umorno_oko

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

27.03.2011., nedjelja

Dan narcisa

Već danima mi Vinka napominje da jon je narcis divan i krasan cvit. Te narcis ovo, te narcis ono ... da je malo starija, mislija bi da je opsjednuta grčkon mitologijon i „onin“ Narcison, ča je ljubija ogledalo i sliku svoju. Ka pravi onovrimeni celebrity, u ona doba kad je jedina društvena mriža bila usmena predaja i prinošenje priči sa kolina na kolino.
Molajmo mi onega Narcisa, nego mi je ovi dan doša ka naručen. Kad san joj obeća da čemo u subotu poć kupit malo narcisa, niko sritniji od nje. Pa san iskoristija priliku i reka jon ča je „Dan narcisa“.
To je dan kad tete koje su ozdravile prodaju narcise da bi pomogle drugin tetama koje su još bolesne. Mislin da je to dovoljno čistome dičjemu srcu da svati bit same poruke toga dana, a ako koga zanima pobliže objašnjenje, jema ga ovod, koju besidu više o danu koji je dobija ime po cvitu ča simbolizira nadu i buđenje života.
Uputili smo se malo ranije, u punome sastavu, jerbo je tribalo i spizu učinit.

Photobucket
Photo by iskreni

Ne triba ni spomenit da budnome oku @iskrenoga nismo mogli nikako uteć. Bilo je tot svitu moj, svakakovoga lipoga cvića, puni stoli narcisi ...

Photobucket

... naša bi se i pokoji drugi cvit, pogotovo gerberi ...

Photobucket

... a i mašo ostali različiti ukrasi ča su i učinile vridne ruke oni teta ča su se bile razbolile, pa su ozdravile, a sad bi tile pomoć onin tetan ča su još bolesne.

Photobucket

Gori spomenutin tetan pridružile su se i druge tete i barbe, ča su tili pomoć prodavat narcise ...

Photobucket

... pa kad su se male ruke složile, planilo je sve. Ne, nije bilo posla za vatrogasce, samo san tija reč da bi bili prodali i šleper-dva narcisa, da in je bija pri ruci. Kad smo Vinka i ja navratili oko dvi ure po još jedan buketić narcisa ča smo ujutro zaboravili uzet, nije bilo njanci latice na stolu ... samo one lipe bočice i pitarići. Pa mi se Vinka snuždila. Mora san jon objašnjavat, ča je i sama svatila, da ono ča moreš učinit odma, odma i učibneš, da ne ostavljaš za kasnije. Dobro će jon to doć za školu. Kad je upišen za koji dan ...
Još je bija lipi dan ... pa smo malo prošetali i provozali se ... opet smo bili povirit na Malačku ... i tek sad san, iz trećega puta, vraćajuć se u smiraj dana, primjetija jednu friško obrizanu ogradu ... očito vlasnikov prilog proslavi stogodišnjice Hajduka ...
Morali smo se vratit ovo ovjekovječit. Vinka je slikala mene, a ja san slika nju ...

Photobucket

... kraj ovega nadasve zanimljivoga hortikulturnoga rješenja uz cestu prema Malačkoj.
Danas je bija zadnji dan da se ovako rano smrkne, večeras se turaju švere (kazaljke, za sjevernjake) uru naprid, pa nan se, bar do jeseni, neće dogodit da ovako rano moramo doma ... Čin pade sunce, malo je friškije, a i utakmica je tribala počet svaki momenat.
Kako je nakraju ispalo, bilo bi bolje da san još osta vanka šetat sa mojon Vinkicon vengo da san gleda one priplaćene guzice kako potpuno nezainteresirani trčedu za mijuron. puknucu
Ne moreš reč ni da ne znadu, jer i nima puno ča igradu u ovoj našoj HNLedini, po resprezentacije nan igra u prvi osan u Ligi Prvaka ... ali onda staneš pa se promisliš kako to mi moremo bit meju prvi deset resprezentacij na svitu, a ne moremu njanci nerješeno igrat sa Gruzijon, da ne rečen spojit dva dupla pasa cilu utakmicu?
Igramo doma nerješeno sa Grčkon koja je JEDVA maltu tukla ...
Lako je meni za to, ali san radi ovega headbang baluna propustija na vrime uzest karte i uvatit misto u starome lušićkome kinu, di su završavali dani kaštelanskoga teatra.
Ponukan raznin pričan i hvalospjevima o predstavi „Keks i glad“, tija san je pogledat, i uspija san uć na predstavu ... ali bila je to Pirova pobjeda headbang ...

Photobucket

... čak san i uspija stat na noge tri kvarta od ure, ali nisan više moga ... fizika je ipak bila jača.

Photobucket

Photobucket

Ali i ovo ča san pogleda mi je ulipšalo večer, pogotovo posli onoga sr*nja od baluna naše dične resprezentacije.



Da citiran gorispomenutoga Roberta, da ne rečen Marića: Mea culpa, mea maxima culpa, reče Bog kad je ugleda čovjeka.

Prvi par minuti, gledajuć predstavu, bilo mi je malo čudno, jer nima nikakve klasične priče, zapleta, raspleta, ali kad gledaš kako se na pozornici nižu, u videospotovskoj brzini, aforizmi koji se smjenjuju sa filmskin citatima koje san davno odgleda ... lampica mi se polako upalila.
Ovako bi triba izgledat Dnevnik, i na HRT, i na RTL i na NOVATV ... ovo i je jedan veliki Dnevnik koji nan provaje ispripovidit dnevnopolitičku priču kroz prizmu zdrave Robertove zajebancije.
Kapa do poda malo starijemu i puno iskusnijemu kolegi, uredniku „Maškadura“ osamnajst godin ... sad mi je puno jasnije ZAŠTO je dobija nagradu Grada Kaštili, samo mi nije jasno zašto je nije dobija puno ranije. I on, i Nikola Listeš, i puno nji, uključujuć i one ča je još nisu ni dobili ... a itekako miritadu (zaslužuju, za sjevernjake).
Nakon polak odgledane prestave, još san sigurniji da nisan jedini koji bi na pitanje: Kad ćeš se uozbiljit? Odgovorija sa: Kad me digne nji šest! :party thumbup
Nadan se da će to bit ča kasnije, i nadan se, bar u mome slučaju, da će me uspit podignit nji šest cerek a da in neće tribat viljuškar.
U očekivanju skoroga kompletnoga opetovanoga gledanja gorispomenute prestave, sve vas skupa pozdravlja moja malenkost, kojega bi Japanci zaminili sa kojin sumo-borcen ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 14:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.03.2011., nedjelja

Nije sve tako crno ...

Mogu zazvučat ka nepopravljivi optimista, ali stojin iza ovega ča san napisa. Naravno, govorin u sadašnjosti ...
Daleko od toga da bi se bunija ako bi nan bilo bolje, ali u nekin stvarima nije sve ajme. Dunkve, gledan moju Vinku. Odgajamo je Zakonita i ja kako znamo i umimo, diko bolje, diko malo manje dobro. Pomažu i penzići, i svi ostali, pomalo, a i tete u vrtiću ... Nastojin jon usadit neke stvari od malena. Sinoć smo bili Vinka i ja popit sok. I čujen jednoga maloga, nisu sad bitna nikakva imena, kako govori, ničin izazvan, kako bi sad bilo dobro bit u Japanu pa peškat bakra i željeza, moga bi se čovik obogatit ... Čujen da je ti isti već "operira" po trafostanici, sigurno ne da bi skida paučinu sa izolatori.
Slušan i ne virujen svojin ušiman. Ne znan ča me sutra čeka, more me sutra Vinka kenit nogon, ali kad bi tako nešto od nje čuja ... ne znan kako bi reagira.
Nije uopće rič o tome o kome se radi ... o takvin slučajeviman san dosad čita u novine i sluša iz razgovora sa prijateljima. Ali san prvi put to čuja od nekoga uživo.
Nikad mi tako nešto nije palo niti napamet, a kamoli da izgovorin prid diteton. Jer ditetu su roditelji uzor ... posli toga san Vinki u auto, kad smo bili sami, održa "predavanje" o tome koliko je to grubo.
I loše ...
Ne mogu dite odgajat da je "dobro" krest i obogatit se na tuđoj nevolji ... ma koliko svi mi bili sa tin bombardirani, sa svi televiuzij, iz svi novin ... odsvukud!
Dovoljno je samo prošetat po korzu/rivi/špici, ili stat kraj ceste i pogledat koje malo bolje auto.
Aute od par stotin iljad kun, borše od desetak iljad kun ...
Meni ponekad bude neugodno kad me neki pogledaju onako "lipo" kad me vidu u novome autu ... Od sedandeset iljad kun, na osan godin kredita ... Skoro da se zasramin, a nisan nikome ukreja, nisan nikoga ostavija brez posla da ne more priranit familiju da bi ja vazeja auto.
Jemadu li ti ljudi danas obraza?
Je li gredu u crikvu?
Je li se ispovidaju?
Je li se pričešćiju?
Znadu li da je krest smrtni grij?
Znadu li da je "zajebat bližnjega svoga" u istoj klasi?
Oće li na popisu stanovništva, kad budu zaokružili "katolik", bar malo zaškarpunit u faci?
Dobro nan je, kakvi smo ...


Nova privredna grana u RH

I ovod san mislija potegnit crtu, napisat "zdravi bili" i završit ovi pretprolitnji post. Kako život piše romane, tako je i meni pridoda par rečenica ovoj mojoj škrabotini ča san je namirija sa van podilit.

Photobucket
Najnoviji model, cvitni uzorak ...

Zakonita, Vinka i „moja malenkost“ smo morali obavit po Splitu neke kupovine ča i već danima odgađamo, a kako je na povratku zasvitlila najomraženija žarujica u auti, morali smo svratit malo napojit stoku koja vridno rže ispod haube moga Mađara sa kosin očiman.
Jedan put u misecu napunin rezervar. Matematički, ulija jednon "do čepa" ili tri-četri puta po sto kun, dođe na isto. Matematički je, tako je i gotovo headbang
Ali u tome slučaju ne bi kupija jednu lipu bazu.
Utočin, je li, do vrja, i gren unutra platit. Obavimo sve formalnosti, prošetamo karticu i ja i oni barba za pulton. Koji me zatin uredno pita: A je li van triba R1 račun?
Na što ja odrečno manen glavon livo-desno.
I to mi je bilo malo pa pitan da oli mu ja sličin na biznismena?
Odgovor je bija gol sa trideset metri u rašlje:
"Moj šjor, u današnje doba, svako ko ulije više od sto kun je biznismen!"

I ča mi je ovo tribalo? Svaka čast čoviku, mozak mu radi brzo i da san mu ja šef, odma bi mi avancira barenko za poslovođu na pumpi! Inicijativa, poduzetnički duh i zadovoljna mušterija. Makar duhovno. cerek
Ipak nije sve tako crno, dokle se još znamo zajebavat ...
A ja ću morat ubuduće pazit. I koliko ću ulit, i ko me je krivo pogleda. I crvenit se za sebe i za drugoga. Ka da san ja kriv za bar kvarat od oni, koliko i je ono, nezaposleni, i koliko ono svita radi, a ne prima šolde.
Uz pozdrav našoj (je li još uvik državnoj?) dragoj kompaniji ča nas opskrbljije pojilon za limene ljubimce ...

Photobucket

Photobucket

I ča mi je još ostalo, nego da van čestitan Prvi dan prolića. Prvi dan rogate ovce, oliti ovna, u horoskopu. I dan kad je ... nazad četrdeset i osan godin, svitlo dana ugleda potpisnik ovi redaka.

Ujutro ne smin neobrijan poć na posal thumbup
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 20:43 - Komentari (19) - Isprintaj - #

15.03.2011., utorak

«Quod licet Iovi, non licet Bovi»

Priznajen, nije mi bilo drago pri dvi godine, kad je ka Krnje u naše malo misto zapaljeno NAŠE SELO.



Ali s vrimenon počinjen sve više razumit koji su bili korijeni te odluke.
Najprin, znan KO je triba bit užgan zanamisto SELA. Sad to nije ni bitno, jer je odavno došla maca na vratanca, ali SELO, to me je kopalo misecima, ali počinjen pomalo svaćat. Je, rekli bi vi, da jeman «Bosna» svićice, ili da san dizelaš, pa mi toliko triba da se «upalin» ... ali Mašograd je vrlo zajeban komadić Lipe Naše.
Odakle počet, od stolića sedmoga ... ali ajde malo kasnije. Još 852. godine, prema Trpimirovoj darovnici spominje se Putalj, u političko-ekonomskin raskusuravanjima plemstva i crkve. Danas bi rekli da je to lobiranje, ili čak korupcija, ne daj Bože ...
Biće naš Putalj postoja i ranije, ali eto, to nan je ka prvi pisani dokaz, kojega ni haški tužitelji ne moredu pobit.



Ne znan u kojemu je stoliću nasta vic o Sućuranima u paklu, ali evo, smistimo ga ovde.
Proglasija Lucifer izvanredno stanje u paklu, pa je svaki vrag mora dežurat kraj svoga kotla. Nakon nekoga vrimena, pođe on u inspekciju, pa nađe kraj pridzadnjega kotla dva vraga. Nakon ča i je propisno iznapada, tražija je objašnjenje zašto ovi nije kraj svoga kotla, pa je dobija odgovor: Ne bojte se, šefe, u mome kotlu su Sućurani, ako koji i oće izać vanka, ostali će ga povuć nazad.
Priskočimo načas pusta stolića i događanja, u kojima su Sućurani ritko kad mogli odlučivat svojon glavon. Uvik se tribalo vozit za drugima ...
Između Hrvatskoga prolića i Domovinskoga rata, kad se počelo sređivat groblje, tribalo je prigovarat sa Crikvon, radi zemlje na kojoj bi se tribalo gradit proširenje.
Ma zamislite, za nike usijane glave, prigovarat sa «smrtnin neprijateljen» revolucije ... ali i to je, na zadovoljstvo CILOGA mista, napravljeno, i sređeno ...
Ni prelaz sprovoda od kolone kroz selo, na sprovođenje oko groblja nije bilo nimalo lakše, iako se mi sad svi slako smijemo tome, pogotovo kako su ljudi reagirali ... još gore je bilo uvjerit ljude da ne bacadu pineze na vjence, vengo da i dadu za uređenje mjesnoga groblja.
Pa nan je sviman bilo drago kad se našemu groblju svojevremeno tepalo da je u ciloj bivšoj državi bolje samo Varaždinsko. I ta praksa je potrajala sve do nedavno, zašto i kako, ne želin sad o tome. Drugi put ...
Zašto ovo sve spominjen?
Zato da podsjetin neke da se na ovin prostorima ne živi samo u zadnji dvadeset godin, ili u zadnji šezdeset i ništo godin. Ili u zanji ništo manje od sto godin.
Živili su naši preci ovod, crno na bilo, još osansto i neke, dokle su po Gradecu i Kaptolu pasle kravice, a Avala je bila samo topografski pojam ...
Sve mi se pari da mi, posli pusti stotin godin ča nan se NAREĐIVALO ča moremo mislit, ne znamo izać na kraj sami sa sebon.
Demokracija nije Anarkija, sloboda izražavanja sadrži, bar bi tribala, i ODGOVORNOST za izrečeno. Ako svi mislimo isto, to se zove JEDNOUMLJE.
Ako je osandeset posto svita za jedno, je li to znači da oni dvadeset posto triba zatuć, oli poslat na Goli otok?
Zato i je ovakvi naslov: «Quod licet Iovi, non licet Bovi», oliti na rvacki «Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu» ... je li, nekoga se smi, a nekoga ne smi užižat ...
Naravno, ponukan san svin ovin napisima o našemu Krnji, je li triba bit, nije triba bit ... ko smo mi da ga užižemo ...
Najmanje je ovod bitno moje mišljenje, neću i ne želin ga nikome naturivat, a reka san ga tamo di triba i kad je tribalo.
Problem je u reakcijan na to.
Ako postoji novinarski ekvivalent na haašku floskulu «Prekomjerno granatiranje» onda je to ono ča je «Slobodna» objavila u ponediljak, na naslovnici i priko cile stranice u «Novostima».
U ciloj je priči najmanje bitno ko je od koga prepisa i čije su slike. Osobno smo, par ljudi koje dobro poznajen i ja, napravili sve ča smo mogli da se o našemu Krnjevalu piše i u nedilju.
U najboljoj namjeri, ali i put u pakal je popločan dobrin namjeran. Nije izašlo u nedilju, nego u ponediljak. Razapelo nas ka Isukrsta na križu.
Potpisnik tog teksta je tu ispa ka kolateralna, usputna žrtva, i ja mu se ovin puten ispričajen ako san ikad reka oli napisa koju lošu besidu o njemu.
Zna se dobro ko određije naslove, koji u golemome broju slučajeva, određuju percepciju teksta i nimaju nužno veze sa sadržajen (ko je spomenija žutilo?). Jer, tek ako vas naslov zaintriga, onda ćete pročitat ostatak teksta. Takvi smo, kakvi smo, površni, lantavi, šempjasti i sve činimo na brzinu, pa i to ...
Ali ni po mise ... našlo se i na našemu Portalu par junačina iz mraka anonimnosti koji na ovi oli oni način branidu svoje stavove, najčešće pljucanjen po neistomišljenicima.
Je li se i sa kin od njih slažen, nije uopće bitno. Mislin da je dovoljno ča se nisan tija uključivat u diskusiju.
Mislin da tu niman ča reč, i da niko od nji neće prominit moje mišljenje ... isto ka ča ni ja neću, i ne želin, nikoga priodgajat. Za što, naravno, nima ni potribe ...
Rekli su mi neki, ča ne brišeš ... a zašto? Počmen li brisat, nima kraja ... neka se piše, ne mora ti uvik sve ča pročitaš odgovarat.


Pozdrav iz ekonomsko-emocionalne dijaspore

Nisan svetac i nisan neprogrešiv. Isto ka ča nisu ni Jaca ni Joca ...
Krug se zatvorija ... vraćamo se odonamo odakle smo i počeli ... zašto se zapalilo SELO ka Krnje? Valjda zato ča miritamo, jer ćemo radije pomoć crnome cigi, nego svome susidu.
Samo se nadan da ću doživit vrime da se novine ne štampadu na žutome papiru, i da čovik neće izbjegavat kafić samo zato ča je gazda u krivoj stranci. A da opet svak misli svojon glavon, i da moremo i na neistomišljenicima razgovarat bez žuči i navijačkoga folklora.
Da pomažemo jedan drugome ... i da se ... posli ovoga, na sve ovo ...



... moremo samo slatko nasmijat.
Fantazija? Utopija?
Sve zavisi od tega je li van dec vina u čaši od dva deca dopo puna oli dopo prazna čaša ...
Zdravi mi i veseli bili!
- 11:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.03.2011., subota

Ošamut by sunce marčano

Od prvoga miseca, i one nesriknje gripe (svinjole?) moja Vinka nikako sa zdravljen na zelenu granu. Pa odleži dvi šetemane, pa tri dana u vrtlič, pa onda opet nedilju dan bolovanja.
I za ne falit, sad prid ovi pakleni vikend, (Dan Grada, Maškare, krštenje) opet zafibra jedan dan, pa mi je u nedilju uvečer uvati bolit uvo, nikako zaspat i onda opet po likarima.
Ajde, sad bar mislin da smo to sve ostavili izad sebe ... pape je vazeja četri dana GO, jer je u međuvrimenu iskrsa i sistematski pregled za upis u prvi razred, najesen ...
Četvrtak san se uputija na pregled, optimista, oko sedan, bija san tamo oko osan i kvarat, dokle san se uspija parkirat, svita koliko oćeš ... na moj upit „Ko je zadnji?“ dobijen gromki odgovor :“TI!“ popraćen glasnon zajebancijon i smijon. Dobro je dokle još ljudi jemadu duha ... pa ti nije teško ni čekat. Nigdi oko deset, izalazi likar na vrata, oči mu crvene ka da je kamion kapule očistija, jedva stoji nanoge, i govori nan da više ne more, da je bolestan, nije moga nać zamjenu ... neka ostanedu samo hitni slučajevi. I ča ću mu reč, vidin čovik pošteno reka, amo mi Vinka ča doma ...
Jučer san, poučen prethodnin iskustvima, krenija ranon zoron, sa pivcima, na pregled u otorinolarinologa, olitiga likara za uho, grlo i nos. Da mi pogleda Vinki oba uva i božeprosti mandule. Došli mi ujutro otvorit vrata od bolnice na Križine, jedva nas je molalo unutra ... bili smo, gle čuda, prvi na redu!
I zna san da se mora nika dižgracija dogodit, čin san ja prvi. Nigdi oko devet, dolazi laganin korakon prekaljena iskusna viša medicinska sestra, to ka ona u modroj monturi. Svečano nas obavještava da je doktorica zauzeta pametnijin poslon, da jema operaciju, i niko ne zna oće li i kad će doć. Ka da oni to ne planiraju danima ranije, pa se nije mogla nać koja zamjena ... Na moj upit u tome smislu, rekla mi je da eto mi njezin ravnatelj. Ma baš mi je sad do čakule sa Dujomiron, ne mogu od dragosti. Ča nan lipo ne rečedu, ajdete u privatnika, pa nečete čekat!
Lako se spomenutoj sestri zajebavat, kad joj fali još par miseci do penzije. I ne mora se pazit od Ličkoga Medvida!
Dočekali smo i likara, prigleda je Vinku ... ustanovija, naravno, da mandule tribadu ić vanka. Lako je njemu govorit, kad ja već, okad je Vinka bila u bolnicu, teško mogu spojit da je dvi nedilje u komadu zdrava, da njanci ne šmrče ...
Ajde, bar je upala uva na odlasku. Pa će moć u vrtlič po nedilji ...
Kad smo to napokon čuli od kvalificiranoga čovika, likara, to ča znamo odavna ... bilo mi je bar pinku lagnje ...
Mogli smo se uputit u malo šetnjicu, pogotovo ča je u petak bilo tako lipo vrime da je bila grijota stat u četri zida, ako se već ne mora ...
Miniturneju smo počeli od Solina, i Gospe od Otoka ...

Photobucket

... još ka malo dite, Vinka je guštala doć obać labude u Solinu. Doduše, labudi trenutno nima, ali zato jema svakakove pernate menažerije ...

Photobucket

Photobucket

... koji su se profinili, pa sad nećedu ni da kljucaju sve ča in se baci. Kruv oli slanac i ne komoda, samo su goluzi na smoki, pa zna diko i perje poletit ...
Travica je bila ka izmišljena ...

Photobucket

... a i nismo bili baš jedini koji smo izašli malo na zrak, pa makar nas i ošamutilo sunce marčano ...

Photobucket

More van se učinit da i nije bilo puno svita, ma vazmite u obzir da je bija ipak radni dan ... vikendon ovod ne more igica past na travu. Obašli smo cili travnjak ...

Photobucket

... sve male i velike vodotokove rike Jadro, i već je deboto bilo vrime od obida, morali smo se uputit doma, a prethodno povirit prijateljice i tete u vrtiću i tata da poviri do posla.
Zato smo poslin posla nastavili, baš nan se nije dalo doma stat.
More nan je, deboto, isprid kuće, odnosno par stotin metri lagane šetnje ...

Photobucket

... pa bi bilo glupo ne povonjat malo morski zrak. Pogotovo poslin prve marčane bure, kad su svi produkti ljudske gluposti bar na niko vrime otpuvani dalje od obale ... Kamenčići su Vinku zanimali okad je proodala ...

Photobucket

Photobucket

Ovi put nije ronzala da je umorna, i da ne more odat, produžili smo sve do Đardina u Starome, di je bilo malo dičje igralište sa ljuljačkan, toboganima i jednin veliki Sidron ...

Photobucket

... na kojemu mi je Vinka spremno pozirala, neka je jedva stala unutra. Ni to nan nije bilo dosta. Zaželili smo se malo još čistijega i friškijega zraka, a di nan ga jema ovod blizu nego na planinarskome domu na Malačkoj.

Photobucket

Naravski, odradili smo cili ritual, popeli se skroz gori do križa, da nas bar malkice manje grize savjest ča smo na planinarski dom došli auton, zanamisto na noge. Opet san Vinki objašnjava koji su ovo ča su in ovod križi. Na povratku smo svratili na sam planinarski dom, di smo zatekli veselo društvance koje je upravo potaracalo određenu količinu oboritih morskih stanovnika, a neki su vanka i na balote bacili.
Balote su, za divno čudo, zaintrigali i moju Vinku, koja je izrazila želju da i ona igra na balote ... Ko zna, možda jednoga dana.
Sunce se već pomalo počelo kalavat, temperatura još nije baš za kratki rukav. Požurili smo doma da Vinka, ka rekonvalescent, opet ne plati buletu.
Zdravi i veseli bili! mah mah thumbup

- 17:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.03.2011., utorak

Osmi marča

Današnji dan je stvarno poseban. Ne pantin da su se ovako poklopili Osmi Marča i Pokladni utorak. Kad smo to već povezali, čuja san nikidan od našega Žutoga da je Dan Žerna isto ka i Noć Vještica, samo po danu cerek
Neki su od nazad dvadeset godin ovi praznik proglasili komunističkon izmišljotinon, isto ka da su još Tuga & Buga slavili Valentinovo ...
Molajmo mi s miron zle jazike, zlobnike, rasiste, seksistei sve ostale ...iste i ...izme, čestitan svin ženama, i onima koji se tako osjećaju njiov današnji praznik, Međunarodni Dan žena

Photobucket
Tradicionalni cvitić iz doba mraka

Čestitan svima ženama, majkama, kraljicama, ali najpri, prije svega, glede i unatoč, čestitan mojim dvima najdražin ženama ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Kako se danas poklopija i pokladni utorak, nakon ča izimo makarune, neka smo u dijaspori, poćemo malo povirit i Krnjevalsku povorku u Zapadna Kaštila.
Samo da nas vrime posluži, makar i zapuvalo malo bure, jer, proliće je na vratima ...

Photobucket

... pazite sa kin plešete i ča radite danas na ovi ludi dan, da ne bi bilo posljedica oko Božića thumbup
Zdravi, umaškarani i veseli bili! mah mah mah
- 09:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.03.2011., ponedjeljak

Dan grada Kaštila, 4. ožujka 2011. g.

Svečana sjednica, ka i svaka druga, nije jemala nikakvi radni karakter, nije bilo vjećničkih pitanja, nije falilo kvoruma, nije bilo nikakvih izlazaka iz vjećnice. Jer se nije ni događala uz Gradskoj Vijećnici. Nego u sućuračkome kinu «Sv. Juraj», u petak, u jedanajst uri. Ujutro, naravno.
Kad kažem da nije bila radnoga karaktera, to ne znači da je bila ozbiljna.
Podiljene su skupne i osobne nagrade Grada,

Photobucket

Nagradu za životno djelo su dobili don Luka Vuco, župnik u Kaštel Novome i posthumno Ante Grgantov, naš Berekin, za svekoliki rad na kulturnim događanjima u Kaštelima.
Slučajno ili ne, ali eto, upalo mi je u oko, da je ove godine bilo dosta naši mišćani meju laureatima.
Krenimo redom, skupnu nagradu Grada je dobilo DVD Mladost ...

Photobucket

A pojedinačne nagrade su dobili naš Ivica Žegarac Žuti, za 100+ dobrovoljni davanja krvi ...

Photobucket

Naš pisnik, poeta i nostalgičar za starin besidan Miro Luketin Sarajčev, da ne rečen @marin ...

Photobucket¸

Obitelj Zlatka Slavića, za pomoć pri smještaju unesrećenih tijekom akcije u Rudinama ...

Photobucket
Antonio Jerčić, ča se naša u pravi momenat na pravome mistu, i skupa sa kolegon fizioterapeuton, pridonija da dižgracija sa bojlerima u svlačionan HNK «Jadran» ne bude još puno, puno crnija ...

Photobucket

I na kraju, ali ne najmanje važan, naš mali Nikola, kojemu u školi nisu virovali da sam crta svoje radove iz likovnoga, Nikola Listeš ... definitivno i očiti primjer da niko nije prorok u svome selu, jer su ga najpri priznali vanka granica bivše i sadašnje države, da bi tek nakon toga bija pripoznat i u vlastitoj kući ...

Popis svih dobitnika prinosin sa kastela.org:
Gradonačelnik Berket i predsjednik Gradskog vijeća Darko Varnica imali su čast uručiti nagrade Grada i čestitati ovogodišnjim laueratima osobnih nagrada Miroslavu Luketinu Sarajčevu, Robertu Mariću i Nikoli Listešu, osobnih nagrada za humano djelo Antoniju Jerčiću, Frani Čupiću, Meri Benutić, Jakovu Žarku te obitelji Zlatka Slavića, dobitnicima skupnih nagrada Družbi sestara služavki Malog Isusa, DVD-u Mladost i Gradskom društvu Crvenog Križa Kaštela te višestrukim darovateljima krvi Zdenku Hrgi, Ivici Žegarcu i Milanu Vrkiću.
Ovogodišnju nagradu Grada za životno djelo primio je svećenik Luka Vuco, posthumno je dodijeljena Anti Grgantovu, čiji je sin primio ovu nagradu kao znak zahvalnosti za sve što je Ante svojim djelima uradio za Kaštela. Počasnim građaninom Kaštela proglašen je Veljko Rogošić.
U ime nagrađenih, gradskim vijećnicima i ostalim nazočnima na sjednici zahvalio se Jakov Žarko.

Photobucket

Ali, prave zvizde svečane sjednice nisu bili ni političari od kolina, pa čak ni sami laureati, prave zvizde su na dičje iskreni i šarmantni način rekle svoje, kako su i njiove tete pripremile ...



Nakon relativno kratke sjednice, uzvanici su se povukli u restoran, malo okripit dušu i tilo, a za nas ostale je uvečer bija pripremljen malo žešći program ...

Photobucket

... koncert grupe TBF u trenutnoj gradskoj dvorani u Kaštel Starome. Ulaznice su bile stvarno mižerijaste, deset kun, pa san očekiva punu dvoranu. Dakako. Nije to nikakva Jelena, ni Rozga, ni Karleuša, one bi, može bit, i napunile dvoranu, ali TBF – njanci dvi iljade starijih maloljetnika, ne računajuć osoblje angažirano oko koncerta, i @iskrenoga ka sveprisutnoga foto-video-reportera u Kaštilin.



Photobucket

Bija san cili sritan kad san uspija nać nekoga starijega od mene ....

Photobucket

... pa san moga ostatak koncerta pogledat na miru. Godine, zub vrimena ili nešto treće, do ujutro mi je tutnjilo i zunzilo u glavi, ali koncert je, sve u svemu, po meni, dobija prolaznu ocjenu.
I tako se, na gromovit način, otvorija «Pakleni vikend», koji se nastavija sutradan sa Mašogradskin maškaran, i lagano završija sa krštenjen u nedilju. U Sv. Petra u Splitu. Pa ča se to tiče našega mista? Itekako, jerbo je od dvanaest dice koja su primila Sakrament Krštenja, troje bilo iz Mašograda, a i župnik je bija Don Radojko Vidović, koji je tom prigodom dobija jedan primjerak Mašogadura, uredno zamotanoga sa naputkon da ga ne otvara na radnome mistu ;)
Zdravi i veseli bili!

- 11:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.03.2011., subota

Krnjevalska povorka 2011. g.

Prineseno sa: masogadur.blog.hr
Ne, dežurni zlobnici i šporkačuni, nema van ovo veze sa politikon, ni sa partijon, ni sa strankon, partija je, užgali smo ga ... našega Krnju. Onega, ča je svake blažene godine za sve kriv. I kako van to obično bude, amo govorit ka u balunu, lakše je udunit trenera vengo minjat cilu momčad. A to ča tri dila momčadi ne zna dva na nogu, ča i više od polak ne zna štopat balun vengo se odbije od njega ka od stupa od struje, to nime veze. Molajmo mi balun, vratićemo mu se kasnije.
Ka i svake godine, sa pokojne pilane, u zanju subotu pri pokladnoga utorka krenila je maškarana povorka kroz naše malo misto. Ove godine smo svi siumjičavo gledai u nebo i koko je molija, a koko petava roge, na prve kapi kiše, već prema sklonostima.
Ka ča i priliči, nakon službenoga gajncig novoga vatrogasnoga auta sa plavo-plavo na krovu, odija je naš barrjaktar Bare Coto Kengi. Otkako je Panca iša u ekonomsko/emocionalnu emigraciju u Purger Vakuf, čvrsto je prigrabija barjak i ne da ga nikome. Njanci sestri Majdi.

Photobucket

Potla njin su odile naše male smišnice, kaštelanske mažoretkinje, koje su i po svitu pronile slavu našega grada, pa in je ova mala šetnja bila šala mala.

Photobucket

Kakva je to pogrebna povorka bez glazbe. A kako je naša glazba blagopočivajuća u Gospodinu već duže vrime, morali smo pozvat u pomoć one sa Bliskoga Zapada. Prvi i najbliži, i uvik mna opomoći, evo već par godin, su Latena glazba „Biranj“ iz Lušića.

Photobucket

Ova tri ovod kažu da oni nisu nikakva slika, da su oni na crno u koloni, da moredu lakše proć ...

Photobucket

A nakon ova tri inkognito umaškarana počinje zapravo kolona. Naši najmlaji i najvirniji učesnici, dica iz dičji vrtići Neven i Maginja, skupa sa svojin vridnin tetan, koji su već jemali vatreno krštenje kad i je barba Šime Strikoman slikava ka velikoga Kalimera u svojoj 226. po redu milenijskoj fotografiji ...

Photobucket

Photobucket

... za kojima su nastupala malo starija dičurlija. Indijanke i pokoji Indijanac, vjerojatno zalutali sa demonstracija po Markovome trgu,

Photobucket

... bilo je tu dice refužo, koji se nisu ukklapali u nijednu točku ali su i roditelji, običaja radi, malo umaškarali i prošetali povorkon.
Mora se spomenit i teta učeiteljica Alemka koja svvake godine jema posebno spremljenu toičku sa svojin razredon, prije par godin su bili razdred iz „Vlaka u snigu“, a ove godine su bili STAĐUNI

Photobucket

Kako su pasali „Stađuni“ (godišnja doba, za sjevernjake) ... onda su polako odrasli preuzeli igru. Lanjski obožavatelj našega odbjegloga premijera, naš dragi @pečina, ove godine je samo bogatu novonastalu situaciju pritvorija u novu sliku, tako da tot jemamo maštil sa tri uva, dasku, sapun i bruškin ...

Photobucket

Photobucket

.... a ove godine mu se pridružija i ostatak obitelji, tako da tu imamo tatinu ćer Petru sa malin iznoson na knjižici, ženicu dragu koja sa pinelićen kopa po Lipoj Našoj tražeć spomenike i umjetničke predmete. Ko je spomnija slike? Bilo je i toga, one ča bio se posudile iz muzeja, naravno, i vratile isto tako naravno ...
Nakon praonice, u ime novokomponirane političke korektnosti, spomenilo se i nastupajuću Gay Paradu, uskoro u Dioklecijanovoj vikendici,

Photobucket

Nakratko su nebo nad Mašofgradon proparali kambelovski mlazni motori ...

Photobucket

... kojima je priko joysticka (palica uživalica, za sjevernjake) upravljalo jedno poznato lice, nikako se ne mogu sitit na koga me podsjeća

Photobucket

Kad je završija aeromiting, ponosno je stupala sućuračka familija Simpson, sa mamon Marge na čelu, zajedno sa svin poznatin likovima iz serije, okupljenima oko točionice piva „Duff“ ...

Photobucket

Photobucket

Nakon kombija punog veseljaka, koji sasvin slučajno nose naziv Trafika-cvjećarna „Amalija“
Taman smo se odmorili od veseljaka iz amalije, onda nastrefi novi tulum, kako Petri Sanader tate nije bilo doma, naravno da je morala organizirat tulum ...

Photobucket

... šta je sa tugom u očima iz slidećega kamiona, kroz rešetke Salcburškoga prežuna, promatra njezin tata ...

Photobucket

Posli svega nabrojanoga, ipak je nastupila, po mome kromnome mišljenju, zvizda krnjevalske povorke, slika „rvatska čiča u rvatska justa“ ... su naš Žuti ka beba i Lela ka njegova dojilja, zorno prikazali kako nan je u čići još malo mlika ostalo, a ča će posli bit ... ko zna!

Photobucket

Posli Žutoga nije bilo lako nastupit, ali su se, po prvi put u našoj povorci okuražili Omiški gusari, u živopisnin monturan, i pucanjen iz pravi kubura, obznanili „urbi et orbi“ svoju nazočnost.

Photobucket

Photobucket

Kakvi bi to krnjeval bija brez da se spomene naša Severina, i njezin najnoviji 'ebacco, „Srpski kralj bakra“, a Severinu je ovi put odlično utjelovila zgodna Mihaela ...

Photobucket

Ritko koji događaj ove godine u selu je promaka, pa su se neki, kroz sliku „Dosje X“, spomenili čudnih strujniih krugova nakon utakmice HNK Jadran i NK Neretvanac, kad su dva momka skoro zaglavila od strujnoga udara, da bi se problem ipak kasnije riješija, na ovaj ili onaj način, da se to više nikad ne ponovi ...

Photobucket

Photobucket

Velečasni i njegov remeta su ovi put i zapravo malo pokisli, a ne samo teoretski, pa se snalazija svak kako je zna i umija.

Photobucket

Stvari već postaju ozbiljne, sprema nan se premijerka Jaca Antoaneta u naše kraje, ali kako je smrknutoga izgleda, mislin da se neće bavit sa kumpir-salaton.

Photobucket

Osigurana sa kompletnin kordonon pulicijoti, a isprid sebe su mekli ka živi štit donjokaštelansku postavu Kalimeri.
Lovci su isto dramatično odradili ovogodišnji krnjeval. Sve je bilo u redu do prid kraj. Lovačka kućica napravljena od prirodni materijali, u suradnji sa prirodon ...

Photobucket

... dokle iz nje nisu pobigli tukci i fazani pripremljeni za odstrel i kasniju lovačku gozbu uz pričanje poznati istiniti lovački priči i bajki ...

Photobucket

Malo je reč da je zapravo letilo perje po rivi, a i dvi bidne kokoše, žive i na kraju zdrave, koje su dica bacali u zrak ne bi li poletile. Ako su i nosile jaja, do daljnjega, radi pretrprljenoga stresa, sigurno neće.
Ipak se sve dobro završilo, jer više nikome nije bilo do zajebancije. Nastupali su, uz poznate zvukove Dragačevskih trubača, glavne zvizde filma „Ko nas bre zavadi“ ....

Photobucket

Nakon kojih su išli hrvatski sužnji iz srpski prežuni ...

Photobucket

Na kraju cile kolone, kako i priliči, praćen višegodišnjon vjernon pratnjon ...

Photobucket

... i uz taktove Barinoga hita „Gdje je nestao čovjek“ dolazi Oni Ča JE Za Sve Kriv...

Photobucket

Kako nas je, ča ste i u Mašogaduru mogli vidit, Joško Vukšić škarta sa konferanson za ovu godinu, a pošto je naš Didović trenutno vanka RH (Nije u Salzburgu, fala na pitanju) ... morali smo se snač, i pokazat cilome svitu da i mi jemamo ne jednu vengo dvi za vodit konferansu.
Peškaruša i getarka, pa ajde ti dođi do riči kraj nji dvi ...

Photobucket

Krnje je namišćen, naša mlaje snage su mu sa balkonića pročitale osudu ...

Photobucket

.... i ostalo je samo da, nakon primitka zadnje pomasti ...

Photobucket

... i naravno, uz budno oko EU promatrači ...

Photobucket

... obavimo i tu formalnost. U nedostatku Šikala, koji je bija opravdano odsutan, dužnost potpaljivača je ove godine pripala drugome Jošku iz vatrogasac ...

Photobucket

Gorićeš u paklu, jer si kriv za sve nevoje ča su se dogodile u zadnji godinu dan ..

Photobucket

I to bi, do maskenbala, bilo sve ...
Zamalo ... skoro san zaboravija ... bilo je, ka i prošli godin, posli spaljivanja Krnje, na rivi ... par stotin porcij fažola, kojega su dilile naše vridne članice, žene, majke, kraljice,

Photobucket

Fažol ka fažol, čisto onako, da zapušu novi vitrovi. naravno, ukusan ka i uvik, na zadovoljstvo BAŠ SVIH nazočnih ...

Photobucket

Zdravi i veseli bili!
- 19:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.03.2011., utorak

nula nula 8

A pari mi se da je bilo jučer, kad san pominija svoj bračni status ... u fotofinišu prije četrdesete godine, subota prije pokladnoga utorka ...

Photobucket

... a kad bi kojin slučajen i tija zaboravit, nima šanse, svaki put kad vidin bilo koga od akteri ove maškarane slike, umren od smija i napravin jedan brzi refresh memorije. Maškare i moje vinčanje u isti dan, do nedilju dan ranije san sprema Mašogadur, na opće zadovoljstvo i ushićenje mojih ukućana. Još da se nije dogodila dižgracija, kad je Zakonitoj na sam dan vinčanja umra ujac ... ča smo sve bili planirali učinit. Provozat se ja, kum, brat i još jedan u plavome Cadillacu kabrioletu na čelu kolone, a u niko vrime poć ka delegacija sa pira u posjet maškaran, koje su činile maskenbal u Velikoj sali, dokle smo mi bili u Maloj sali. Vatrogasnoga doma u Mašogradu, naravno. Ali, nažalost, dogodilo se ča se dogodilo, tako da je ova gornja slika bila prva u koloni, a u nika doba je bidan Žuti, ka po jajima, doša doli kod nas u ime Maškar meni čestitat. Sve je bilo prožeto nekon čudnon atmosferon, moglo se lako dogodit da nikakvoga slavlja ne bude. Ja bi, naravno, poštiva svaku odluku njezinih, oni su odlučili da se ide i odradili smo to do kraja i na tome san in neizmjerno zahvalan. Ne baš kako smo planirali, ali je meni ipak bilo lipo, i na tome san in neizmjerno zahvalan. Sve iman fenomenalno dokumentirano u foto i video formatu i jedino ča ne mogu mome fotografu nikako oprostit, odsad do sto godin, ča mi nije snimija ono u dvorištu vatrogasnoga doma, kad su naš dolazak uveličali sa svin autan vanka, koje su jemale upaljene rotirke i sirene, a čak je i velika sirena zasvirala. Držali su me brat i kum da ga ne udušin kad mi je mrtav ladan izjavija da nije TO snimija.
Za par dan smo učinili medeni vikend ...

Photobucket

... malo smo trošili postole po zidinama, malo smo obašli najjužniji dil Dalmacije i Lipe Naše, skroz do Buiševe Vitaljine, i još dalje, kozjon stazon, do Prevlake. Arboretum Trsteno smo obašli inkognito, deboto ka lupeži, jer u treći misec, u nedilju ujutro, ne da niko ne radi, nego smo obašli cili Pelješac, po Korčule i tek u Pločan našli neki restoran da moremo obidvat. Njanci pizzerija oli fast food.
Posli smo điravali okolo, ka mladi ljudi bez obaveza. Ali, nije prošlo puno vrimena, na našin điravanjima smo dobili i najslaji dodatak. Bilo do Plitvica ...

Photobucket

... bilo do Zagreba ...

Photobucket

... do Piska ...

Photobucket

... ili samo do Pink Panthera, u Kaštel Starome ...

Photobucket

A bili smo mi i na druga mista. Mislin da će i Vinka dugo pantit izlet do Rijeke na dičje maškare ...

Photobucket

... ili svoju prvu vožnju onin nervoznin vrtuljkon, kad se nije znalo ko se više pripa od nji dvi ...

Photobucket

... pa je zagrlila mamu ka prilipak kad su se sašle i nije je molavala sve do doma.

Photobucket

Tradicija nan je posta odlazak u Šibenik na 3 kralja, ili dan ranije, kod prijatelja i njegovih, čestitat novu godinu. A đir do Šibenika bi ponovili uvik kad bi uvatili priliku i malo lipoga vrimena, pogotovo liti ...

Photobucket

A sad, ove dvi zadnje godine, otkad smo u dijaspori u Zapadnin Kaštiliman, nastojimo svaku zraku sunca iskoristit za šetnju, i naravno, za koju lipu sličicu ...

Photobucket

Jedino nan je još ostalo, prije škole, savladat vještinu plivanja, a ne ovako stanovnike mora gledat priko oka ...

Photobucket

Nakon onega mašogradskoga brainstorminga i završetka Mašogadura, ugrabili smo i jednu slobodnu nedilju. Radi koje san žrtvova i maškare u Glavogradu.
Bili smo gledat jedan lipi film. Animirani ...

Photobucket

... i ne triba van ni napominjat da je Vinka guštala gledat, i još je danima prepričavala kako ovi, kako oni, ča je oni patuljak reka i kako je ništo napravija.
A đavliji Amerikanci, kakvi već jesu, ni crtane filmove ne radidu samo za malu dicu. Vengo i za veliku. Tako da san i ja gušta gledat film, ali iz skroz drukčiji razloga nego Vinka. A primjetija san da i Zakonitoj nije bilo mrsko.
I tako, evo, dotirali smo do nula nula osan.
Govoridu da je najteži prvi sedan godin. To je, evo, fala Bogu, izad nas ...
I još, za kraj, nadan se da ću dogodine, u ova doba, post za godišnjicu nula nula devet pisat iz vlastitoga stambenoga prostora.
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 13:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.