|
|
petak, 17.01.2014.
Crtice 17
Svake godine, obično negdje između Božića i Nove godine, sastane se moje staro društvo iz osamdesetih godina.
Ma koliko to izgledalo čudno, zaista je teško uskladiti sve obaveze pa da nam se poklopi slobodno vrijeme u isti mah. Ni ove godine nije bilo drugačije pa smo se ipak našli u okrnjenom sastavu (bolje ikako nego nikako). Dvojica su imala sasvim opravdan razlog za izostanak: jednom se rodila kćer a drugom se razboljela majka pa mu nije imao tko čuvati djecu. Tako smo nas četvorica ipak stigli na godišnje druženje, kao i uvijek ostavljajući veliku većinu svakodnevnih problema na ulaznim vratima pizzerie.
Nevjerojatno kako svaki put kada se nađemo kao nekim čudom vrijeme stane, kao da uđemo u svojevrsni vremenski vakuum oslobođen pritiska vremena u kojem živimo svih ostalih dana. Uvijek pronađemo neku neispričanu priču iz naših nestašnih starih dana (zato je dobro da smo bez žena i djece) i saznamo neku davno skrivenu tajnu. Prebiremo po sjećanjima, smijemo se, uživamo.
Zanimljiv je pogled na nas same iz perspektive uloge muževa, očeva. Što bivamo stariji to bolje razumijemo pozicije (i postupke) naših roditelja u borbi sa nama kao energičnim teenagerima. Nije im bilo lako a ni nama ne će biti ništa lakše ni jednostavnije. (Pokoji nam put nije jasno da smo baš sve te gluposti radili. )
Neizbježne su usporedbe sa našom djecom. Teško im je objesniti da smo mi (u pravilu uvijek kolektivno) čekali redove za kavu, ulje, "prašak za robu" ... Gotovo je nevjerojatno da se oni igraju sa smartphonom dok smo mi sami od šperploče, gumica za kosu, čepova sa boca i "krokodilki" pravili fliper. Kako im objasniti da smo rezali linoleum (ili kako se zvao "Topli pod") i stavljali u probušene tenisice (koje se naravno nisu odazivale na ova imena koja oni danas poznaju) jer smo ih mi brže trošili nego što su to naši roditelji mogli pratiti.
U ugodnom druženju i smijehu vrijeme je brzo prošlo. Pokušavamo se dogovoriti oko sljedećeg sastanka (karte, balote, Mosor...) ali ne ide tako glatko. Sjedamo u naše aute i krećemo na zajedničku točku polaska odakle se svi vraćamo natrag u sadašnjost. Putem slušamo glazbu ih osamdesetih u .mp3 formatu sa stika. Sjećamo se gramofonskih ploča, kaseta, snimanja glazbe kod onih koji su imali "linije". Izlazili smo vani pješke ili autobusom do polaganja prvih vozačkih. E tada smo izlazili sa stojadinom, bila je jedna stara simca i Renault 4. Nijedan nije bio u baš sjajnom stanju ali ...
Tada smo stvarali priče, uspomene, koje su spremljene u naša zajednička sjećanja koja po potrebi vadimo kako bi pobjegli tijeku vremena i kako bi izbrisali poneku boru i sijedu vlas. Ova je metoda isprobano i dokazano učinkovitija od ijedne kreme ili čaja!
|
- 09:02 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
Sad si i mene vratio u ta vremena....Kao da je bilo prije sto godina, cini mi se....A ts tehnika koliko je napredovala, kao da smo se prije 200 rodili. Ali, bilo je lijepo i nije tada bilo vazno imati nego biti. Nismo imali pa nismo znali za drugo. A zabavljali smo se super i kao djeca, i kad smo izlazili navecer. Vise nema sentisa, niti onog postovanja koje bi iskazao momak kad bi. po konobaru poslao pice djevojci na stol, a onda bi on sramezljivo pitao smije li sjest. I super je da se nalazite bez obitelji...ovo je samo vase...s njima ne bi mogli u vremeplov.:) (Ema 17.01.2014.
09:58)
Uzdravlje za neka dobra, dobra stara vremena. (križar 17.01.2014.
11:36)
Kakva crna karijera, ja ne želim posao, želim kuću na selu, vrt, vinograd, njivu, livadu, polje, potok, životinje i knjige. (Mirela 17.01.2014.
11:58)
ahh, dobra stara vremena :-)
neki dan pričam svome djetetu o nekim stvarima iz doba mog djetinjstva... gledala me kao da sam došla iz srednjeg vijeka... hehe (double-trouble 17.01.2014.
12:17)
Super susret. Najljepši su mi susreti kad ljudi dijele uspomene, sadašnjost.. Opuste se i lijepo im je. Sutra se tako družimo ja i moji sinovi. U Sloveniji, svaki mjesec na istom mjestu. Uz dobru hranu i ugodan ambijent. (NoraE 17.01.2014.
14:59)
Obožavam uspomene 80-ih! To je naše vrijeme. Pravo vrijeme - bilo! (sewen 17.01.2014.
16:44)
Pravo društvo osvježava i pokriva godine.
U ovo vrijeme otuđenja, posebice. (NEMA RAJA NA ZEMLJI 17.01.2014.
23:16)
Sinoć dok sam u jednom od onih znaš modernih nehumanih prostora ispijala čaj s prijateljicom učinio si mi se ti. Kupio čovjek samo kartu za kino. :) (analestrija 18.01.2014.
19:05)
Lijepa su ta druženja,prebiranje po prošlosti i lijepim danima,pomješanim sa svim modernim čudima današnjice.
Ja sam rođena 80-ih i na velikom tehnološkom raskoraku od onda do danas.Svako vrijeme nosi svoje breme i ljepote trenutka
Volim čitati tvoje tople crtice :-)
:-))) (Nisa 19.01.2014.
11:55)
razlike onda i sada - velike, ali lijepo je bilo sudjelovati i u onom vremenu, a lijepo mi je i sada surfati mojim androidom :) (shadow-of-soul 19.01.2014.
16:32)
@Ema: Poanta je: Nismo znali za drugo! Danas mi roditelji često svaljujemo drvlje i kamenje na našu djecu zbog "danas". Ja obično dodam da oni žive svijet koji smo im MI stvorili, a tebi samo pozdrav na kraju.
@križar: Bila su stara vremena a bila su dobra jer smo bili puno mlađi. Ostalo nije vrijedno spomena. Pozdrav
@Mirela:Meni samo uzdah ostaje ... Pozdrav
@double-trouble: Kao kad mi slušamo svoje roditelje. Pozdrav
@NoraE: Nadam se da si uživala u Deželi. Pozdrav
@sewen: Meni je iz osamdesetih najbolja glazba .. i moje tadašnje godine. Pozdrav
@NEMA RAJA NA ZEMLJI: Pravo društvo je uvijek dobro, bez obzira na vrijeme i mjesto! Pozdrav
@analestrija: E nisam bio ja ... Bio sam u baš jednom od takvih prostora u kinu ali prije dva tjedna. Možda drugom zgodom! Pozdrav
@Nisa: Da, breme nam valja nositi. Hvala na "lijepom" komentaru!
@shadow-of-soul: I ja volim svoj android. Slažem se ... sudjelovati je važno. Pozdrav (Emmet 20.01.2014.
13:54)
Da pojasnim: linoleum je debelo, hladno, oblagalo za podove, a topli pod je na površini plastificirana, prozračna obloga, ugodna za gaženje i zbog prozračnosti topla ( pogodna za spavaće sobe, dok je linoleum za prostorije koje se moraju često i temeljito prati).
Važnije od ovoga je da što je manje tehnike više je maštovitosti i vlastite inicijative. Međutim, istini za volju, postoje nova polja in formatičke kreativnosti, svako vrijeme nosi svoje breme.(a vidi, i Nisa piše isto!)
Hvala što si svratio na moj blog! (Sjećanje i osvrti 20.01.2014.
15:37)
Vratio si me tamo gdje druženja počinju s radošću a završavaju s brigama ( kad dodješ kući, naravno).
I ta mladost bila je mladost , ali bez svega ovoga što prati našu djecu. (Annaboni 20.01.2014.
15:56)
Izrastanje i jačanje u samoći osnažuje čovjeka.
Ali pravo je zadovoljstvo u običnom svakodnevnom druženju s bliskim i dragim osobama. (maslinapjesmaloza 20.01.2014.
18:03)
http://svetimojante.blog.hr/
Lipo pišeš,interesantno je...
Svrati i uz blagoslov sve neka ti bude! (Engel 22.01.2014.
10:33)
Meni se nekako čini da je suština ista. I nama, velikima, i djeci koja će postati veliki. Opet na kraju dođeš do sjećanja, uspomena i smijeha. Linoleum ili smartfon, svejedno je zapravo kako smo rasli, uvijek nas iste stvari pokreću :) (Nemezis 23.01.2014.
18:12)
evo, dosao sam se i ja potpisati poslije milijun vijekova. pozdraviti dragoga prijatelja. (ura2 26.01.2014.
09:43)
Bezobrazno se nisam zahvalila na predivnom linku,nezaboravna scena
Hvala Emmet :-)
Prigodno za ove prohladne dane,podsječa na lagano ljetno popodne :
https://www.youtube.com/watch?v=Rm-aq3rrDe4
:) (Nisa 28.01.2014.
10:47)
hvala na lijepom komentaru :) želim ugodan dan :) (shadow-of-soul 29.01.2014.
11:27)
@sjećanja i osvrti: Svako vrijeme nosi svoje breme. To i jest poanta. Natrag se ne može samo treba preusmjeriti prioritete.
Pozdrav
@annaboni: Radost i brige samo su djelovi naših života (i oni su nerazdvojni). Pozdrav
@maslinapjesma loza: Da, bez toga bi se "osušili". Pozdrav
@Engel: Hvala i hoću! Pozdrav
@Nemezis: Da, radost življenja i druženja je uvijek ista, samo se okolnosti mijenjaju. Pozdrav
@ura2: E pa ovo su rijetke prigode. Drago mi je da si još uvijek tu negdje, no bilo bi ljepše da ponekad nešto i napišeš. Hvala ti na posjeti, čuvaj se i navrati s vremena na vrijeme, na "čašicu" razgovora! Pozdrav
@Nisa: Ma sve OK! Hvala ti na ovoj laganoj "kartolini" koja zaista miriše na sunce i more (a ja to baš VOLIM!!!).
pozdrav
@shadow-of-soul: Hvala, također! (Emmet 29.01.2014.
12:16)
KUC-KUC IMA KOGA? Zašto ne pišete kad će nove crtice? (križar 29.01.2014.
18:35)
Kad sam već tu, pridružujem se sa pitanjem kad će novi post :) (Nemezis 30.01.2014.
22:24)
Za ovo kišno jutro :-) za navući osmjeh na lice i brojati kišne kapi :)
Veliki,veliki pozdrav (Nisa 31.01.2014.
08:17)
Pozdrav i svako dobro! (omajkomoja.blog.hr 31.01.2014.
09:32)
http://youtu.be/-v8HJC0Am84
i to baš ova verzija (Ema 31.01.2014.
20:41)
Baš vam zavidim. Moji su se rasuli po svijetu pa se svako 10 godina nađemo...prerijetko! (putGradine 08.02.2014.
22:17)
Ma , nema tih bora koje stari prijatelji ne mogu izbrisati .... a
Mosor nigdi neće pobić .... dok je vas biće i prilike ... jeli tako ...
Svako dobro (nečmenjanka 13.02.2014.
23:00)
|
