Marketing
Barbie, Lego & Probudi se, Kato!
Nespojivio, ha? ma nemojte mi reč! A ča bi vi napisali, da ste na mome mistu, i da ste učinili turneju koja je počela izleton u svit dičje mašte, ograđene sa jedne strane Barbi bebicama a sa druge strane LEGO kockicama, vražjemu izumu onega Danca koji nije jema pametnijega posla vvengo izuminat neuništive komadiće plastike koji se moredu slagat i nadožuntavat jedno na drugo.
Počelo je sa Barbie & Lego izložbon, a finilo je u dvorani Pastoralnoga centra u Kaštel Lukšiću, sa pljeskon i pozivon na bis amaterskoj družini Kaštelanskoga teatra. Ništa van nije jasno? Pomalo ... jedan po jedan ... rekla je plavuša kad se probudila u štalici ispod kravice i iznad sebe ugledala kravlji organ za proizvodnju mlika.
Danima, otkad je ugledala prvi plakat da se organizira izložba Barbie & LEGO, Vinka je, maniron iskusne čimavice (doadne stjenice, za sjevernjake) cjepila užu i širu obitelj sa pitanjima kad će više ta izložba???
Ajde, u petak san se nikako i izvuka, ali u subotu mi niije bilo spasa. Fala na pitanju, Zakonita je opet radila drugu smjenu ...
Barbie
Puni očekivanja, zaronili smo u parter Spaladium Arene, svaki sa svojin fotoaparaton, Vinka i ja, i mogu van reč da nisan nikad vidija da mi čer jema ovolike oči. Tata, vidi ovo ... tata, vidi ono ... Škljoc, škljoc ... snim, snim ...
Od početka početaka, slike Barbieine stvoriteljice, Ruth Handler ...
... pa priko ikone ondašnjeg svita glamoura, mode i filma, svevremenske Audrie Hepburn ...
... za koju se i inače šuškalo da je poslužila ka istinski predložak vječne dječje igračke ... redale su se vitrine sa uredno posloženim i nabrojenim epohama i temama kroz koje se provlačila vitka lutkica u obliku elegantne ženskice ... od šezdesetih ...
... preko disco-looka ludih sedamdesetih godina, ABBA, letova na mjesec, Concorde-a, „zvonastih“ rebatinki i tri prsta debelih potplati na postolima ...
završavajući sa razbarušenim osamdesetima, dok je Michael Jackson još bija crnac ....
... i devedesetima, Baywatch ekipom i ostalim popkulturnim simbolima ...
Barbie se uvik znala prilagodit, za svaku priliku i za svaki gušt. Novo doba političke korektnosti donilo je World Barbie ... za razliku od YMCA početaka ...
Svaka situacija je jemala svoju ekipu lutkica .... bilo da se radi o izležavanju na plaži ....
... kostimiranoj zabavi u nekome srednjovjekovnome dvorcu ...
... na dvorcu prilipe Kleopatre ...
... u vilinskome svitu, onako, opće prakse ...
... ili u kooperaaciji sa drugim tvorcima magije, kao sa Disneyem ...
Barbie je koketirala i sa, reklo bi se nedodirljivim, muškin simbolima ... bilo sa Harley-Davidsonom ... nasamo ...
... ili u zajednici sa nabrijanim trkaćim jurilicama ...
... i na kraju, sa crvenim talijanskim sinonimima za trkaće auto, sa propetim konjićem u simbolu ...
Nije to bilo lako pratit, pa je Barbie sa vrimenon dobivala braću, sestre i ostale članove familije ...
Malo po malo, došli smo i do današnjih dana, kad je Barbie u najboljin godinama, sa savršenon linijon i nadalje mami uzdahe malih ženskica u cilome svitu.
Suvišno je i napominjat da je Vinka bila sritna i zadovoljna, svaku je vitrinu i ona zabilužila na svome fotoaparatu, uključivo i cilu Barbie-rodbinu, jednoga po jednoga.
LEGO
Posli Barbi izložaka, očekiva san u najmanju ruku isto i za Legiće, ali san osta pomalo iznenađen, da ne rečen i razočaran. Omjer je bija ka na Kozari, 10 na jednoga, deset Barbica na jedan Lego.
Isto su bili posloženi u ventrinan, s tin da je bilo i zanimljivih izložaka.
Nakon plakata koji nan je opisa kako i na koji način male kockice iz Danske još od 1934. godine haradu sviton, redali su se zanimljivi kompletići, koje baš i nimate za kupit po ovin našin svašta-nešto trči/laži/maži trgovačkin centrima.
Nigdi ne piše, ali ja van tvrdin, iz osobnoga iskustva, da su ove male plastične kockice NEUNIŠTIVE. Jedino kako in morete doć kraju je da i pobacate. Ili ubacite u rotacionu peć. Normalnin dičjin postupcima, koji uključuju grizenje, glođanje, gaženje i bacanje, ne morete jon ništa. U moje matere jema još ostataka kockica, koje se ovih godin nisu uspile izgubit, a sa kojima smo se igrali ne samo Zlato Mamino, nego i ja ... kad san bija u dobu prikladnome za igranje s njima.
Glede toga, i dan danas znan sest sa Vinkon ili sam, pa se uvatit slagat raznorazne modele, iz glave ili sa papira .... tako da je ono „doba prikladno za igranje“ kad su legići u pitanju, vrlo rastezljiv pojam.
Nego, krenimo mi dalje sa kockoidima ... građevinskih strojeva tokon godina nikad nije manjkalo u aktualnoj LEGO ponudi ...
... a kockastoj prezentaciji nije moglo uteć ni legendarno „narodno auto“ iz Wolfsburga, ča ga je još Adolf naručija, iz nimalo karitativnih pobuda ...
Mali hotel ka da je izaša iz nekoga scenarija američki filmov „B“ produkcije ...
Ovi crveni kamion samo zaokružije paletu američkih popkulturnih simbola ....
... samo san čeka da dikod iza kantuna izleti oni debeljuškasti dida Mraz iz njiove reklame.
I ovo san već negdi vidija, nikako se sitit, a onda mi se upalila lampica ... ovo je jedan od dvoraca iz „Gospodara prstenova“, pogotovo kad san u podanku vidija malo kockasto izdanje Gandalfa ...
Likova iz svita mašte ni ovod nije nedostajalo, bilo da su obučeni u kockasto izdanje „Pirata sa Kariba“ ...
... ili da su samo iz kockica sastavljeni likovi iz dičje mašte ...
... a tu i tamo bi zaluta i koji lik iz kompjuterske provinijencije ... znameniti TUX, kako bi u Red Carpetu rekli, „zaštitno lice“ Linuxa, alternativnoga operativnoga sistema oliti mukte verzije Windowsa, za neupućene.
Dvoraca i ostalih ikona iz dječjih priča nije nedostajalo, bilo da su bili „opće prakse“, u Duplo verziji ...
... ili u standardnoj veličini, inspirirano sa poznatin dičjin serijalon priča o „Harry Potteru“ ...
Nakon dugotrajnoga lutanja parterom „Arene“, došli smo do šlaga na kraju. Igraonica, legići i veeeeliko. Kad tih par pojmova spojite u jednu rečenicu, dobijete jedan veliki prostor, pokriven gomilom kockica ...
... pa Vinka nije mogla odolit, a da malo ne sjedne na pod, sa ostalom dječicom, i složi mali trajekt, onako, iz glave ... a ni tati nije bilo mrsko malo sest na pod sa njom, i malo dat ruke i dadavat kockice koje su falile za ostvarenje njenoga nauma.
Ukratko, vrlo kvalitetno provedeno popodne, iako san, ruku na srce, možda očekiva i više, ali mislin da ćemo bar još jednom navratit pogledat sve pomalo i natenane. Vinka je, naravno, puna utisaka, zaronzala kad san joj reka da triba ić doma. Malo smo seli u priručnu prostoriju za prikazivanje filmova, pogledali par kadrova Disneyeve „Sneguljice“ i polako, nakon šta smo slikali Lego verzije par stari leteći legendi ...
Prvo poluvrime je završilo, tribalo se uputit doma, i spremit za večernji finale ...
Probudi se, Kato
Nakon poznatih događanja posljednjih dana, od kojih me više boli glava i cili probavni trakt, poželija san nešto osvježavajuće, relaksirajuće, nadajuć se da će to bit predstava amaterskoga kaštelanskoga kazališta.
I mogu reč da san čak dobija i više od toga. Pitku laganu nepretencioznu priču, o vječnoj ljubavi zeta i punice, punu zanimljivih obrata, šaljivih i živopisnih likova, sa velikum finalom u izvedbi punice-kraljice.
Predstavu je napisao Milan Grgić, a djelo prati zavrzlame koje se događaju u jednom stanu zbog nesvakidašnjih okolnosti.
Publika je u pristojnom broju popunila dvoranu Pastoralnog centra u Kaštel Lukšiću.
Ali, krenimo redom. Zet, koji živi u zajedničkome domaćinstvu sa punicom, poželija se malo relaksirat i, ča bi se u nas reklo, malo „poć u štetu“.
Opremija je ženu i punicu, prototip žene-zmaja, na selo ... da ne smetaju.
Pa skupa sa prijateljima „snimateljen“ i „režiseron“ angažira naivno žensko čeljade, pod krinkom probnoga snimanja, i usput provat ušićarit i nešto konkretnije.
Sve su bili dogovorili, objasnili glavnoj „glumici“ na koji znak se triba počet skidat, ali je ovu zabolila glava, pa su jon greškon dali tablete za spavanje, one švicarske, i tu počinje rokenroll.
Sitili su se pa dozvali staroga prijatelja, koji jema iskustva u tin stvarima, da „spremi“ glumicu na sigurno misto dokle se probudi ...
... samo ča su se žena i punica ranije vratili doma i pokvarili posal ...
... cilu predstavu su pokušali sakrit „glavnu glumicu“ od punice, koja in je, u finalu, pokazala kako se izvodi pravi striptiz ...
Na kraju su svi bili sritni i zadovoljni, publika koja se dobro zabavila, i pozvala glumce na bis ...
... a i akterima predstave osmijeh nije salazija sa lica.
Redateljsku palicu predstave drži Ivan Lukić, a glumci su Marin Jelinčić kao Nikola, Ivona Čuljak glumi Elviru, njegovu ženu, punicu glumi Antonija Lisičić, Paul Vinčić je u ulozi Igora, Joško Metličić kao Tomica, Cinceka glumi Ante Majić, Kazimir je Marijan Dželalija, a Katarinu, „glavnu glumicu“ glumi Marija Bevanda.
Još jedna večer i druženje sa kaštelanskim amaterskin teatron je uspješno i na opće zadovoljstvo priveden kraju.
Fala ča ste sve ovo uspili prigledat i pročitat do kraja, stojte mi svi dobro i naravno,
zdravi i veseli bili! 
Post je objavljen 17.04.2011. u 01:38 sati.