"o bože, zašto nisam slušao majku? toliko puta mi je govorila da je stvarnost okrutna, nemilosrdna, pogubna...zašto nisam mogao ostati u udobnosti svoje pećine?", pitao se twirl, pogledavajući u nebo bez oblaka.
sunce je dominiralo nad zvjezdama, koje su se povukle već u zoru.
pogled je pucao u daljinu, na more, nad kojim nije bilo magle ni u tragovima, nigdje mjesta za sakriti se od nemilosrdnog ljetnog dana.
da nije pronašao na vrijeme zaklon u debeloj hladovini, te se opskrbio dovoljnom količinom osvježavajućih napitaka u kojima su plivale kockice leda pod malim kišobrančićima, i da more nije bilo dovoljno blizu da u njega skoči, svaki put kad osjeti da se mu se na koži sakupljaju sitne kapljice znoja, i da nije bilo roštilja na kojemu se cvrčeći pekla riba, te se tako spašavao od izgladnjavanja koje u konačnici dovodi i do smrti,...da nije bilo tih nekoliko spasonosnih slučajnosti koje su se poklopile tako da su i stvarne djevojke u prolazu bacale čeznutljive poglede prema njemu...
bilo bi zbilja gadno!
drugi put će bolje slušati majku, odlučio je...
(ako se ikad uspije iskobeljati iz strašne stvarnosti)
Post je objavljen 30.06.2012. u 09:49 sati.