek' joj je miran i dubok san

Majko Zemljo, Majko Zemljo
gdje su tvoja dječica
Sniju, sniju međ korijenjem
dok ih sunce ne izmami van

Majko Zemljo, Majko Zemljo,
gdje su tvoje bubice
Sniju, sniju međ korijenjem
dok ih sunce ne izmami van

Majko Zemljo, Majko Zemljo,
gdje su tvoji patuljci
sniju, sniju međ korijenjem
dok ih sunce ne izmami van

...

majko Zemljo vodi nas van
da pozdravimo proljetni dan!


Naravno da ni Majka Zemlja nije ostala gluha na njihove molbe ... uz pjesmu i stihove im je podarila boje, sjemenje, lukovice i ostalo ...

Photobucket

Photobucket

... pa su svi zajedno izašli vanka, na sunce, da pozdravu proliće.



Ali, ka i u reklaman, to još nije sve ...
Nisu ni roditelji sidili besposleno.
Morali smo, skupa sa dicon, od papira napravit malu kokoš, u koju smo postavili koricu od jaja u kojoj je bila zasađena leća.
E sad, nekome je kokoš izašla ka nesilica, nekome ka ona za juhicu, a nekome, ka meni, ka da je bila na "speedu" pa je jemala veeeeelike oči ...

Photobucket

Nakon ugodnoga druženja i skupne slike ...

Photobucket

... kad smo i službeno pozdravili proliće, mogli smo i poć doma ...
Zdravi mi i veseli bili! mah mah mah
- 06:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.04.2011., nedjelja

Barbie, Lego & Probudi se, Kato!

Nespojivio, ha? ma nemojte mi reč! A ča bi vi napisali, da ste na mome mistu, i da ste učinili turneju koja je počela izleton u svit dičje mašte, ograđene sa jedne strane Barbi bebicama a sa druge strane LEGO kockicama, vražjemu izumu onega Danca koji nije jema pametnijega posla vvengo izuminat neuništive komadiće plastike koji se moredu slagat i nadožuntavat jedno na drugo.
Počelo je sa Barbie & Lego izložbon, a finilo je u dvorani Pastoralnoga centra u Kaštel Lukšiću, sa pljeskon i pozivon na bis amaterskoj družini Kaštelanskoga teatra. Ništa van nije jasno? Pomalo ... jedan po jedan ... rekla je plavuša kad se probudila u štalici ispod kravice i iznad sebe ugledala kravlji organ za proizvodnju mlika.
Danima, otkad je ugledala prvi plakat da se organizira izložba Barbie & LEGO, Vinka je, maniron iskusne čimavice (doadne stjenice, za sjevernjake) cjepila užu i širu obitelj sa pitanjima kad će više ta izložba???
Ajde, u petak san se nikako i izvuka, ali u subotu mi niije bilo spasa. Fala na pitanju, Zakonita je opet radila drugu smjenu ...

Barbie

Puni očekivanja, zaronili smo u parter Spaladium Arene, svaki sa svojin fotoaparaton, Vinka i ja, i mogu van reč da nisan nikad vidija da mi čer jema ovolike oči. Tata, vidi ovo ... tata, vidi ono ... Škljoc, škljoc ... snim, snim ...
Od početka početaka, slike Barbieine stvoriteljice, Ruth Handler ...

Photobucket

... pa priko ikone ondašnjeg svita glamoura, mode i filma, svevremenske Audrie Hepburn ...

Photobucket

... za koju se i inače šuškalo da je poslužila ka istinski predložak vječne dječje igračke ... redale su se vitrine sa uredno posloženim i nabrojenim epohama i temama kroz koje se provlačila vitka lutkica u obliku elegantne ženskice ... od šezdesetih ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

... preko disco-looka ludih sedamdesetih godina, ABBA, letova na mjesec, Concorde-a, „zvonastih“ rebatinki i tri prsta debelih potplati na postolima ...

Photobucket

Photobucket

završavajući sa razbarušenim osamdesetima, dok je Michael Jackson još bija crnac ....

Photobucket

... i devedesetima, Baywatch ekipom i ostalim popkulturnim simbolima ...

Photobucket

Photobucket

Barbie se uvik znala prilagodit, za svaku priliku i za svaki gušt. Novo doba političke korektnosti donilo je World Barbie ... za razliku od YMCA početaka ...

Photobucket

Svaka situacija je jemala svoju ekipu lutkica .... bilo da se radi o izležavanju na plaži ....

Photobucket

... kostimiranoj zabavi u nekome srednjovjekovnome dvorcu ...

Photobucket

... na dvorcu prilipe Kleopatre ...

Photobucket

... u vilinskome svitu, onako, opće prakse ...

Photobucket

... ili u kooperaaciji sa drugim tvorcima magije, kao sa Disneyem ...

Photobucket

Barbie je koketirala i sa, reklo bi se nedodirljivim, muškin simbolima ... bilo sa Harley-Davidsonom ... nasamo ...

Photobucket

... ili u zajednici sa nabrijanim trkaćim jurilicama ...

Photobucket

... i na kraju, sa crvenim talijanskim sinonimima za trkaće auto, sa propetim konjićem u simbolu ...

Photobucket

Nije to bilo lako pratit, pa je Barbie sa vrimenon dobivala braću, sestre i ostale članove familije ...

Photobucket

Malo po malo, došli smo i do današnjih dana, kad je Barbie u najboljin godinama, sa savršenon linijon i nadalje mami uzdahe malih ženskica u cilome svitu.
Suvišno je i napominjat da je Vinka bila sritna i zadovoljna, svaku je vitrinu i ona zabilužila na svome fotoaparatu, uključivo i cilu Barbie-rodbinu, jednoga po jednoga.

LEGO

Posli Barbi izložaka, očekiva san u najmanju ruku isto i za Legiće, ali san osta pomalo iznenađen, da ne rečen i razočaran. Omjer je bija ka na Kozari, 10 na jednoga, deset Barbica na jedan Lego.
Isto su bili posloženi u ventrinan, s tin da je bilo i zanimljivih izložaka.
Nakon plakata koji nan je opisa kako i na koji način male kockice iz Danske još od 1934. godine haradu sviton, redali su se zanimljivi kompletići, koje baš i nimate za kupit po ovin našin svašta-nešto trči/laži/maži trgovačkin centrima.

Photobucket

Nigdi ne piše, ali ja van tvrdin, iz osobnoga iskustva, da su ove male plastične kockice NEUNIŠTIVE. Jedino kako in morete doć kraju je da i pobacate. Ili ubacite u rotacionu peć. Normalnin dičjin postupcima, koji uključuju grizenje, glođanje, gaženje i bacanje, ne morete jon ništa. U moje matere jema još ostataka kockica, koje se ovih godin nisu uspile izgubit, a sa kojima smo se igrali ne samo Zlato Mamino, nego i ja ... kad san bija u dobu prikladnome za igranje s njima.
Glede toga, i dan danas znan sest sa Vinkon ili sam, pa se uvatit slagat raznorazne modele, iz glave ili sa papira .... tako da je ono „doba prikladno za igranje“ kad su legići u pitanju, vrlo rastezljiv pojam.
Nego, krenimo mi dalje sa kockoidima ... građevinskih strojeva tokon godina nikad nije manjkalo u aktualnoj LEGO ponudi ...

Photobucket

... a kockastoj prezentaciji nije moglo uteć ni legendarno „narodno auto“ iz Wolfsburga, ča ga je još Adolf naručija, iz nimalo karitativnih pobuda ...

Photobucket

Mali hotel ka da je izaša iz nekoga scenarija američki filmov „B“ produkcije ...

Photobucket

Ovi crveni kamion samo zaokružije paletu američkih popkulturnih simbola ....

Photobucket

... samo san čeka da dikod iza kantuna izleti oni debeljuškasti dida Mraz iz njiove reklame.
I ovo san već negdi vidija, nikako se sitit, a onda mi se upalila lampica ... ovo je jedan od dvoraca iz „Gospodara prstenova“, pogotovo kad san u podanku vidija malo kockasto izdanje Gandalfa ...

Photobucket

Photobucket

Likova iz svita mašte ni ovod nije nedostajalo, bilo da su obučeni u kockasto izdanje „Pirata sa Kariba“ ...

Photobucket

... ili da su samo iz kockica sastavljeni likovi iz dičje mašte ...

Photobucket

... a tu i tamo bi zaluta i koji lik iz kompjuterske provinijencije ... znameniti TUX, kako bi u Red Carpetu rekli, „zaštitno lice“ Linuxa, alternativnoga operativnoga sistema oliti mukte verzije Windowsa, za neupućene.

Photobucket

Dvoraca i ostalih ikona iz dječjih priča nije nedostajalo, bilo da su bili „opće prakse“, u Duplo verziji ...

Photobucket

... ili u standardnoj veličini, inspirirano sa poznatin dičjin serijalon priča o „Harry Potteru“ ...

Photobucket

Nakon dugotrajnoga lutanja parterom „Arene“, došli smo do šlaga na kraju. Igraonica, legići i veeeeliko. Kad tih par pojmova spojite u jednu rečenicu, dobijete jedan veliki prostor, pokriven gomilom kockica ...

Photobucket

... pa Vinka nije mogla odolit, a da malo ne sjedne na pod, sa ostalom dječicom, i složi mali trajekt, onako, iz glave ... a ni tati nije bilo mrsko malo sest na pod sa njom, i malo dat ruke i dadavat kockice koje su falile za ostvarenje njenoga nauma.

Photobucket

Ukratko, vrlo kvalitetno provedeno popodne, iako san, ruku na srce, možda očekiva i više, ali mislin da ćemo bar još jednom navratit pogledat sve pomalo i natenane. Vinka je, naravno, puna utisaka, zaronzala kad san joj reka da triba ić doma. Malo smo seli u priručnu prostoriju za prikazivanje filmova, pogledali par kadrova Disneyeve „Sneguljice“ i polako, nakon šta smo slikali Lego verzije par stari leteći legendi ...

Photobucket

Prvo poluvrime je završilo, tribalo se uputit doma, i spremit za večernji finale ...

Probudi se, Kato

Nakon poznatih događanja posljednjih dana, od kojih me više boli glava i cili probavni trakt, poželija san nešto osvježavajuće, relaksirajuće, nadajuć se da će to bit predstava amaterskoga kaštelanskoga kazališta.
I mogu reč da san čak dobija i više od toga. Pitku laganu nepretencioznu priču, o vječnoj ljubavi zeta i punice, punu zanimljivih obrata, šaljivih i živopisnih likova, sa velikum finalom u izvedbi punice-kraljice.
Predstavu je napisao Milan Grgić, a djelo prati zavrzlame koje se događaju u jednom stanu zbog nesvakidašnjih okolnosti.
Publika je u pristojnom broju popunila dvoranu Pastoralnog centra u Kaštel Lukšiću.

Photobucket

Ali, krenimo redom. Zet, koji živi u zajedničkome domaćinstvu sa punicom, poželija se malo relaksirat i, ča bi se u nas reklo, malo „poć u štetu“.
Opremija je ženu i punicu, prototip žene-zmaja, na selo ... da ne smetaju.
Pa skupa sa prijateljima „snimateljen“ i „režiseron“ angažira naivno žensko čeljade, pod krinkom probnoga snimanja, i usput provat ušićarit i nešto konkretnije.

Photobucket

Sve su bili dogovorili, objasnili glavnoj „glumici“ na koji znak se triba počet skidat, ali je ovu zabolila glava, pa su jon greškon dali tablete za spavanje, one švicarske, i tu počinje rokenroll.
Sitili su se pa dozvali staroga prijatelja, koji jema iskustva u tin stvarima, da „spremi“ glumicu na sigurno misto dokle se probudi ...

Photobucket

... samo ča su se žena i punica ranije vratili doma i pokvarili posal ...

Photobucket

... cilu predstavu su pokušali sakrit „glavnu glumicu“ od punice, koja in je, u finalu, pokazala kako se izvodi pravi striptiz ...



Na kraju su svi bili sritni i zadovoljni, publika koja se dobro zabavila, i pozvala glumce na bis ...

Photobucket

... a i akterima predstave osmijeh nije salazija sa lica.
Redateljsku palicu predstave drži Ivan Lukić, a glumci su Marin Jelinčić kao Nikola, Ivona Čuljak glumi Elviru, njegovu ženu, punicu glumi Antonija Lisičić, Paul Vinčić je u ulozi Igora, Joško Metličić kao Tomica, Cinceka glumi Ante Majić, Kazimir je Marijan Dželalija, a Katarinu, „glavnu glumicu“ glumi Marija Bevanda.

Još jedna večer i druženje sa kaštelanskim amaterskin teatron je uspješno i na opće zadovoljstvo priveden kraju.
Fala ča ste sve ovo uspili prigledat i pročitat do kraja, stojte mi svi dobro i naravno,
zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 01:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.04.2011., srijeda

Mala noćna muzika

Koji smo mi čudan svit. Karamo se po vas božji dan, na sve moguće načine, mišlju, djelon i propuston. blabla
Pogotovo je simptomatična situacija na portalima, svih boja, okusa i mirisa. Da ne misli neko da spominjen samo Sucurac.info thumbup
Nigdi nije puno boja situacija, pogotovo ako su ljudi anonimn i, ili bar mislidu da su anonimni eek ... kako je davno, na prvome albumu piva TBF, „puno razloga za tuču i sve uvrede jako teške“ ...
Molajmo sad na stranu sve ružne strane stvarnoga i virtualnoga društvenoga života u Hrvata. thumbup Ipak nije sve tako crno, kako piše na mojoj majici ...
Dikod, ali samo dikod, moremo i mi unisono, jednoglasno ča napravit, a da to nije odglumljena reklama za Žuju. party
Prošlo je malo više od misec dan kako je bidne Japance pokotušilo, najpri potres, pa cunami, pa in sad laku procurilo iz nuklearke toliko da su in deboto i ribe počele svitlit u mraku. Bar in je lakše vatat ....
I radišni i vridni, kakvi već jesu ... odma su prionili obnovi. Cestu koju in je potres potaraca sredili su i obnovili za šest dana. Ne, ne, nima ovo nikakove veze sa onin kamenčićen ča je pa na cesti do Vrgorca. Ča bi se mi sad tribali ugledat na Japance? Da je tako, ne bi bilo nikoga u Remetincu. Jerbo bi se svi sadašnji i budući stanovnici opskurnoga žicon ograđenoga naselja u neposrednoj blizini zagrebačke Arene, skupa sa svojin obiteljima, UBILI na japanski obredni način, dugin mačen učinit trokut na drobčiću i malo pripomistit criva. A zašto bi se ubili? Pridugo bi trajalo da sad nabrojin samo najvažnije razloge. Ostavimo mi sad nji kod ZG Arene, vratimo se mi u našu domaću, Spaladium Arenu.
Nabavija san karte, odma čin su stigle. Umeja san babu Milenu, ča radi u Crveni križ, pa mi je, da me se riješi, javila odma čin su dobili prvi mac karat. Uzeja san dvi za sebe i dvi za Zlato mamino. Fala na pitanju, Zakonita ne more poć. Radi drugu smjenu. Baš čudno! cry burninmad
Zato san zaključija da je sazrilo vrime da Vinka krene u noćni život. Kad je saznala da će sa menon na koncert, odma je živnila. I svečano izjavila da će isto poć sutra u vrtić, neka će kasno leć. To je bilo onako, na neviđeno ... Krenili smo, puni očekivanja, za divno čudo na vrime. I uredno se parkirali kod Keruma u Lori.
Znan san da će iskrsnit ništo, čin nisan okasnija.
Čak smo i mista našli za disit, relativno brzo, bez puno šetanja.
Nikako dočekat. Vinki je ovo ipak bilo vatreno krštenje, nije navikla da društvena događanja ovakove vrste UVIK malo, onako otmjeno, okasnidu. fino
Ali i to smo dočekali. Jake snage HTV-a, koji je prinosija koncert i sva događanja okolo njega, predstavljali su na pozornici Đuzel, Horvatica, Karmela i Fodor. Fala na pitanju, svi lipo i decentno obučeni osin, pogađate, gđice Mile koja ni u ovakovin prilikan ne odustaje od minjaka. Je da jema lipe noge za pokazat ... a i ko san ja da jon sudin. Ipak ovu predstavu nije uspila ukrest.
A ko će počet koncert nego domaća klapa ...

Photobucket

... ipak je Spaladium Arena u Lori, a oni su klapa Sv. Juraj - HRM. Nije bitno za priču, ali moran spomenit da su skoro svi iz Kaštili. Nakon samo dvi pisme su išli ća, a zaminija i je Gibonni ....

Photobucket

... koji je isto otpiva dvi pisme, pa mi je postalo malo jasnije. Koliko i je izvođači bilo za pivat, svaki po dvi pisme i aj ća, ča se ... prema kasnijemu priznanju organizatora, i pokazalo točno. Na kraju su morali odbivat ljude, sve koji su bili zainteresirani za nastup i da pomožedu bidnin Japancima na bilo koji način.
Gibo je pobra žestoki pljesak, ali ni blizu ka, ipak, glavna zvizda večeri, japanski ambasador, koji je, u stilu Karola Voytile, sa komada karte pročita govor zahvale na tečnome hrvatskome. Dobiveni urnebesni aplauz je mjerljiv sa grotlom Poljuda prilikom nastanka one legendarne izjave „Vukušiću Ante, sinjski dijamante“ Drage Ćosića, nakon pobjede Hajduka nad Anderlechton u Euroligi.

Photobucket

Program je iša dalje. Sad je na redu bija Goran Karan, koji je sa Vagabundon ....

Photobucket

... a posebno sa navijačkon pismon zapalija atmosferu do usijanja ...

Photobucket

Koncert je polako dosega radnu temperaturu. Bacan oko na Vinku, cupka, pjevuši ... ali pomalo gubi ritam ... nije pomogla ni ruža ča smo je kupili za Zakonitu, od šetajuće muške verzije legendarne Marisol ...

Photobucket

Umor je ipak bija jači. Naslonila se na mene, i koncert je, bar ča se tiče uživo nastupa, za nas bija gotov. Polako smo se odšetali do našega biloga zmaja, koji na sriću i nije bija puno daleko. Taman na vrime za pokupit Zakonitu sa posla, da i ona dojde koji minut ranije doma. Nji dvi san opremija u krpe, a ja san odgleda koncert na našoj Katedrali Duha, na slušalice, da mogu na miru odguštat muziku.
Pas mater i digitalnoj TV, svako malo bi slika zatrokirala, a zvuk je bija malo bolji vengo na telefonu. Plač, plač, šmrc, šmrc, za vrhunskin razglason i akustikon Spaladium Arene puknucu puknucu headbang
Još par klikov mišen, malo popeglat slike i napisat koju besidu okolo ovega svega večeras, i to je to. I mene pomalo savladaje sanak pusti, a triba se ujutro i dignit za na posal. Laka noć, slatko mi snivajte .... Zdravi mi i veseli bili! mah mah mah
- 00:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.04.2011., ponedjeljak

Prvi slajo 2011.

Moga bi van sad do sutra nabrajat zašto mi se ono ka baš nije dalo ništa zapisat ...ni slikavat.
Nije da se nisan nigdi maka, ali mi ka svejedno nije bija gušt. Vinka je tek u petak krenila u vrtlič, otresla je svoju dozu antibiotika i kapi za nos, sad je (kucan o drvo!) orna i željna pogotovo druženja sa drugon dicon.
No, krenimo ispočetka, priča počinje lagano još prošloga vikenda. Kako je Zlato mamino friško sašlo sa broda, još je željan Hajduka, jerbo ga je daleko u dijaspori, dokle je baca kamenčiće u Panamski kanal, idealizira, i nije jema prilike vidit sve ča smo mi vidili.
Ipak, Hajduk nije samo vatromet i petavanje rogi „onima gori“ ...

Photobucket

... Hajduk nije samo mavanje zastavan i vikanje dokle se god ne izgubi dobar glas ...

Photobucket

... i neka bi mi svi volili, neka ga podržaje i staro i mlado, i muško i žensko, i mulci i tete u najboljin godinan ...

Photobucket

... to ipak nije dosta headbang puknucu
Balun bi tribalo i znat igrat. I znat potizat konce sa klupe. I znat balansirat među paragrafima i logistikon, gori na prvome katu Poljuda.
Ni u snu nisan moga zamislit da će se obistinit ono ča san čuja na slavljeničku utakmicu kontra Slavije: Najgori igrači u sto godin, najgori trener u sto godin i najgora uprava u sto godin.
Eto vidite koliko me je to šokiralo, kad mi je tribala nedilja dan da ovo sve napišen ...
Ali neka, pomalo, vrime če sve izličit, makar mora čekat onega Njemca ča sakrije stvari po kući.
Doša je novi vikend, ka tovar naučan na batine, i ja san pokuša gledat Hajduka, na televiziju, u Varaždinu. Odusta san posli prvoga poluvrimena. Ne mogu ovo gledat, ubijte me, ali ne mogu. Mislija san da su turske sapunice najgore metastazirano zlo na našin televizijan, ali u subotu uvečer, iza osan uri uvečer ... uvjerija san se da i od gorega jema gore. Amen. Neću, ber niko vrime, ni slova o njima ...
Već san reka da je Vinka jedva dočekala vrtlič, a i pozvani smo danas kod Marula na rođendan.
Je da oni stoju u zgradi, pače u neboderu, ali još uvik nisu satarene sve zelene površine po gradu ... pa se dica mogu malo i izać vanka igrat ...

Photobucket

Photobucket

Osin toga, glede i unatoč, ovo je bila jedna od ritki prilika da Zakonita i ja moremo prošetat priko grada, sest na Rivu i popit kafu. I otvorit sladolednu sezonu ... Za ne falit, fotoaparat mi je osta u malome bilome Mađaru kosih očiju, a bilo je, virujte mi, svega za vidit.
Kako je ovo niko prilazno vrime, moglo se vidit svita u svin odjevnin kombinacijan, od dugi jaket i dugi rukavi do majica na špaline.
Lipoga svita, fala na pitanju, nije falilo, a Zakonita i ja smo se nagledali svi mogući i nemogući modni kombinacij i stilov oblačenja, ono ča bi nan se oboma svidilo i ono ča bi obuka, možda, samo na maškare.
Vrime o rođendana je proletilo za sekund, tribalo se vratit nazad, samo ča nan se povećalo brojno stanje.
Dunkve, pridružila nan se i poznata obožavateljica Bobisovih „bobića“ ... glavon i očalima, @elyca.
Nakon kratkoga đira Rivon i brzinskoga obalaska sajma o libri u Dioklecijanovin podrumima, došli smo na misto događaja.
Vinka je, neka se dobro zabavljala sa ekipon, jedva dočekala ....

Photobucket

Photobucket

... a milošću domaćice ovjekovječili smo i jednu od ritki prilika kad smo zajedno a da nismo u kući.

Photobucket

Ipak nije sve tako crno! thumbup
Kako otrcano i passe ... ali sve ča je lipo kratko traje. Roditelji su počeli polako skupljati svoju dječicu ...
... a i mi smo polako morali odjedrit put Zapadni Kaštili. Do nekoga drugoga ugodnoga druženja ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 10:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.04.2011., subota

Kud prije ...

Kako vrime leti ... pari mi se da san jučer u onu malu plastičnu kadicu teplija kalumelu (kamilicu, za sjevernjake) za prvi put okupat Vinkicu, a evo, danas san je bija upisat u školu.
Krštenica, domovnica, JMBG, OIB, zamantalo mi se od puste kartušine ča san je mora teti Dušanki odnit.
OŠ „Knez Mislav“ u našemu Mašogradu.

Photobucket

Nije bilo ni najmanje šanse da je upišen u Zapadna Kaštila. Iz subjektivni i objektivni razloga. A jedan od vrlo čvrsti objektivni razlozi je i da ću, akoBogdazdravlje, brzo počet radove oko „štalice“ i uz malo sriće Vinka idući rođendan neće slavit po trubolimačima ili onetoplayima/guliverenergijan ... nego doma, na vlastitoj travici.
Subjektivne razloge bi radije zadrža za sebe cerek
Na kraju krajev, prilična san konzerva po tome pitanju, pa neka i Vinka gre u skulu di je odija i njezin pape.
Nije ni naša škola baš od jučer. Još od 1822. godine, kaako je istraživa don Ante Jurić, u staroj „braskoj kući“ je Ivan Valenta bija prvi ravnatelj.
Skula se selila od kuće do kuće, i bila je strogo muška skula sve do prve mješovite šk. god,. 1893/94. u kući Duje Alfirevića-Jere.
Prva prava školska zgrada je zgrađena tek 1903. na Gojači, i prilično suvremena za ona doba.
Prva četri razreda, i administrativni prostori. Viši razredi su opet bili po kućan ... sve do II. svitskoga rata. Onda je 1953. godine počela radit osnovna skula za Gomilicu i Sućurac, niži razredi u staroj školi na Gojači, a viši razredi u Đardinu. Prva upraviteljica osmoljetke je bila Ružica Luketin, a posli nje je bija Spasoje Antičević.
Nova novcata zgrada je otvorena one godine kad san se ja rodija, i dobila je ime po Silvestru Batini, a čast da bude prvi diretur u novoj zgradi dobija je Nenad Nenadić. Njega su naslijedili direktori Špiro Milevčić, Roko Rudež i Ante Luketin. Godine 1990. u jeku demokratskih promjena, Sućurac je proslavija 1140. obljetnicu spomena prasela Putalj i 600 obljetnicu današnjeg mjesta na obali, te je škola dobila novo ime „Knez Mislav“ po hrvatskom vladaru začetniku hrvatske državnosti i obnovitelju povijesne crkve Svetog Jurja na Putalju 839 godine.
Čast prvog ravnatelja pučke skule Republici Hrvatskoj dobija je dugogodišnji nastavnik povijesti u školi - Ivo Plepel. Današnja ravnateljica je Ines Visković.
Škola je u novije vrime požnjela mnoga priznanja, među njima je da je proglašena Eko-školom ...

Photobucket¸
nacrta: Nikola Listeš

... oživljene su i razne sportske i malo manje sportske aktivnosti, izašlo je u papirnatom izdanju šest brojeva školskog lista „Mašopis“, koji je gotovo redovito predstavljao našu županiju na državnim natjecanjima, da bi se u novije vrijeme i škola, tj. profešuri zajedno sa učenicima, prišaltali na najnoviji val informatizacije/internetizacije.

Photobucket

Pa se sad lako more dogodit da koji od ovi sa slike mora doma oca oli mater učit nekin osnovnin stvarima. Nije baš zgodno za roditeljskki autoritet, ali ko in je kriv ča su do sad živili u pečini thumbup
Koliko se tome pristupa studiozno, kazuje i podatak da je u natjecanju za najbolje web-stranice osnovnih škola, izrađenih CMS sustavom, osvojena i nagrada
I „Mašopis“ u „papirnatom“ obliku je postao povijest, jer ga sada direktno, u elektronskom obliku, uređuju sami učenici uz diskretnu pažnju profešuri.
Dosta o povijesti, okrenimo se budućnosti, ka i mali učenici „Kneza Mislava“, među kojima bi, najesen, tribala bit i moja Vinka.
Koji će to bit osjećaj kad joj buden iša na roditeljski sastanak ... kad i službeno stupin u školu ka roditelj, i vidin ovo na zidu,

Photobucket
nacrta: Nikola Listeš

... pa se sitin našega Nikole Listeša, kad je crta oti znak, pa se sitin našega zajedničkoga rada na prvin brojevima lista. Naravno, nisan ga ja pisa, pisala su ga dica, moje je bilo da po Nikolinin uputan to tehnički odradin.
Nisan se ošerva, jesu li pripiturali, ali pari mi se da su još nazad par godin na prvome katu krajnji zapadni i istočni zid bili naslikani sa slikan koje smo mi osmaši, daleke 1977. godine, pinelavali, po uputan ondašnjega profešura od likovnoga, Jurice Kezića. Ej, sedandesetisedme ... ajme, kad se sitin da mi se onda Zakonita još nije ni bila rodila ... ajde, ajde, boje mi je poć nanit, oli stavit kapu, ko zna di će me u ovu sitnu uru sićanja odvest. Zakonita je došla taman sa posla, nji dvi su išle u krpe. Vinka upravo dovršaje jednu od svojih nebrojenih viroza, koje ću, nadan se, zaboravit kad izvadi angine (mandule, krajnike, za sjevernjake)
Vrime je za poć nanit ... i da znate da nisan iz prsta iščiča ove brojke i podatke, malo san poćirija na sucurac.info
Mi se i dalje vridno spremamo, i fizički ...

Photobucket

... a bome i psihički, za veliku prekretnicu dosad skroz bezbrižnome ditinjstvu ... za prve obaveze ... ocjene, smij i plač.
Stojte mi dobro i zdravi bili ... kako bi reka Žuti ... moji lipi i deboto šesni Sućurani.
I ostali, naravno thumbup mah mah party
- 00:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.