u raljama stvarnosti
"o bože, zašto nisam slušao majku? toliko puta mi je govorila da je stvarnost okrutna, nemilosrdna, pogubna...zašto nisam mogao ostati u udobnosti svoje pećine?", pitao se twirl, pogledavajući u nebo bez oblaka.
sunce je dominiralo nad zvjezdama, koje su se povukle već u zoru. pogled je pucao u daljinu, na more, nad kojim nije bilo magle ni u tragovima, nigdje mjesta za sakriti se od nemilosrdnog ljetnog dana. da nije pronašao na vrijeme zaklon u debeloj hladovini, te se opskrbio dovoljnom količinom osvježavajućih napitaka u kojima su plivale kockice leda pod malim kišobrančićima, i da more nije bilo dovoljno blizu da u njega skoči, svaki put kad osjeti da se mu se na koži sakupljaju sitne kapljice znoja, i da nije bilo roštilja na kojemu se cvrčeći pekla riba, te se tako spašavao od izgladnjavanja koje u konačnici dovodi i do smrti,...da nije bilo tih nekoliko spasonosnih slučajnosti koje su se poklopile tako da su i stvarne djevojke u prolazu bacale čeznutljive poglede prema njemu... bilo bi zbilja gadno! drugi put će bolje slušati majku, odlučio je... (ako se ikad uspije iskobeljati iz strašne stvarnosti) |
< | lipanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |