U Agoniji

Ne volim iznenađenja. To ne znači da se ne dešavaju. Sastanak stanara. Ne volim sastanke ali sam morao doći. Opet gužva (ne mogu vjerovat, više stanara je ovdje nego ih je izašlo na parlamentarne izbore). Odabrao sam zadnji red. Stojim na nogama i već gledam na sat (iako nismo ni počeli). Evo Upravitelja. Zamoli za mir i tišinu. Krene. Uobičajena priča o stanju u blagajni (neki stanari sa drugog kata nisu se pretrgli pri podmirivanju obveza za pričuvu, nisu ovdje). Neki su dužni za vodu (nisu dobili plaću, ovdje su). I tako dođe razno. Dakle, Upravitelj je smislio plan kako će mo uštedjeti i riješiti se jednom zauvijek grafita na ulazu u zgradu (mo`š mislit, mislim ja). Predlažem da postojeći grafit zamjenimo novim, TRAJNIM grafitom (njemu nisu svi doma, mislim ja)! Nakon kraće pauze nastavi. Iz udruženja navijača Hajduka (njegov sin je član, a-ha ... mislim ja) ponudili su mi da će na zidu nacrtati Hajdukov grb , a preko grba nema više šaranja (ne mogu vjerovat, mislim ja)!!! Sav trošak je nekoliko sprejeva i to je to. Žamor. Iz zadnjeg reda lijepo se vidi ritmično klimanje glavama gore - dolje ili njihanje lijevo - desno. Zavisi od stava. Primjedbe? Ima li neko primjedbu? Tišina (nisam znao da imamo toliko vatrenih hajdukovaca). Dobro, prekine tišinu Upravitelj, on će dakle obavjestiti "umjetnike" i iz pričuve kupiti sprejeve. Toliko za danas (konačno). Ispred prostorije za sastanke formiraju se male grupe. Lako mi ih je prepoznati. Podijelili su se po smjeru klimanja (grupa "gore - dolje" i grupa "lijevo - desno"). Žestoko raspravljaju (a maloprije tišina!!!, ma `ko je ovdje lud). Pitaju mene ("gore - dolje"). Ma meni je svejedno, dobacim i produžim prema liftu. Osjetio sam poglede na svojim leđima (mogu samo zamislit` komentare) i svejedno produžio doma. Gladan sam. Davno je bio doručak a sa posla sam morao ravno na sastanak. Konačno kući. Ne volim iznenađenja. Puna kuća gostiju. Svratile prijateljice malo kod moje žene (koja buka). Javljam se redom svima i povlačim se u kuhinju (ma što ću im ja). Na štednjaku ručak. Danas je na redu zdrava prehrana. Crvena leća. Preskačem (mesni narezak i pivo, mislim ja). Ne smeta mi više buka. Jedva čekam novi izgled ispred ulaza. Šaljem mail prijatelju (ponosnom vlasniku jedne dionice Hajduka, u vitrini). Doći će vidjeti grafit, mislim grb. Donijet će pivo, ja ću osigurati grickalice (Real - Manchester na velikoj plazmi se ne propušta). Doći će i njegova bolja polovica. U dnevnom je još bučno. Uzimam još jedno hladno. Smiruju me mjehurići pive u čaši. Ne čujem buku. Dobro je.