twirl-dječak sa šibicama

Vidim da moram pojasniti facts of life, odnosno kako svemir funkcionira, po teoriji ćorave koke
unatoč svim proračunima vjerojatnosti, dešavaju se zapravo nevjerojatne stvari
kako to? kako to?
dakle vako, ćorava koka po klasičnom shvaćanju znanosti, ne bi smila biti u mogućnosti pronaći zrno, te bi kao takva izumrla. od gladi, jelte
i tada mi sada ne bi o njoj uopće raspravljali niti razmišljali, život bi bio lijep, Newton mirno spavao u grobu, kao uostalom i Einstein, zwainstein, rahmstein te ostali
zrno se, entropijski prisiljeno postavlja u najneočekivanije mjesto, za ćoravu koku. kad ona izračuna to najnevjerojatnije mjesto u svojem mozgiću, i krene uzet zrno, ono zbog toga što je njegov položaj kompromintiran i postao očekivan, nema izbora, nego se sa najneočekivanijeg položaja, premješta u suprotni, najočekivaniji položaj, onaj koji je ćorava koka i očekivala da bude, izabirući da se, najvjerovatnije, zrno nalazi na tom, najnevjerojatnijem mjestu, koje je time postalo najočekivanije, te ga kljuc kljuc kljucne....
nadam se da sam ovime približio najnovije smjerove u znanosti....
Btw., ćorave koke će služiti kao ključni čimbenici (operateri) odabira u kvantnom kompjutanju kvantnim kompjuterima, radi svoje sposobnosti da nevjerojatnost pretvore u stvarnost

zaspao je snom pravednika, a probudio se u znoju...usnuo je čudan san....

-jbt., ja te moram učit' kako se sijeku glave..tztztz-
-znam sjeći glave-
-aha, znaš. ne želimo da mi odsječeš prst...ovako, uzmeš mač, tako, zamahneš svom snagom, i cak! ..nije teško, možeš ti to,..ja vjerujem u tebe-
-neću, dok cupkaš. pusti me, ne volim kad me tjeraju na nešto, pa makar i na glavosječu-
-ne tjeram te, samo te ohrabrujem,,,-
-aha, hrabra sam dovoljno, hrabrija nego
možeš i zamisliti-
-heeeeej, ja ovdje ubijam pričama, ti mačem. -
-nemoj mi govoriti čime ću te ubiti, zbilja ne volim to. ja ubijam, ja odlučujem. i mogu te dokrajčiti bilo čime, tek toliko, da uđe u zapisnik..-
-ok, čekam...-
-don't hold your breath, učinit ću to kad se najmanje nadaš, duša je slađa kad je nespremna, poput mesa koje je finije kad hrana ne očekuje smrt...-
-ok, ali pokušaj to barem dok sam još mlad,...ako može muzička želja, jel'-
- ne može, jbg., muzička želja, a i za mlad umrijet si okasnio... -
-zijev,,,-
-zijevanje je zarazno, znaš, idem počinut malo, a ti, što se prije opustiš, prije ćemo te skončat...laku noć-

zaspao je snom pravednika, a probudio se u znoju...usnuo je čudan san....
ili možda nije
....učinilo mu se da je aurora borealis, onako u mraku, no kad je protrljao oči shvatio je da to ona brusi laserski mač preko dijamanata koji raspršuju otkinutu svjetlost svuda pookolo

-jesi vidjela?- šaptom ju je pitao da ne probudi djecu koja su oko njih spavala, na ležaju, poput sardina u konzervi
-jesam, svijetle mu oči. osjeća život. možda čak i ljubav, iako nije svjestan, niti zna što mu se događa, jer nije ju imao gdje vidjeti, sigurna sam.-
-vidjet će i drugi, a onda smo svi gotovi..-
-da..-
-moramo ih pozvati. hoćeš ti ili ja?-
-svejedno je, ali možeš ti, tebi će više trebati tih nekoliko kredita, što daju za to.
-da. naš prvorođeni,...ko bi to ikada mogao i zamisliti? kako? kako?-
-pusti sad to... pozovi ih-
.......
-pustite me!!!!!!!! mama! tata! što se događa?-probudio se kad su ga četvorica digla od svoje braće s kojima je spavao i nosila prema izlazu
-svijetle ti oči, sine-
-neee, nije istina, ne svijetle mi!!! lažetee!! neee!!!!-otimao se bespomoćno...
-ne brinite, više nikad neće!- čuo se promukli, škripavi glas iz zvučnika

doći ću

kada izmrvim strah
isperem ga suncem
prospem preko oštrog kamenja sumnje
probijem kroz vihore nemira
nad provalijama opreza
pružiš ruku
doći ću

...ono što joj nije rekao, je to da je, nemogavši spavati kibernetičkim snom, dok su je alieni držali zatočenu, vježbao mačevanje. sa najboljim mogućim učiteljem, njenim hologramom ...
odbijao je njene napade, dok mu se nije pružila prilika da joj u okretu izbije mač iz ruke, koji je u letu probio jabuku iz zdjele na stolu i zajedno s njom završio zaboden u sliku Isaaca Newtona, točno iznad njegove glave...
-ok! učini što treba, podcijenila sam te...-promrsila je, pritisnuta uz zid dok se vrh njegovog mača lagano njihao tek inč od njenog vrata
-da, podcijenila si me, ne samo sada....stalno to činiš, još od naše prve borbe
da vidimo, ....tu gdje si najmekša,-lagano dotaknuvši joj vrhom vrat, presjekavši zlaćane spone što plašt joj držaše
--ili....tu gdje je kamen-jedan po jedan gumb sa napete, svilene joj košulje padali su na pod, otvorivši put pogledu na savršeno skrojen, custom made, blistavi grudobran od titanskih pločica
nije pognula glavu, niti trepnula nije..
ipustio je mač i nadljudskom snagom volje vratio pogled na njene oči
-tuu-tuuu-tuuuuu-tuuuuuu-tuu-tuuu......-
Uz rotirajuće svjetlo, grmio je reski zvuk sirene
-kraljevstvo će se predati alienima-izustio je
-seka ti ima najezdu intervala dezintegracije integrala i krize integriteta na polju efemerne hermeneutičke nautike-odgovorila mu je
podigao je plašt, pružajući joj ga da pokrije grudi
-moramo ići-
isčupala je mač iz iz slike, dohvativši jabuku u drugu ruku i njime ga prtisnula o zid
-neneneene, nismo gotovi-munjevitim pokretom rasjekla mu je majicu i odmaknula krajeve, zagledavši mu se u gola prsa...
-sad možemo ići!-dodala je, zagrizavši u jabuku.
.

-što čekaš? učini nešto!-ljutito je kraljica govorila svojem mužu-potegni mač i krvlju operi ljagu sa našeg plemena-
on se malo nećkao
-kćer ti se udala za ovog...nešto, halo!
sve nade smo polagali u to da će se udati za ratnika koji će nas povesti u posljednju bitku, koliko god šanse bile male, to nam je bila jedina šansa protiv prodora nebrojeno jačih aliena....sad je sve izgubljeno, morat ćemo se predati, da barem poštede naš narod....
učini nešto!
ne možeš to mirno gledati, riješi to kao kralj. ili si postao pre mekan? ne znam što je gore...-
kralj je lagano otkopčao plašt, potegnuo mač iz korica te krenuo prema meni...-an garde!
-samo preko mene mrtve!-poviknula je nečujna, stavši ispred pisca, sa također isukanim mačem-on je moj!-
-a da ispečem kokice, dok se vi dogovorite-pomislio je, ali je prešutio
-ok! kako želiš. od sad više nemam kćer!-okrenuo se prema kraljici-idemo!
-nisi me razumio, tata, on je moj, ja ću ga ....ubiti-, dovršila je tiho, govoreći prema mjestu gdje su do tren prije stajali njeni roditelji
-ti si za sve kriv!-rekla je slomljeno-ti si za sve kriv....ostala sam i bez roditelja i bez kraljevstva, radi tebe-
prešutio je i to da sad, kao žena alienskog admirala ima više posjeda nego ratnički kralj i kraljica. nije mu se učinio baš pravi trenutak za to
-ubij me i odnesi moju glavu roditeljima, bit će presretni i primit će te natrag-
-šuti radije, jer mogla bih baš to i učiniti. ali, prelako su me se odrekli. nisu poštovali moju odluku. pa da sam se udala i za aliena, morali su to prihvatiti. a nisam, nego za čovjeka koji je veći ratnik od bilo kojeg iz mog plemena...-
raznježen, htio joj je prići i zagrliti ju
digla je mač
-ni koraka dalje!-
nastavio je prema noj, podigavši mač
- ne bojim te se. an garde!
nije mogao vjerovati da je to izgovorio, ali bilo je prekasno za povlačenje.
obrisala je suzu s obraza i skočila u borbu
-pusti mene -začuo je onaj tanani glasić, koji se tako rijetko čuje, da nije siguran ni da je uopće njegov. njegovi se nadglašavaju, uglavnom. osim u ovakvim situacijama. tad šute ko pizde.
prostorija je blještala od munja u srazu njihovih laserskih mačeva...

-ti to namjerno radiš? -
-kojo?-
-pa doveo si nas ... hmm..., nigdje!-
-kako niđe? neđe jesmo. i ne, nije namjerno. ova kanta ima svoje mušice...-
-ok. onda dalje mogu i sama.- dobacila mu je mač, uzevši drugi -vrijeme je da završimo ovu priču. jedno od nas će prdnuti na rosu.
-an garde!-
-volim te-
-i ja tebe-
napala je žestoko, u trenutku kad se "nigdje" prenapučilo kraljevskom flotom ratničkih svemirskih brodova
kako je napala, tako se i povukla
-moji roditelji!- u panici je uzviknula, - rekla sam im da se idem udati. pravi se da si mi muž ili ću te ubiti!-
-ubićeš me tako i tako-
-pretvaraj se, ili ću te ubit dvaput-
nije stigao ništa reći, već je zazujao uređaj za teleportaciju i ratnički kralj i kraljica su bili među njima
-mama, tata...-
-pratili smo te. po termalnom otisku kojim ova kanta zagađuje svemir, nismo ni morali koristiti podprostorne strune...
oslobodila si se od aliena, to smo i očekivali. zato i nismo napali. gdje je princ?- pogledom su tražili nekog, ignorirajući me
zapravo, nisu me skroz ignorirali.
-konobar, dajte nam po duplu vodku, da proslavimo!
-mama...on nije konobar, on je.. moj muž-
-ha? oto? oto je tvoj muž???-zgranuto je upitala kraljica
-da- kimnula je povtrdno
-o, sirota moja kćeri, mogla si imati bilo kojeg ratnika, bilo kojeg muškarca u galaksiji, a ti se udaš za...ovo?
ovo da bude budući kralj? što je to? nije ni konobar, izgleda ko neki drvosječa.
ne bih se čudila ni da je pisac.
ziher potajno piše i pjesme....-

doći ću

kad razbiješ sve vaze
u kojima držiš zarobljene cvjetove
u krhotinama ulovljene snove nahraniš vjetrom
zvukove upleteš mjesečinom
zaliješ njima divlju ružu
u mom srcu
doći ću

mislio je da spava, pokušao doći do galaktičkog interneta, na prstima...., a onda ju je ugledao.
ukipio se, spreman na sve. čekao da napadne.
-daj se prestani ponašati kao da je netko već umro. ono, što se oplakuješ? žive se ljude ne oplakuje, ja ću te oplakati kad dođe vrijeme. sad mi trebaš, da se maknem iz ovog užasnog legla tvojih frendova.
na svačemu sam letjela, ali ovom kantom samo ti, valjda, znaš upravljati. pali pilu!-
-ok, izvest ću te odavde, ali molim te završimo s tim što prije-
-naravno. ni meni se ne odugovlači.-
nije joj htio odati tajnu, kako se upravlja svemirskim transporterom, da samo zažmiriš i stisneš PUSH gumbić, nekamo će te već odvesti...
pravio se da proračunava koordinate, brojeći i mumljajući si u prste, i kad je, kao bio zadovoljan proračunom, stisnuo je PUSH!

.....vremena se mijenjaju. Zadnji put je, da bi bio bloger tjedna, morao dvije pune vreće plastičnih boca prokrijumčariti u uredništvo....danas, prazne boce nisu više sredstvo mićenja na blogu, postalo mu je to jasno, kada, niti kao mali znak pažnje, nitko nije htio primiti od njega vreće....mislim da je to zbog eura, inflacije, i tih nekih nerazumljivih tijekova evolucije....
-baš ti sve moramo crtati, ha?-rečeno mu je, dok ga je ljubazno sigurnisno osoblje vuklo prema izlazu
-nisi bloger tjedna radi bezvrijednih boca, niti zato jer zaslužuješ, ovo je očajnički pokušaj da ti pomognemo,...glupane-
....
-....ako je ovo jedan od tvojih jeftinih trikova da se izvučeš, jebeš mi sve, twirle,...sasjeckat ću te na komadiće i dati svemirskim miševima za gozbu...- promrsila je iznervirano, kad joj je pokazao naslovnicu blog.hr
-to ništa ne mijenja- pokušao ju je primiriti
-to mijenja sve!!! ako te sad ubijem, pred svima, ispast ću bešćutna kučka. Ja ću ispasti negativka, a ti jadna i nedužna žrtva....uostalom, bilo bi fer da si barem rekao da pišeš o nama, ljepše bih se počešljala, malo dotjerala, a ne da me svi čitaju ovakvu.....zbilja si gad, znaš..., uostalom, baš me briga, neka misle što hoće, ....nisam se ja zaključala u smočnicu, od straha....
-nisam se zaključao, vrata su se slučajno zaglavila...
-jeje...ni umrijeti nisi u stanju dostojanstveno...
-nisam se zaključao, to je brodski kompjuter nešto spetljao...