twirl-dječak sa šibicama

iz prijašnjih epizoda:
twirl je, iako predodređen za čuvara galaksije, zbog zajeba sa sablasnom gongolom izbačen od strane vijeća čuvara, i na njegovo mjesto je postavljen njegov brat, kralj artur. peti element, ljubav (marina), se odmah prebacila uz novog čuvara. crni planet koji je u međuvremenu postao crna rupa, pojavio se na pragu sunčevog sustava, sa samo jednim ciljem: progutati sve pred sobom....

svijet se suočio sa dosad najvećim izazovom svog opstanka, uništenjem.
vijeće čuvara galaksije je izračunalo putanju crne rupe preko mliječne staze i uvidjevši da će nestati samo sunčev sustav, odahnulo. jer ionako nemaju rješenje za tako velik problem. do sad su se suočavali samo sa zalutalim svemircima iz dubokog svemira, koji bi ionako, sami od sebe, zbrisali dalje, vidjevši močvaru ovog dijela svemira, i u svim kartama, ucrtali opasku: obavezno zaobići.
na zemlji, sve nade su bile usmjerene u pravcu kralja artura, koji zapravo nije ni sumnjao da će uz pomoć petog elementa uspjeti zaustaviti tu pošast što nailazi, jer ipak je on kralj artur. a i vidio je na filmu kako se to radi.
čovjek koji nezna ništa, je također umirivao svijet svojim nepokolebljivim izjavama: -ja neznam ništa!-
dok se crna rupa nezaustavljivo približavala točki sa koje nema povratka, a kralj artur prepuštao ljubavnim užicima, twirl je, nesvjestan opasnosti koja se nadvila nad svijet, brao maslačke i tratinčice, nizajući ih u ogrlicu za zlatokosu guščaricu, koja je pazila na guske u obližnjem potoku.
spuštala se posljednja noć čovječanstva.
kralj artur se svojski trudio, to mu se mora priznati.
čak je i marina bila iznenađena.
ugodno.
ok, nije ga voljela. i bila je od iluminata poslana da neutralizira čuvara galaksije, ali ovako dobrom kraju se nije nadala.
na livadi iza pećine, twirl je osjetio da se nešto neobično događa sa zlatokosom, jer iako je pala noć, ona je još uvijek bila tu, slušala zadivljeno njegove priče o velikom svijetu iza planine, a ona nikad nije bila tako daleko od kuće...
pokušavao se twirl sjetiti što je sve napisao u priručniku za preživljavanje, u blizini žena, ali...
...ali, jedno je bilo teoretizirati zaštićen u pećini, a sasvim nešto drugo naći se oči u oči sa jednom od njih, sam, prepušten na milost i nemilost njenoj ćudljivoj prirodi...
mora hitno nešto poduzeti, jer bilo je samo pitanje trenutka, kad će ona shvatiti da nema blage veze što treba učiniti, i da samo petlja i prtlja..a to je, čak je i on bio toga svjestan, kraj.
razmišljao je, razmišljao,...razmišljao,..i dosjetio se.
zadivit će ju crvotočinom u crvotočinama crvotočina, tako da će zaboraviti na strašne stvari koje žene čine muškarcima, kad imaju za to priliku...
otvoro je jednu
malo je čudno izgledala, takve još nije vidio, kao da će se nailaskom na nešto zatvoriti sama u sebe..ali poslužit će svrsi, mišljaše.
no, zlatokosa se nije ni obazrijela na crvotočinu koju je držao na dlanu, već mu se približila, podigla se na prste
i svojim usnama lagano dotaknula njegove...
prije nego se onesvijestio, uspio je, krajnjim naporom, uputiti crvotočinu ka nebu
u onaj neobično mračni dio, bez zvijezda
tamo nema ničeg, tamo će šteta koju će napraviti crvotočina, svojim prolaskom, biti ništavna...
....................................................................................................................................................
strah, nada, strah, pa opet nada, miješali su se u srcima ostatka čovječanstva.
gledali su kako dio neba, bez zvijezda, se povećava...crna rupa sve bliža, guta prostor, grabeći prema sunčevom sustavu,...
kralj artur se upro iz sve snage, svršavajući
crna rupa je crna rupa, ako ju ovo ne uništi, ništa neće...
naizgled niotkud, pojavila se svijetlost crvotočine
suočena sa crnom rupom pred sobom
dodir je bio zapanjujuće kratak
crvotočina se malo rašiila
obuhvatila crni planet
i povučena gravitacijom, stisnula,
zatvorila sama u sebe, i nestala.
na nebo su se vratile zvijezde
..................................................................................................................................................
jutro je bilo blago
svijet slavio svog čuvara, kralja artura
a twirl...
twirl je razmišljao kako je imao sreće, što se onesvijestio u pravom trenutku
i kako će ubuduće morati bolje paziti da ga ne zatekne noć
samog
sa tim opasnim stvorenjima

jeli to bila klinička smrt, ili nešto drugo?...nije mogao odgonetnuti
ali, mu je ostao urezan razgovor dva liječnika, koji je slučajno čuo
-ne. ne možemo ga oživiti. izgubljen je u nekoj drugoj dimenziji. predaleko je od stvarnosti..-govorio je jedan
-ima li rodbine?-
-teško je reći. utvrdili smo da ga je majka napustila, prije nego li se uopće rodio.
nije nikada ni pitala za njega. možda ni nezna da postoji...
sklepao se od stvari pronađenih na krupnom otpadu, otud mu kuka, umjesto ruke, drvena noga,...
sve stari rekviziti iz kazališta lutaka....-
jesu li uopće o njemu govorili?
po opisu bi mogao biti on
ali on ima majku
gdje su nestali?
jeli ih progutala stvarnost?
ili su ih oteli vanzemaljci?

-majko, što je to stvarnost?-upitao je majku u stanci sjetve soli
-što? gdje si čuo za tu riječ, nesrećo???
eh,-nastavila je nakon kraće stanke, i povećeg gutljaja rakije iz velikog demižona, od kojeg se nije odvajala-
stvarnost, sine, ne postoji. to su samo bapske priče, ...praznovjerje
ne razbijaj time glavu, više
radije se okreni poslu.
kada niknu koprive, bit će ovo najveći gromobran na svijetu
a koliko je kopriva samo zdrava,...čaj, pa na lešo..slična je blitvi, pa zatim varivo,...
samo pazi dobro. ona užasna zlatokosa guščarica,...mogla bi poharati našu njivu, dok je prekrivena maglom
sa tim svojim guskama...
nje se čuvaj, twirle
i prestani razmišljati o glupostima, jadna li sam ti uboga, s takvim sinom...-
no, twirl nikako nije mogao prestati razmišljati o stvarnosti...

-stvarnost ti je sinko,...vražji posao,- nakon razmišljanja je tihim glasom izustio velečasni.
obilno ga špricajući svetom vodom
-nekim putevima čovjeku nije dano da kroči
s razlogom
crkva priznaje postojanje raja i pakla. ne i stvarnosti.
u neka druga vremena, morao bih te spaliti na lomači, na samo spominjanje stvarnosti...
ehh, kakva su to bila vremena,...tada se znalo 'ko, koga, čime, koliko, kada, kako i zašto...znao se red...-
ostavio je božjeg čovjeka, utonulog u vlastita razmišljanja o minulim vremenim, spokojnog izraza lica, pomalo čeznutljiva,..bilo je očito da je to lice budućeg sveca...

-znanost se drži činjenica.- čvrst je u svom stavu bio prof.docent.dr.mr...
-špekulacije su dozvoljene samo u temeljnim postulatima
dok se ne potvrdi postojanje stvarnosti, dotle je stvarnost u domeni SF-a, baba vračara,..ne znam,..pjesnika...
žao mi je, twirle, ne mogu ti pomoći, ja sam overeducated za takove trivijalnosti
ali, ako te zanima kako nabrojati što više ovaca prije sna,...-
nije ga to trenutno zanimalo

-pjesnici se ne bave stvarnošću. tko ti je rekao takvu glupost, uopće?-odbio je bilo kakvu povezanost umjetnosti
sa stvarnošću, dobriša cesarić, mladić koji je svojom umjetnošću zavođenja žena stihovima, bio toliko poznat,
da su ga prozvali dobriša cesarić.
naime, uvijek bi ženi prišao s leđa, raširio mantil, te izgovorio:
-gle malu voćku poslije kiše, puna je kapi pa se njiše-
toliko esencije u tako malo riječi,...malo koja bi ostala ravnodušna...

-ja ništa ne znam!-bio je stav čovjeka koji ništa ne zna

-stvarnost? da. vidjela sam stvarnost. u onom strašnom trenu između dvije šibice- objašnjavala mu je djevojčica sa šibicama, strevši se od pomisli na nemili događaj.. -nema tamo ničega. hladno je. mračno. pusto. ne idi tamo, twirle. stvarnost ubija, nesmiljeno...ne idi tamo

-djevojčica sa šibicama pretjeruje. za svakog je stvarnost nešto drugo, u stvarnosti bi se moglo dobro zaraditi,-razmišljao je kralj artur....

-problem sa stvarnošću je taj da ako prihvatiš postojanje stvarnosti, time odbacuješ svoje vlastito postojanje,
jer ona ne prihvaća tebe -
govorili su mu glasovi
-najbolje je negirati postojanje stvarnosti, prije nego ona iznegira tebe-
-glasovi mudro zbore- razmišljaše twirl,-dobro je slušati glasove

shvatio je da je stvarnost nešto strašno
nešto poput ružnog sna, samo puno,..puno gore
sva sreća da ne postoji

nasmješeno lice kralja artura sa kutija uredno posloženih po policama i izlozima svih dućana, bez obzira što ti dućani inače prodavali, jednostavno je mamilo na kupnju. još popraćeno tekstom:
vašim mukama je konačno kraj!
totalno, potpuno, cjelovito i konačno rješenje je tu:
karalj artur's univerzalno sredstvo!!!!!

kupih i ja jednu kutiju tog čudotvornog sredstva, jer kod kralja artura ni majci nema džabe i labavo...a kamoli bratu
u velikoj kutiji bijaš manja,..u manjoj još manja,..pa manja...
htio je time valjda naglasiti koliko je to sredstvo koncentrirano i djelotvorno..
u zadnjoj kutiji se nalazio papirić
sa jedne strane je bilo uputstvo za rukovanje uz objašnjenje:
sredstvo, koje se nalazi u pisanoj formi, s druge strane ovog papirića ima neograničen rok uporabe,
kao i bezbrojne mogućnosti primjene, što ga čini nenadmašnim u otklanjanju vaših problema,
te nezamjenjivim suputnikom kroz vaš život i neizostavnim pomagačem u svakom modernom kućanstvu
sredstvo je do sada testirano na voluharicama
i dalo je fantastične rezultate
primjer:
ukoliko imate problema sa voluharicama
sve što trebate učiniti je
uloviti sve voluharice
zatvoriti ih u kavez
te im pustiti snimku na beskonačoj traci na koju ste nasnimili
sredstvo
(tako će originalno sredstvo i dalje ostati na papiru, netaknuto i spremno za daljnju uporabu)
nakon nekoliko dana primjetit ćete da su se voluharice, tretirane sredstvom uglavnom smirile
te se pokajale za svoja zlodjela
možete ih pustiti slobodno u susjedov vrt, k vama više neće niti jedna zaći
nema potrebe da ih determinirate i dezintegrirate totalno, osim ako baš uživate u tome
sredstvo je primjenjivo na sve poznate oblike života,
nema ograničenja
punicu koja vam dolazi na kavu
tretirajte sredstvom, recitirajući
kava će joj prisjesti, a budući dolasci prorijediti, dok potpuno ne iščeznu,...
vašu omiljenu ljubavnicu, plavušu
možete zabaviti na duže vrijeme,
spojivši početak i kraj papirića na za to predviđenom mjestu
i date joj da pročita (u sebi, osim ako ju ne držite u istoj prostoriji sa voluharicama)
time ćete dobiti dovoljno vremena da uzmete predah ,
a kad god poželite, uzmite joj iz ruke papirić, neka i ona malo odmori


a sad,
dame i gospodo
sredstvo: (okrenite papirić)

..............................................................................................................................................................................
nemalo sam se iznenadio
kad sam spoznao da je kao sredstvo
upotrebljen
dio mog doktorata na temu:
malen ali beznačajan prilog entropiji
za kralja artura očito nema beznačajnih stvari
.............................................................................................................................................................................


....razapeti poput sjajnih struna čija sjena presjeca nezadovoljstvo na dva, neravomjerna i uneravnotežena dijela, pri kojem je veći lakši od manjeg, težeg, što je očiti dokaz da stvoritelj više voli ravnotežu u neravnoteži negoli neravnotežu u ravnoteži, čime nas nastoji uvjeriti da je on tolerantan bog kojem su vaša djela jednako nedraga kao i vaši propusti, misli i riječi, ne nužno tim redoslijedom jer ako se radilo o stvaranju svijeta, po prvi put, onda je ol(d)majti zapravo konceptualni umjetnik i imamo vrašku sreću što domovina naše srži zapravo i nije u kičmi iscjeđenoj do vodenkastosti učestalim samozadovoljavanjem vlastitog ega crnjenjem djevičanske bjeline svijeta oko sebe i uvjeravajući se da je sivo zapravo bijelo, još uvijek, kao i prvog dana, kad smo pomislili da snovi imaju neku dublju važnost od pražnjenja ekvivalentnom onom koji vraća svako jutro dio našeg postojanja majčici zemlji, od kojeg svi prežemo, taj dio nas, nije stvarno naš, jer da je, nebi nas napuštao, bez autorskih prava, za koje se ionako nitko ne otima, u dotičnom slučaju, dok netko ne osmisli način da zaradimo na vlastitim nusproduktima postojanja koje ispiru kiše i odnose nekom drugom, baš kao što iz kamena nam brišu vjetrovi imena sa budućih nadgrobnih spomenika jer lektira je to koju čitaju tek rijetki, koji svoj red za brisanje čekaju napeti, ... razapeti poput sjajnih struna...

valjda je dobio neku lovu iz eu-fondova
ili je htio šarmirati neku mladu teoretičarku umjetnosti
uvesti je u životnu praksu,..obećao zaposliti kao kustosicu,..
uglavnom došao je u žurbi...
kralj artur
-brzo twirle, nemam puno vremena
hitno trebam neke eksponate
za muzej popušenih prilika
ma to ti je kao onaj muzej prekinutih veza,,..ako si čuo
jednostavno je
nađi mi nešto...-
...zbrćkano je promrmljao i odjurio dalje
fak
pa nemrem ni ja sam tak
napunit muzej eksponatima, ...
istina, ja sam gotovo pa stručnjak za popušene prilike
ali one nisu ostavile materijalnih tragova,..
ok.
prvi eksponat je prazna prozirna kutija,...u kojoj su moje popušene prilike
..nju ćemo ispresjecat laserima, nećemo dat nikom blizu ..dva, tri metra najviše
i pazit ćemo da se u nju nemre gledat, jer odkud god da priđeš, laser s druge strane bliješti u oči,..
to bi moglo proći
dok ne nestane struje,..a i onda, neće se skužit u mraku...
ajmo dalje.
posudit ću mu matildu, za izložbu
matilda je moja najdraža muha
prvih godina, u staklenci, letila je zujala, potpuno sumanuto..
s vremenom se smirila
sad više niti ne pokušava pobjeći, iako sam odavno sklonio staklenku
mislim da se pomirila sa sudbinom
znam da je živa jedino po tome što povremeno pronađem kosti kakvog zalutalog pauka-namjernika
muhe ne bi smile jesti pauke, ali, tko će se usuditi prići matildi, da joj to objasni...
jer,..kao da i nisu sve kosti samo od pauka,..no ja nisam antropolog...
da. matilda.
ako nije iskoristila priliku do sad, zbrisat, vjerojatno ni neće
više nikad.
zatim,..znam. ćikovi od cigareta, popušeni,..i prazne kutije...
jednu šetnjicu od njih složim,...na kraju koje je humak
sa križem
simbolizira bezbroj popušenih prilika da se prestane pušiti
prvo mi je palo na pamet i prazne boce dodat
ali,..njih bi mi maznuli, već na otvorenju
tak da,..nema smisla.
e, da...
složit ću od stolica malu binu, na kojoj će se izmjenivati
mamine prijateljice
sa svojim pričama
što su sve mogle biti, samo da se nisu udale..
ima tu zanimljivih stvari,..ni ja ih neznam još sve,..napamet,..
kao specijalne goste, ubacivat ćemo one druge mamine prijateljice
usidjelice
sa pričama, što su sve mogle biti, samo da su se udale...
s vremenom, ljudi će izbjegavat taj dio muzeja, pa će onaj drugi biti nakrcan,
izgledat će kao da je fakat gužva,..
bit će zadovoljni ovi iz eu, kako im je dobro uložen novac..to je bitno
ako hoćemo dobit još novca
za izložbu: što su jeli naši mali - dani otvorenih pelena
na kojoj će se dijeliti i nagrade
za najzanimljiviju dječju kakicu
mogli bismo njome i obići svijet,..
roditelji se rastope na lijepu kakicu,..a slabo su medijski podržani

bio je to dan D
novi naraštaj vojnika je stasao
svuda oko njega su milijuni i milijuni drugih boraca bili spremni, napeto iščekivajući
iskrcavanje
sa samo jednim ciljem
prodrijeti u samu srž zlog carstva
i promijeniti upraljački kod
u pitanju je opstanak slobodnog svijeta
ulog je bio takav da se niti jedan od vojnika nije libio baciti u sigurnu smrt
jer i onaj od njih, koji uspije doći do točke nulte gravitacije
u središtu crne rupe
mora aktivirati pripremljenu bombu
osvojiti taj strateški centar zlog carstva
u kojem će niknuti nova nada slobode
rasti u tmini
poput cvijeta
čekati dan
kad će ugledati svijetlost
pridružiti se slobodnom svijetu...
zašto ratuju, nitko se i ne pita
zlo kraljevstvo crnu rupu upotrebljava kao oružje za porobljavanje slobodnog svijeta
ona je toliko snažna, da ne samo da zarobljava svijetlost
već i svaku misao, slobodnu volju,..sve što joj stane na put, osuđeno je na propast,...
a slobodni svijet..
pa on ne može samo stajati ne čineći ništa
on nema izbora
šalje svoje vojnike
u neravnopravnu borbu
oduvijek je tako
problem je što među vojnicima ima izdajnika, onih čija je volja saba
ako jedan takav izdajnik, zaposjedne točku nulte gravitacije
u njoj se, umjestvo ratnika, stvara princeza tmine, buduća kraljica
gospodarica crne rupe
ona raste u okrilju nekoć ponosnog junaka,
pod njegovom zaštitom
jer promijenio ga je ulazak u crnu rupu
smrvio slobodu,..unio zaborav...
i tako raste, slatka mala princeza,
niti ona ne sluteći koju ulogu joj je svemir namijenio..
raste,..
pripremajući se na uništenje
nekih od preostalih vitezova slobodnog svijeta..
..............................................................
bili su spremni
rođeni su spremni
čulo se podrhtavanje,..koje je prelazilo u ritmično udaranje
proboj je započeo
on i njegovi suborci su čekali napeto...usmjereni prema izlazu
još malo,..
u daljini se čulo jecanje, stravični krici...
još malo..
špric
špric
špric
izletjeli su
on je bio ejakuliran u drugom naletu
kasnio je za prvima
svijet je prestao postojati
prolazilo je vrijeme
čuo je smjeh, radost
negdje iz vanjskog svemira
oko njega tmina
drugovi su mu posustajali, umirali nijemo
nije bilo ničeg
nigdje
nije mogao aktivirati genetsku bombu
koju je nosio u sebi
niti promijeniti kod jajne stanice u xy
smak svijeta za njega i milijune drugih spermija
potpuno uzaludan